M. Stefanov: Nije cilj da se migranti integriraju u Europu, nego da oni integriraju Europljane

Mario Stefanov

Samo tako se racionalno može objasniti izjava njemačkog veleposlanika u V.  Britaniji Petera Ammona za BBC, koji je 2016., neposredno nakon ritualnog islamističkog klanja svećenika u katoličkoj crkvi usred Europe, komentirajući seriju islamističkih napada u Njemačkoj i uporno negirajući bilo kakvu vezu imigranata s počinjenim zlodjelima, hladno izjavio: “Vidimo znakove zahvalnosti, vidimo napore koje ti ljudi ulažu u svoju integraciju…Potrebno je puno vremena i truda, ali to funkcionira”

Sudeći po razmjerima nasilja bliskoistočnih imigranata po ulicama europskih gradova za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva i novogodišnje noći, nastavlja se integracija europskih građana u svijet i način života imigranata, a ne, kako tvrdi politika, integracija imigranata u europska društva. Događa se upravo suprotno od onoga o čemu govori europska politička elita. Nijemci, Francuzi i ostali europski građani polako se navikavaju na islamističko nasilje koje demonstrativno eskalira kada gospodari migracije stanovništva s područja Bliskog istoka prema Europi i njihovi suradnici iz svijeta islamističkog ekstremizma odluče da je Nijemcima ili Francuzima potrebno pokazati kako oni više nisu jedini gospodari svojih država i kakvom se načinu života u budućnosti u vlastitim zemljama moraju prilagoditi i na koncu ga prihvatiti kao svoj.

Nakon divljanja po Parizu, Montpellieru i drugim francuskim i belgijskim gradovima u povodu pobjede ili poraza marokanske reprezentacije, bliskoistočni imigranti upriličili su masovne fizičke napade, razbijanja i paljevine po njemačkim gradovima. Pokazna vježba islamističkog pogleda na svijet i demonstracija sile bliskoistočne imigrantske populacije, kao i prethodnih godina, upriličena je i u novogodišnjoj noći. Njemački gradovi doslovno su gorjeli u pokazivanju moći bliskoistočnih doseljenika i ekstremnog islamizma koji prakticiraju.

Vladavina kaosa

Poslana je poruka njemačkim građanima tko su pravi gospodari njemačkih gradova. Kao i obično, njemačka policija, politički zastrašena, reagirala je suzdržano i praktički dopuštala nasilje do određene razine.

Očito, integracija bliskoistočnih imigranata na europskim prostorima svakim je danom sve uspješnija. Dakako, ne zato što se uklapaju u europsko društveno tkivo i prilagođavaju europskom društvenom i kulturološkom krajobrazu, nego zato što taj europski krajobraz sve više nalikuje na bliskoistočni iz kojeg su došli.





Osjećaju se stoga kao kod kuće dok se europskim  gradovima šire neredi, ulično nasilje i palež pokrenuti raznolikim i u načelu nebitnim ili čak potpuno neadekvatnim povodima kao što je proslava uspjeha marokanske nogometne reprezentacije ili pak proslava Nove godine. Pritisak terora islamističkih esktremista sada se širi i po opsegu i ne zadovoljava se više povremenim akcijama bombaša samoubojica ili smrtonosnim napadima na policiju i građane, nego se islamističko i imigrantsko nasilje pokušava instalirati kao dio svakodnevnog života europskih građana na koje se oni jednostavno moraju naviknuti i prihvatiti ga kao novu stvarnost, kao novo normalno nakon kojega više nema povratka na staro. Tako se cijela europska socijalna struktura nasilno, ali suptilno pokušava integrirati u islamističku sliku svijeta. To je prava pozadina naizgled spontanih nereda na ulicama europskih, prije svih francuskih i njemačkih gradova. Nikakve spontanosti tu nema, nego samo vrhunske organizacije. Kada bliskoistočni migranti, tobože slaveći nogometne pobjede Maroka na Svjetskom prvenstvu u prosincu, pokrenu orgije nasilja i paleža u Montpellieru i na ulicama Pariza, ili tobože slaveći Novu godinu, tuku, demoliraju i pale po njemačkim gradovima, tada je poruka holdinga islamističkog terora – na ovo se morate naviknuti, više niste samo vi gospodari ove zemlje, a mi vas integriramo u naš svijet.

Kapilarno nasilje

Širenjem islamističkog nasilja Islamistički terorizam u svom pohodu na Europu i očitom pokušaju destabilizacije europskih država i njihove integracijske strukture Europske unije posljednjim napadima pokazao je kako može istodobno udarati smrtonosnim terorističkim udarima, alii masovnim kapilarnim nasiljem nižeg intenziteta preko ljudi, i to jednako putem terorista ubačenih u Europu imigrantskim rutama, kao i preko državljana napadnutih država. Ništa nije slučajno.

