Mario Stefanov
Neposredna i jasna potpora predsjednice američkog Kongresa Nancy Pelosi Armeniji, motivirana pokušajem izvlačenja Armenije iz ruske sfere zaštite i uvlačenja u američku, nadovezala se na kontroverznu odluku Zastupničkog doma Kongresa kojom su uvedena ograničenja na prodaju borbenih zrakoplova F-16 Turskoj
U sjeni ukrajinskog rata Turska je ojačala svoje geopolitičke pozicije održavanjem otvorenih opcija komunikacije sa zaraćenim stranama, ali i između Rusije i zapadnih sila. No zbog soliranja tijekom ukrajinskoga rata, ali i ranijih akcija u Siriji i Iraku, posebice nakon neuspjelog pokušaja državnoga udara 2016. godine protiv vladajuće Stranke pravde i razvoja i predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, za koji je Turska posredno optužila SAD, odnosi s američkom administracijom iz mjeseca u mjesec bili su sve lošiji.
Posjet predsjednice Zastupničkog doma Kongresa Nancy Pelosi Armeniji i podrška Armeniji u sukobu s Azerbajdžanom koji podržava Turska zakomplicirao je odnose Washingtona i Ankare. Neposredna i jasna podrška čelnice američkog Kongresa Armeniji, prije svega motivirana pokušajem izvlačenja Armenije iz ruske sfere zaštite i uvlačenja u američku, nadovezala se na kontroverznu odluku Zastupničkog doma Kongresa kojom su uvedena ograničenja na prodaju borbenih aviona F-16 Turskoj.
Grčki lobi
Naime, u srpnju ove godine na prijedlog demokratskog senatora Chrisa Pappasa Zastupnički dom je sa 244 glasa “za” i 179 glasova “protiv” usvojio amandman na zakon na temelju kojeg se odobrava isporuka američkog naoružanja i vojne opreme drugim državama (National Defence Authoriztion Act ili skraćeno NDAA). Prema tom amandmanu, Kongres bi dao odobrenje na isporuku naoružanja i vojne opreme Turskoj samo u slučaju da američka administracija odgovarajućem kongresnom odboru potvrdi i donese dokaze da Turska u prethodnih 120 dana nije narušila teritorijalni suverenitet Grčke, prije svega preletima borbenih aviona, i ako administracija dokaže da je isporuka naoružanja Turskoj bitna za nacionalnu sigurnost SAD-a.
Takva odluka Kongresa izazvala je negodovanje s turske strane, ali i faktički ugrozila planiranu modernizaciju turskog ratnog zrakoplovstva nabavom potpuno novih borbenih aviona F-16 posljednjih verzija, kao i opreme za modernizaciju postojećih F-16 koji se nalaze u operativnoj upotrebi turskog zrakoplovstva. Prema Ankari, amandman zbog kojeg Kongres postaje prepreka isporuci novih borbenih aviona Turskoj i opreme za nadogradnju postojećih donesen je zbog pritiska moćnog grčkog lobija u Washingtonu koji je zbog stalnih incidenata u zračnom prostoru na razmeđi Grčke i Turske zaprijetio da će pronaći zakonske mogućnosti sprečavanja Turske u nabavi novog naoružanja. No da nije riječ samo o djelovanju lobija nego o sustavnoj američkoj politici prema Turskoj, svjedoči i posjet čelnice Kongresa Nancy Pelosi Armeniji s kojom Turska ima povijesno opterećene i praktički neprijateljske odnose. Riječ je o pritisku na Ankaru da smanji doživljaj vlastite samostalnosti u vanjskopolitičkom djelovanju i da se prilagodi matrici NATO-saveza kojemu pripada. Gotovo otvoreno američki i europski mediji optužuju Tursku da podržava rusku agresiju na Ukrajinu, da odbija uvesti sankcije protiv Rusije i da zapravo Rusija izbjegava zapadne sankcije uz pomoć Turske, prije svega korištenjem njezina bankarskog sektora i međusobnim sporazumima na energetskom planu.
Drugi izvori
Planirana turska modernizacija ratnog zrakoplovstva, prije svega nabavom novih i obnovom starih borbenih aviona F-16, koji u ovom trenutku predstavljaju okosnicu turske zračne sile, tako je i u ovome trenutku zapela zbog političkih nesuglasica Washingtona i Ankare. Takva situacija ponukala je predsjednika Turske Erdogana da 9. rujna izjavi kako se nada da SAD zbog svojih odluka neće Tursku preusmjeriti “na neki drugi kolosijek”, preciziravši: “SAD nije jedini koji prodaje borbene avione na svijetu. Velika Britanija, Francuska i Rusija ih također prodaju. Moguće ih je nabaviti iz drugih izvora, odakle nam također dolaze signali”.
