M. Stefanov: Povratak oružja sudnjeg dana

Nova ruska nuklearna podmornica K-329 „Belgorod“ 25. lipnja napustila je Severodvinsk i otisnula se na Bijelo i Barentsovo more radi ispitivanja u realnim uvjetima prije isporuke ruskoj ratnoj mornarici. Divovska podmornica procijenjene dužine 184 metra planira se naoružati novim nuklearnim potpuno autonomnim torpedima s nuklearnim bojnim glavama tipa „Poseidon“ 2M39 dometa do 10.000 kilometara.

Ukoliko probna plovidba bude uspješna „Belgorod“  će biti prva ruska podmornica naoružana torpedima „Poseidon“ koja po svim svojim karakteristikama , poglavito po nuklearnoj bojnoj glavi koju nose, procijenjene snage oko 100 megatona, ulaze u kategoriju  tzv. „oružja sudnjega dana“.

„Poseidon“ je oružje drugog odgovora koje mora jamčiti da će eventualni nuklearni napad na Rusiju bez obzira na njegov rezultat biti uzvraćen učinkovitim nuklearnim napadom na protivničku stranu, SAD ili njegove saveznike.

Stoga je „Poseidon“ potpuno autonoman i funkcionira bez ljudskog djelovanja. Pogoni ga minijaturni nuklearni reaktor koji mu teoretski osigurava neograničeni domet, ali je on u stvarnosti zbog ograničenja materijala od kojih su torpedo i njegovi sklopovi izgrađeni sveden na oko 10.000 kilometara, što ipak predstavlja interkontinentalni domet. Masivni torpedo procijenjenog je promjera čak 1,6 do 2 metra (standardna ruska nuklearna torpeda su promjera 650mm) i dužine preko 20 metara. Na satelitskim snimkama podmornice „Belgorod“ jasno se uočavaju pramčani otvori ogromnih torpednih cijevi za smještaj i lansiranje „Poseidona“. Torpeda nose nuklearnu bojnu glavu čija podvodna eksplozija treba stvoriti radioaktivni tsunami visine i do 500 metara, koji bi zbrisao napadnute priobalne gradove i radioaktivnošću zagadio kopnenu površinu veličine 1500×1500 kilometara.

„Belgorod“ je zapravo modificirana nuklearna podmornica klase „Oscar II“ namijenjena operativnom ispitivanju novih ruskih pomorskih oružja među kojima je i torpedo „Poseidon“ kao strateško nuklearno oružje koje u svijetlu brzog razvoja američke proturaketne obrane treba nadoknaditi moguće smanjenje kapaciteta ruskog nuklearnog odgovora nuklearnim interkontinentalnim balističkim projektilima i osigurati održanje nuklearnog pariteta i statusa „zajamčenog uzajamnog uništenja“. Pored dovršenog Belgoroda  planirana je izgradnja  još 4 nove nuklearne podmornice  sasvim nove klase od kojih bi svaka, kao i probna „Belgorod“, nosila 6 autonomnih torpeda „Poseidon“. Izgradnja prve podmornice te nove klase“ Khabarovsk“ počela je 2014. godine. Njezino porinuće bilo je planirano za lipanj ove godine, no satelitske snimke doka brodogradilišta Sevmash u Severodvinsku u kojem se gradi ukazuju kako radovi još nisu gotovi i da će porinuće najvjerojatnije biti odgođeno do kraja godine.

Namjena torpeda tipa „Poseidon“ je uništenje velikih priobalnih gradova uz pomoć radioaktivnog tsunamija koji bi pokrenula podvodna eksplozija njihovih nuklearnih bojnih glava. Oružje potpuno autonomno nalazi put do određenih ciljeva i u ovisnosti o pozicioniranju protivničkih snaga autonomno mijenja smjer kretanja, izbjegava uočene protivničke obrambene mjere i odabire smjer napada. Najveća dubina na kojoj može ploviti procjenjuje se na 1.000 metara što je daleko ispod dosega aktivne protivničke obrane.




Povijest se ne ponavlja, ali se savršeno rimuje sa sadašnjošću. Svjedočimo nečemu za što se krajem prošlog stoljeća i završetka hladnoga rata držalo kako je definitivno utonulo u bespuća povijesti. Nažalost, cikličko kretanje povijesti oko stoljetnih, gotovo uvijek istih geopolitičkih odrednica vratilo je ne samo hladnoratovski duh u međunarodne odnose nego i oružja koja su tijekom hladnog rata nazivali „oružjima sudnjega dana“. „Poseidon“ je jedno od njih.

