M. Stefanov: Vidljivi su obrisi ruskog master plana

Ukrajina je samo početak: ovo je rat sa Zapadom na 

sve ili ništa

Mario Stefanov

Trenutačni cilj ruske politike je proglasiti pobjedu na bilo koji način do 9. svibnja, makar ona bila ograničena na dijelove ukrajinskog teritorija, a nakon toga slijedi nastavak zacrtanog velikog ruskog masterplana koji nadilazi mogućnost pobjede u Ukrajini i odnosi se na mnogo širi regionalni geopolitički prostor i na globalnu razinu

Dosadašnja logika i tijek ruske invazije na Ukrajinu, kao i ideologija i geopolitički instrumentarij koji se koristi u njezinoj provedbi, te mogućnosti ruskih vojnih snaga jasno ukazuju na to da Zapad ne može sebi dozvoliti bilo kakvo rusko proglašavanje pobjede u Ukrajini, makar ta pobjeda bila i polovična.




Bilo kakvo proglašavanje ruske pobjede u Ukrajini o kojem se u posljednje vrijeme govori za Zapad bi jednostavno predstavljao poraz, čak u mnogo većoj mjeri nego za samu Ukrajinu. Već i parcijalni ruski vojni uspjeh, primjerice mogućnost potpune vojne kontrole istoka i juga Ukrajine, za samu Ukrajinu ne bi predstavljao poraz, nego nastavak borbe za oslobođenje privremeno zaposjednutih dijelova teritorija, no za SAD i Zapad u cjelini predstavljao bi nedvojbeni poraz. Sa stajališta SAD-a i zapadnih saveznika, jedini prihvatljivi rezultat ruskog rata u Ukrajini, koji se na višoj razini vodi u cilju ruskog pokušaja preuređivanja globalnog međunarodnog poretka-ruski je poraz.

Pat-pozicija





Sa stajališta Zapada samo nedvojbeni ruski poraz u ratu u Ukrajini sprečava nastavak projekcije ruske vojne moći prema ostatku Europe i političkog utjecaja na prinudnu promjenu geopolitičkog rasporeda snaga. U ovim trenucima ruski vojni poraz još ne mogu osigurati ni Ukrajina ni Zapad u cjelini pa stoga procjenjuju da se mora osigurati u materijalnom i političkom smislu nastavak ukrajinskog otpora kako Rusi ne bi mogli proglasiti potpunu pobjedu.

Na zapadu su itekako svjesni te činjenice pa zapovjednik britanske vojske, general Sir Mark Carleton-Smith, upozorava u think-tanku Policy Exchange na opasnost da rat u Ukrajini barem privremeno završi u vojnoj pat-poziciji. Prema njemu, ruske se snage pregrupiraju prije očekivane ofenzive u istočnoj Ukrajini. “Hoće li se to pokazati kao odlučna bitka ili ne, još ne znamo. No mi dinamiku ratišta promatramo ne samo u danima, nego predviđamo i ono što će se događati u idućim mjesecima, pa i godinama. Kratkoročno i srednjoročno gledano, najizglednija je mogućnost vojna pat-pozicija u Donbasu, na temelju čega će onda ruski režim proglasiti vojnu pobjedu, što će im poslije poslužiti kao potencijalna strateška osnovica, svojevrsna početna točka za novo vojno djelovanje”, upozorio je general Carleton-Smith.

Rusko proglašavanje vojne pobjede u bilo kojem opsegu otvorilo bi, naime, put, ne nužno nastavku ofenzivnih djelovanja i kinetičkom ratu, ali svakako nastavku ruske politike i proglašavanju trijumfa nad postojećim međunarodnim poretkom koji je sa stajališta Moskve unipolaran i pod dominacijom SAD-a i Zapada. Prema mnogima, upravo je to i trenutni cilj ruske politike – proglasiti pobjedu na bilo koji način do9. svibnja, makar ona bila ograničena samo na dijelove ukrajinskog teritorija, a nakon toga slijedi nastavak zacrtanog velikog ruskog masterplana koji nadilazi mogućnost pobjede u Ukrajini i odnosi se na mnogo širi regionalni geopolitički prostor i na globalnu razinu.

