M. Stefanov: Ukrajini treba 10 puta više naoružanja nego što joj se šalje

Mario Stefanov

Ukrajini je potrebna uistinu ogromna količina oružja i gigantska količina streljiva kako bi rat uopće mogla voditi i braniti se od agresora, koji dosad, istina, nije pokazao neko veliko ratno umijeće, štoviše, rusku vojsku mnogi već nazivaju “A je to vojskom”, ali s druge strane pokazuje veliku vatrenu moć

 

Dugo pripremana ukrajinska ofenziva u trenutku zaključenja ovog članka u završnom je dijelu priprema. Ukrajinske izvidnice na više mjesta po cijeloj dužini fronta vrše nasilno izviđanje, pa i u malim formacijama prelaze Dnjepar. Neposredno na terenu ispipava se neprijatelj. Po svim pokazateljima, uspostavljena je stabilna materijalna potpora Zapada, poglavito na planu opskrbe streljivom, kao i linije dostave postrojbama na ratištu.

SAD i europski saveznici osigurali su dovoljne količine streljiva i pokreću proizvodne kapacitete za masivnu proizvodnju na dulji period. Ovih dana objavljeno je, primjerice, da američke proizvodne linije streljiva za tenkove Abrams rade punim kapacitetom i da su ga sposobne osigurati u neograničenim količinama.

No za uspješno provođenje ukrajinske ofenzive, s obzirom na karakter rata i protivnika, ukrajinska opskrbljenost ratnim materijalom ni iz daleka nije dovoljna. Za ukrajinski protuudar i nastavak rata protiv ruskih agresora u cilju povrata privremeno okupiranih dijelova Ukrajine, uključujući i Krim, potrebna je enormna količina naoružanja, vojne opreme i posebice streljiva.





Zahvalni saveznicima

Nije dovoljna samo volja za borbu vojnika i sposobnost zapovjednika nego je za nastavak ovakvog rata kakav se vodi za Ukrajinu potrebno osigurati puno više naoružanja i strateškog materijala – svih vrsta streljiva.

Zamjenik ukrajinskog ministra vanjskih poslova Andrij Melnik krajem travnja pozvao je na dostavu Ukrajini deset puta više zapadne vojne pomoći. “Zahvalni smo našim saveznicima za vojnu pomoć. No to nije dovoljno. Ukrajina treba deset puta više vojne pomoći da suzbije rusku agresiju tijekom ove godine”, objavio je Melnik na svome Twiteru. Također je pozvao saveznike Ukrajine da napokon “prijeđu sve umjetne crvene crte koje sprečavaju saveznike da Ukrajinu opskrbe najsuvremenijim oružanim sustavima”. Koliko god bila šokantna njegova javno iznesena tvrdnja da Zapad mora deset puta povećati opseg dostave ratnog materijala Ukrajini da bi se izborila pobjeda nad agresorom, ona je zapravo savršeno točna. U ovakvom ratu kakav se vodi u Ukrajini troši se ogromna količina oružja i streljiva pa ratni materijal treba kontinuirano nadopunjavati kako bi se pariralo neprijatelju. U protivnom sve staje, vojska staje, a protivniku se pruža prilika za predah i ratne dobitke.

Zamjenik ukrajinskog ministra vanjskih poslova Melnik posebno je naglasio kako je potrebno da saveznici Ukrajine odvoje po jedan posto bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) za isporuku oružja Ukrajini.





Ukrajini je potrebna uistinu ogromna količina oružja i gigantska količina streljiva kako bi rat uopće mogla voditi i braniti se od agresora, koji dosad, istina, nije pokazao neko veliko ratno umijeće, štoviše, rusku vojsku mnogi već nazivaju “A je to vojskom”, ali s druge strane pokazuje veliku vatrenu moć, poglavito topništva. Zapad je proteklih mjeseci praznio skladišta vlastitih ratnih pričuva streljiva u zapadnim kalibrima, najviše 155 i 120 milimetara, a po cijelom svijetu prikuplja se topničko streljivo u sovjetskim i ruskim kalibrima, uglavnom 122 i 152 milimetra, i tenkovsko od 125 milimetara. Usporedno se u Europi i SAD-u intenzivira proizvodnja novog streljiva.

