M. Stefanov: Imperijalni impuls globalne Europe

Francuska, Nizozemska, Njemačka i Italija ne žele zaostajati za Velikom Britanijom i pripremaju veliki povratak svojih flota na svjetska mora, jer bez kontrole mora nema ni globalnog geopolitičkog utjecaja. Europska unija proglasila se ‘Globalnim EU-om’, a da bi to uistinu postala, mora rasporediti svoju ratnu flotu na pomorske linije komunikacija i ondje je održavati

I Europska unija, pokretana geostrateškim potrebama najmoćnijih europskih sila, jednako kao Velika Britanija nakon Brexita, želi postati globalna sila: Globalni EU. Stoga, dok britanska udarna grupa nosača aviona “Queen Elizabeth” (Carrier Strike Group–CSG21) “pegla” Indijski ocean i Pacifik s povremenim demonstrativnim upadima na prostore Južnog kineskog mora, tek toliko da bi se Kinezima pokazalo da je riječ o međunarodnim vodama i, što je važnije, da Velika Britanija ponovno želi biti globalna- svoje istovrsne ambicije najavljuju i kontinentalne europske sile. Ni Francuska, Nizozemska, Njemačka i Italija ne žele zaostajati za Velikom Britanijom i pripremaju veliki povratak svojih flota na svjetska mora jer bez kontrole mora nema ni globalnog geopolitičkog utjecaja. Europska unija, jednako kao i Ujedinjeno Kraljevstvo, nakon međusobnog razlaza također se proglasila “Globalnim EU-om”, a da bi to uistinu postala, mora rasporediti svoju ratnu flotu na pomorske linije komunikacija i ondje je održavati.

Imperijalni impuls

Iza pomodne prakse proglašenja samog sebe “globalnim” u biti se krije ono što se nekada zvalo jednostavno –imperijalizmom. Taj isti imperijalni impuls nakon britanske odluke o vraćanju svojih vojnih efektiva na pozicije “istočno od Sueza” i na stare kolonijalne rute pokreće i vodeće države Europske unije.

Da bi sile EU-a bile prisutne na svjetskim morima, nije im dovoljna samo flota borbenih plovila nego su im potrebni i veliki flotni tankeri za opskrbu gorivom na otvorenim morima, kao i brodovi za opskrbu flote hranom, vodom, rezervnim dijelovima i ubojitim sredstvima. Dakako, dobro bi došle i pomorske baze u “banana” državama diljem svijeta, prije svega na Indo-Pacifiku, na koji je zbog nadmetanja s Kinom usmjerena pozornost američkih i europskih stratega.

Vodeće europske sile pokrenule su programe za gradnju većeg broja pomoćnih brodova koji trebaju osigurati kontinuirani boravak njihovih flotnih sastava na svjetskim morima. Francuska, Njemačka, Italija i Nizozemska u različitim su fazama nabave velikih pomoćnih brodova oceanskih sposobnosti koji trebaju zamijeniti stare brodove koji su ušli u službu još 70-ih godina prošloga stoljeća. Njihov broj je nedovoljan već pri sadašnjem rasporedu europskih flotnih snaga na svjetskim pomorskim komunikacijama pa se, osim zamjene starih brodova novima, planira i povećavanje njihova broja i ukupne tonaže brodova za logističku potporu flote.




U fokusu opremanja europskih mornarica brodovima za podršku na otvorenim morima su veliki tankeri, koji trebaju osigurati floti potrebno gorivo za dugotrajan boravak na moru daleko od matičnih baza. U europskim projektnim institutima i brodogradilištima u ovome trenutku su čak četiri projekta velikih flotnih tankera, od kojih tri projekta predviđaju i helikopterske platforme i hangare.

Stigao Vulcano





Brodovi se nalaze u različitim fazama projektiranja i izgradnje. Svi novi brodovi, osim funkcije opskrbe gorivom, imat će i kapacitete za prijevoz standardnih brodskih kontejnera s rezervnim dijelovima i opremom, sposobnost opskrbe na moru potrebnim količinama streljiva i ubojitih sredstava i opskrbu hranom. Raspolažu postrojenjima za proizvodnju pitke vode i pružanje medicinske pomoći. Stoga se, za razliku od nekadašnjih klasičnih flotnih tankera, višenamjenski brodovi, zahvaljujući svojoj veličini i mogućnosti ugradnje oružnih sustava i primanja transportnih i borbenih helikoptera, mogu upotrijebiti i u borbene svrhe, posebice u pomorskim desantnim operacijama.

