Dok Njemačka i EU čekaju da SAD odluči hoće li ili neće provoditi sankcije nad Iranom i tako gube dogovore vrijedne milijarde eura, Kina uredno posluje s tom izoliranom zemljom, trguje naftom i otvara si najvrednije tržište Bliskog istoka te tako izigrava pokušaje Zapada da ekonomski kazne Iran
U veliku bitku za sklapanje poslova s Iranom nakon moguće obnove nuklearnog sporazuma i ublažavanja sankcija sa sve većom žestinom uključuje se i Kina. Pritom najveći suparnici postaju Njemačka i vodeće europske države koje su, jednako kao i Kina, za vrijeme Trumpove administracije uspjele zadržati geoekonomske pozicije u Iranu.
Kina je međusobne gospodarske odnose s Iranom, u nemogućnosti većih ulaganja, održavala velikim uvozom iranske nafte unatoč američkim sankcijama. Sada Peking prije najave mogućih promjena u američkoj politici sankcija prema Iranu ubrzava igru. Krajem ožujka Kina je sklopila sveobuhvatni sporazum o suradnji s Teheranom koji predviđa ogromna ulaganja i mogao bi joj osigurati izuzetno povoljnu poziciju na gospodarskom terenu Irana.
Iako SAD pokušava spriječiti iranski izvoz nafte u što većoj mjeri kako bi natjerao Teheran na ustupke u pregovorima o nuklearnom sporazumu, Peking je od početka 2020. godine iz Irana uvezao 17,8 milijuna tona nafte ili gotovo 306 tisuća barela dnevno. Od siječnja 2021. godine kineski uvoz rapidno raste. Prema procjenama, već sada doseže prosječno oko 900 tisuća barela dnevno. Američke sankcije kinesku trgovinu s Iranom očito više ne mogu spriječiti. “Bilo je izvjesnih problema s transferima novca. Stoga smo morali smisliti drugačije metode za ostvarivanje prihoda od izvoza nafte, a nedavno smo u tome imali jedan veliki proboj”, izjavio je iranski potpredsjednik Eshaq Jahangiri.
Prazan prostor
Ugovor o sveobuhvatnoj suradnji Irana i Kine potpisan 27. ožujka sklopljen je za razdoblje od 25 godina. Kineski predsjednik Xi Jinping prvi je put predložio sporazum o dugoročnoj suradnji dviju zemalja tijekom posjeta Teheranu 2016. godine. U to vrijeme, međutim, iransko vodstvo je oklijevalo. Pozicija Kine na iranskom tržištu već je tada bila dosta snažna, a nuklearni sporazum postignut prethodne godine Teheranu je otvarao vrata masivnoj trgovinskoj i investicijskoj suradnji sa zapadnim zemljama, prije svega s najmoćnijim članicama EU-a. Iran je očito želio ostaviti prostora za suradnju s europskim silama.
Tijekom posjeta Europi neposredno prije razgovora s kineskim predsjednikom, iranski predsjednik Hassan Rouhani inicirao je velike poslove s Totalom i Airbusom. U to vrijeme njemački gospodarstvenici predvođeni svojim komorama preplavili su Teheran i ugovorili poslove vrijedne milijarde eura. Uslijedio je udar administracije predsjednika Donalda Trumpa koji je SAD izvukao iz nuklearnog sporazuma s Iranom i Teheranu udario bespoštedne sankcije koje su bile usmjerene i na tvrtke koje posluju s Iranom. Europski poslovi time su bili u opasnosti, usporeni, a dijelom i zaustavljeni. Danas, nakon promjene američke politike, Njemačka i vodeće europske sile vode ofenzivu nastavka već ugovorenih poslova i pokušavaju ugovoriti nove.
