Mario Stefanov
Nije nemoguće da je to od samoga početka bio master plan ruske invazije na Ukrajinu i da postoji zamka unutar zamke, a to je da sve što se događa oko Ukrajine, uključujući i brutalnu invaziju na nju, zapravo služi odvlačenju pozornosti od nekog mnogo šireg ruskog plana i napada na nešto za što je Moskva sprema ući u izravni sukob s NATO-om
Ukrajina je, postaje razvidno, prije očekivanog početka ruske invazije uspješno izvela jednu od najvećih ratnih varki nakon 2. svjetskog rata, kako po opsegu utjecaja na daljnji tijek rata, tako i po značaju za regionalne i globalne geopolitičke odnose.
Ruska vojska pokrenula se u totalni rat protiv Ukrajine polazeći od potpuno pogrešnih obavještajnih informacija. Prije svega, ruski stratezi operirali su očito pogrešnom pretpostavkom o snazi i sposobnosti ukrajinske vojske i mogućnosti otpora ukrajinske vojske, države i društva u cjelini.
Rezultat je to uspješno provedene ukrajinske ratne varke. Ona je u svojoj biti bila praktična primjena postavki kineskog filozofa, pisca i vojskovođe Sun Tzua iznesenih u njegovu dva tisućljeća starom kapitalnom djelu “Umijeće ratovanja”.
Sun Tzu je rekao:”Kada si snažan, pokazuj neprijatelju da si slab, a kada si slab, pokazuj neprijatelju da si jak”. Ukrajina je postupala upravo prema njegovoj izreci i prema vani, posebice prema ruskom neprijatelju, iskazivala se nemoćnom, dok je zapravo bila potpuno spremna za rat.
Potpuna varka
Godinama je širena paradigma o ukrajinskoj vojsci kao potpuno nesposobnoj bez jedinstvenog zapovjedništva i nedovoljno tehnički opremljenoj. Što je još važnije, svjesno su plasirane pogrešne informacije o lošem moralnom stanju u ukrajinskim oružanim snagama, nesklonosti stanovništva za borbu i otpor eventualnoj ruskoj agresiji i tobožnjoj razjedinjenosti nacionalnog korpusa. Da bi varka bila potpuna, ukrajinska strana po svemu sudeći simulirala je i nesposobnost provođenja opće mobilizacije neposredno prije ruske invazije za koju je bilo potpuno jasno da će uslijediti. Na temelju informacija o odgađanju i neprovođenju mobilizacije, Rusi su dodatno učvrstili svoje uvjerenje da je ukrajinska politička i vojna struktura nesposobna i da se ne snalazi u nastaloj situaciji. Nakon što je ruska invazija započela, Ukrajina je učinkovito u kratkom vremenu izvršila mobilizaciju u punom opsegu, iz čega je očito da je ona bila ranije pripremljena i da je njezina odgoda služila zavaravanju neprijatelja.
U samo nekoliko sati prvoga dana rata sve tobožnje slabosti ukrajinske obrane na terenu i na djelu su demantirane. Rusija je nasjela na ukrajinsku ratnu varku, pa je vojno, kao i propagandno i diplomatsko djelovanje prilagodila pogrešnim procjenama koje je stvorila na pogrešnim informacijama. Zahvaljujući ukrajinskoj ratnoj lukavosti, ruska invazija i totalni rat doživio je potpuni debakl u samome startu.
U trenutku ruske invazije Ukrajinci su otvoreno pokazali svoju naraslu vojnu moć, uvezanost političkog sustava i oružanih snaga, kao i precizno i jedinstveno zapovijedanje postrojbama na terenu uz ostavljanje taktičkim skupinama dovoljno kontrolirane samostalnosti da se mogu elastično postavljati na terenu i prilagođavati borbena djelovanja situaciji na bojištu.
U nastavku rata najveći ruski vojni napor u biti je bio usmjeren na žurno ispravljanje početne pogreške, pri čemu su Rusi izgubili puno vremena, ali i materijalnih i ljudskih resursa.
Ciljevi nastavka
Po svemu sudeći, ukrajinska ratna varka kojom se Ukrajina prikazala kao lak cilj za očekivani ruski nasrtaj bila je uistinu složeni kompleks mjera i radnji kojima su se uspješno maskirale ukrajinske pripreme za ruski napad i prema neprijatelju stvarao dojam ukrajinske vojne nemoći i lošeg općeg stanja države i morala vodstva i stanovništva.
