Mario Stefanov
Promjena gospodarstva po ekološkom standardu odnijet će brojne živote
Nema dvojbe da će odgovarajuća uporaba sile, zatreba li, biti primijenjena i u procesu provođenja zakonskih rješenja predviđenih EU Green Dealom i agendom Europske komisije „Fit for 55″, donesenom ovoga ljeta, koja uskoro u članicama Europske unije ide u legislativnu proceduru
Neposredno prije održavanja 26. konferencije UN-a u Glasgowu od 31. listopada do 12. studenoga 2021. godine potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans, zadužen za European Green Deal i borbu protiv klimatskih promjena, nije ostavio mjesta dvojbama što se usitinu sprema u nastavku velike zelene transformacije europskog gospodarstva, ekonomskih strategija, društvene stukture i u konačnici života običnih građana.
Na prigovore kako već u startu provođenje zelene politike Europske komisije izaziva porast cijena energenata, a potom i svega ostalog, i direktno utječe na standard građana EU-a, Timmermans hladno izjavljuje kako će budući zeleni preobražaj gospodarstva biti ni više ni manje nego krvav.
“Bit će to krvavo teška zadaća, ali zamislite samo kakve ćemo štete imati ako ništa ne poduzmemo”, govori Timmermans misleći očito pritom na visoku cijenu koju će platiti tvrtke i obični građani sljedećih godina u nastavku zelene tranzicije.
Dakako, taj briselski činovnik – otprije poznat po ekstremnim javnim nastupima, kojima vjerojatno prema unaprijed dogovorenoj podjeli uloga unutar EU administracije zapravo samo jasno i iskreno iskazuje ono što vladajuća elita EU-a stvarno misli i namjerava provoditi, ali ne želi u javnosti javno izreći, ne govori ono najbitnije – čiju on to krv u ime velike zelene revolucije misli prolijevati? Svoju zacijelo ne. Njega i ostale rasove EU-birokracije nakon govora o klimatskim promjenama, u čije posljedice će uskoro, s obzirom na to kako je krenulo, početi ubrajati i potrese i erupcije vulkana, uvijek čekaju Maybach Mercedesi s moćnim dobrim starim motorima na ugljkovodična goriva. Krv o kojoj govori potpredsjednik Europske komisije iz redova Stranke europskih socijalista, škrgut zubi i plač djece u nastavku zelene revolucije bit će prepušteni običnim građanima država članica Europske unije, onima koje je bivši francuski socijalistički predsjednik François Hollande nazvao “bezubom sirotinjom”.
Nasilje kao odgovor
Poruku Fransa Timmermansa treba sasvim ozbiljno primiti jer dolazi od političke osobnosti koja je, s obzirom na svoje ranije izjave, spremna i na uporabu sile ako je to potrebno za ostvarenje ciljeva politike koju zastupa. Poznata je njegova izjava iz 2019. godine u vezi s katalonskim referendumom o nezavisnosti i odgovorom Madrida.
“Nasilje u politici nikada nije odgovor, ono ništa ne rješava i Europa to zna bolje nego itko drugi. Međutim, dužnost je svake vlade podržavati i održavati vladavinu prava i to ponekad zahtijeva proporcionalnu upotrebu sile.” Nema dvojbe da će odgovarajuća uporaba sile, zatreba li, biti primijenjena i u procesu provođenja zakonskih rješenja predviđenih EU Green Dealom i agendom Europske komisije “Fit for 55”, donesenom ovoga ljeta, koja uskoro u članicama EU-a ide u legislativnu proceduru.