Nije klaun




Nedvojbeno je, naime, da ruska politika postupa po mnogo širem i opsežnijem planu nego što je mogućnost okupiranja Ukrajine. Cijena koju Rusija plaća za ono što čini i koju je sasvim sigurno unaprijed predvidjela daleko premašuje koristi koje bi imala od potpunoga slamanja Ukrajine i njezina uništenja kao države. Stoga je jasno da ruska spremnost na plaćanje ogromne cijene koja može ugroziti i sam ruski unutarnji politički sustav i međunarodnu poziciju odgovara mnogo širem planu nego što je to Ukrajina.

Pravi ruski master plan teško je nazreti, ali kako maske padaju, njegovi obrisi se sve jasnije mogu uočiti. Njih ne treba tražiti u zapadnim javnim izvorima, nego upravo u ruskim, jednako kao što geopolitičke agende SAD-a i Europske unije ne treba tražiti u kineskim i ruskim javnim izvorima, nego u američkim i europskim.

Ruski master plan, kako vrijeme i ruski rat u Ukrajini odmiču, sve otvorenije promiče informativna platforma Tzargrad povezana s ruskim državnim vrhom i civilnim i vojnim obavještajnim službama. U think-tanku Katehon koji je sastavni dio platforme Tzargrad projekciju ruske politike u budućnosti jasno iskazuje i sam veliki guru ruskih imperijalnih ambicija i ideološkog ratovanja, Aleksandar Dugin, koji je i urednik think-tanka.

Dugina ne treba držati klaunom koji zabavlja publiku iznoseći svoje sulude političke snove, nego kao jednog od ključnih kreatora ruske geopolitičke i ideološke misli i praktički glasnogovornika ruske politike. Ono što službena Moskva trenutno ne želi otvoreno priopćiti to čini preko njega.

Aleksandar Dugin u autorskom članku za think-tank Katehon, pod naslovom “Pobjeda ili ništa” od 13. travnja 2022. godine, iscrtava osnovne obrise velikog ruskog plana djelovanja vojnim i političkim sredstvima u sklopu kojeg je Ukrajina samo jedna od točaka. Iz njegova teksta nedvojbeno je da ruska strana također drži da je pobjeda u ratu u Ukrajini preduvjet nastavka ruske politike prema Europi i na globalnom planu.

Naznake velikog ruskog master plana djelovanja u članku od 12. travnja za Katehon iznosi tekst pod naslovom “Tampon-zona ili 3. svjetski rat” potpisan najvjerojatnije pseudonimom u kojem se navode ruski uvjeti za mir.Katehon, kojim upravlja Dugin, koji je najvjerojatnije autor ili suautor teksta, definira: “Ako NATO doista želi mir i sigurnost, za njih će biti sjajna vijest da takvo rješenje zapravo postoji. Suprotno inzistiranju NATO-a na daljnjem širenju u najosjetljivijim trenucima poput ovoga u kojemu NATO već vodi proxy rat protiv Rusije preko Ukrajine, NATO, kako bi deeskalirao sukob, mora omogućiti ogromnu i široku tampon-zonu (između Rusije i NATO-a, op.autora) koju čine Norveška, Finska i Švedska u sjevernoj Europi, baltičke republike, Poljska, Ukrajina, Rumunjska i Bugarska. Uz jamstva stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, Kine, Francuske, Rusije, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, tim bi državama bila zajamčena puna vojna neutralnost i puna sigurnost. Na teritoriju tih zemalja ne bi bilo stranih vojnih baza, nuklearnog, kemijskog, biološkog i drugog oružja za masovno uništenje, kao ni ofenzivnog oružja bilo koje druge vrste. Jasno je da bi uz takva jamstva ove države uživale apsolutnu sigurnost. NATO bi, kao majka svih zala suvremenog svijeta, konačno i službeno postao potpuno nepotreban. Osim toga, nikada i nije donio sigurnost, nego samo patnju i smrt. Ako se takva tampon-zona ne uspostavi što je prije moguće, nuklearni rat neće biti izbjegnut”.

