Mario Stefanov
Svijet, po mišljenju izvršne direktorice WEF-a Saadije Zahidi, ulazi u nemilosrdni vrtlog usporednih kriza u uvjetima najviše inflacije u posljednjih 40 godina, a otvoreni geoekonomski rat mogao bi se pretvoriti u opću militarizaciju, uporabu vojne sile i prelazak na ratne ekonomije pojedinih država
Prije redovitog godišnjeg Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu (WEF), na kojem globalna i ekonomska oligarhija kao i svake godine neformalno, ali učinkovito iscrtava obrise onoga što će se u svijetu događati u sljedećem razdoblju, objavljena je procjena trenutnog stanja svjetske ekonomije i projekcije razvoja. U pregledu “Global RisksReport 2023”,koji je izdao WEF, prikazano je alarmantno stanje svjetske trgovine i međunarodnih ekonomskih odnosa uz nimalo optimistične prognoze.
Već u uvodu izvršna direktorica WEF-a Saadia Zahidi navodi da je malo tko mogao predvidjeti razmjere nestabilnosti koja će biti potaknuta novim ratom u Europi. Zahidi navodi: “Energija i hrana pokretanjem rata u Ukrajini upotrijebljeni su kao oružje, što dovodi inflaciju do neviđenih razina, uzrokuje globalizirajuću krizu troškova života i time potiče društvene nemire. Posljedični zaokret u monetarnoj politici označava kraj ere niskih kamatnih stopa i imat će goleme posljedice za vlade, tvrtke i stanovništvo…U ovogodišnjem globalnom istraživanju percepcije rizika četiri od pet znanstvenika i ekonomskih stručnjaka izjavilo je da očekuje nastavak teške ekonomske nestabilnosti u sljedeće dvije godine”.
Sumrak civilizacije
Saadia Zahidi zaključuje: “Upornost više istovremenih kriza već preoblikuje svijet u kojem živimo uzrokujući ekonomske i tehnološke fragmentacije”. U svome, pak, intervjuu za Bloomberg prije početka summita u Davosu Zahidi upozorava kako se očekuje da će vlade diljem svijeta, a pogotovo u Europi, nastaviti ulagati u vojske, zbog čega će trpjeti stanovništvo. Svijet, po njezinu mišljenju, ulazi u nemilosrdni vrtlog usporednih kriza u uvjetima najviše inflacije u posljednjih 40 godina, a otvoreni geoekonomski rat mogao bi se pretvoriti u opću militarizaciju, uporabu vojne sile i prelazak na ratne ekonomije pojedinih država.
WEF-ov “Global Risk Report 2023” zaključuje da je pred svijetom razdoblje konvergencije više različitih kriza koje će zajednički gomilati štetne posljedice ne samo na ekonomskom planu nego na svim strateškim područjima, a države će ući u razdoblje velikog međusobnog rivalstva kako bi osigurale za sebe što više prirodnih resursa, energije i hrane.
Takav kontinuirani napor država za uspostavu nacionalnih otpornosti u strateškim sektorima imat će svoju enormnu cijenu – onu koju samo nekoliko najvećih svjetskih gospodarstava može podnijeti, procjenjuje WEF-ov pregled rizika.
Dakako, po onome što se može iščitati iz WEF-ove publikacije, u Davosu okupljena ekonomska i politička elita svijeta smatra da se gotovo svi uzroci kriza koji pritišću svijet i ekonomije država mogu hladno pripisati višoj sili, neovisnoj o njihovu djelovanju, iako je posve jasno da se događa i da će se događati upravo ono što se na WEF-u u Davosu neformalno bez ikakvoga legitimiteta i uz zaštitu tisuća teško naoružanih policajaca i vojske, izravno ili posredno dogovori.
Ovoga puta u Davosu nije bio nitko iz Rusije, a Peking je uputio samo zamjenika premijera.