Takvim hibridnim terorističkim pritiskom u biti se želi postići stvaranje Europe na sliku i priliku bliskoistočnog kaosa, dok Europa s druge strane, zahvaljujući monstruoznim vizijama strateški projektirane migracije bliskoistočnog stanovništva na europske prostore i geopolitičkim procesima koji se oko takve neprirodne imigracije odvijaju, postupno postaje dio bliskoistočne socijalne, etničke, vjerske i sektaške patologije.





Europa tako postaje posve nalik na Bliski istok i na kraju nije jasno tko zapravo koga u cijeloj priči integrira. Po svemu sudeći, zapravo se integrira Europu u neku novu jedinstvenu i cjelovitu geopolitičku cjelinu Europe i Bliskog istoka, a imigracija i kontrolirani kaos, koji iz nje na europskim prostorima nastaje, ima svrhu slamanja društvene strukture europskih naroda i uništavanja suverenosti njihovih nacionalnih država, kako bi se neometano mogla provesti ta geopolitička vizija.

Ne integriraju se bliskoistočni imigranti u Europu, nego se Europa postupno integrira u istu cjelinu s Bliskim istokom. Tako se zapravo bliskoistočni imigranti i cijela tajna vojska operativaca organizacija islamističkog ekstremizma, koja se s njima razmiljela europskim prostorom, sjajno integrira u Europu.

Ništa nije slučajno

Samo tako se racionalno može objasniti izjava njemačkog veleposlanika u Velikoj Britaniji Petera Ammona za BBC Radio 4 Today, koji je 2016., neposredno nakon ritualnog islamističkog klanja svećenika u katoličkoj crkvi usred Europe, komentirajući seriju islamističkih napada u Muenchenu, Ansbachu, Reutlingenu, Wuerzburgu i Berlinu i uporno negirajući bilo kakvu vezu imigranata s počinjenim zlodjelima, hladno izjavio: “Vidimo znakove zahvalnosti, vidimo napore koje ti ljudi ulažu u svoju integraciju…Potrebno je puno vremena i truda, ali to funkcionira”.

Ništa se u politici ne događa slučajno. Bivši američki predsjednik Theodore Roosevelt davno je rekao da, ako se čini da se nešto u politici dogodilo slučajno, “tada možete biti potpuno sigurni da je to negdje ranije već dogovoreno”. Pa tako nikakve slučajnosti nema ni u dramatičnim zbivanjima na europskome tlu i eksploziji islamističkog terora i sasvim je jasno da je sve što se događa ranije negdje dogovoreno i provodi se upravo onako kako je i planirano. Europska javnost sve više shvaća, usprkos upornom ispiranju mozga od vodećih europskih medija, da nije riječ o slučajnosti, nesnalaženju i pogrešnim procjenama, nego je ipak riječ o kolateralnim učincima velikog imperijalnog projekta međusobno usklađene američke i europske financijske, gospodarske i političke elite.

Toga je svjesna i europska politička klasa koja zna da se više ništa ne može sakriti, da je svima sve jasno, ali i da joj europski građani više ne mogu ništa jer je njihov projekt daleko odmakao te stoga u posljednje vrijeme više i ne pokušavaju dati racionalna objašnjenja zbivanja, već se odavna sprdaju izjavama i priopćenjima koji vrijeđaju zdrav razum.

Tako je tadašnji njemački veleposlanik u Velikoj Britaniji Peter Ammon u nastavku glasovitog nastupa na BBC-ju 2016., nakon što je otklonio svaku vezu imigracije i islamističkog terorizma, otišao i korak dalje pa je sve što se događa povezao s povećanim stupnjem duševnih poremećaja u mlađoj europskoj populaciji: “Ako pogledamo pozadinu ljudi koji su počinili te zločine, jasno vidimo da smo se u barem dva slučaja morali nositi s ljudima koji su mentalno bolesni. U Njemačkoj se u tom kontekstu ne raspravlja o imigrantima, nego o rastu slučajeva mentalnih bolesti među mladima”.

Glupe teorije

Njegovu i seriju sličnih izjava političara demantirao je tada u izjavi za Deutsche Welle njemački psiholog i stručnjak za suicide Georg Fiedler, koji je bio članom Njemačkog nacionalnog programa za prevenciju suicida: “Psihički poremećaj može imati određenu ulogu, ali samo to ne objašnjava ovaj čin. Tko izvlači takav zaključak, taj sve previše banalizira i pojednostavljuje. Pozadina takvih nedjela je u pravilu mnogo složenija”. Prava pozadina je islamistički ekstremizam i djelovanje islamističkih terorističkih organizacija na europskome tlu, a ne mladenački psihički problemi. Tumačenje terorizma, kao što je Ammonovo, isključivo služi prikrivanju stvarnih uzroka, ali ukazuje i na postojanje nevidljivih niti povezanosti europske politike, migracijske krize i naraslog terorizma.