Strateški prioritet

U ovoj fazi rata, kada će Ukrajina pokušati odlučnom ofenzivom poraziti neprijatelja, postaje ekstremno važno pribaviti ne samo pametno samonavođeno oružje nego i ogromne količine običnog “glupog streljiva” za topništvo, oklopno-mehanizirane postrojbe i pješaštvo.

Karakter rata koji se vodi učinio je da takvo streljivo postaje strateški prioritet. Bez njega u dovoljnim količinama i osigurane popune u žestokim borbama kakve predstoje, u kojima će sagorijevati ogromne količine streljiva, nema uspješne ukrajinske ofenzive, o čijim rezultatima ovisi kako će izgledati nastavak rata.

Pokazala se ispravnom analiza koju je još u početnoj fazi rata, 17. lipnja prošle godine, izradio britanski think-tank The Royal United Serivces Institute (RUSI), prema kojoj nema govora o odlasku sa scene industrijskog ratovanja i izričito se navodi: “Rat u Ukrajini je dokazao da doba industrijskog ratovanja još traje. Velika potrošnja opreme, vozila i streljiva zahtijeva veliku industrijsku bazu za opskrbu – količina još ima svoju kvalitetu. U ukrajinskom ratu, u borbi masovnih razmjera, sukobilo se 250 tisuća ukrajinskih vojnika i 450 tisuća tek mobiliziranih građana s 200 tisuća ruskih i separatističkih vojnika. Napor da se te vojske naoružaju, nahrane i opskrbe svim potrebnim materijalom ogromna je zadaća. Opskrba streljivom posebno je teška. Za Ukrajinu ovu zadaću otežavaju ruske mogućnosti vatre po dubini ukrajinskog rasporeda koje ciljaju ukrajinsku vojnu industriju i transportne mreže.

Ruska vojska je također izložena, ali u manjoj mjeri ukrajinskim napadima na logističke rute.”

The Royal United Serivces Institute u svojoj analizi izričito tvrdi: “Stopu potrošnje streljiva i opreme u Ukrajini može održati samo velika industrijska baza.”

Kineska pomoć

U dosadašnjem tijeku rata uočeni su i strukturni nedostaci američke i europske industrije da osigura za Ukrajinu ogromne količine potrebnog oružja i posebice streljiva. Koliko je to važno za Ukrajinu, jasno je iz činjenice da iza materijalne sposobnosti Ukrajine za rat zapravo stoji industrijski potencijal SAD-a i europskih saveznika. Bez njega ne bi mogla ratovati toliko vremena i s toliko uspjeha. Stoga se nedostaci industrijske proizvodnje odnosno kapaciteta vojnoindustrijskih kompleksa Zapada direktno odražavaju na ukrajinske ratne sposobnosti. Uoči predstojeće ukrajinske ofenzive čini se sve kako bi se ti nedostaci uklonili.

Prema analizi think-tanka RUSI iz lipnja prošle godine: “Pobjeda u dugotrajnom ratu između dviju sila i dalje će se temeljiti na tome koja strana ima jaču industrijsku bazu. Država koja ratuje mora imati proizvodne kapacitete dovoljne za proizvodnju golemih količina streljiva i imati za slučaj rata pripremljene planove prenamjene civilne industrije u tvornice za proizvodnju streljiva. Nažalost, čini se da Zapad koji opskrbljuje ukrajinsku stranu više nema ni jedno ni drugo.”

Prema The Royal United Serivces Instituteu, rezultat je to pogrešne pretpostavke o budućnosti ratovanja prema kojoj će precizno vođeno oružje smanjiti ukupnu potrošnju streljiva zahtijevajući samo jedan metak za uništavanje mete. “Rat u Ukrajini dovodi u pitanje ovu pretpostavku. On pokazuje da rat između organiziranih vojski i jakih protivnika zahtijeva sposobnost masovne industrijske proizvodnje ratnog materijala. Ruski napadači troše streljivo po stopama koje znatno premašuju američke prognoze i proizvodnju streljiva. Da bi SAD djelovao kao arsenal demokracije u obrani Ukrajine, mora se razmotriti potreba transformacije industrijske baze SAD-a. Ova situacija je posebno kritična jer se računa da iza ruske invazije stoji i svjetska industrijska sila – Kina.”

