M. Stefanov: Znanstveno predviđanje ratnih sukoba – stvarnost ili iluzija

KINA ĆE RATOVATI S TAJVANOM, A SAD S KINOM I RUSIJOM

U referentnom razdoblju od idućih deset godina kibernetički modeli prosudbe procjenjuju da je vjerojatnost sukoba niskog intenziteta između SAD-a i Rusije također velika i kreće se oko 30 posto, između Kine i Japana 46 posto, a između Kine i Indije 55 posto. Kada se podigne prag intenziteta sukoba s niskog na rat punog opsega, vjerojatnosti su znatno drukčije

Kako bi se osigurala sigurnost investicija na globalnoj razini, sve je veća potreba predviđanja mogućih nemira, sukoba i ratova u pojedinim dijelovima svijeta. Riječ je u biti o upravljanju rizicima poslovanja tvrtki iz sektora proizvodnje, transporta i financijskih usluga. Kapital je strašljiva životinja koja bježi iz područja zahvaćenih ratnim sukobima. Ondje gdje postoji velika vjerojatnost izbijanja unutarnjih građanskih ratova ili ratova s drugim državama nitko ne želi ulagati. Privlačnost ulaganja i poslovanja u određenim dijelovima svijeta ili državama ovisi o sigurnosnoj prosudbi.

Dosadašnji načini predviđanja ratnih sukoba oslanjali su se na obavještajne informacije koje su države iz svojih obavještajnih agencija prepuštale svojim i partnerskim tvrtkama. No vodeće svjetske tvrtke posebice iz sektora financijskih usluga koje su posljednjih desetljeća, poslujući u tzv. poreznim oazama, privukle bilijune dolara u oslanjanju na filtrirane obavještajne informacije koje su im dostavljene i koje su prikupljene uz pomoć obavještajne agenture i tehnologije kojima upravljaju ljudi identificiraju rizik koji sve manje žele prihvatiti.

Bitka za informacije

Kako bi se eliminirale subjektivne prosudbe vezane uz pritisak politike i nekontrolirano djelovanje ljudskog čimbenika, kapital pokušava razraditi znanstvene metode predikcije kriznih stanja i mogućnost izbijanja ratnih sukoba u područjima zanimljivima za poslovanje. Pokušavaju se stvoriti znanstveno utemeljeni i objektivni standardi predviđanja ratnih sukoba.




Tko će s kim ratovati i koliki su postoci vjerojatnosti da će do tih ratova doći pitanja su na koje moćne tvrtke koje djeluju na globalnoj razini traže objektivne odgovore. Raspolažući bilijunima dolara, imaju mogućnosti platiti istraživanja iz kojih bi proizišle objektivne sigurnosne prosudbe za određene regije ili države.

U poslovnom svijetu raste svijest da se ratovi kao izvanredni događaji jednostavno ne mogu svrstati u kategoriju tzv. crnog labuda, više sile ili događaja izvan ljudske kontrole jednostavno zato što ratovi nastaju kao rezultat dugoročnih političkih procesa. Da bi se ratovi pokrenuli, sukobljene strane morale su prethodno imati neriješene probleme, moralo je doći do političkih sučeljavanja i na kraju krajeva budući ratni protivnici morali su se naoružati i pripremiti za rat. To, dakako, ne traje tjedan ili dva, nego godinama u okviru procesa koji se može pratiti i na temelju praćenja u određenom stupnju vjerojatnosti procjenjivati njegove učinke u budućnosti.





U tu svrhu već su razvijeni kibernetički modeli kojima se prikupljaju informacije o trenutnom sigurnosnom stanju na određenom području svijeta ili u određenoj državi, a potom se  autonomnim djelovanjem kibernetičkog sustava utvrđuje povratna veza između pojedinih zbivanja i mogućeg razvoja događaja.

Ovi sustavi predikcije ratova omogućuju strateško planiranje ne samo velikih tvrtki i njihova poslovanja i upravljanja financijskim rizicima nego će u budućnosti direktno utjecati na donošenje političkih odluka i vanjsku politiku vlada pojedinih država.

Variranje intenziteta

Empirijski podaci koji bi otkrivali stvarne vjerojatnosti mogućih sukoba trebali bi  kreatorima političkih odluka omogućiti  uvjerljiviju prezentaciju javnosti stvarnih opasnosti za državu i podržati potrebu izdvajanja za obrambene snage.