U ovome trenutku Francuska, Njemačka, Italija i Nizozemska, koje predvode izlazak ratne flote Europske unije na svjetska mora, na raspolaganju imaju 11 od ukupno 14 postojećih europskih velikih flotnih tankera i opskrbnih brodova za podršku floti na otvorenim morima. Izgradnja novih i zamjena starih brodova za opskrbu flote neizbježna je ako Europska unija nastavi graditi nastup na globalnoj sceni projekcijom svoje vojne i time neizbježno i pomorske moći.

Njemačka trenutno ima pet velikih pomoćnih brodova u svojoj ratnoj mornarici, Italija tri, Nizozemska jedan, a Francuska dva. Njihov značaj porastao je izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije jer Royal Navy raspolaže četirima višenamjenskim brodovima za podršku flote i trima flotnim tankerima koji su prije britanskog napuštanja EU-a bili sastavni dio pomorske moći EU-a. London procjenjuje da su postojeći brodovi nedovoljni za podršku floti koja mora projekcijom svoje moći uspostaviti “Globalnu Veliku Britaniju”, odnosno vratiti britanske vojne efektive na područje na kojima je nekada vladalo britansko kolonijalno carstvo. Fokus je dakako, na indo-pacifičkoj regiji i nadmetanju s Kinom.

Europska unija ne želi zaostajati pa Italija planira zamijeniti svoja dva flotna tankera klase “Stromboli” od 9000 tona najmanje jednim novim višenamjenskim opskrbnim brodom klase “Vulcano”. Prvi brod iz te klase uveden je u flotnu listu 12. ožujka 2021. godine, a punu operativnu sposobnost imat će sredinom 2022. godine. Riječ je o velikom višenamjenskom brodu dužem od 200 metara, sposobnom pružiti punu logističku potporu floti na oceanima, uključujući i opskrbu gorivom, svježom vodom, hranom, rezervnim dijelovima i streljivom. “Vulcano” može prevoziti ukupno 15.500 tona tereta. Kapacitet ukrcaja i transporta goriva je 7655 tona NATO F76 dizel goriva, 3160 tona NATO F44/JP5 avionskog goriva, 820 tona pitke vode i 220 tona streljiva. Svi ostali novi europski opskrbni brodovi koji se uvode u sastav mornarica ili su u izgradnji maju takve sposobnosti. Izuzetak su novi njemački opskrbni brodovi tipa 707 koji nemaju helikopterske platforme i hangare.




Francuska će zamijeniti svoja dva preostala velika flotna tankera četirima novim opskrbnim brodovima klase “Jacques Chevallier” od 31 tisuću tona. Uvođenje prvog broda u sastav mornarice očekuje se početkom 2023. godine. Francuska i Italija, s obzirom na to da dijele slične potrebe, surađivale su pri razvoju brodova iz klase “Vulcana” i “Chevalliera”, tako da dizajni imaju mnogo zajedničkih rješenja i komponenti. Nizozemska je razvila svoj dizajn velikog flotnog tankera i nakon što je 2014. godine prodala Peruu svoj tanker “Amsterdam”, sada raspolaže samo jednim višenamjenskim brodom za podršku od 27 tisuća tona “Karel Doorman”, kojemu se do 2025. godine treba pridružiti još jedan višenamjenski brod za podršku floti na oceanskim prostranstvima, “Den Helder” od 24 tisuće tona koji je u fazi izgradnje. Nizozemski brodovi predviđeni su za smještaj i upotrebu teških transportnih helikoptera tipa “Chinook”. Dva takva helikoptera mogu istovremeno operativno djelovati s “Karela Doormana” i budućeg “Den Heldera”. Na brodovima postoje hangari za smještaj do šest srednjih helikoptera tipa NH-90, AS-532 “Cougar” i borbenihAH-64D “Apache”.

Ključna komponenta

Njemačka je u međuvremenu krenula u izgradnju dvaju opskrbnih brodova tipa 707 od 20 tisuća tona koji trebaju zamijeniti starije tankere klase “Rhon” ili tip 704.

