M. Stefanov: Perverzija plinskog biznisa s Rusijom

Mario Stefanov

Dok ruski rat u Ukrajini bjesni punom žestinom, preko ukrajinske plinovodne mreže i dalje prolazi ruski plin prema članicama Europske unije. Samo od dana početka rata, 24. veljače, Europska unija je Rusiji za kupljeni plin isplatila više od 35 milijardi eura

Bez obzira na potrebe Europske unije, Ukrajina bi sebi morala ostaviti otvorenu opciju zatvaranja plinovodne mreže preko svoga teritorija kojom se ruski plin dostavlja Europi.

Možda je to zapravo već i trebala učiniti te tako zaustaviti perverzne igre biznisa s ruskim plinom. Dok ruski rat u Ukrajini bjesni punom žestinom, preko ukrajinske plinovodne mreže i dalje prolazi ruski plin prema članicama Europske unije. Samo od dana početka rata, 24. veljače, Europska unija je Rusiji za kupljeni plin isplatila više od 35 milijardi eura. Prema tvrdnjama Bloomberga od 22. ožujka, i Ukrajina je barem do tada, mjesec dana od početka rata, uredno naplaćivala Rusiji transfer njezina plina prema Europskoj uniji.

Ukrajina bi jednostavno trebala zatvoriti svoju plinovodnu mrežu za ruski plin jer nikakve ratne logike nema propuštati kroz svoj teritorij neprijateljske izvozne resurse kojima hrani svoj ratni stroj koji gazi Ukrajinu, razara i ubija civile.




Zdrav razum

Iza kulisa ruskog rata u Ukrajini s pet milijuna raseljenih Ukrajinaca i desecima tisuća ubijenih i osakaćenih, djeluje blago rečeno imbecilna plinska kombinacija u kojoj Rusija i dalje izvozi plin prema Europskoj uniji preko ukrajinskog teritorija. Ona je protivna ne samo vojnoj i političkoj logici nego i moralnim načelima, a vrijeđa i zdrav razum.





Dok u ruskoj agresiji ginu ljudi, energetski plinski i naftni biznis europskih zemalja s Rusijom tako se nesmetano nastavlja, i to preko ukrajinskog teritorija.

Krajnje pojednostavljeno rečeno, dok Rusija zarađuje od prodaje plina Europi da bi mogla ratovati protiv Ukrajine, Ukrajina zarađuje od naplate transfera plina da bi mogla ratovati protiv Rusije. Europa pak plaća Rusiji da može i dalje ratovati protiv Ukrajine i da bi Njemačka mogla održavati svoju industriju, uključujući i vojnu industriju kako bi mogla ostvarivati profite i novčano pomagati Ukrajini u ratu protiv ruske agresije, ali i dostavom Ukrajini naoružanja i vojne opreme, proizvoda te industrije koja tobože ne bi mogla opstati u postojećem opsegu bez ruskog plina. Riječ je o potpuno suludoj i nemoralnoj konstrukciji pa Ukrajina mora biti dosljedna i bez obzira na vanjske pritiske odmah zatvoriti prolaz ruskog plina prema Europi.

Štoviše, sve se češće u medijima – upravo obrnuto od onoga što nalaže ratna logika – pojavljuju informacije da predstavnici ukrajinskog plinskog distributera u SAD-u i europskim državama lobiraju da se dio ruskoga plina koji se prema Europi transportira njemačkim plinovodom Sjeverni tok 1 preusmjeri prema ukrajinskim plinovodima.

Tako Reuters u svome članku od 20. travnja pod naslovom “Ukraine lobbies for cuts in Russian Nord Stream 1 gas shipments” tvrdi: “Ukrajina radi iza kulisa kako bi uvjerila zapadne saveznike da prebace ruske isporuke prirodnog plina iz plinovoda Sjeverni tok 1 u ukrajinsku plinovodnu mrežu, čime bi se povećao utjecaj Kijeva u sukobu s Rusijom, rekli su za Reuters energetski dužnosnici. To bi, kako su rekli, prisililo Rusiju da transportira više svog plina za Europu kroz Ukrajinu. To bi pak Moskvu natjeralo da plaća više tranzitnih naknada koje bi mogle pomoći obrani Ukrajine u ratu i odvratiti Rusiju od oštećenja ukrajinskih plinovoda, rekli su zastupnicima i dužnosnicima Bidenove administracije u Washingtonu prošlog tjedna”.




