M. Stefanov: EU i SAD mogu zaboraviti na zelenu budućnost

Kina kontrolira sve minerale koji im trebaju za električne automobile, obećanja o zelenoj tranziciji obične su laži

Iako vođe zapadnih zemalja, ponajviše EU i SAD, obećavaju da će u roku od 20-30 godina radikalno smanjiti emisiju stakleničkih plinova, to neće biti moguće bez minerala koje zasad najjeftinije i najbolje rudari Kina. Bez Kine nema ni zelene revolucije, a Kina ne želi izgubiti ovaj ogromni prihod

Iza bučnog, bahatog i iritantno nametljivog promicanja zelene ideologije i gospodarske zelene tranzicije Europske unije i SAD-a nakon dolaska na vlast Bidenove administracije krije se zapanjujuća nemoć. Na vidjelo izlazi gorka činjenica da ključeve američke i europske zelene tranzicije u ovome trenutku u svojim rukama drži neprijateljska ili barem konkurentska Kina.

Zahvaljujući kontroli nalazišta, aktiviranih i operativnih izvora i proizvodnih kapaciteta za preradu rijetkih minerala potrebnih za zelenu tehnologiju proizvodnje, pohrane i korištenja čiste energije, Kina zapravo određuje tempo i, što je najvažnije, cijenu američke i europske zelene preobrazbe gospodarstva.




Europska unija i SAD donijeli su ambiciozne planove zelene transformacije gospodarstva i cijeloga društva prema kojima bi se do 2050. godine trebala ostvariti nulta stopa emisije CO2. No, za razvoj tehnologije za takvu tranziciju potrebne su ogromne količine 17 rijetkih kemijskih elemenata, a gotovo 90 posto njihovih aktivnih nalazišta i proizvodnje otpada na Kinu, koja dosadašnji izvoz kritičnih sirovina pokušava zamijeniti proizvodnjom i izvozom gotovih proizvoda za čiju su proizvodnju iskorišteni rijetki minerali. Svjesna dominantne pozicije na tržištu rijetkih metala, Kina manipulira njihovim i cijenama komponenti napredne tehnologije za čiju se proizvodnju koriste i sasvim je izvjesno da će u bliskoj budućnosti doći do drastičnog porasta cijena tih kritičnih sirovina i proizvoda.

Riječ je o tzv. metalima rijetkih zemalja ili elementima rijetkih zemalja (rare earth metals, rare earth elements- REM odnosno REE). Oni su nezaobilazni u proizvodnji uređaja visoke tehnologije, računala i drugih elektroničkih proizvoda, ali i baterija potrebnih za električna vozila i sve uređaje potrebne u tehnologiji zelene preobrazbe gospodarstva.

Tehnički problemi





Njih čini skup od 17 kemijskih elemenata koji su zbog svojih geokemijskih svojstava raspršeni i rijetko se nalaze u koncentriranim, ekonomski isplativim eksploatacijskim oblicima. U grupu ulaze skandij – potreban za proizvodnju aluminij-skandij legura za svemirsku industriju, itrij – nužan u proizvodnji lasera i supervodiča, lantan- stakla visokog indeksa refleksije, tehnologija skladištenja zelenog vodika baterijske elektrode, cerij- specijalna keramika i stakla visokog indeksa refrakcije, praseodimij- laseri, specijalna stakla i leće, neodimij – laseri,specijalna keramika i stakla, prometij- specijalne baterije, samarij- laseri, europij- laseri, gadolinij – laseri, rendgenski uređaji, komponente računala, terbij i disprozij- laseri, erbij- laseri i specijalne vrste čelika, tulij- poluvodiči, iterbij- IC uređaji i laseri, i lutecij- poluvodiči, mikročipovi i stakla visokog indeksa refrakcije. Bez rijetkih zemnih metala nemoguće je proizvesti sofisticirane proizvode vojne industrije, ali i tehnologiju zelene preobrazbe kao što su vjetroturbine, motori za hibridna i električna vozila, postrojenja za iskorištavanje energije sunca i skladištenje zelenih izvora energije kao što je vodik.

Prema U.S. Geological Surveyu, na Kinu je tijekom 2019. godine otpadalo 80 posto uvoza tih rijetkih zemnih metala u SAD-u. Stoga Bidenova administracija preko Ministarstva energetike pokušava obnoviti domaće izvore i uspostaviti domaće opskrbne lance kako bi se mogla u djelo provesti ambiciozna klimatska i tehnološka politika. No, problem je što vađenje,obrada i pročišćavanje tih metala izaziva cijeli niz tehničkih problema, uključujući i veliko zagađenje okoliša, a time se sve automatski prebacuje na lokalnu državnu i saveznu političku razinu. Unatoč svemu, čak je i Trumpova administracija sklona fosilnim gorivima, izbjegavajući kinesku dominaciju na tom području, pokušavala obnoviti industriju rijetkih zemnih metala.