Fransa Timmermansa na reakciju i otvorenu najavu cijene revolucije za gospodarstvo i građane potaknulo je povezivanje enormnog porasta cijena energenata s početkom ozbiljnijeg provođenja zelene agende Europske unije. Nakon najave njezina krvavog provođenja Timmermans je ustvrdio da je zelena politika EU-a na porast cijena energenata utjecala samo s jednom petinom, a da je ostatak porasta uzrokovalo buđenje azijskih gospodarstava nakon pandemije i rast potražnje za plinom na azijskom tržištu, čime je njegova cijena višestruko porasla. No Timmermans je, izvlačeći se na eksterne razloge rasta cijene energenata u Europskoj uniji, ipak priznao utjecaj provođenja europskog Green Deala na rast cijena energenata. Tvrdnjom da je utjecaj zelene regulative u rastu ograničen na samo jednu petinu ili 20 posto zapravo je upao u klopku. Timmermans prije svega, namjerno ili slučajno, proračunato ili iz neznanja, popuno zanemaruje utjecaj tog od njega priznatog 20-postotnog porasta cijena energenata izazvanog provođenjem mjera zelene tranzicije na stvaranje neizvjesnosti i posljedično rušenje psiholoških barijera rasta cijena na slobodnom tržištu. Nametnuti porast izazavan intervencijom zelene regulative neizbježno je pokrenuo tržišnu dinamiku i potaknuo sve ostale koji imaju udjela u formiranju cijena energenata, prije svih plina i električne energije, na vlastite intervencije u cilju podizanja cijena. Uz to, zbog mjera zelene politike koja taksama suzbija korištenje ugljena u proizvodnji električne energije, veliki dio proizvođača se okrenuo plinu, čime je ne samo podignuta njegova cijena, nego je cijena električne energije vezana uz cijenu plina.
Klizanje u inflaciju
U kaosu više usporednih kriza koje građane drže u kontinuiranom stresu i šoku postaje tako sve očitiji prvi u nizu bolnih učinaka tzv. zelene tranzicije. Iako se tvrdi da porast cijena energenata, robe i usluga i klizanje u inflaciju nema direktne veze sa zelenim planovima, ipak je teško skriti očitu činjenicu da zelena revolucija nedvojbeno podiže cijene i pokreće inflatornu spiralu te posljedično ubrzano mijenja socijalnu strukturu društava posebice u Europskoj uniji, čija zelena tranzicija graniči s ekstremizmom. Cilj je stvaranje uzastopnih kriza u kojima se kao i u svakoj ekonomskoj krizi preusmjeravaju bogatstva od slabijih prema moćnijima unutar nacionalnih država i međudržavnih integracija. Zelena tranzicija tako će neizbježno pokrenuti krizu i patnju vlastitog stanovništva, o čemu, uostalom, i javno zbori potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans.
No kako revolucija napreduje, tako se sve učestalije čuju glasovi razuma koji ukazuju na razorne posljedice za gospodarstvo i stanovništvo provođenja ekstremne zelene transformacije koju po svaku cijenu žele uvesti glavne članice Europske unije.
Tako je mađarski premijer Viktor Orban na summitu čelnika EU-a u Bruxellesu 21. listopada otvoreno prozvao Europsku komisiju i Fransa Timmermansa kao krivca za porast cijena energije i pokretanje inflacijske spirale u Europskoj uniji zbog, po modalitetima i rokovima, ekstremnog nametanja mjera zelene tranzicije. Orban je upozorio na činjenice koje su svakom postale očite. “Ono što Timmermans i drugi predlažu ubit će srednju klasu Europe – podizanje cijena, donošenje novih propisa, dizanje cijena do neba dovest će do uništavanja srednje klase posvuda u Europi, ne samo na istoku nego i na zapadu”, rekao je.
“Utopijska fantazija nas ubija, to je problem i s cijenama energije”, dodao je, ukazujući na kontroverzne prijedloge Europske komisije za suzbijanje emisija CO2 u području prometa i stanovanja.
Začuđeni aktivisti
Europska komisija namjerava, naime, smanjiti emisije u prometu i zgradama sustavom ograničavanja emisija CO2 i proširenjem mehanizma trgovine emisijama CO2 na ta područja. To će, prema mnogima, pa i po mišljenju dijela aktivista za borbu protiv klimatskih promjena, neizbježno novim troškovima opteretiti europske građane, dodatno oboriti već načeti položaj srednje klase, a siromašne slojeve stanovništva staviti u potpunu ovisnost o državi i njezinim socijalnim transferima. Nasuprot tvrdnjama zagovornika nastavka ekstremne zelene politike, financijska sredstva dobivena naplatom emisija CO2 neće biti upotrijebljena za poboljšanje položaja građana, nego će se, kako je to i povijesno dokazano, jednako kao i u svim krizama i revolucijama, preliti onima koji provode promjene i iz pozadine drže konce upravljanja krizom koja je na pomolu.