Kina u odnosu prema Teheranu igra na kartu pouzdanijeg partnera koji ne želi ovisiti o promjenjivoj američkoj politici i ne boji se američkih sankcija, iako objektivno gledano ni Peking ne može izbjeći sekundarno djelovanje američkih sankcija usmjerenih na Iran. Kinesko vodstvo smatra da je uspjelo uvjeriti iranske partnere u svoju pouzdanost i slijedom toga veću konkurentnost u odnosu na europske igrače te da je nedavni sporazum samo potvrda pravilnog pristupa Kine iranskom tržištu.
Loše sankcije
Prema procjenama ekonomskih stručnjaka, sklopljenim ugovorom ugovorene su kineske investicije od 400 milijardi dolara u iransko gospodarstvo u sljedećih 25 godina. Poslovi se odnose na razvoj prometne infrastrukture, uključujući i željezničke pruge i luke, čime Kina ulazi u direktnu konkurenciju s europskim tvrtkama koje također imaju ugovorene ili preliminarno inicirane poslove u tom sektoru. No Kini je razvoj infrastrukture potreban kako bi Iran mogao postati poveznica trgovačkih ruta kopnene komponente kineskoga Novog puta svile. Kina i Iran ugovorili su i suradnju na razvoju telekomunikacija i informacijske tehnologije, ponovno na području za koje su direktno zainteresirane i u velikoj mjeri već uključene europske tvrtke.
Zauzvrat, prema ugovoru, Iran bi Kini osigurao dugoročne isporuke nafte po povlaštenim cijenama. Još je nepoznanica ima li novi sporazum o sveobuhvatnoj suradnji, koji je po svemu što se zna uglavnom usmjeren prema gospodarstvu, komponentu intenzivnije vojne suradnje, kako na planu razvoja tehnologije, tako i obuke, uključujući i zajedničke vojne vježbe. To ne bi bilo ništa novo. Krajem 2019. godine, Kina, Rusija i Iran održali su zajedničku vojnu vježbu u Indijskom oceanu i Omanskom zaljevu.
Masivna kineska kupnja iranske nafte, prema procjenama stručnjaka, dosegla je toliku razinu da u velikoj mjeri umanjuje pritisak koji američke sankcije imaju na Teheran, a time i šanse američke administracije da potakne Teheran na ustupke. Američki dužnosnici tvrde da velike kineske kupnje iranske nafte smanjuju potrebu Teherana da uopće pregovara o sankcijama koje se odnose na naftni izvoz. Dakako, najvjerojatnije je riječ o pretjerivanju jer kineski uvoz iranske nafte ne može nadoknaditi opseg izvoza koji bi Iran ostvario na svjetskom tržištu da nema američkih sankcija.
Njemački pritisak
No u svakom slučaju, u onoj mjeri u kojoj Peking, unatoč američkim sankcijama, uspijeva proširiti svoju trgovinu i ulaganja s Iranom, toliko stječe povoljnije pozicije u Teheranu. Time, pak, direktno ugrožava njemačke i europske poslove vrijedne milijarde eura. Berlin i Bruxelles nisu zbog političkih razloga, partnerstva sa SAD-om, uspjeli stvoriti odgovarajuće instrumente kojima bi se suprotstavili američkim sekundarnim sankcijama, odnosno sankcijama koje se odnose na subjekte koji posluju s Iranom.
Stoga Europska unija predvođena Njemačkom svom silinom potiče Washington da konačno povuče očekivane poteze i vrati se nuklearnom sporazumu s Iranom. Njemačka i Europska unija Washingtonu ukazuju na činjenicu da bi nastavak ovakvoga stanja i ugrožavanja europskih poslova u Iranu samo išao na ruku Kini jer bi nesumnjivo ojačao njezinu poziciju na iranskom tržištu. I tu su u pravu. Pekingu ovakva situacija, u kojoj njezini europski konkurenti ovise o američkim sankcijama prema Iranu, dok ih on probija, u ovome trenutku savršeno odgovara jer eliminira konkurenciju i jača njegove pozicije na iranskom tržištu.