Nacistički konstrukt

Poraz u Ukrajini značio bi i poraz velikog ruskog plana djelovanja za koji je Moskva očito spremna platiti mnogo veću cijenu nego što bi to bila spremna platiti za samu Ukrajinu.  Nastavak učinkovitog ukrajinskog vojnog otpora stoga je brana nastavku realizacije ruskoga master plana. I Zapad je toga itekako svjestan. Stoga Aleksandar Dugin već u naslovu svoga članka jasno iskazuje da Rusija ratom u Ukrajini igra na sve ili ništa – na pobjedu ili ništa.

U uvodu članka Dugin rusku invaziju na Ukrajinu označava kao povijesnu prekretnicu kada kaže: “Tijek povijesti se promijenio. Nepovratno se promijenio. Kocka je bačena, prešli smo Rubikon i više nema povratka. Možda se nekomu čini da postoji mogućnost povratka na staro, ali nje nema… Prije 22. veljače (datum ruskog priznavanja odmetnutih ukrajinskih pokrajina) postojala je određena, iako prilično ograničena sloboda djelovanja. Nakon toga više ne. Moskva je osporila cjelokupnu hegemoniju Zapada i ušla u izravnu konfrontaciju s globalnim liberalnim svjetskim poretkom, počela uništavati rusofobični nacistički konstrukt, koji je taj svjetski poredak podigao nadomak Rusije, zapravo na našem teritoriju, spremajući se za napad na nas izravno”. Kada govori o “rusofobičnom nacističkom konstruktu” koji predstavlja početnu točku napada na samu Rusiju, Dugin govori o Ukrajini.

U nastavku članka pokušava objasniti zbog čega se Rusija upustila u avanturu da bude u povijesti upisana kao izazivač novoga rata pa kaže: “Krenuli smo prvi kako bismo imali inicijativu u neizbježnom povijesnom dvoboju”. Ta ideja o neizbježnosti obračuna sa Zapadom nije samo Duginova suluda zamisao, nego je, nažalost, postala i temelj ruske vanjskopolitičke doktrine koje je Ukrajina tek prva žrtva. Dugin dalje navodi: “Ili će svijet bili multipolaran, ili će i dalje ostati unipolaran, gdje će sve temeljne odluke donositi Zapad, odnosno globalistička manijakalna sekta koja je preuzela vlast nad narodima Zapada i proširila svoju moć na cijelo čovječanstvo. Oni su najavili veliki reset i prijenos vlasti u potpunosti na svjetsku vladu o kojoj otvoreno govore K. Schwab., J. Soro itd. Putin je odgovorio specijalnom vojnom operacijom. Ulozi su iznimno visoki i ništa se više ne može vratiti na startnu poziciju”.

Medijska priprema za najstrašnije oružje

Kako ne bi bilo zabune, u članku Khateona se navodi:”Pritisnuta uza zid, Rusija ima vrlo ograničen izbor mogućnosti pa će možda morati prva posegnuti za nuklearnim oružjem. Dokument o nuklearnom odvraćanju Ruske Federacije predviđa mogućnost uporabe nuklearnog oružja čak i u slučaju da Rusija bude napadnuta konvencionalnim oružjem. Budući da konvencionalni arsenal NATO-a nadmašuje ruski, to znači da bi Ruska Federacija u jednom trenutku morala posegnuti za najstrašnijim oružjem”.

Na ovaj način propagandna platforma Tzargrad, usko povezana s ruskim državnim, vojnim i političkim sustavom, definira glavne ruske ciljeve pokrenutog rata ne samo protiv Ukrajine nego i protiv cijeloga Zapada i jasno naznačava obrise master plana za koji je spremna platiti toliko visoku cijenu kojoj je već izložena.

Ako sve izneseno djeluje suludo i nestvarno bez mogućnosti ostvarenja, kao da je došlo iz nekog sasvim drugog vremena i neke druge dimenzije, treba podsjetiti i da je mnogima tako izgledala i mogućnost ruske vojne invazije na Ukrajinu.