Varka je navukla Ruse u početni vojni neuspjeh koji je odredio karakter nastavka rata i umanjio ruske sposobnosti ispunjavanja radikalnih političkih ciljeva rata kako ih je definirao sam Putin – uništenje ukrajinske vojne sile i svrgavanje legalne ukrajinske političke vlastite njezina zamjena marionetskim režimom u Kijevu. Ukrajinska varka i ruski poraz u prvoj fazi rata potpuno su iz igre izbacili takvu mogućnost i rusko vodstvo je moralo korigirati ciljeve.
No otvara se pitanje koji su stvarni ciljevi nastavka ruskog rata u Ukrajini. Odgovor na to pitanje ujedno je i odgovor na pitanje kako je moguće da je ruska strana toliko pogriješila u obavještajnoj pripremi rata, toliko da je svoju invazijsku silu u prvoj fazi rata dovela u slijepu ulicu uz velike ljudske i materijalne gubitke. Moguće su razne varijante objašnjenja onoga što se zbivalo u labirintima moći Kremlja. Jedna verzija je da je ruska strana sve to znala i da su ruske obavještajne službe raspolagale točnim informacijama, no da je Putin i njegov politički krug i dalje inzistirao na pokretanju rata punog opsega protiv Ukrajine. U igri je i varijanta da su Putinu obavještajne službe i vojno vodstvo prikazivali ono što on želi čuti i da su ga praktičkiobmanuli. S druge strane je moguće da su mu vlastiti ljudi napravili zamku u koju je upao kako bi ga se napokon riješili bez obzira na žrtve s ruske i ukrajinske strane. Činjenica je, naime, da jedino veliki vojni i diplomatski poraz Rusije može Putina odstraniti s vlasti.
I u konačnici ostaje najvjerojatnija i najgora moguća varijanta. A to je mogućnost da se ruska strana uopće nije toliko bavila prikupljanjem podataka o Ukrajini i njezinim obrambenim sposobnostima, koliko se usredotočila na procjenu reakcije NATO-a, SAD-a, Europske unije i Zapada u cjelini.
Oholo procjenjujući da će Ukrajinu na ovaj ili onaj način vojno poraziti bez obzira na vlastite žrtve i žrtve ukrajinskog stanovništva, glavninu obavještajnih kapaciteta usmjerili su prema NATO-u.
Master plan
U nastavku rata, gazeći doslovno Ukrajinu, razarajući i ubijajući sve pred sobom, Rusija zapravo pokušava isprovocirati uključivanje NATO-a u ratni sukob.
Nije nemoguće da je to od samoga početka bio master plan ruske invazije na Ukrajinu i da postoji zamka unutar zamke, a to je da sve što se događa oko Ukrajine, uključujući i brutalnu invaziju na nju, zapravo služi odvlačenju pozornosti od nekog mnogo šireg ruskog plana i napada na nešto za što je Moskva spremna ući u izravni sukob s NATO-om.
Nije bez vraga George Soros, princ tame suvremenog svijeta, u autorskom članku od 11. ožujka izjavio da je ruskom invazijom na Ukrajinu počeo 3. svjetski rat. Podsjetimo, milijarder George Soros, umiješan u sve živo i mrtvo što postoji i što se događa na ovome svijetu i nesumnjivo upoznat s mogućim pravcima razvoja događaja, u svome članku za Project Syndicate doslovno navodi: “Ruska invazija na Ukrajinu 24. veljače bila je početak 3. svjetskog rata koji ima potencijal uništiti našu civilizaciju”. U nastavku teksta Soros se referira na Putinov sastanak s kineskim predsjednikom Xijem Jinpingom 4. veljače u Pekingu, pa navodi: “Dobivši Xijevu podršku, Putin je nevjerojatnom brutalnošću krenuo u realizaciju svoga životnog sna. Približavajući se 70. godini života, osjeća da, ako želi ostaviti traga u ruskoj povijesti, to je sada ili nikada”.