Bidenova administracija nastavlja mnogo žešćim tempom pa s planiranom državnom intervencijom u iznosu od 2 bilijuna dolara pokušava ojačati tržište električne energije i transporta u SAD-u i obnoviti vlastitu industriju poluvodiča. U veljači je Biden svojom izvršnom uredbom pokrenuo obnovu domaćih izvora i opskrbnih lanaca za rijetke zemne metale i druge ključne resurse potrebne za zelenu transformaciju. U skladus predsjednikovom odlukom, već u ožujku ove godine američko Ministarstvo energetike pokrenulo je ulaganje od 30 milijuna dolara za istraživanja u cilju osiguranja američkih izvora i lanaca opskrbe rijetkim zemnim metalima, ali i drugim mineralima važnima za tehnologiju zelene preobrazbe gospodarstva, posebice u proizvodnji baterija poput kobalta i litija.

Pokušaji SAD-a




Predsjednikov izaslanik za klimatska pitanja John Kerry nedavno je sasvim otvoreno rekao da SAD pokušava izvršiti “preokret na tržištu litija i rijetkih zemnih metala” kako bi se umanjio utjecaj Kine. Uspjeh će, prema Jane Nakano, voditeljici Programa energetske sigurnosti i klimatskih promjena Centra za strateške međunarodne studije (Center for Strategic International Studies, Energy Security and Climate Change Program), ovisiti o tome može li SAD povećati preradu nakon iskopavanja sirovina i natjecati se na tržištu kojim većinski dominira Kina bez ekoloških i političkih posljedica u SAD-u. Naime, nakon što se iskopaju iz rudnika, rijetki zemni metali šalju se u postrojenja za preradu, gdje se od njih odvajaju ostali minerali. Proces iskapanja i prerade zagađuje okoliš pa nastaje paradoksalna situacija da proizvodnja sirovina za tehnologiju koja ga treba štititi zapravo zagađuje okoliš. Industrija rijetkih zemnih metala našla se na udaru kritika zbog razornog utjecaja na okoliš jer se ti metali nalaze nerijetko pomiješani s radioaktivnim materijalima, tako da njihova ekstrakcija prijeti i radioaktivnim zagađenjem. U svakom slučaju rudarenje, prerada i skladištenje rijetkih zemnih metala povezani su s narušavanjem eko-sustava i ispuštanjem opasnih nuspojava u atmosferu. Malo koja lokalna zajednica u SAD-u i Europi na svojem području želi takva postrojenja pa cijeli problem postaje političko pitanje. Posljedično, cijena tako dobivenih sirovina gotovo sigurno bit će veća od cijena koje može ponuditi Kina.

Prema izvješću američkog ministarstva obrane iz 2018. godine, Kina je “strateški preplavila globalno tržište rijetkih zemnih metala po nižim cijenama kako bi istjerala s tržišta i odvratila sadašnje i buduće konkurente”. Sada kada dominira tržištem rijetkih zemnih metala, očekivano, potaknut će dizanje cijena, a na ruku Pekingu, koliko god to paradoksalno izgledalo, ide i koronakriza koja opterećuje ili čak zatvara opskrbne pravce od Kine prema Europi i SAD-u, čime otežava kineski izvoz, ali istodobno podiže potražnju i cijene.

Iako SAD cilja na samodostatnost sirovina, svaki drastični odmak od Kine i drugih opskrbnih lanaca sa sjedištem u Aziji dramatično će utjecati na američke potrošače, dok domaća potražnja za baterijama i električnim vozilima raste. Očekuje se da će potražnja brzo rasti tijekom sljedećih nekoliko godina jer bi prodaja električnih vozila trebala doseći 12,2 milijuna 2025. godine, pokazuju podaci koje je objavila američko-britanska agencija za prikupljanje i distribuciju poslovnih informacija IHS Markit Ltd sa sjedištem u Londonu.

Brza tranzicija

Analitičari Goldman Sachsa, pak, još početkom 2019. godine upozoravali su da bi razvoj snažnog američkog opskrbnog lanca mogao povećati konkurenciju na tržištu, na kojem raste potražnja za sirovinama za električna vozila,što bi moglo povećati cijene baterija za 18% i više nego udvostručiti troškove roba poput kobalta i litija.

Jane Nakano iz Centra za strateške međunarodne studije smatra da bi SAD-u za izgradnju lanca za vađenje proizvodnje i distribuciju rijetkih zemnih metala i odmak od globalnih lanaca opskrbe kojima dominira Kina u ovome trenutku trebalo cijelo desetljeće. Prema njoj, najbolja je strategija na tom planu surađivati sa saveznicima, posebice s Europskom unijom, kako bi se smanjio utjecaj Kine na američko i europsko tržište kritičnih sirovina potrebnih za zelenu tranziciju.

