Buduća njemačka kancelarka Baerbock sprema vojsku za invaziju svoje ideologije
Zeleni u Njemačkoj izričito podržavaju jačanje vojnih potencijala. To je naizgled nelogično jer je vojska jedan od najvećih zagađivača okoliša, no s druge strane logično jer je vojna sila jedan od instrumenata imperijalne politike kojom se moraju osigurati sirovine i tržišta za novu zelenu ekonomiju
Zelena ideologija približavanjem vlasti i mainstreamu politike sve teže može skrivati svoje pravo lice nove totalitarne ideologije nastale na razvalinama inducirane ekonomske krize u službi krupnog financijskog i industrijskog kapitala vodećih sila Zapada. Ona se iskazuje kao analogni pokret velikim revolucijama 20. stoljeća nastalima također u tadašnjim ekonomskim prevratima.
Zelena ideologija i njezin politički pokret danas su u službi tzv. velikog reseta ekonomije i društva i planirane epohalne zelene tranzicije gospodarstva i ekonomije koja se, nedvojbeno, ne može provesti bez uporabe državne sile u većoj ili manjoj mjeri prema vlastitim građanima i na području vanjske politike.
Ulaskom u vladajuće političko okružje lijevo-zelena ideološka politička sila sve snažnije iskazuje ne samo političku isključivost nego i svoj militarizam i u konačnici sklonost autoritativnim oblicima političkog djelovanja i upravljanja političkim procesima, a na planu vanjske politike podržava politički i vojni intervencionizam svojih država, tobože u zaštiti liberalnih demokratskih vrijednosti i borbi protiv diktatorskih režima, a zapravo u cilju ostvarenja golih imperijalnih politika svojih država u uvjetima velike zelene tranzicije.
Predvodnici procesa preobrazbe zelenog pokreta i zelene ideologije od nekada naivnog pacifističkog pokreta prema militarizmu i imperijalizmu u Europi su njemački Zeleni (Bündnis 90 / Die Grünen) između ostalog i zato što su bili u vlasti, u ovim trenucima su najbliže vlasti od svih europskih zelenih pokreta, a u sljedećem razdoblju nakon njemačkih saveznih izbora bez njih se vjerojatno neće moći sastaviti ni jedna njemačka vlada. Uz to, nikako nije isključena mogućnost da će baš njihova čelnica Annalena Baerbock biti nova njemačka kancelarka. Vrh stranke 19. travnja odlučio je da će upravo Baerbock biti njihova kandidatkinja za njemačku kancelarku. Zeleni se u izbornim anketama stabilno drže na više od 20 posto, a sudjeluju u vladama većine saveznih pokrajina. Prema anketi Bild am Sonntaga, u ožujku Zeleni su bili druga stranka po snazi sa svojih 22 posto. Ispred njih je bio CDU sa 27 posto, a SPD iza njih sa samo 17 posto glasova. Prema anketi, liberali i AfD su pali na 10 posto, a stranka krajnje ljevice Die Linke drži 8 posto glasova.
Stalni uspon
To da su Zeleni na saveznoj razini uspjeli izgurati socijaldemokrate s drugog mjesta na ljestvici političkih stranaka svjedoči o rastu njihove moći, što mogu zahvaliti prije svega prilagodbi svog političkog programa interesima svojih financijera iz redova njemačke industrije i financijskog sektora. U svakom slučaju, u posljednjih pet godina Zeleni su u nezaustavljivom usponu. Mnogo mladih se pridružilo stranci, a broj članova je porastao sa 60.000 na više od 100.000.