Nema načela
Moskva je iznenađena i uvrijeđena zbog zapadnog sankcioniranja njezine agresije na Ukrajinu, a Kina zbog prevladavajuće agende deglobalizacije koja izravno ugrožava njezino gospodarstvo, kao i zbog zatvaranja protoka zapadne tehnologije prema Kini. Dok im je odgovaralo, bili su u Davosu i aktivno sudjelovali u kreiranju ekonomske i političke slike svijeta, a sada, kada se osjećaju neshvaćenima, izoliranima i uskraćenima jer očito je kako Moskva drži neotuđivo prirodno pravo napada na susjedne države ili kako Peking zamišlja neometano pribavljanje zapadne tehnologije. Kada nije sve više po njihovu, tada, glumeći avangardu otpora, uskraćuju svoj dolazak i potporu skupu koji su ranije zdušno podržavali.
Zatvaranje u nacionalne i blokovske okvire međunarodne trgovine, uspostava carinskih barijera, prekidanje dobavnih pravaca industrijskih komponenti i robe uvijek je u povijesti naviještalo nadolazak velikih ratova. I to ne ratova između malenih država i naroda s umišljenom vlastitom povijesnom veličinom, koje velike sile koriste u svojim proxy sučeljavanjima. One nemaju, koliko god se međusobno klale, sposobnost utjecaja na svjetsku ekonomiju i trgovinu. Istinske slomove međunarodne trgovine i otvaranje geoekonomskih ratova pokretale su velike sile koje su stvarno i efektivno vladale svijetom.
Tako će biti i u ovom povijesnom trenutku smjene epoha i ulaska u eru ratova, jer ono što se sada događa, uključujući i pad svjetske trgovine i fragmentaciju ekonomije u okviru započetog procesa deglobalizacije, ništa drugo ne znači nego to da su velike svjetske sile ponovno pokrenule međusobni obračun za svjetska bogatstva. Ekonomski rat i opaki geoekonomski obračuni uvod su u velike oružane ratove kao i uvijek u povijesti.
Ideologija koja se koristila kako bi pokretala mase i privoljela ih na podršku prošlim ratovima mijenjala se od rata do rata, a danas se bazira na nategnutoj tezi sukoba demokracija s autoritarnim državama.
Nova hrana
Dakako, već se na prvi pogled vidi kako ta krinka ne funkcionira jer ispod plašta tobože demokratskog bloka naziru se figure vladara krvavih ruku iz režima kakvi su, primjerice, saudijski ili katarski, koji su bliski saveznici SAD-a i EU-a i financijeri gospodarstava najmoćnijih europskih sila.
Novi veliki rat teško se može izbjeći jer sada nije doveden u pitanje samo prastari mirovni poredak u Europi-odakle veliki svjetski ratovi redovito kreću-nego je prije svega vladajući neoliberalni ekonomski poredak iscrpio svoje potencijale i traži novu hranu. On, za razliku od procjena mnogih, ne propada, nego se transformira, a rat je oduvijek bio i sada će biti najpogodnije okružje za presvlačenje zmijske kože neoliberalnog sustava. Da bi opstao, on traži novi poticaj, novu hranu, jer počeo je žderati samog sebe. Preoblikovanje i novu snagu mogu mu osigurati samo države.
No za državnu intervenciju na nominalno slobodnom prevladavajućem tržištu neoliberalne ekonomije bilo je potrebno osigurati povode, a to su kao i uvijek jahači apokalipse- bolest i rat. Konvergencija više različitih kriza, od zdravstvene do ekonomske i vojne, samo je u biti svjesno i namjerno stvaranje povoljnog okoliša za presvlačenje kože neoliberalne zmije.
Tako je, eto sasvim slučajno, pandemija i pokrenula državni intervencionizam. Ekonomija koju su vodile financijska industrija i transnacionalne kompanije došla je pred slom i onda je uz pomoć pandemije izvršen zaokret koji se drugačije nije mogao pravdati. Početkom pandemijskih transfera državne pomoći gospodarstvu ekonomija zapravo prelazi u ruke države. Opet ne industrije i realne proizvodne ekonomije, nego u ruke državnih struktura.
One raspodjeljuju financije kako im odgovara i za razliku od globalne financijske industrije i internacionalnih kompanija, države imaju moć voditi i oružane ratove za profit.