Preusmjeravanje isporuka

Prema Reutersu, predstavnici ukrajinskog plinskog distributera Naftogaz proveli su tjedan dana u Washingtonu na sastancima s dužnosnicima američke administracije i zastupnicima u Kongresu kako bi lobirali da SAD uvjeri Njemačku i druge europske saveznike da prihvate takav plan.

Reuters u svome članku dalje navodi riječi iz intervjua u Washingtonu Olge Bielkove, direktorice međunarodnih poslova ukrajinskog pružatelja usluga plinskog transfera Gas Transit System Operator of Ukraine: “Rusija ovisi o tome da transportiramo njezin plin u Europu. To je nešto što trebamo iskoristiti u našim odnosima s njima i Europa u tome može pomoći”.

Reuters dalje u članku navodi: “Dužnosnik Bijele kuće i njemačko ministarstvo gospodarstva odbili su navedeno komentirati. Njemačka je u srijedu iskazala da će prestati uvoziti rusku naftu do kraja ove godine, nakon čega će uslijediti obustava uvoza ruskog plina, ali nije precizirala kada. Njemačka je već zaustavila plinski projekt Sjeverni tok 2, koji je zamišljen da udvostruči isporuke plina u Njemačku, kao sankciju za rusku invaziju na Ukrajinu u veljači. Projekt vrijedan 11 milijardi dolara završen je krajem prošle godine, ali nikada nije stavljen u funkciju. Preusmjeravanje isporuka iz postojećeg plinovoda Sjeverni tok 1 moglo bi se negativno odraziti na cijenu plina za Njemačku i ostatak Europe, tvrde analitičari. S druge strane, to neće pomoći povećanju sigurnosti opskrbe Europe, izjavio je David Goldwyn, bivši posebni izaslanik State Departmenta”.

U članku se dalje navodi: “Rusija trenutno izvozi 55 milijardi kubnih metara prirodnog plina godišnje u Njemačku preko plinovoda Sjeverni tok 1. Još 40 milijardi kubnih metara plina za Europu Rusija isporučuje kroz ukrajinski plinski transportni sustav i plaća tranzitne naknade Ukrajini u američkim dolarima. Ukrajinski plinovodni sustav ima slobodni kapacitet za više od 100 milijardi kubnih metara i mogao bi stoga lako apsorbirati plin iz Sjevernog toka 1. Daniel Vajdič, savjetnik Naftogaza, rekao je da bi prebacivanje cijelog Sjevernog toka 1 na ukrajinski sustav Kijevu pružilo više utjecaja na Moskvu i pokazalo Kremlju da Europa vezuje vlastitu sigurnost s ukrajinskom. Predlaže se da se 40% kapaciteta Sjevernog toka 1 odmah preusmjeri na ukrajinski plinovod, postupno povećavajući na 100% do travnja 2023. To bi državama EU-a dalo vremena za stvaranje zimskih zaliha i diversifikaciju. Ukrajinski dužnosnici potvrdili su da su također tražili potporu SAD-a da Ukrajina dobije pristup opskrbi s LNG terminala u Turskoj”.

Dnevni protok

Mjesec dana ranije i Bloomberg je objavio informaciju da se, dok bjesni ruski rat u Ukrajini, plinski biznis između Rusije i Europe preko ukrajinskog teritorija nesmetano nastavlja uz uredno plaćanje ugovorenih cijena i naknada, uključujući i naknade Ukrajini za provoz ruskog plina preko njezina teritorija kroz njezinu plinovodnu mrežu.