Glavni ciljevi

Dugin tako ratovanje za ruske geopolitičke ciljeve i buduće djelovanje Rusije na europskom i globalnom planu proglašava praktički ratom za slobodu cijeloga svijeta od nekakvih okultnih sekti i tajnih društava. Njegove riječi indikativno gotovo potpuno odgovaraju narativu poraženog njemačkog nacionalsocijalizma. Dugin se pritom ograđuje od mogućih ruskih neuspjeha u rušenju te tobožnje “svjetske zavjere” otvarajući mogućnost dugotrajnog rata, hibridnog i kinetičkog, tako da se ni u jednom trenutku Rusija ne bi mogla proglasiti poraženom, nego bi se u slučaju pojedinačnih neuspjeha govorilo o stanju strateške pauze i slično. Dugin stoga kazuje: “Globalisti će naravno uvijek imati neki potencijal. Čak iako izgube Ukrajinu, njihov se sustav u cjelini neće urušiti, a utjecaj u svijetu neće se previše smanjiti. No simbolički će to biti udar na cjelokupnu njihovu moć, udar u veliki svjetski zid kojim su uspjeli ograditi narode i države. Zapad može žrtvovati Ukrajinu kao pijuna, ali igra neće biti izgubljena. Naprotiv, prava igra je tek počela. Utakmica će biti teška”. Dakle, za Rusiju nije dovoljno poraziti i slomiti Ukrajinu kao državu, nego postoje i ciljevi nakon toga.

Ono što su glavni ciljevi Rusije, što bi bila bit ruskog masterplana, Dugin opisuje sljedećim riječima: “Kada Rusija pobijedi definitivno i dokazivo, nakon što je potpuno realizirala ciljeve specijalne vojne operacije, multipolarni svijet će dobiti jasne obrise u obliku triju svjetskih centara moći: Zapad, Rusija i Kina, a zatim Indija, islamski svijet, a mogu im se dodati i drugi. No Zapad će i dalje pokušavati održati svoju hegemoniju, gurati te centre moći jedne protiv drugih, organizirati novi niz provokacija i obojenih revolucija, promicati etničke pobune i društveni kaos”.

Dugin definira trenutnu rusku poziciju pokrenutu otvaranjem rata u Ukrajini kao situaciju “biti ili ne biti” za Rusiju i naglašava potrebu proglašenja pobjede. Kaže: “U slučaju Rusije, govorimo o situaciji ‘biti ili ne biti’. U ovome trenutku ‘ne biti’se više  neće moći predstavljati kao pobjeda…Stoga postoji samo pobjeda. Ne postoji dilema pobjeda ili poraz, nego pobjeda ili ništa. Moguće je preživjeti poraz, proživjeli smo 1991. i cijele 90-e, ali sada postoji samo jedan izlaz – pobjeda ili ništa. Ne postoji više pobjeda ili poraz”.

Šesta kolona

Dugin praktički priznaje da je nedvojbena pobjeda u Ukrajini za Rusiju preduvjet nastavka cijelog njezina velikog plana kada kaže: “A pobjeda ne može biti samo priznanje nekih naših minornih zahtjeva uz očuvanje Ukrajine kakva jest. Pobjeda je potpuna promjena svega takvog što postoji i u Ukrajini i u samoj Rusiji”. Kada govori o Rusiji, misli na tzv. petu, pa i šestu kolonu koju je on izmislio i s kojom se po njegovu mišljenju ruski režim mora obračunati kako bi mogao slobodno djelovati na vanjskom planu.

Ono što Rusija želi postići na širem strateškom planu Dugin u svome članku definira: “Ukrajina bez nacista i liberala, Rusija bez liberala, oligarha i izdajnika, apsolutno sam uvjeren da je Putin sve shvatio kada je napravio korak koji je promijenio svijet. Jednom je gestom sve stavio na kocku i istim potezom prekinuo povlačenje. Ovako se stvara povijest – sve ili ništa. Tako živi i djeluje čovjek, podanik i slobodni suvereni vladar”.

Komentari

komentar

You may also like