M. Stefanov: Hamasov raketni arsenal

Palestinske oružane formacije u Gazi koje predvodi Hamas i Islamski džihad usprkos kopnenoj, pomorskoj i zračnoj blokadi uspjele su proteklih godina pribaviti ili proizvesti masivni raketni arsenal. Prema izraelskim procjenama samo Hamas raspolaže sa oko 14 tisuća projektila, a u posljednjoj rundi ratnog obračuna na Izrael je ispalio oko 4 tisuće raketa.

Nije riječ o sofisticiranim raketnim sustavima nego nevođenim balističkim raketama zemlja-zemlja različitog dometa, bez ikakvih sustava za navođenje kojima se gađaju ciljevi na teritoriju Izraela. Kako su rakete zbog nedostatka inercijalnog ili bilo kakvog drugog sustava vođenja na cilj krajnje  neprecizne ispaljuje se veći broj raketa i to iz dva razloga. Prvi je potreba da se salvom raketa nadoknadi nedostatak njihove nepreciznosti kako bi se  pogodili  ciljevi na teritoriju Izraela. Drugi razlog je postojanje izraelskog sustava proturaketne obrane „Iron Dome“. Istovremenim ispaljivanjem velikog broja raketa za trajanja  ratnog sukoba Hamas je postigao zasićenje izraelske proturaketne obrane tako da se dio raketa unatoč efikasnom djelovanju izraelskog proturaketnog sustava ipak probio na izraelski teritorij.

Za razliku od ranijih razmjena vatre sa Izraelom od kojih je posljednji veći bio 2014. godine Hamas je postigao ispaljivanje znatno većeg broja raketa istovremeno, odnosno u kratkom vremenskom intervalu. Prema izraelskim podacima samo tijekom prva 24 sata novog sukoba Hamas je iz Gaze ispalio 470 raketa prema Izraelu, dok je 2014. godine maksimalno dnevno ispaljivao 192 rakete. Hamas  je od ukupnog broja ispaljenih raketa prema Izraelu u prvih tjedan dana ispalio 130 dalekometnih projektila na Tel-Aviv, što je 17 posto od svih do tada ispaljenih raketa. Za okršaja 2014. godine ta stopa je bila 8 posto, a u 2012. godini manje od 1 posto.

U prošlosti je najveći broj raketa palestinskim vojnim formacijama u pojasu Gaze dostavljan s teritorija Egipta, velikim dijelom putem podzemnih tunela. No, kako je Egipat učvrstio kontrolu na Sinaju i poduzeo velike vojno- policijske operacije prema tamošnjim islamističkim skupinama koje su oružje dostavljale u pojas Gaze Hamas se u sve većoj mjeri preorijentirao na druge izvore. Rakete se pomorskim i kopnenim putem dostavljaju od strane Irana i libanonskog Hezbollaha, a prema nekim podacima pribavljaju se i iz Sudana gdje su navodno uspostavljena postrojenja za proizvodnju raketa. Rakete se najčešće transportiraju u dijelovima.  Zahvaljujući iranskoj tehničkoj pomoći Hamas je na području Gaze razvio veći broj proizvodnih pogona u kojima po iranskoj tehničkoj dokumentaciji proizvodi raketne projektile. Dio raketa je i originalne domaće konstrukcije i zanatske izrade. Jedan od važnih ciljeva izraelskih zračnih i topničkih udara je i uništenje proizvodnih kapaciteta za rakete kao i podzemnih tunela kojima se rakete transportiraju s jednog kraja na drugi Gaze, sa jednog borbenog  položaja na drugi.

Hamas i ne skriva da iza njegova raketnog arsenala stoji Iran. Tako je čelnik Hamasa Yahya Sinwar u svibnju 2019. godine na javnom skupu izjavio „da nije bilo iranske potpore ne bi smo imali ovakve mogućnosti vojnog djelovanja.“

Hamasove ofenzivne sposobnosti pored raketa uključuje i nekoliko tisuća minobacača kalibra 82 i 120 mm, sve veći broj bespilotnih letjelica i svojevrsni fortifikacijski sustav podzemnih tunela koji omogućavaju brzu i neprimjetnu promjenu  borbenih položaja.




Palestinske snage u pojasu Gaze od raketa strane proizvodnje raspolažu s nevođenim raketama kalibra 107mm dometa 8km iranske proizvodnje, raketama 122mm ruskog tipa „Grad“ dometa 12-40 km ovisno o  verziji  različitih proizvođača  ruskih i egipatskih, iranskih i sirijskih. Od Irana su pribavljene i rakete „Fajr 3“ i „Fajr 5“ dometa 43 i 75 km, a od Sirije rakete M302 . Postoji nekoliko verzija ove rakete s maksimalnim dometom 90-200 km i bojnim glavama u rasponu od 125-170 kg. Rakete toga tipa pronađene su na brodu „Klos-C“ , koji je tijekom plovidbe prema Gazi u ožujku 2014. godine zarobila izraelska ratna mornarica.