U svome članku od 22. ožujka pod naslovom “Rat bjesni, ali Rusija i dalje plaća Ukrajini za protok plina” (“War Is Raging, But Russia Is Still Paying Ukraine for Gas Flows”), Bloomberg News navodi: “Prošlo je mjesec dana od početka rata, ali Rusija zapravo isporučuje još više prirodnog plina Europi kroz Ukrajinu i Moskva još plaća pune naknade Kijevu za tranzit plina u Europu. Dnevni protok plina iz Rusije preko Ukrajine za Europu u jednom je trenutku (između 1. i 15. ožujka – op. a.), narastao za više od 50% u odnosu na najniže razine u siječnju, a pošiljke koje putuju ukrajinskim plinovodima više su se nego udvostručile jer su se energetske tvrtke požurile kupiti dodatne količine plina nakon ruske invazije… Rusija još plaća tranzit u čvrstoj valuti, kaže Jurij Vitrenko, glavni izvršni direktor NJSC-a Naftogaz Ukrainy, najveće ukrajinske državne naftne i plinske tvrtke”.

Bloomberg News u nastavku članka ukazuje: “To je uistinu neugodna situacija za kreatore europske politike, koji su nametnuli nekoliko krugova sankcija Moskvi kako bi pokušali oslabiti vladu predsjednika Vladimira Putina uskraćivanjem gotovine koja joj je potrebna za financiranje invazije. Povećanje kupnje plina također dolazi u trenucima kada se europske vlade obvezuju da će prekinuti ovisnost o ruskom plinu, najavljujući planove nastavka korištenja nuklearnih elektrana i elektrana na ugljen i uvoz više ukapljenog prirodnog plina iz drugih država uključujući SAD i Katar. No  europske tvrtke ipak su se požurile s kupnjom  dodatnih količina plina od Rusije neposredno nakon nakon što je ona započela agresiju na Ukrajinu”.

Igra morala i profita

Rapidni porast europskog uvoza ruskoga plina preko ukrajinske plinovodne mreže počeo je već u prvih 48 sati nakon početka rata, a svoj vrhunac je dosegnuo u prvoj polovici ožujka. Činjenica je to koja je krajnje neugodna za moralni i politički kredibilitet najmoćnijih europskih država i Europske unije u cjelini. Dok ruske trupe nesmiljeno gaze Ukrajinu u proklamiranom općem ratu protiv samog postojanja ukrajinske nacije i ukrajinske države, energetske tvrtke iz Europske unije ne zanima što se događa na terenu i povećavaju opseg nabave plina iz države agresora uz istovremenu medijski pompozno predstavljenu čvrstu podršku napadnutoj Ukrajini. Štoviše, i ukrajinske tvrtke koje pružaju usluge transporta plina nastavile su od agresorske Rusije uredno naplaćivati svoje usluge.

Bloomberg News dalje navodi: “Ukrajinski Gazprom PJSC objavio je da su se isporuke povećale zbog više narudžbi europskih kupaca, ali i da su u istom periodu povećane isporuke ruskog plina preko drugog velikog plinovoda koji prolazi kroz Bjelorusiju i Poljsku i završava u Njemačkoj. Povećanje uvoza iz Rusije odražava procjenu europskih energetskih tvrtki da će se u budućnosti isporuke plina iz Rusije smanjiti, da one neće moći zadovoljiti potražnju i da će se cijena plina u bliskoj budućnosti povećati, upozorili su analitičari JP Morgan Chase & Co u prošlotjednom izvješću. Ukrajina je ranije potvrdila da Gazprom plaća oko dvije milijarde dolara godišnje za usluge transfera plina”.

Očito, ni Europa se iz čisto materijalnih razloga, protivno svim moralnim načelima, ne želi odreći plina države koja je izvršila agresiju na Ukrajinu, a ni sama se Ukrajina ne odriče ruskih isplata naknada za transfer plina preko njezina teritorija.Dok traje igra morala i profita na europskom kontinentu koja odražava svu perverznost politike, međusobnih odnosa i pozicija vodećih država, kao i same Europske unije, i koja ne vodi nikamo osim u slijepu ulicu, američki plinski izvoznici trljaju ruke.