Razvijeni kibernetički modeli predviđanja ratnih sukoba u svojim proračunima koriste podatke ne samo prikupljene u realnom vremenu nego i povijesne činjenice i do 200 godina unatrag. Prosudbe se izrađuju za razdoblja od 12 mjeseci, pet i deset godina. Mogući ratni sukobi između država klasificiraju se kao “militarizirani međudržavni sporovi”  (militarised interstate disputes – ili skraćeno MID). MID-ovi se klasificiraju prema stupnjevima ozbiljnosti: prijetnja uporabe sile, stvarna uporaba sile, ograničeni ratni sukob ili pak sveobuhvatni rat. Modeli također utvrđuju ne samo postotak mogućnosti izbijanja ratnog sukoba nego i njegov intenzitet, od niskog prema općem sukobu.

Prema dosad objavljenim podacima vodećih tvrtki na tome području, modeli predikcije ratnih sukoba predviđaju vojni sukob niskog intenziteta između Kine i Tajvana, čija će vjerojatnost sljedećih deset godina narasti do vrijednosti od 75 posto.

Istovremeno, vjerojatnost sukoba u sljedećem desetljeću između SAD-a i Kine prema kibernetičkim modelima predikcije u ovome trenutku povećana je na oko 46 posto, što odgovara i klasičnim obavještajnim prosudbama.

U referentnom razdoblju od sljedećih deset godina kibernetički modeli prosudbe procjenjuju da je vjerojatnost sukoba niskog intenziteta između SAD-a i Rusije također velika i kreće se oko 30 posto, između Kine i Japana 46 posto, a između Kine i Indije 55 posto. Kada se podigne prag intenziteta sukoba s niskog na rat punog opsega, vjerojatnosti znatno opadaju, no i dalje ostaje visoka vjerojatnost ratnog sukoba između Kine i Indije koja bi u slučaju rata punog opsega iznosila 22 posto.

Krizna žarišta

S druge strane, vjerojatnost sukoba punog opsega ratnog sukoba između Kine i SAD-a za razdoblje od sljedećih deset godina pada na 12 posto u odnosu na 46 posto kada je riječ o ratnom sukobu niskog intenziteta. Rat punog intenziteta između Kine i Tajvana za isto razdoblje procjenjuje se na 11 posto, a između Kine i Japana na 10 posto. Iako je riječ o naizgled malim postocima mogućnosti razvijanja ratova punog intenziteta, koji bi, dakako, uključivali i korištenje nuklearnog naoružanja, potpuno je sigurno da bi svaki od tih ratova potencijalno imao kataklizmičke dimenzije.

Zanimljivo je da se rizik rata punog intenziteta između SAD-a i Rusije za razdoblje od sljedećih deset godina procjenjuje na samo 2 posto. Taj podatak dobiven kibernetičkim modelima daje za pravo svim vojnim i geopolitičkim analitičarima koji su, oslanjajući se na klasičnu obavještajnu metodologiju i standardne načine izrade sigurnosnih prosudbi, upozoravali da Washington i Moskva uopće nemaju tendenciju kretanja prema totalnom međusobnom ratu. Štoviše, u povijesti nikada nisu međusobno ratovali, a nerijetko su na globalnoj razini djelovali kao partneri, primjerice tijekom 2. svjetskog rata.

U biti, u slučaju kibernetičkih modela predviđanja budućih ratova nesumnjivo je riječ o još jednom izdanku 4. industrijske revolucije koja rađa autonomne, od ljudskog djelovanja neovisne sustave upravljanja strojevima, tehnološkim sustavima i u konačnici političkim procesima. Pokušaj stvaranja kibernetičkih modela predikcija ratnih sukoba zapravo je primjena autonomne tehnologije nove industrijske revolucije na procjenu političkih procesa, a u budućnosti će vjerojatno određivati i smjer političkih procesa.

Kritičari upozoravaju kako oslanjanje na autonomne sustave mora biti kontrolirano i da nekritičko uvažavanje njihovih rezultata može poticati ratove i voditi politiku država u neželjenom smjeru rata koji se mogao izbjeći.

Zastrašujući podaci

Prikazivanje mogućnosti izbijanja rata u obliku koji posredno implicira nemogućnost izbjegavanja ratnih sukoba po mnogima je deluzija koja ima karakter samoispunjavajućeg proročanstva i koja može dovesti do tragičnih posljedica. Svaki rat se može izbjeći, a povijest je, nažalost, kako je to definirao prvi njemački poslijeratni kancelar i osnivač CDU-a, veliki Konrad Adenauer, “zbroj svega što se moglo izbjeći”.

No, s druge strane, zastrašujući podaci kibernetičkih sigurnosnih prosudbi ipak mogu utjecati na kreatore političkog odlučivanja da svoje djelovanje usmjere prema izbjegavanju “onoga što se može izbjeći”.

Komentari

komentar

You may also like