Sve je na kocki

“Kako SAD počinje trošiti sve više i više svojih zaliha kako bi zadržao Ukrajinu u ratu, može se očekivati da će Kina pružiti značajnu vojnu pomoć Rusiji. Zapad mora pretpostaviti da Kina neće dopustiti poraz Rusije, posebice ne zbog banalnog nedostatka streljiva”, zaključuje The Royal United Serivces Institute. U međuvremenu, Zapad je otklonio probleme s osiguranjem dovoljne količine streljiva, što je preduvjet uspješnog izvođenja planiranog ukrajinskog protuudara.

Kako se mogu očekivati žestoke borbe, opravdan je i zahtjev Melnika da ukrajinski saveznici, dakle i europske države – SAD je već pomogao ogromnim sredstvima – odvajaju 1 posto BDP-a isključivo za podršku Ukrajini. O kakvoj je svoti riječ koja bi se mogla prikupiti za borbu protiv ruske agresije, govori podatak da su mnoge europske članice NATO-a jedva dostigle zadani cilj izdvajanja od 2 posto BDP-a za vlastite vojne potrebe. U slučaju Njemačke to bi bilo oko 39 milijardi eura godišnje. Ali to je cijena rata, koja se sada mora platiti, inače bi sve dosad učinjeno u podršci Ukrajini moglo postati uzaludno.

Europske članice NATO-a, ako uistinu žele pomoći Ukrajini, moraju početi godišnje izdvajati svaka po 1 posto svoga BDP-a za financiranje ratnog materijala za Ukrajinu.

Uostalom, Zapad je dužan Ukrajini, posebice europske članice NATO-a i EU u cjelini, jer se Ukrajina ne bori za osvajanje tuđih teritorija, nego se brani i bori za vlastito preživljavanje i slobodu, uključujući i slobodu pridruživanja Europskoj uniji i NATO-u, što je geopolitički cilj i želja jednako i Ukrajine i Zapada. Europska unija je preuzela odgovornost za Ukrajinu i nije više dovoljno samo pružati verbalnu i materijalnu podršku ili slati staro oružje i opremu koja je za rashodovanje, nego pomoć konkretno iskazati. Davno su prošla vremena kada je Zapad mogao podržavati Praško proljeće, a potom, kada Rusi udare, Čehe i Slovake prepustiti na milost i nemilost Kremlju.

Sudbonosna odluka

Europske države morale bi, žele li uistinu pomoći Ukrajini, ali i osigurati svoju sigurnost, odvojiti dodatnih 1 posto BDP-a samo za potrebe Ukrajine. Činjenica je da brza ukrajinska pobjeda znači istodobno i prestanak razaranja, a time i manju cijenu obnove koju će također trebati platiti.

Rusi neće stati i nikakvi pregovori i ustupci ih neće zaustaviti u započetom imperijalnom osvajanju. Oni u Ukrajini moraju biti poraženi.

Ukrajina je u pripremi protunapada koji će odlučiti o svemu, pa i o sudbini ne samo Ukrajine nego i Europe za iduća desetljeća, usredotočena na osiguranje u ovom trenutku suvremenog zapadnog naoružanja, među ostalim i sofisticiranih oružanih sustava iz arsenala “pametnog naoružanja”.

No, kako je riječ o industrijskom ratu, ratu u kojem se masovno koristi i uništava oklopno oružje i topništvo, za Ukrajinu je strateški važno postalo, osim kvalitete, dosegnuti i kvantitativni potencijal osiguranjem ogromnih količina streljiva posebice za topnička oružja, tenkove i oklopna vozila pješaštva, kao i nezamislivu količinu streljiva za pješačko oružje.