Na tu Erdoganovu izjavu žestoko je reagirao Robert Menedez, čelnik Odbora američkog Senata za vanjske poslove, koji je rekao da čime god Erdogan prijeti, Turskoj neće biti isporučeni borbeni avioni F-16 sve dok Ankara ne promijeni svoju vanjsku politiku, ne prilagodi se djelovanju NATO-a i ne ispuni svoje obećanje da će iz operativne uporabe izbaciti ruski protuzračni sustav S-400. Menedez je tijekom tog istupa izrazio sumnju da Turska namjerava nabaviti još jednu pukovniju raketnog sustava S-400 od Rusije i time izravno prekršiti američke sankcije. Pozvao je Ankaru da još jednom dobro razmisli o svojim vezama s Moskvom.
Nastavkom održavanja veza Turske s Rusijom pitanje američke isporuke borbenih aviona Turskoj tako se ponovno zaoštrilo iako se za održavanja summita NATO-a u Madridu u lipnju ove godine činilo da je problem riješen jer je američki predsjednik Biden izričito izjavio da prodaja borbenih aviona F-16 služi nacionalnim interesima SAD-a i time najavio mogućnost da će političke blokade transfera naoružanja biti riješene.
Zaoštravanje pitanja američke isporuke borbenih aviona Turskoj potaknulo je Francusku i Veliku Britaniju, ali i Ruse da otvoreno ponude svoje proizvode. Mogućnost da bi Turska od Rusije kupila borbene avione Su-35 ili Su-57 gotovo je potpuno isključena, što zbog političkih razloga, što zbog problema s interoperabilnošću i postojanja prijetnje za eskalaciju sukoba između Rusije i NATO-a kojeg je Turska važan član u kontekstu rata u Ukrajini.
Jedina opcija
Rusija i Turska imaju zajedničke interese, ali se i sučeljavaju na mnogim frontovima, od Kavkaza do Sirije. Njihovo navodno partnerstvo koje toliko smeta Washington nije nikakav strateški savez, nego skup prigodno stvorenih interesnih dogovora. Kad je riječ o nabavci borbenih zrakoplova od Velike Britanije, i tu postoji više problema. Eurofighter Typhoon kao alternativna opcija za Tursku je proizvod konzorcija koji uključuje Italiju, Španjolsku i Njemačku, koje bi također trebale dati suglasnost za prodaju Turskoj, a uvođenje u naoružanje i preobuka posada na te borbene avione procjenjuje se da bi trajala pet godina. To je za Tursku previše vremena, a previsoka je i cijena koja doseže i 120 milijuna dolara po primjerku. Uz to, Velika Britanija kao ključni američki saveznik koji s Washingtonom ima status specijalnih odnosa teško bi se odlučila na rušenje američkog posla s naoružanjem kako bi ostvarila kratkoročne dobitke. Francuska bi pak rado s Turskom ugovorila prodaju borbenih aviona Dassalt Rafale jer bi time osigurala unosan posao za svoju industriju i s druge strane ojačala svoje pozicije na za nju važnom području istočnog Mediterana. No problemi su identični kao i s britanskim borbenim avionima, predugi rokovi isporuke, preobuke pilota i tehničkog osoblja i uklapanja u tehnički sustav turskog ratnog zrakoplovstva.
Tako kao opcija za modernizaciju turskog zrakoplovstva praktički ostaje jedino američki borbeni zrakoplov F-16 tvrtke Lockheed Martin, koji se u velikom broju već nalaze u turskom ratnom zrakoplovstvu i čija je cijena upola niža od Eurofightera. Turska raspolaže razvijenom infrastrukturom za njihovo održavanje i nadogradnje, kao i širokim spektrom naoružanja prilagođenog za taj borbeni avion. Nakon ispadanja Turske iz programa razvoja i uvođenja u naoružanje borbenih aviona posljednje generacije F-35 borbeni avioni F-16 ostaju jedina održiva srednjoročna alternativa za Tursku.
Ankara u naoružanju ima 238 borbenih aviona F-16C/D, i to modela Block 30, Block 40, Block 50 i manji broj Block 50+. Turska je u listopadu 2021. godine uputila zahtjev Pentagonu za nabavu 40 potpuno novih borbenih zrakoplova F-16 Block 70 i 80 kompleta za modernizaciju starijih F-16 koje ima u svom naoružanju. Ukupna vrijednost toga posla je oko sedam milijardi dolara.
Rješenje nakon izbora
Procjenjuje se da će sadašnje blokade ipak na kraju biti prevladane jer Washington ne može sebi dozvoliti daljnju eroziju odnosa s Turskom, jednom od vojno najmoćnijih država NATO-a i ključnom članicom na prostoru koji povezuje Crno more, Kavkaz sa Sredozemljem i Europu s Bliskim istokom i Azijom. Turska kontrolira strateški važne tjesnace Bospor i Dardanele i prema konvenciji iz Montreuxa praktički kontrolira zadržavanje i kretanje ratnih brodova u Crnome moru država koje ne pripadaju crnomorskom bazenu. Razrješenje se očekuje nakon američkih izbora u studenome 2022. godine i predsjedničkih izbora u Turskoj u lipnju 2023. godine. Do tada će isporuka borbenih zrakoplova Turskoj zacijelo biti pod ključem.