Odluke koje je ruska strana donijela pokretanjem općeg rata protiv Ukrajine u cilju njezina uništenja kao države govore u prilog tezi da su Putin i politički vojni krug oko njega spremni na radikalne poteze. Mnogi su tvrdili da ne postoji nikakva mogućnost ruskog napada na Ukrajinu, a ako se i dogodi, da će on biti ograničen najvjerojatnije samo na područje odmetnutih ukrajinskih pokrajina i eventualno na neka područja koja kontrolira ukrajinska vlast kako bi se povezale pobunjene pokrajine s Krimom. Odmahivanje rukom na mogućnost i opseg ruskog napada na Ukrajinu doveo je do krvavog totalnog rata u Ukrajini. Rusi ne samo da su napali Ukrajinu nego su je napali s ciljem eliminiranja njezine legalne vlasti i postavljanja marionetske vlade te uništenja ukrajinske vojne sile. Stoga odmahivanje rukom na realnu mogućnost da Putin ima mnogo širi plan nego što je to ovladavanje Ukrajinom ne vode ničemu. Zapad mora postati svjestan opasnosti i računati da u ovom trenutku možda Rusija pokazuje preveliku slabost kako bi zavarala, a da zapravo u pozadini priprema mnogo veću i opasniju igru koja uključuje i korištenje taktičkog nuklearnog oružja.
Izravni sukob
Moskva u pozadini možda ima plan mnogo većeg sukoba, izravnog rata s NATO-om, čijim pripremama ruski rat u Ukrajini treba poslužiti kao svojevrsna maska. Iako postoje procjene da je na ukrajinskom ratištu Rusija iscrpila gotovo 90 posto raspoloživih snaga izdvojenih za taj rat i da su time iscrpili svoje operativne pričuve, nitko ne može biti siguran koliko vojnih snaga Rusija ima u strateškoj pričuvi. Uz to, Moskva je pokrenula djelomičnu mobilizaciju. Indikativno, u sastavu ruskih postrojbi u Ukrajini može se vidjeti mnogo potpuno zastarjele ratne tehnike kao što su primjerice borbena vozila pješaštva BMP-1 koja više nitko osim Sirije i afričkih država ne koristi. U svakom slučaju postoji mogućnost da su u borbama u Ukrajini ubačene postrojbe B kategorije uz manje elemente elitnih postrojbi kao što je 1. gardijska tenkovska armija. Što sve Rusija drži u strateškoj pričuvi i što ima spremno za daljnju eskalaciju rata, na temelju javno objavljenih podataka može se samo kalkulirati, ali se već i na temelju tih informacija nikako ne može isključiti mogućnost da Moskva cilja na mnogo veći ulog nego što je Ukrajina. U svakom slučaju, realna je opcija da Putin glumi ranjenu zvijer i da ima daleko širi i opasniji plan koji uključuje sukob s NATO-om.
Mnogima izgleda nevjerojatno, kao što je izgledalo do prije mjesec dana da bi Rusija mogla izvršiti invaziju na Ukrajinu – moguće usmjeravanje ruskog rata prema koridoru Suwalki između Poljske i Litve u cilju vojnog povezivanja preko bjeloruskog teritorija s Kalinjingradskom regijom. To bi, dakako, značilo izravan sukob s Poljskom i NATO-om koji bi se morao uključiti, ali tko može staviti ruku u vatru nakon svega što se događalo u posljednjih mjesec dana, nakon razaranja Ukrajine kakva nisu viđena od 2. svjetskog rata, da to Putin i politički krug oko njega u Kremlju uistinu ne namjerava učiniti.
Moguće je rusko proširenje rata prema BiH i Kosovu, pa čak i prema Crnoj Gori
Turski geopolitički analitičar Göktürk Tüysüzoğlu sa sveučilišta Giresun na pitanje voditelja Al Jazeere 19. ožujka u emisiji “Granice Istoka”, je li moguća eskalacija ruskog rata u Ukrajini odgovara da je teško procijeniti koliko bi daleko Rusija mogla ići, no čini se da je strategija Rusije prije svega svoj utjecaj proširiti na istočnoeuropske države koje nisu članice NATO-a, te prema Kavkazu, prije svega prema Gruziji. S druge strane, ako Rusija uspije prekinuti vezu Ukrajine s Crnim morem, Tüysüzoğlu smatra da bi Rusija mogla rat usmjeriti prema Moldaviji radi povezivanja sa separatistima u Pridnjestrovlju. Također navodi da je moguće rusko proširenje rata prema Balkanu, odnosno prema BiH i Kosovu, pa čak i prema Crnoj Gori kao članici NATO-a, gdje djeluju proruski politički akteri i političke stranke koje bi Rusija mogla aktivirati. Tüysüzoğlu upozorava da bi, ako bi se aktiviralo neko od ovih zamrznutih kriznih područja, to neizbježno vodilo širenju ratnog sukoba. Ako bi Rusija aktivirala te zone sukoba, onda bismo, kaže Tüysüzoğlu,”dobili jednu širu euroazijsku krizu koju naravno nitko ne želi, no Rusija ima kapaciteta to učiniti”.