Zeleni u tom razdoblju zagovaraju privrženost Njemačke NATO-u, jačanje Bundeswehra i njemačke vojne industrije. Dovode u pitanje opravdanost daljnjeg zadržavanja ograničenja njemačkog naoružanja i vojne opreme na područjima ratnih sukoba i u državama s nedemokratskim režimima. Zalažu se za potpuno oslobađanje izvoznih potencijala njemačke vojne industrije. Također su za ukidanje ograničenja koja se odnose na angažiranje njemačke vojne sile izvan Njemačke i zagovaraju aktivnije djelovanje njemačke oružane sile diljem svijeta, kako u sklopu misija NATO-a, tako i na temelju autonomnih njemačkih političkih odluka. S druge strane, zahtijevaju oštro provođenje zelene transformacije i gospodarstva i društva bez obzira na cijenu. Ako je potrebno za ostvarenje toga cilja, za razliku od CDU-a, spremni su odustati od postojeće fiskalne stege i žele otvoriti veliko prelijevanje novca iz proračuna prema gospodarstvu i industriji kako bi se ubrzala zelena tranzicija. Prema njima, fiskalna ekspanzija nužna je za provođenje velikih ciljeva zelene revolucije.
Sve to, sav narativ Zelenih, zapravo je u interesu prije svega moćne njemačke industrije, uključujući i vojnu, koja je jedan od najvećih svjetskih izvoznika.
Prema podacima SIPRI-ja, Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (Stockholm International Peace Reasearch Institute) iz prosinca 2019. godine, europska industrija naoružanja i vojne opreme druga je po opsegu proizvodnje i prodaje odmah nakon američke. U Europi je vodeći proizvođač i izvoznik naoružanja i vojne opreme Njemačka, koja rapidno širi obrambenu proizvodnju, pa je primjerice Rheinmetall grupa sa sjedištem u Dusseldorfu u prvih 9 mjeseci 2019. godine uspjela povećati prodaju za 11,8% u odnosu na prethodnu godinu. Rast proizvodnje, prodaje i zarade nastavljen je i tijekom rekordne 2020. godine.
Zelena vojska
Porast njemačkog obrambenog proračuna i političke najave njegova daljnjeg rasta, kao i porast narudžbi iz inozemstva, za njemačku i europsku vojnu industriju osigurat će nove poslove, čija se vrijednost mjeri u desecima milijardi eura. Treba pritom računati da divovske njemačke tvrtke vojne industrije oko sebe okupljaju tisuće poslovnih partnera i da taj vojnoindustrijski kompleks osigurava desetke tisuća radnih mjesta. Njemački izvoz naoružanja i vojne opreme, jednako kao i francuski, dramatično raste iz godine u godinu, a Njemačka se pritom polako oslobađa normativnih okvira koji su joj ograničavali izvoz oružja u ratom zahvaćena područja. Sada njemačka industrija uglavnom bez ikakvih ograda, a u politički osjetljivim slučajevima uz pomoć tvrtki-kćeri u trećim državama hladno prodaje oružje zaraćenim državama s despotskim režimima kao što su Saudijska Arabija i zaljevske petromonarhije. Tako njemačko streljivo nominalno proizvedeno u južnoafričkom Rheinmetall Denel Munition (Pty) Ltd. koji je u zajedničkom vlasništvu njemačkog Rheinmetall Waffe Munition GmbH i južnoafričkog Denel (Pty) Ltd., a zapravo proizvedeno u Denelovoj tvornici kod Al-Kharja u Saudijskoj Arabiji bez ikakvih problema, unatoč povremenim političkim prosvjedima i blokadama, i dalje prži po nesretnom Jemenu.
Posve je, stoga, logično što su Zeleni, druga po snazi njemačka politička stranka, koja želi dati novu njemačku kancelarku, ušli u spregu s njemačkom vojnom industrijom, koja je od strateškog ekonomskog i geopolitičkog interesa za njemačku državu i što su svoj program prilagodili takvom političkom kursu. Gotovo je sigurno da bez svoje političke podrške moćnoj njemačkoj industriji, posebice vojnoindustrijskom kompleksu, ne bi imali izvore financiranja niti bi mogli biti druga stranka po snazi.