Profit je bitan
Države to i rade, a pandemija je poslužila kao priprema preuzimanja ekonomije u državne ruke u ratne svrhe u svojevrsnom neobjavljenom prelasku na ratno gospodarstvo. Sada nastupa rat i era ratova koje mogu opsluživati samo države, a ne primjerice nikakav Goldman Sachs.
Neoliberalni poredak se presvlači u novu kožu jer je globalizacija postala preskupa i negativno utječe na kapacitet globalnih igrača za sudjelovanje u nadmetanju za kontrolu svjetskih resursa i tržišta. Da skup u Davosu nije debatni klub nego mjesto na kojem se uistinu kreira politika i dinamika međunarodnoga poretka, svjedoči i zaključni pregled globalnih svjetskih rizika donesen tijekom sastanka Svjetskog ekonomskog foruma 2018. U njemu se rafiniranim diplomatskim rječnikom donosi raščlamba postojećeg stanja međunarodnih odnosa i prosudba njegova daljnjega razvoja. Ta prosudba iz pregleda globalnih svjetskih rizika izuzetno je indikativna zbog svoga proročanskog karaktera jer sada, četiri godine nakon njezina donošenja, može se vidjeti da se sve navedeno u njoj i obistinilo. Kako se u Davosu ne okupljaju nikakvi vidovnjaci, nego bankari, gospodarstvenici i političari s uzdama moći čvrsto u svojim rukama, sasvim je izvjesno da dokumenti koji se donose u Davosu nisu nikakve procjene razvoja događaja, nego neka vrsta programa onoga što će se na međunarodnom ekonomskom i političkom planu uistinu događati. Davos zbivanja ne opisuje, nego ih kreira.
Dokument sastanka u Davosu iz 2018. pod nazivom “Global Risks Report 2018” navodi: “Svijet je prešao u novu i uznemirujuću geopolitičku fazu. Na djelu nije samo multipolarani nego i multikonceptualani razvoj. Nema više sigurnosnih pretpostavki iz doba nakon hladnog rata o postojanju čvrstih normi i institucija na temelju kojih bi svjetske vodeće sile mogle približavati i usklađivati svoje interese…”
Usklađivanje interesa
“… To stvara nove rizike i neizvjesnosti – povećanje vojnih napetosti i gospodarske i komercijalne poremećaje. Međunarodni odnosi sada se odvijaju u različitim smjerovima- kroz nekonvencionalna vojna djelovanja, što uključuje i nove izvore cyber-prijetnji, transformirane i potpuno promijenjene trgovinske i investicijske veze, sukobe preko posrednika i neočekivane promjene dinamike postojećih vojnih i političkih saveza… Time izazvano jačanje snažne državne politike dovodi do toga da globalne norme gube svoju snagu i da raste napetost između velikih sila, što se odražava i na moćne i na male države. To, pak, proizvodi sve agresivnije geoekonomske agende i stvara sve veće pritiske s kojima se suočavaju slabije države.”
Pregled globalnih rizika za 2018.nadalje zaključuje da se u takvim okolnostima ponovno uspostavljanje “države moći” logično pojavljuje kao sve “atraktivnije strateško sidro”. Navodi se: “Konkretno, nacionalističke agende i vanjska projekcija jake države postaje učinkovita strategija za vlade koje žele ispraviti percipirana sadašnja ili prošla međunarodna poniženja”.
Tako se i zbilo. Davos zbivanja ne opisuje, nego ih kreira. Samo tri godine nakon što su te predikcije iz Davosa objavljene, Rusija je, vođena željom ispravljanja povijesti i percipiranih poniženja, pokrenula osvajački rat u Ukrajini.
Kina je sve manje proizvodna i trgovačka sila, a sve više “država moći “koja gleda kako ponovno priključiti Tajvan.
Nema razloga sumnjati da će se projekcije budućih zbivanja iznesene i u ovogodišnjem “Global RisksReport 2023” Svjetskog ekonomskog foruma ostvariti. Opisani pad svjetske trgovine, uvođenje carinskih barijera, provođenje ekonomskih sankcija prema suparnicima, otimanje za energiju i hranu samo su neki od indikatora preobrazbe vladajućeg neoliberalnog poretka kroz procese deglobalizacije, militarizacije gospodarstava i društva i siguran nagovještaj nadolazeće ere ratova velikih sila.