Njemačka kancelarka Angela Merkel, sudjelujući na svom posljednjem, 107. summitu EU-a tijekom kontinuiranih 16 godina na vlasti, oštro je odbila Orbanovu kritiku, ustvrdivši da su cijene energije šire pitanje koje prelazi okvire mjera za provođenje zelene transformacije.
Uoči summita Poljska je pozvala EU da razmotri reviziju ili odgađanje bilo kojeg aspekta zelenog sporazuma koji bi mogao imati “negativan utjecaj na cijenu energije”, uključujući planove za povećanje poreza na fosilna goriva i predloženo proširenje sustava trgovanja emisijama CO2 unutar Europske unije. Prema poljskim procjenama, takse na emisije CO2 i razvoj tržišta emisija predviđene agendom “Fit for 55” teško će pogoditi poljsku i europsku industriju. Poljski premijer Mateusz Morawiecki upozorio je prije summita kako su “cijene energije u Poljskoj direktno povezane s klimatskom politikom EU-a”. Poljska je sredinom rujna priopćila kako će nastaviti s radom rudnika ugljena, iako je Europski sud odlučio da ga treba zatvoriti. Prema njegovoj presudi, Poljska mora platiti kaznu od 500.000 eura za svaki dan u kojem drži rudnik otvorenim.
Agenda “Fit for 55” koju je Europska komisija predstavila u srpnju u svojoj biti je skup zakonskih prijedloga za postizanje cilja EU-a – smanjenja emisija CO2 za 55% do 2030. u usporedbi s razinama iz 1990. godine.
Dramatične promjene
Ona uključuje planove za povećanje obnovljivih izvora električne energije, postupno ukidanje automobila na benzin i dizel te promicanje dramatičnog poboljšanja energetske učinkovitosti u zgradama. Kada prijedlozi iz “Fit for 55” postanu zakoni Europske unije, obvezivat će sve članice. Nema nikakve dvojbe da će, unatoč primjedbama ne samo poljske i mađarske službene politike nego i upozorenjima ozbiljnih ekonomista, propisi biti prihvaćeni i vrlo brzo stupiti na snagu.
Tako njemački ekonomist Hans-Werner Sinn u autorskom članku od 23. srpnja 2021. godine pod naslovom “Europe’s Green Unilateralism” otvoreno upozorava na posljedice provođenja europske zelene strategije. Prema Sinnu, mjere ekstremne zelene tranzicije vrlo brzo će Europsku uniju pretvoriti u centralizirani protekcionistički blok s barijerama u vidu dodatnih uvoznih taksi za gotove proizvode, industrijske komponente i sirovine ovisno o arbitrarno na razini središnjih institucija EU-a procijenjenom ugljičnom otisku, ali i taksi na strana ulaganja čija će visina također biti određena procijenjenom zelenom kvalitetom ulaganja. Cijela ta politika provodit će se i djelomično se već provodi iz središta moći Europske unije, a države članice na operativnom planu nemaju nikakva utjecaja. Prema Sinnu, to će pak uzrokovati, ne prednost Europske unije pred drugim konkurentima, nego baš obrnuto – slabljenje geoekonomske pozicije Europske unije na globalnoj razini.
Sinn kaže: “Svijet nikada do sada nije vidio slične napore u zaštiti okoliša. I rijetko kada su, osim u ratnim vremenima, tržišna gospodarstva bila podvrgnuta takvoj vrsti krutog središnjeg planiranja kakvu sada predlaže Europska komisija”.
U nastavku članka Hans-Werner Sinn upozorava: “Program Europske unije predviđa tri različita sustava trgovanja emisijama CO2. Europska komisija planira proširiti postojeću shemu taksi na CO2, koja se već primjenjuje na energetski i kemijski sektor i na cijelu industriju, pa i na pomorski promet. EU će također stvoriti novi zasebni trgovački sustav emisija CO2 za zgrade i cestovni promet”.