Procvat prljave europske vojne industrije u punom zamahu zelene kampanje nedvojbeno ukazuje da je zelena politika u izvjesnoj sprezi s njemačkom teškom industrijom čija je perjanica upravo vojnoindustrijski kompleks i time s krupnim europskim kapitalom koji je u pozadini političke dinamike. Nije tajna da njemačka i europska industrija čelika, koja je uz informatičku industriju temelj vojne industrije, čvrsto podržava europsku zelenu politiku. To čini jednostavno zato što će je najavljene mjere uvođenja posebnih tarifa na uvozni čelik i druge proizvode teške industrije na temelju procijenjenih vrijednosti ispuštenih količina CO2 pri njihovoj proizvodnji postaviti u dominantan položaj na europskom tržištu i smanjiti pritisak uvoznog jeftinijeg čelika. Dok će masa izvozno orijentiranih manjih tvrtki morati ulagati u razvoj zelene energije, teška industrija i krupni kapital dobit će dodatnu zaštitu od vanjske konkurencije. Nedvojbeno, zelena ideologija i njemački Zeleni u funkciji su zaštite domaće teške industrije i krupnog kapitala.
Ukrajinska tragedija
Zeleni su prije njemačkih parlamentarnih izbore 26. rujna i nakon objave da će se njihova čelnica Annalena Baerbock kandidirati za njemačku kancelarku za iskazivanje svojih vanjskopolitičkih stavova i podrške moćnom njemačkom vojnoindustrijskom kompleksu izabrali tragediju naroda koji su ranijih godina, zajedno s cijelom europskom političkom elitom, ostavili na cjedilu u njegovim najtežim trenucima i zapravo ga izdali. Za svoju predizbornu promociju izabrali su Ukrajinu, pokrećući narativ o potrebi njezina naoružavanja njemačkim “defenzivnim oružjem”, što god taj izraz “defenzivno” značio.
Preko pitanja izvoza oružja u Ukrajinu, Zeleni ponovno prije izbora aktualiziraju opravdanost daljnjeg održavanja njemačke zabrane izvoza oružja u države koje su u ratnim sukobima. Njihov čelnik Robert Habeck u svibnju je na poziv ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog otišao u Ukrajinu i u kacigi i zaštitnoj opremi se tobože pojavio na prvoj crti bojišnice apelirajući na pomoć isporukom njemačkog oružja Ukrajini.
Iskazano licemjerje i iskorištavanje ukrajinske tragedije za postizanje svojih izbornih ciljeva jasno je vidljivo iz činjenice da Zeleni, s ostatkom njemačkog političkog korpusa, nisu učinili ništa kako bi pomogli Ukrajini onda kada joj je pomoć uistinu bila potrebna. Njemački Zeleni mirno su, s cijelom europskom političkom elitom i državnim sustavima najmoćnijih europskih država i NATO-om, promatrali kako ruske trupe zauzimaju Krim i kako raste pobuna na istoku Ukrajine. Tada im, kao i cijeloj europskoj i njemačkoj politici, nije bilo politički oportuno pomagati Ukrajini na bilo koji drugi način osim medijskom podrškom i odašiljanjem poruka lažnih jamstava te glasovitom podjelom kolača i sendviča.
Manevarski prostor
Sada, desetljeće poslije, svoje unutarnje političke ambicije usmjerene na osvajanje udjela u vlasti ili čak kancelarske pozicije pokušavaju izgraditi na leđima izigranog i izdanog ukrajinskog naroda. Budimo otvoreni, rusku vojnu intervenciju na Krimu Zapad je mogao spriječiti, i to ne nužno direktnim vojnim odgovorom na tom dijelu globalnog ratišta Zapada s Rusijom. Bilo je dovoljno manevarskog prostora za djelovanje na globalnoj geopolitičkoj pozornici. Također je potpuno izvjesno da su američke i europske obavještajne službe tjednima ranije morale znati što se sprema. Mogućnost ruske vojne intervencije jednostavno je morala biti predviđena kao varijanta ruskih poteza pri planiranju zapadnih poteza u Ukrajini i u tome dijelu svijeta. Zašto ukrajinska strana nije dobila točne obavještajne podatke i zašto je država koja je do tada bila veliki vojni proizvođač i deseti svjetski izvoznik naoružanja s milijunskim ljudskim potencijalom pružila otpor ispod razine svojih stvarnih obrambenih sposobnosti, pitanja su na koja nikada nećemo dobiti odgovor. Teško se ipak oteti dojmu da je nekomu na zapadu odgovarao upravo takav razvoj događaja.