Nažalost, takvi pokušaji objašnjenja razloga ekstremističkog nasilja imigranata nastavljaju se do današnjih dana, pa i nakon nereda koje su bliskoistočni imigranti napravili za novogodišnje noći u Njemačkoj.

Tako sociolog Rafael Behr s policijske akademije u Hamburgu tvrdi da se ti napadi prethodno moraju detaljno istražiti prije nego što ih se može pripisati određenoj društvenoj grupi. Behr izjavljuje: “Nemamo zasad dobar pregled svih okolnosti u kojima su se dogodili nasilni napadi. Imamo samo izjave raznih sindikata policije ili vatrogasaca i drugih aktera koji kažu da se nasilje povećava.

No ne znamo je li to točno, a ne znamo ni je li to nasilje bilo unaprijed pripremljeno i u kojem je obliku bilo zamišljeno”. Behr čak ide tako daleko da izjavljuje da je nasilje koje se iskazalo na njemačkim ulicama tijekom novogodišnje noći svojevrsni oblik iskazivanja muškosti pa kaže: “To sigurno ima veze s tim kako mladi ljudi očekuju da ih se vidi u javnosti i tu se često radi samo o golom iskazivanju snage. Nije riječ o sasvim očitoj strukturi mase koja je po njemačkim gradovima cijelu novogodišnju noć prakticirala fizičko nasilje, uništavanje javne i privatne imovine i palež svega što im se nađe na putu”.

Pripremljeno nasilje

Predsjednik njemačkog sindikata policije Rainer Wendt izjavio je, međutim, diplomatski uvijeno za list Focus kako ipak “kod policije i vatrogasaca koji su se našli neposredno na udaru prevladava dojam da su u neredima iznadproporcionalno sudjelovale skupine mladih muškaraca s migracijskom pozadinom”.Sličnu izjavu dao je za Bild i ministar unutarnjih poslova Njemačke savezne pokrajine Sjeverne Rajne i Vestfalije, Herbert Reul. No ostali govore o mladenačkoj ludosti, a povjerenica Savezne vlade za integraciju Reem Alabali-Radovan upozorila je da treba zaustaviti paušalno sumnjičenje ljudi s migracijskom pozadinom.

Takve izjave i pokušaji zataškavanja imigrantskog nasilja ne začuđuju jer razmjeri imigrantskog divljanja na europskim prostorima, koji su već u ovom trenutku gotovo ušli u fazu hibridnog ratnog djelovanja, i brzina eskalacije nasilja otvaraju pitanje odgovornosti briselske oligarhije i političke elite najmoćnijih europskih država. Bez njihova dosluha s centrima arapske financijske moći u Saudijskoj Arabiji i bogatim zaljevskim monarhijama, čiji je kapital od početka ekonomske krize preplavio Europu, korumpirao europske političare i pokupovao europska bogatstva, islamistički ekstremizam na europskome tlu bio bi vidljiv samo u tragovima. On stvara kaos u onoj mjeri u kojoj mu europska politika to dopušta, odnosno politika vodećih europskih država, koja ostale manje i gospodarski slabije članice EU-a ništa i ne pita, nego im nameće zadaće u imigracijskom procesu.

Dok se režu vratovi po europskim gradovima, sasvim je očito da je stvarni cilj destabilizacija europskog sustava vrijednosti i socijalne strukture, stvaranje stanja neprestane opasnosti koja se može riješiti samo snažnijom centralizacijom Europske unije kako bi se, eto, samo tako centralizirana i federalizirana mogla oduprijeti terorističkoj opasnosti koju tobože nije mogla izbjeći.

Sustav vrijednosti

Upravo takvu poruku u trenucima islamističkog terora pred očima tobože zbunjenih europskih obavještajnih i sigurnosnih službi europska politička elita odaslala je svojim građanima preko rejting agencije Standard &Poor, prema čijem bi izvješću objavljenom 25. srpnja 2016. Europska unija morala brzo postati centralizirana federalna superdržava s velikim ovlastima centralne vlade u Bruxellesu ili će doživjeti potpuni kolaps. Moguća je samo daljnja integracija i centralizacija Europske unije ili povratak na davna vremena zajedničkog tržišta, tvrdi Standard &Poor.

Kako je svakomu jasno da je retrogradni proces povratka na okvir zajedničkog tržišta u današnjim uvjetima potpuno nemoguć i da bi uzrokovao slom svih onih koji u ovim trenucima profitiraju, a to su najmoćnije europske države, poruka Standard & Poora i briselske elite koju je preko nje izrekla, jest da nema odustajanja od stvaranja federalizirane naddržavne zajednice EU-a s duboko potisnutim suverenitetima država članica. Samo takva, provođenjem politike neograničenog  gospodarskog i društvenog liberalizma i masovne imigracije bliskoistočnog stanovništva, slomljena Europska unija i potom centralizirana pogodna je za provođenje velikog plana integracije s Bliskim istokom.