Ukrajina mora prekinuti perverzni europski plinski biznis s Rusijom

Europska unija i njezine vodeće države morale bi same sebi priznati situaciju u kojoj su se našle energetskom suradnjom s Rusijom i odmah prekinuti kupnju ruskoga plina i nafte. Na to će ionako biti prisiljene, htjele to ili ne. Kako one zasad to ne žele, jer ne žele izgubiti ni centa, iako se predstavljaju velikim prijateljima i saveznicima napadnute Ukrajine, taj gordijski čvor trebala bi presjeći sama Ukrajina. Ako već nitko drugi neće, ona treba preuzeti inicijativu i u većem dijelu prekinuti perverzni europski plinski biznis s Rusijom zatvaranjem za ruski plin plinovoda preko svog teritorija. To je logika svakoga rata. Sadašnje stanje protivno je ne samo vojnoj nego i svakoj logici, neprirodno i uistinu bizarno.

Nova zvijezda

Nastupio je pravi “boom” američkog izvoza ukapljenoga prirodnoga plina. Dok se Europa guši u svojim iracionalnim kombinacijama i lomi između morala i novca, Amerikanci su postigli ono što su htjeli. Američke tvrtke preuzimaju europsko plinsko tržište.

Specijalizirani portal Oil Price u članku od 14. travnja pod naslovom “Pravi boom američkog izvoza plina – rast američkog izvoza plina” upozorava da je Europa postala nova zvijezda američke plinske industrije.

U uvodnom dijelu članka daje se naznaka smjera razvoja zbivanja: “A sada upoznajte Europu, najnoviju zvijezdu na LNG pozornici. Europa je u fazi preispitivanja svojih pozicija u svjetlu sankcija prema Rusiji i potrebi smanjenja svoje ovisnosti o ruskom plinu, te mogućnosti dosad neviđene energetske krize. Američki proizvođači prirodnoga plina rado će pomoći. Vlade država Europske unije već tjednima raspravljaju o načinima smanjenja ovisnosti o ruskoj nafti i plinu. Bilo je tvrdnji da EU može preživjeti ljeto čak i ako se bitno smanji uvoz plina iz Rusije jer ima dovoljno plina u skladištima. Ipak, Bruxelles je zasad odustao od uvođenja embarga na ruski plin, a Njemačka je priznala da si ga ne može priuštiti. Postojali su i planovi za smanjenje ovisnosti o ruskom plinu hitnim pronalaženjem alternativnih dobavljača, uključujući plin iz sjeverne Afrike i srednje Azije te ukapljeni prirodni plin iz Katara i SAD-a. No samo SAD uistinu može pomoći”.

Oil Price dalje navodi da su već učinjeni prvi koraci na planu američkog opskrbljivanja Europe prirodnim plinom pa navodi: “Predsjednik Biden obećao je da će ove godine u Europsku uniju izvoziti dodatnih 15 milijardi kubnih metara prirodnog plina u obliku LNG-a, dok se EU obvezao nabavljati 50 milijardi kubnih metara američkog LNG-a godišnje u periodu do 2030. godine, a moguće i u duljem periodu. Još i prije međusobnih preliminarnih sporazuma, Europa je već početkom ove godine postala najveći kupac američkog LNG-a, kupujući rekordnih 12,5 milijardi kubnih metara ukapljenog plina”.

Amerikanci zarađuju

Oil Price zaključuje: “Sankcije Rusiji i dalje će biti na snazi; EU i SAD su to jasno istaknuli, bez obzira na to kako će se rat u Ukrajini razvijati u sljedećih šest mjeseci. Ako išta, do tada će biti još sankcija, vjerojatno i onih koje izravno ciljaju na rusku industriju ugljikovodika. A to sugerira da bi potražnja za prirodnim plinom iz SAD-a mogla postati još veća”.

Dakle, u trenucima kada Europska unija i njezine najmoćnije države u samom vrhuncu rata Rusije protiv Ukrajine, rata koji se lako može proširiti na cijelu Europu uz verbalnu podršku napadnutoj Ukrajini, i dalje nastavljaju uporno kupovati ruski plin i naftu, američki plin, na temelju procjena budućeg razvoja događaja, ipak polako preuzima primat na europskom tržištu. Dok se tradicionalno europske sile lome između vrhunaravnih moralnih načela, koje sebi pripisuju, i novca – Amerikanci zarađuju novac bez suvišnog filozofiranja i moraliziranja.

Komentari

komentar

You may also like