Središnje planiranje
EU je 2020. godine uveo tzv. taksonomiju za klasifikaciju ulaganja prema njihovu stupnju prilagođenosti zelenoj strategiji s ciljem poticanja Europske središnje banke na uvođenje diferenciranih kreditnih operacija, koje bi provjereno zelenim tvrtkama omogućile niže kamatne stope. Komisija sada predlaže potpunu zabranu izravne uporabe fosilnih goriva u motorima automobila nakon 2035. godine, nakon čega bi automobili mogli biti pokretani samo električnom energijom iz baterija ili tzv. zelenim vodikom, odnosno vodikom proizvedenim uz pomoć električne energije koja potječe iz obnovljivih izvora.
“Hoće li ove zapanjujuće mjere djelovati, otvoreno je pitanje. Sigurno je da će, bacajući europsku industriju na koljena i oduzimajući joj konkurentnost, imati ogroman negativan učinak na životni standard bloka. Glavna snaga koja stoji iza prijedloga Europske komisije je Frans Timmermans, njezin izvršni potpredsjednik za pitanja europskog zelenog dogovora, koji pretvara Europu u protekcionistički gospodarski sustav, koji se kontrolira centralizirano iz Bruxellesa i pritom čini mnoge pogreške”, upozorava Sinn.
Hans-Werner Sinn profesor je ekonomije i javnih financija sveučilišta Muenchen i jedan od vodećih njemačkih i svjetskih ekonomista. Od 1999. do 2016. godine bio je direktor poznatog i utjecajnog Ifo instituta najvećeg njemačkog ekonomskog think-tanka.
Poluslužbeni njemački Deutsche Welle još 2019. godine upozorio je na posljedice provođenja Green Deala Europske unije. U članku pod naslovom “Green Deal: poskupljuju gorivo i letenje, prijeti trgovinski rat?” od 12 prosinca 2019. godine autor Bernd Riegert nabraja mjere zelene politike predviđene planom i očekivane posljedice.
Prazno nebo
Između ostaloga navodi: “Postupno bi trebao biti uveden porez na ugljikov dioksid, dakle na upotrebu fosilnih goriva od kojih nastaje ovaj štetni plin. Time bi se drastično trebala smanjiti potrošnja ugljena, plina i nafte. Trebala bi se povećati cijena licencije za poduzetnike koji plaćaju za ugljikov dioksid koji prouzroče. Niti zračni promet više neće moći zagađivati besplatno. To bi trebalo voditi poskupljenju u zračnom prometu i smanjenu broja letova. U trgovinu emisijom štetnih plinova trebao bi biti uključen i brodski promet. Niti industrijske grane koje zahtijevaju puno energenata, poput metalne i aluminijske industrije, više neće biti oslobođene plaćanja cijene zagađivanja. Kako bi se nadoknadili gubici zbog jeftinijih proizvođača, recimo iz SAD-a ili Kine, koji se ne moraju pridržavati oštrih ekoloških standarda, mogao bi biti uveden novi porez ili carina na uvoz određenih proizvoda. To bi, međutim, moglo izazvati negodovanje SAD-a, Kine i drugih proizvođača i voditi novim trgovinskim sukobima. Moguć bi bio porez na ugljikov dioksid za sve proizvode na tržištu EU-a. Time bi i izvoz iz Europe postao skuplji. Europska komisija nastoji, koliko god je moguće, smanjiti upotrebu pesticida i insekticida u poljoprivredi. Transportne rute trebale bi biti skraćene, a lokalni uzgoj potican. Moto glasi: s njive na tanjur. U planu je i temeljna reforma poljoprivrede”.
Sve što se navodi u članku Deutsche Wellea iz prosinca 2019. godine sada je već na djelu, pa tako i poskupljenje energenata za građane koje se kao mogućnost spominje u članku. “Privatni potrošači trebali bi više plaćati za fosilna goriva, benzin, naftu i plin. Time bi se trebao omogućiti prelazak na čista elektro-vozila ili na željeznicu. Financijski slabija kućanstva trebala bi dobiti kompenzaciju kako bi Zeleni plan bio prihvatljiv za društvo”, zaključuje svoje predikcije DW.