NATO želi izbjeći rat koji bi uništio EU
NATO je u pokušaju izbjegavanja izravnog sukoba s Rusijom prije ruske invazije iz Ukrajine povukao svoje vojne savjetnike i uporno šalje poruke da se neće vojno miješati u rat u Ukrajini. No rusko mučenje Ukrajine nastavkom rata i pokretanjem milijuna izbjeglica uz neograničena razaranja očito ima cilj izazvati uključenje NATO-a u rat s Rusijom.
Putin uopće ne zazire od vojnog sukoba sa Zapadom. On ga želi i pokušava isprovocirati. Računa da bi u tom ratu, bez obzira na koji način se on vodio, uspio destabilizirati NATO. Pritom ne cilja na SAD, nego na NATO-ovu europsku komponentu. Putin je usmjeren na Europu kao poligon svoga djelovanja, a ne na SAD, i kalkulira kako bi rat između Rusije i NATO-a, posebice ako bi bio vođen uz uporabu taktičkog nuklearnog oružja i bez eskalacije prema uporabi strateškog, praktički uništio Europsku uniju. Eliminiranjem europske komponente NATO-a i izbacivanjem europskih sila iz igre otvorio bi sebi put prema nekakvoj novoj geopolitičkoj arhitekturi Europe koju želi postići. Zapad, čini se, shvaća da ga Rusija pokušava usisati u sukob i pokušava na sve načine izbjeći zamku rata koji bi Putin pokušao pretvoriti u dugi i iscrpljujući, računajući da europske sile ne mogu toliko trpjeti koliko može Rusija.
Koliko god procjene o mogućnosti svjesnog ruskog širenja ratnog sukoba s Ukrajine na cijelu Europu i dijelove Azije djelovale kao znanstvena fantastika, ostaje činjenica da su jednako tako djelovale i procjene da bi Rusija mogla izvršiti ne samo agresiju ograničenog opsega na Ukrajinu nego i invaziju i agresiju punog opsega koja ispunjava sve kriterije onoga što se naziva totalnim ratom.
Nova Jalta
Umjesto aktiviranja kriznih žarišta na Balkanu o kojima govori turski geopolitički analitičar Tüysüzoğlu, Moskva bi mogla izvršiti izravni vojni udar preko Moldavije na Rumunjsku i dalje prema Jadranu.
Sve te kalkulacije o mogućim ruskim potezima nisu bez temelja jednostavno zato što postupno izlazi na vidjelo kako Putin zapravo želi veliko geopolitičko preslagivanje Europe, praktički Jaltu 2, pri čemu bi s američkom stranom podijelio interesne sfere u Europi. On je toliko fokusiran na tu fiksnu ideju da potpuno zanemaruje utjecaj europskih sila i Europske unije smatrajući da su one nebitne i potpuno ovisne o američkoj volji. Upravo da je i riječ o teškoj deluziji, činjenica je da Putinu u nastavku razvoja događaja jedino odgovara rat. On procjenjuje da je već izgubio sve što može izgubiti. Njegov položaj u Rusiji i njegova vlast su ugroženi i on ,ako ne postigne neki veliki geopolitički uspjeh, jednostavno će biti pometen s kremaljskog trona. Putin je na sebe agresijom na Ukrajinu preuzeo ulogu pokretača europskog rata. Kada je već došao do takve neslavne pozicije, jednostavno ne želi stati na pola puta. Kako je već kupio ulaznicu za mračni dio povijesti, pokušat će svoju ulogu odigrati do kraja.