Era ratova
Pad svjetske trgovine preludij je u novu ratnu eru, a neoliberalni poredak koji je stvarni pokretač svih sadašnjih kriza i sadašnjih i budućih ratova sasvim sigurno ne propada, nego se kroz bolesti i velike ratove koji nadolaze samo pokušava transformirati. U svoje uzde upregnuo je najmoćnije države svijeta i pokrenuo geoekonomski i oružani rat za svjetska bogatstva. On, dakako, samo dobro glumi nacionalnu pripadnost, jer je po svojoj definiciji nadnacionalan i globalan. Koliko god se američki, europski, ruski ili kineski kapital prikazivao domoljubnim i nacionalnim -on to nije. On je nadnacionalni, a u trenucima kada je potrebno na međunarodnoj sceni silom ostvariti pozicije u borbi za profit i kada je potrebno izvršiti spašavanje cijelog neoliberalnog ekonomskog sustava, tada se on, protivno svojoj prirodi, prikazuje nacionalnim. Nacionalna država mu je tada potrebna za opstanak-ona ista koju je neoliberalni kapitalizam godinama pljuvao kao nepotreban trošak i relikt prošlosti. Sada kada je potrebno cijeli sustav neoliberalnog gospodarstva spašavati u eri ratova koja slijedi, država je ponovno u paradigmi neoliberalnog svijeta potrebna, i to što moćnija, sa što većom vojnom silom.
Amerikanci strahuju od kolapsa vojne industrije
Globalizacija u ovom trenutku počinje ugrožavati ne samo korporacijske interese nego i interese pojedinih država, posebice na obrambenom području. Američki stratezi smatraju da su u opasnosti vojne sposobnosti SAD-a, prije svega u sektoru vojnoindustrijskoga kompleksa, odnosno proizvodnje naoružanja i vojne opreme zbog prevelikog odljeva industrijskih radnih mjesta i ovisnosti o uvoznim sklopovima za vojnu industriju. Američki i europski stratezi smatraju da su globalizacija i slobodna trgovina uzdigle Kinu i dovele je na razinu najvećeg američkog konkurenta.
Osim toga, pripreme za početak aktivnog provođenja mjera “zelene politike” usmjerenih na smanjenje štetnih emisija, prije svih Europske unije, u izravnoj su korelaciji s preokretom od globalizacijskih tokova prema postupnom vraćanju industrije i ekonomije u nacionalne okvire.
Profesor ekonomije koji je najavio buduće ratove
Još u rujnu 2018.,u članku za Le Monde, profesor ekonomije sa sveučilišta u Toulouseu, Pierre-André Buigues najavio je promjene koje su sada na pomolu kada je rekao: “Nakon prelaska određenog praga, internacionalizacija trgovine nanosi štetu globalnoj ekonomiji. Globalizacija je pokazala da prekomjerna integracija ne pomaže u odupiranju krizama, nego ih pogoršava. Jaz između bogatih i siromašnih širi se zbog neravnomjerne raspodjele pozitivnih učinaka globalizacije”. Pierre-André Buigues zaključuje da globalizacija u konačnici izaziva negativne učinke i za one koji je predvode- internacionalne kompanije: “Multinacionalne tvrtke igraju središnju ulogu u globalizaciji i njezini su najvjerniji pristaše. Njihova internacionalistička strategija usmjerena je na pronalaženje mjesta s najnižim troškovima proizvodnje ispred drugih konkurenata. Ipak, nakon određene granice širenje internacionalizacije međunarodnih tvrtki šteti njihovoj profitabilnosti zbog povećanog geopolitičkog rizika i troškova prilagodbe na različita tržišta. Kao rezultat toga, danas smo suočeni sa sljedećim pitanjem – nismo li došli do praga iznad kojega cijena globalizacije postaje previsoka za cijelo gospodarstvo?”.