Nažalost sve se obistinilo.
Reforma poljoprivrede
Europarlamentarka Anna Zalewska iz vladajuće poljske stranke Pravo i pravda upozorava: “Građani počinju postavljati pitanja. Prije svega, pitaju se o stvarnim razlozima povećanja cijena na sve strane, jer postaju svjesni da će oni platiti konačni račun. Oni će, nažalost, platiti ambicije EU-a”.
Dakako, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen ima spremne odgovore kojih se ne bi posramio ni Edvard Kardelj. Europska komisija objavila je kako će biti izdvojena posebna sredstva za podršku najugroženijim dijelovima stanovništva u zelenoj tranziciji.
“Ovo mora biti poštena zelena tranzicija. Zato smo predložili novi fond za rješavanje energetskog siromaštva od kojeg pati već 34 milijuna Europljana”, poručila je Ursula von der Leyen, no nitko još ne zna tko bi mogao imati koristi od takvog fonda i služi li on samo za umirivanje javnosti.
Očekuju nas nestašice i grijanje na točkice
Državne strukture članica i nadnacionalni paradržavni sustav Europske unije određivat će sve. Utvrđivat će arbitrarno veličinu ugljičnih otisaka za svaki proizvod, svaku uslugu u konačnici i za svaki predmet, pa i za ljudsku životnu potrebu i na njih uvoditi dodatne takse kao sankciju za okoliš i klimu i štetnu emisiju. Udarat će i dodatne takse za uvozne proizvode, također na temelju nasumične procjene ugljičnog otiska. Neizbježna poskupljenja osnovnih životnih potreba, energenata, prometa i hrane sufinancirat će uvođenjem vaučera za siromašna kućanstva, kako se navodi u službenim izvorima Europske komisije. Praktički misle uvesti racionalizaciju potrošnje i hranu i grijanje na točkice.
Noćne more postaju stvarnost, kao i Timmermansova krvava revolucija. Sve na što su upozoravali ozbiljni ekonomisti i geopolitički stručnjaci, svi nedostaci europskog zelenog plana i stravične posljedice za obične građane pred našim se očima obistinjuju.
Uskoro bismo mogli krpati stare automobile kako to rade na Kubi
Zelena tranzicija neizbježno podiže cijene energenata, a potom i roba i usluga, a novu gospodarsku i ekonomsku revoluciju i krizu kao katalizator promjena, jednako kao i sve revolucije i krize u povijesti, platit će najslabiji u korist najmoćnijih.
Građani će biti pretvoreni u zamorce velikog zelenog eksperimenta. Bez ikakve dvojbe uslijedit će cijelo stoljeće nezabilježeni rast cijena svega – od energenata, hrane, vode i prometa do objekata stanovanja. Automobile će malo tko nakon konačnog formiranja njihovih novih cijena moći kupiti. Postojeća vozila na ugljikovodična goriva, nije uopće teško zamisliti, najvjerojatnije će se krpati na isti način na koji Kubanci krpaju ona svoja iz doba američke prisutnosti na Kubi. Kako je i odijevanje prema modnim trendovima također jedan od službenih uzroka zagađenja i klimatskih promjena, građani bi se mogli oblačiti, barem na području Europske unije, u nekakvu vrstu trendovske uniforme, možda po uzoru na način na koji su se Kinezi oblačili u radnička odijela za Mao Ce-tunga i njegove “kulturne revolucije”. Gradovi Europe preplavljeni biciklima i uniformiranim ljudima na vrhuncu zelene revolucije odavali bi sliku Kine za trajanja kulturne revolucije. Nažalost, iskustvo razvoja svjetske ekonomije i politike, a poglavito grandioznih vizija Europske unije posljednjih desetljeća, svaku, pa naizgled i pretjeranu i suludu prispodobu pretvara u stvarnost. Koliko su se samo puta posljednjih godina osmijesi nepopravljivih optimista zaledili kada su ugledali stvarnost koja im se otvorila pred očima. Za današnju politiku ništa nije dovoljno ludo da ne bi bilo ostvarivo.
Uostalom, i zelena revolucija prema svim svojim obilježjima također je jedan oblik kulturne revolucije.