Iako je svo nuklearno oružje u svojoj biti oružje Armagedona čak i među tim čudovišnim sredstvima masovnog ubijanja postoje oružja koja nadilaze i sam pojam ratovanja. Najstrašnija među oružjima apsolutnog uništenja su nuklearna oružja nakon čije uporabe je potpuno sigurno kako neće preživjeti ni onaj tko ga koristi. Tijekom hladnog rata to su bili američki krstareći projektili Vought SLAM, koji su ne samo što su nosili više nuklearnih bojnih glava velike snage sposobne za uništenje velikih urbanih sredina i cijelih dijelova protivničkih teritorija nego su imali i nuklearni pogon, koji je osiguravao neograničen domet. Ruska strana raspolagala je sa svojim oružjem „sudnjega dana“, torpedom T-15 s nuklearnom bojnom glavom snage 100 megatona (ekvivalent milijun tona TNT), koje je trebalo djelovati na isti način kao i novi ruski torpedo „Poseidon“. Mana mu je bio  mali domet od svega 50-ak km pa se morao koristiti vremenski upaljač, inače bi sve završilo kao samoubilačka misija. Pri kraju tehničkog  razvoja  spoznalo se kako bi zbog narasle snage američke i zapadne protupodmorničke obrane napad njime uistinu i bio samoubilački pokušaj,  jer bi se podmornica – nosač teško mogla neopaženo približiti američkoj obali na tako maloj  udaljenosti. Kao i današnji „Poseidon“ i negdašnji torpedo T-15 također je bio promjera 1,6 metara i gotovo iste dužine a nosio je nuklearnu bojnu glavu iste snage. Bilo je predviđeno da se lansira iz podmornica klase „November“ koja je mogla nositi samo jedan torpedo.





Nakon potvrde ruskog predsjednika Putina iz ožujka 2018. godine o postojanju ruskog autonomnog podvodnog vozila na nuklearni pogon s nuklearnom bojnom glavom velikog dometa, sposobnog za nuklearne udare po neprijateljskoj obali, koji bi stvorili valove visine 500 metara i uništili priobalne gradove, tehnologija oružja sudnjeg dana ponovo je prvi put nakon hladnog rata u središtu medijske pozornosti.

Ne radi se, zapravo, o ničem novom, nego nastavku razvoja idejnih projekata takvog oružja iz hladnoratovskog vremena. Ruski  torpedo, zapravo podvodni dron „Poseidon“ poznati po ruskoj razvojnoj oznaci „Status 6“, odnosno američkom kodnom imenu „Kanyon“ idejni  je slijednik projekta torpeda T-15 iz 50-ih godina prošlog stoljeća. Njegovi nedostaci, prije svega domet od jedva pedesetak kilometara, sada su, zahvaljujući tehnološkom razvoju – na novom oružju otklonjeni.

Povratak hladnoga rata vratio je na scenu  takva oružja, a razvoj tehnologije 4. industrijske revolucije omogućio je stvaranje potpuno autonomnih oružnih sustava. Procjenjujući kako je razvojem američkih proturaketnih sustava ugrožena sposobnost ruskog strateškog nuklearnog odgovora Rusija je pored usavršavanja balističkih interkontinentalnih projektila ne obazirući se na abnormalnu cijenu projekata i stanje ruskog gospodarstva pokrenula razvoj novih „oružja sudnjega dana“ među kojima i torpeda „Poseidon“ kao sredstva drugog, zapravo posljednjeg odgovora. U konačnici, time bi trebala, bez obzira na rapidni razvoj američkih proturaketnih sustava osigurati režim uzajamnog zajamčenog uništenja.

Nova oružja masovnog uništenja postaju neovisna o ljudskom upravljanju. Onaj tko ih pokrene stoga može mirno umrijeti u nuklearnom napadu jer će njegova oružja vrlo vjerojatno pronaći svoj cilj. To veliko postignuće nekada je bilo nezamislivo. Sada i mrtav možeš ubiti neprijatelja, što je za svijet, ovakav kakav je, uistinu epohalni napredak. Postojanje takvih oružja govori sve o njemu  i elitama koje ga kreiraju.




Komentari

komentar

You may also like