U svojim proizvodnim postrojenjima u Gazi Hamas proizvodi rakete M-75, koje  imaju  dometa do Jeruzalema i Tel-Aviva. Raketa nije opremljena nikakvim sustavom za navođenje pa je njezina točnost ograničena, ali je opasnom čini veliki domet koji može dosegnuti  najveće izraelske gradove. Ima maksimalni domet oko 75 kilometara i nosi bojnu glavu težina 10 kg. Hamas proizvodi i rakete J-80 maksimalnog dometa 100 kilometara i bojne glave težine 20 kg. Raketa R-160 proizvedena u Hamasovim postrojenjima ima maksimalni domet od 160 km. Prvi put je korištena tijekom ratnog okršaja 2014. godine kada je lansirana na Haifu udaljenu 120 km od  pojasa  Gaze. U Gazi se proizvode i  jeftine rakete malog dometa naziva „Qassam“ minimalne preciznosti. Prvi proizvedeni primjerci bili su čak napravljeni od stupova prometnih znakova. Kasnije je razvijeno više verzija manufakturne izrade dometa od 3-10 km s bojnim glavama od pola kilograma do 20 kg.





Hamas neprestano radi na nadogradnji svojih raketnih mogućnosti kako povećavanjem broja raspoloživih raketa tako i ulažući napore za povećanje njihova dometa i pokušaj razvoja sustava navođenja.

Hamas ima stotine ručnih protuzračnih raketnih sustava uglavnom IC navođenih „Strela-2M“ ruskog porijekla i velikim brojem protuoklopnih raketa, koje su uglavnom ruske „Kornet“. Veliki dio tog naoružanja Hamas je uz pomoć drugih islamističkih skupina nabavio iz Libije nakon rušenja Muammara Gaddafia i rasplamsavanja unutarnjeg ratnog obračuna koji i danas traje.

Mreža podzemnih tunela ispod Gaze izuzetno je značajna za Hamasovo vojno djelovanje, pa je prema nekim procjenama u njihovu izgradnju uloženo gotovo 40 posto sredstava Hamasa namjenjenih za njihove vojne formacije. Izraelska vojska u svojim operacijama posebnu pozornost posvećuje tim tunelima posebice stoga što mnogi duboko prodiru na izraelski teritorij. U svim vojnim djelovanjima prema Gazi jedan od prioriteta je uništavanje podzemne infrastrukture Hamasa. Izraelska strana tvrdi da je tijekom posljednje vojne kampanje uništila više od polovice tunela i značajni dio raketnih proizvodnih pogona. Hamas je od početka sukoba ispalio oko trećine procjenjene zalihe raketa, a kako ne smije dopustiti daljnji pad zaliha za predvidjeti je da će ukoliko Izrael ne krene u kopneni  udar na teritorij Gaze, što je mala vjerojatnost, smanjiti intezitet raketnih udara.

Kako izraelski „Iron Dome“ u velikoj mjeri umanjuje učinkovitost Hamasovih raketa i mogućnost njihova proboja na izraelski teritorij Hamas pokušava nabaviti bespilotne letjelice, kako izvidničke tako i borbene. Iran je Hamasu stavio na raspolaganje nekoliko bespilotnih letjelica među i kojima i dron „Ababil“ koji se može lansirati iz kamiona i koji je Hamas, ne skrivajući izvor, i javno predstavio.




Hamas u raketnom nadmetanju s Izraelom i njegovim sustavom „Iron Dome“ igra na veliki broj u biti primitivnih, ali jeftinih raketa. Procjenjuje se da njihova raketa domaće izrade „Qassam“ u svojoj najrazvijenijoj i najskupljoj verziji košta manje od 800 američkih dolara. Za usporedbu samo jedan projektil raketnog sustava „Iron Dome“ kojih se ispaljuje stotine prema nadolazećim Hamasovim raketama košta preko 50 tisuća američkih dolara. Cijena jedne bitnice sustava Iron Dome sa 3 do 4 lansera raketa( 20 raketa po lanseru) je oko 50 milijuna dolara.

Tisuće Hamasovih raketa koje nemaju nikakvo navođenje ispaljenih na Izrael u suštini nemaju nikakav vojni učinak. Najveći dio njih ispaljen je na naseljena mjesta kao velike ciljeve, a pokušaji gađanja izraelskih zračnih baza i vojnih ciljeva završili su potpunim neuspjehom. Činjenica je da su unatoč tome prisilile Izrael na skupi vojni odgovor između ostaloga aktiviranje i korištenje jednog od najsloženijih raketnih oružanih sustava u svijetu „Iron Dome“. Veliki broj ispaljenih nevođenih raketa u kratkom vremenskom razmaku prema istome cilju u pojedinim trenucima uspio je u na pojedinim sektorima udara u  pojedinim trenucima zagušiti proturaketni sustav „Iron Dome“. Jednostavno rečeno pod pretpostavkom da je svaka raketa sustava „Iron Dome“ rušila jednu nadolazeću raketu više raketa se obrušavalo na branjene ciljeve nego što je obrambeni sustav mogao ispaliti svojih raketa. „Iron Dome“ je ipak pokazao svoju učinkovitost jer je u velikom postotku, navodno i do 90 posto, rušio Hamasove rakete.

Najvažnija pouka koja se može izvući iz raketnog obračuna Hamasa i izraelske vojske je upravo u potvrdi teze da se svaka, koliko god bila sofisticirana, protuzračna ili proturaketna obrana može zasititi velikim brojem zrakoplova ili raketa koje napadaju.

TOP TEMA: Z. Meter: Koliko je „šupalj“ izraelski štit „Iron Dome“?

 

 

Komentari

komentar

You may also like