Na scenu se ponovno vratio klasični rat

Rat u Ukrajini vratio je na scenu klasični rat punog intenziteta i opsega dviju velikih vojski. Vratio je industrijski rat, koji podsjeća na ratovanje za velikih svjetskih ratova. Ti ratovi su bili ratovi industrija. Rat u Ukrajini također je u svojoj materijalnoj i vojnoj dimenziji rat industrija i ekonomija. Ruske s jedne strane i zapadne koja opskrbljuje Ukrajinu. Nije teško procijeniti tko će moći proizvesti više ratnog materijala, ali to ima svoju cijenu. Novo izdvajanje od 1 posto BDP-a koje bi europske države trebale izdvojiti namjenski samo za Ukrajinu stoga nije pretjerivanje, nego realna procjena ukrajinskih ratnih potreba ako se želi pobijediti.

Ako se želi samo Ruse prisiliti na pregovore i vršiti pritisak na Ukrajinu kako bi reducirala svoje planove o povratu privremeno okupiranih teritorija, uključujući i Krim, i time izdati Ukrajinu, tada je dosadašnja razina pomoći dostatna. No takav scenarij koji na zapadu prizivaju mnogi iz redova geopolitičkih stručnjaka, ali i službene politike pojedinih država, koji bi značio nož u leđa Ukrajini, ipak je malo izgledan, i to ne toliko zbog volje Zapada, nego prije svega zato što to realnost rata na dopušta.

Ratove posljednjih desetljeća diljem svijeta vodile su velike sile protiv slabijih protivnika kao što je irački režim ili protiv gerilskih skupina. U njima je do izražaja došla prednost SAD-a i europskih sila u korištenju preciznog pametnog oružja. Ostvarena je kvalitativna prednost na kritičnim dijelovima fronta i relativna kvantitativna nadmoć. No kada su iz političkih razloga počela povlačenja američkih i savezničkih snaga iz Iraka i Afganistana, tijek tih ratova se okrenuo u korist protivnika. Izgubljena je kvantitativna dimenzija čak i na pojedinim dijelovima ratišta, a ne samo u cjelini. To je postao jedan od ključnih razloga konačnog američkog i savezničkog povlačenja iz Afganistana. Rat se mogao nastaviti voditi još godinama, ali saveznici više nisu imali mogućnost držanja dovoljnog broja vojnika i naoružanja na ratištu prije svega zbog političkih potreba i odluka.

Ovaj rat koji se vodi u Ukrajini nešto je sasvim drugo. To je opaki teški rat punog opsega uz masovno korištenje ratne tehnike i Ukrajina može pobijediti samo stvaranjem, uz kvalitetu borbene sile, i kvantitativne nadmoći nad protivnikom, inače riskira ratne gubitke. Kvaliteta pribavljenog naoružanja nije dovoljna. Potreban je i njegov broj koji će nadmašiti ruske agresorske snage.

Boris Johnson je mislio da su tenkovi kao oružje zastarjeli

Ukrajinski rat demantirao je mnoge, uključujući i bivšeg britanskog premijera Borisa Johnsona, koji je u studenome 2021. godine, samo četiri mjeseca prije ruske invazije na Ukrajinu, olako ustvrdio da su “stari koncepti vođenja velikih tenkovskih bitaka na europskom kopnu gotovi”. Danas deseci uništenih ruskih tenkova po ukrajinskim poljima postaju zahrđali simboli tradicionalnog teškog industrijskog ratovanja koje se vratilo u Europu.

Zbog takvog karaktera rata Ukrajini je potrebna uistinu deset puta veća količina ratnog materijala kako bi se osigurala ne samo kvalitativna nego i kvantitativna premoć nad protivnikom i osigurala pobjeda.

Ukrajina bez odgađanja mora dobiti puno veće količine ratnog materijala kako bi odlučnim protuudarima okončala rat, koji bi se u protivnom mogao otegnuti u beskonačnost, poput nekada iračko-iranskog rata, uz stalnu prijetnju ukrajinskih gubitaka na ratištu i opasnosti ratne eskalacije. Nikakva parcijalna rješenja za Ukrajinu nisu istinska rješenja, nego jedino puni poraz agresora na ukrajinskom tlu, a za to je potrebno Ukrajinu mnogo odlučnije podržati, ne samo verbalno nego i materijalno.

 

 

Komentari

komentar

You may also like