Stoga je stvaranje centraliziranog federalnog EU-a, s potisnutim suverenitetima nacionalnih država uz razaranje društvenog tkiva i uništenje europske srednje klase prisilnim dovlačenjem stanovništva s Bliskog istoka i stvaranje kontroliranog kaosa kroz jačanje islamističkog terora preduvjet stvaranja te jedinstvene cjeline Eurabije.

Taj budući jedinstveni geoekonomski i geopolitički prostor osigurao bi Europi i cijelom sustavu euroatlantske integracije polaznu točku, stratešku osnovicu za djelovanje i projekciju interesa prema Aziji i Africi. Osiguralo bi se novo bliskoistočno tržište potpuno monopolizirano za zapadne financijske usluge i proizvode i grubo i efikasno bi se potisnule kineske i ruske ekonomske i političke opcije na tim prostorima.

Kontrolirani kaos

Istodobno, jeftina radna snaga u Europi srušila bi cijenu rada, a nedostatak potražnje tako osiromašenog europskog stanovništva nadoknadio bi se na bliskoistočnom dijelu te nove geopolitičke cjeline. Takav je barem plan bio i ostao europske političke i gospodarske elite. No pitanje je hoće li uopće postići ono na što cilja i hoće li kolateralni učinci organizirane imigracije s bliskoistočnih prostora postati glavni učinci.

Kako bilo, imigranti se doista, kako stvari stoje, integriraju u Europu, ali na način da Europa postaje nalik na njihova polazišta u državama Bliskog istoka. U stvarnosti, riječ je o svojevrsnom integriranju Europe, a ne imigranata. Bliskoistočni pak imigranti dobro organiziranim masovnim nasilnim djelovanjem pod krinkom većeg broja spontanih nasilnih ispada pokušavaju na socijalnoj razini integrirati europske građane u svoj svijet.

Merkel je promijenila svoj stav o migrantima

Prekidajući odmor nakon terorističkih napada u Njemačkoj i Francuskoj, koje su većinom počinili imigranti, tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel priopćila je te 2016. javnosti da ne odustaje od svoje imigrantske politike: “Ostajemo kod naših temeljnih načela. Suočeni smo s velikim testom izdržljivosti, i Njemačka i cijela Europa. Ali mi ćemo savladati te izazove. Uspjet ćemo”.

Sada, 2023. godine, i ona i njezin nasljednik na poziciji njemačkog kancelara, kao i cijela  europska politička elita, rado bi da se takve izjave zaborave i da ih se više nikada nitko ne prisjeti, stoga je korisno uvijek na njih podsjećati. Tim prije što je postalo više nego očito kako je ne samo praktički nego i teoretski nemoguće da politički i državni sustavi Europe i njezinih najmoćnijih država s godišnjim proračunima za obavještajne i sigurnosne službe vrijednima desetke milijardi eura nisu u jeku imigrantske navale imali pojma što se stvarno zbiva i da bi stvarni gospodari Europe iz centara financijske i gospodarske moći dopustili da ih takvi političari, koji ne mogu osigurati funkcioniranje sigurnosnih sustava u svojim državama i kontrolu granica i dalje zastupaju i u djelo provode njihove interese.

Želi se stvoriti zajednički teritorij Eurabije

Politička i gospodarska elita najmoćnijih država Europe i Europske unije jako je dobro znala što čini tada, a danas nastavlja provoditi na suptilniji način ono što je planirala – taljenje europskog društvenog tkiva, etničkih i vjerskih posebnosti, stvaranje centralizirane, federalne Europske unije i njezino uklapanje u jedinstvenu cjelinu Europe, Bliskog istoka i sjeverne Afrike, zapravo proširenu repliku geopolitičkog prostora nekadašnjeg moćnog Rimskog Carstva. Legendarna pokojna Oriana Fallaci još je prije gotovo dva desetljeća shvatila što europski moćnici smjeraju i otvoreno je do kraja života upozoravala da se pokušava stvoriti upravo takva geopolitička tvorevina koju je ona nazivala “Eurabijom“. Četvrt stoljeća nakon njezine smrti opasni politički radioaktivni projekt je u punom zamahu realizacije. “Eurabija” iz teorija zavjera, kao i mnogo štošta drugoga, postaje gruba stvarnost. Ako netko sumnja, neka pogleda tokove arapskog kapitala u Europi posljednjih godina, opseg ulaganja u europske tvrtke, banke i visinu udjela u velikim europskim tvrtkama.

Komentari

komentar

You may also like