I sada jedna ambiciozna stranka zelene revolucije poziva na isporuku njemačkog oružja toj istoj, ranije izdanoj Ukrajini, iako je i laicima jasno da Njemačka ne može isporučiti toliku količinu oružja koja bi mogla promijeniti odnos snaga na ratištu teritorijalno ogromnih država i milijunskih naroda. Jedini način ostvarivanja ključnog rebalansa snaga bio bi primanje Ukrajine u NATO i time uspostava istinskoga jamstva ukrajinskoj državi. No ne pada im to na pamet jer njihovi gospodari i financijeri ne bi mogli više po cijeloj Europi prodavati ruski plin sada i iz Sjevernog toka 2 po višestruko višim cijenama od cijena ugovorenih s Rusima. A možda bi se moralo i ratovati, za što Njemačka još nije spremna, prije svega jer još nije čvrsto osigurala izvor ljudske mase koja bi u takvom ratu morala sudjelovati umjesto njihovih ljudskih potencijala.
U pozadini takve političke orijentacije njemačkih Zelenih koje slijede i svi ostali pokreti u Europi nešto je drugo, a ne Ukrajina. Riječ je o velikoj transformaciji zelenog pokreta i zelene ideologije u mainstream stranku i zaštitnika interesa kapitala na unutarnjem planu, a na vanjskom promotora daljnje projekcije njemačkih globalnih ekonomskih i geopolitičkih interesa. U biti neukusna priča o naoružavanju Ukrajine njemačkim oružjem koja je daleko od realnosti otkriva pravo lice ne samo njemačkih Zelenih nego i cijele zelene ideologije.
Zelena transformacija
Postaje i razumljiva sve veća agresivnost, kako njemačkih Zelenih, tako i drugih europskih zelenih stranaka i pokreta na vanjskom planu i sve izraženiji militarizam. Nova zelena ekonomija morat će vojnom silom, ako drugačije ne može, osigurati sirovine i prostor za zelenu tehnologiju i transformaciju kojih jednostavno nema dovoljno na europskim prostorima. Vojna sila, stoga, za zelenu ideologiju, koliko god to paradoksalno izgledalo, postaje nezaobilazan instrument provođenja zelene revolucije. Činjenica je da u ovom trenutku na europskim prostorima ne postoje osnovni preduvjeti za toliki opseg zelene tranzicije kakav je predviđen europskim “New Green Dealom”, uključujući potrebne sirovine i raspoložive obnovljive izvore energije. Očito se računa na osvajanje novih prostora i u biti na novi val imperijalizma koji bi osigurao pribavljanje osnovnih prostornih i sirovnih preduvjeta za veliki reset kapitalizma uz pomoć lijevo-zelene ideologije, koje su financijski i gospodarski centri moći svojim novcem doveli blizu vlasti.
Nije stoga ni čudno što se Zeleni u svojoj transformaciji i prilagodbi za novu ulogu koju im je namijenio krupni kapital i financijska industrija odstupili od svojih izvornih antiratnih stavova i pretvorili se u izrazito militarističku političku snagu. Oni izričito podržavaju jačanje vojnih potencijala svojih država, u čemu prednjače njemački Zeleni, i potrebu vojnih intervencija u inozemstvu. To je naizgled nelogično jer su vojska i vojna industrija jedan od najvećih zagađivača okoliša, no s druge strane, sasvim logično jer je vojna sila jedan od instrumenata imperijalne politike kojom se moraju osigurati izvorišta sirovina i tržišta nove zelene ekonomije.
Pokrenuta zelena tranzicija s koje nema povratka na unutarnjem planu iskazivat će se između ostalog i dolaskom zelenih stranaka na pozicije vlasti. Sve veći stupanj autoritarnosti, pokušavajući prisiliti društvo na brze i radikalne promjene, a na vanjskom planu imperijalne ambicije kako bi osigurala prostor i sirovine za svoje provođenje. Njemački Zeleni koji su na korak do vlasti predvodnici su takve preobrazbe zelenih pokreta u mainstream stranke s totalitarnim i imperijalnim ambicijama. Pritom su ogledni primjer daljnjeg razvoja zelene ideologije.