No nije riječ samo o rijetkim zemnim metalima nego i o ostalim sirovinama potrebnima za razvoj tehnologije zelene tranzicije. Tako Međunarodna agencija za energiju (International Energy Agency – (IEA) u svoja dva izvješća s početka ove godine dovodi u pitanje mogućnost ostvarenja Bidenova plana postizanja nulte emisije ugljičnoga dioksida do 2050. godine ukazujući i na enormni rast potrebne količine sirovina za tako brzu energetsku tranziciju i očekivani porast cijena kako sirovina, tako i dobivene energije. Svi zaključci iz tih izvješća analogno se mogu primijeniti i na europski “New Green Deal” koji također predviđa postizanje nulte stope emisije CO2 do 2050. godine.

Kineska dominacija

Prema izvješćima IEA-e, transformacija gospodarstva i društva prema potpunom eliminiranju emisija CO2 podrazumijeva rapidni prijelaz proizvodnje energije na tehnologiju vjetra i sunca i masivno uvođenje u transport električnih vozila, što će eksponencijalno podignuti potrebu za kritičnim metalima i mineralima. Te sirovine se, upozoravaju izvješća IEA-e, uglavnom kopaju i prerađuju u Kini. IEA ukazuje da izgradnja objekata za proizvodnju energije iz vjetra i sunca zahtijeva mnogo veće količine kritičnih sirovina od izgradnje konvencionalnih elektrana. Za proizvodnju baterija za električna vozila potrebno je, pak, šest puta više kritičnih sirovina među kojima su i famozni rijetki zemni metali nego za proizvodnju vozila na ugljikovodična goriva.

IEA procjenjuje da će se ukupna potražnja za svim kritičnim sirovinama potrebnima za tehnologije čiste energije koje su nužne za postizanje ciljeva Pariškog klimatskog sporazuma povećati za 400 posto do 2040. godine. Da bi se postigla nulta emisija CO2 do 2050. godine kako je predviđeno zelenim agendama SAD-a i EU-a, već do 2040. godine potrebno je povećanje proizvodnje sirovina od 600 posto. Do 2040. godine bit će potrebno pribaviti i utrošiti 7 puta više rijetkih zemnim metala, 19 puta više nikla, 21 put više kobalta, 25 puta više grafita i 42 puta više litija.

U izvješćima se također ukazuje da će na brzinu provođenja zelene transformacije utjecati dugi period pronalaska nalazišta otvaranja procesa iskapanja i prerade. Rudarski projekti se prema analizi u prosjeku do punog opsega realiziraju u roku od 16 godina. To pak postavlja pitanje o sposobnosti svih ostalih dobavljača osim Kine da proizvodnjom prate povećanje potražnje. I u ovakvom scenariju Kina zadržava dominantan položaj na tržištu, što Europska unija i SAD jednostavno, kako bi zadržali svoje globalne geoekonomske i geostrateške pozicije, moraju izbjeći. Planirani rapidno brz preustroj gospodarstva i društva u okviru zelene agende u ovome trenutku nedvojbeno ugrožava američke i europske geopolitičke pozicije. Prema izvješću IEA-e, postoji visoka zemljopisna koncentracija proizvodnje strateških sirovina potrebnih za zelenu transformaciju, daleko veća od koncentracije ugljikovodičnih izvora energije. U koncentraciji izvora i prerade i prema izvješćima IEA dominira Kina i pitanje je hoće li i uz koju cijenu SAD i EU uspjeti ukloniti takvu kinesku poziciju. U ovom trenutku kineski udio u preradi iznosi oko 35 posto za nikl, 50-70 posto za litij i kobalt i 90 posto za rijetke zemne metale ili kako se još nazivaju “elementi rijetkih zemalja”.

Novi ratovi

Riječ je o strateškim sirovinama bez kojih je nemoguće provesti planiranu zelenu tranziciju europskog i američkog gospodarstva. Izvješća IEA-e posredno upozoravaju na očekivano dramatično povećanje cijena sirovina potrebnih za ekonomsku tranziciju, što je nespojivo s proklamiranim prednostima, među kojima se u prvi plan uvijek gura niža cijena zelene energije. Po svemu sudeći, to je u najmanju ruku upitno. Cijene sirovina potrebnih za zelenu poziciju neosporno će rasti, a SAD i europski saveznici upali su u situaciju da šapu nad strateškim sirovinama zelene tranzicije drži Kina. Trebat će desetljeća kako bi se Kina izbacila s te pozicije, a pitanje je je li to uopće i moguće.

U ovome trenutku Kina kontrolom nad sirovinama potrebnima za američku i europsku zelenu tranziciju određuje njezin tempo i cijenu. Potpuno očekivano raspiruje se stoga i globalna utrka za kontrolom preostalih svjetskih izvora kritičnih materijala i usporedno na višu razinu podiže se davno započeto nadmetanje Zapada s Kinom uz korištenje svih raspoloživih geopolitičkih instrumenata, od diplomatskih preko trgovinskih do obavještajnih i vojnih.

Uza sve to, sada se već nazire i zapanjujuća cijena zelene tranzicije koju će posljedično platiti krajnji potrošači, odnosno obični građani, kao i prvi navještaji budućih ratova za sirovine, posebice rijetke metale potrebne za tehnološku provedbu zelene revolucije.

Komentari

komentar

You may also like