Izgradnja novih tankera i opskrbnih brodova za Francusku i Italiju većeg kapaciteta od starijih brodova odražava potrebu Francuske i Italije za osiguranjem brodova koji mogu podupirati ekspedicijsko ratovanje i dugotrajno raspoređivanje flotnih sastava daleko od matičnog kopna. Veliki flotni tankeri, koji osiguravaju kontinuiranu nadopunu goriva, ključna su komponenta strategije raspoređivanja udarnih skupina nosača zrakoplova na svjetskim pomorskim komunikacijama i osjetljivim točkama prigušenja pomorskog prometa kao što su Malajski tjesnac, Babal-Mandab i Sueski kanal. Novi brodovi koji su u izgradnji ili se uvode u flotne sastave europskih sila uz osiguranje mogućnosti nadopune goriva na otvorenom moru pružaju i ukupnu logističku podršku za flotu koja uključuje popunu streljivom, dodatnim oružjem, pričuvnim dijelovima i hranom. U slučaju Francuske, uvođenje u sastav četiriju brodova za podršku na otvorenom moru povećat će sposobnost francuske mornarice da kontinuirano provodi operacije na velikim udaljenostima od matičnog kopna i pruža borbenu podršku nosaču zrakoplova “Charles de Gaulle”, kao i njegovu budućem nasljedniku. Francuska mornarica svojedobno je na raspolaganju imala pet pomoćnih brodova klase “Durance” sposobnih za podršku na oceanima, međutim, ova flota je pala na dva broda, što zbog pritiska na rezanje proračuna, što zbog zanemarivanja potrebe pružanja kontinuirane podrške floti koja bi na dulje vrijeme bila raspoređena izvan matičnih baza. Uvođenje u uporabu brodova klase “Chevallier” pružit će francuskoj mornarici fleksibilni dizajn broda koji se može koristiti ne samo kao klasični flotni tanker, nego kao i brod za punu logističku potporu i kao zapovjedno središte sa sposobnostima da se koristi i u vojnim intervencijama diljem svijeta.

Učinkoviti projekti

Programi povećanja flotnih sposobnosti europskih sila i time jačanje mogućnosti projekcije svoje vojne moći u skladu s geopolitičkim interesima ojačat će logističke sposobnosti europskih flota za ukupno 213.400 tona nosivosti.

Iako će ovi novi učinkoviti projekti višenamjenskih brodova za podršku floti donijeti prijeko potrebne dodatne sposobnosti europskim pomorskim snagama, kapaciteti Europske unije za pomorsku logističku potporu čak i uz ta nova ulaganja ostaju skromni u usporedbi s logističkim kapacitetima ratnih mornarica Kine ili SAD-a. Bruxelles će, htio ili ne, ako želi održati svoju flotu na ključnim pomorskim komunikacijama, posebice na za Europsku uniju važnom pravcu prema Indijskom oceanu i Pacifiku biti prisiljen na dodatna ulaganja kako u borbene brodove tako i u pomoćne, opskrbne brodove sposobne pratiti flotu dulje vrijeme na otvorenom moru izvan matičnih baza. EU će morati kapacitete potpore nacionalnim flotama svojih ključnih država članica dodatno povećati kako bi ih uskladio sa svojim pomorskim i sigurnosnim ambicijama.

Europska unija s flotama svojih vodećih članica uključila se u novu utrku u pomorskom naoružanju i nadmetanje za kontrolu svjetskih pomorskih komunikacija kojima se odvija gotovo 90 posto svjetske trgovine. Nova pomorska utrka neodoljivo podsjeća na utrku svjetskih sila u izgradnji ratnih flota koja se odvijala krajem 19. stoljeća i neposredno prije 1. svjetskog rata. Nova pomorska utrka i raspoređivanje flota po svjetskim oceanima potvrđuje da je na djelu isti geopolitički fenomen iza kojeg se krije imperijalni impuls, koji je pokrenuo velike ratove 20. stoljeća. Uostalom, ništa neobično kada je očito da je većina geopolitičkih postavki analogna onima kakve su bile prije velikih svjetskih ratova.

Komentari

komentar

You may also like