Mario Stefanov: Američki Pentagon znao je za COVID

Stručnjaci u Pentagonu znali su sve, a pitanje je zašto nisu ništa učinili

Studija koju je naručilo američko ministarstvo obrane jasno predviđa ugrozu SAD-a od velikih epidemija i naglašava opasnost od novih oruđa za modifikaciju gena i njihove primjene na produkciji ili modificiranju virusa i bakterija sa smanjenom mogućnošću utvrđivanja takvih intervencija i subjekata koji su to odradili. Posebno je naglašena nepripremljenost američkog zdravstvenog i cijelog državnog sustava za obranu od takve opasnosti

Koronakriza medijski živi kao pojava koju nitko nije mogao predvidjeti i kao nešto što nema veze s političkim odlučivanjem. Dakle, kao čista i nepredvidljiva viša sila kojoj se politika i gospodarstva država i cijela međunarodna zajednica sada moraju prilagođavati i protiv nje se boriti. U takvoj paradigmi potpuno je opravdano postaviti pitanje kako je moguće da najmoćnije obavještajne i sigurnosne službe zapadnoga svijeta i njegovi obrambeni sustavi na koje se godišnje troše milijarde dolara i eura nisu nedvojbeno utvrdili prijetnju koja se nadvija i o tome pravodobno izvijestili političke strukture svojih država. Naime, i biološka ugroza kao što je pandemija COVID-19 u djelokrugu je rada i odgovornosti tih sustava. Ako uistinu nisu predvidjeli takvu sigurnosnu ugrozu koja mjesecima potresa političke i gospodarske sustave cijeloga svijeta, obavještajne i sigurnosne službe zrele su za raspuštanje ili barem zamjenu vodećega kadra. No, to se ne događa i logički je zaključak da su izuzetno sposobne službe i obrambeni sustavi najmoćnijih država Zapada zacijelo odradili svoj posao i o svemu što se sprema unaprijed izvijestili političke strukture svojih država. Obrambeni sustavi i obavještajna zajednica SAD-a, Europe i saveznika jednostavno nisu mogli toliko zakazati. Političke strukture bile su obaviještene i pravodobno upozorene na nastupajuću globalnu ugrozu. Pariranje takvoj prijetnji izuzetno je teško, no i uz to, u svakom pogledu je suspektna pasivnost vodećih politika Europe i SAD-a te s njima povezanih savezničkih država. Ne ulazeći u analizu tijeka pandemije u Rusiji i Kini jer jednostavno nema dovoljno pouzdanih i javno objavljenih podataka, potpuno je sigurno da neobična pasivnost zapadnih vlada i zakašnjele reakcije naviještaju kako koronakriza još čuva svoje najveće tajne.

Veliki fijasko

Koronakriza se tako iskazuje ili kao totalni neuspjeh obrambenih i sigurnosnih sustava ili kao opasna politička igra ako su obavještajne i obrambene strukture obavile svoj posao i politiku na vrijeme izvijestile o prijetećoj sigurnosnoj i javnozdravstvenoj prijetnji. Kako je to pak gotovo potpuno izgledno, krajnje neobična pasivnost i nesnalaženje vladajućih političkih garnitura Europe i SAD-a indiciraju moguće postojanje političkih agendi o kojima vlada potpuna tišina. Tim prije što se sva logična i opravdana pitanja o blitzkrieg prodoru pandemije COVID-19 u zapadna društva i reakcijama vlasti automatski proglašavaju teorijama zavjera, opasnim i šizmatičnim. Čini se da je iz nekoga razloga u ovome trenutku postalo najopasnije u bilo kakvom kontekstu pandemije postavljati pitanja o djelovanju zaklade Bill i Melinda Gates jer su reakcije gotovo zastrašujuće. Stječe se dojam kako je široki krug upletenih u rješavanje javnozdravstvene krize, od znanstvene zajednice do Svjetske zdravstvene organizacije, kakva vjerska sekta koja ne dopušta propitivanje svojih dogmi, a ne javnozdravstveni sustav za suzbijanje zaraze. Takvo nešto nikada se u povijesti nije dogodilo. Shizofreni lov na one koji postavljaju pitanja i već praktički uvedena medijska cenzura uz autoritativne odluke uglavnom paradržavnih tijela kojima su prenesene javne ovlasti i puni autoritet državne moći, kao i masovno primjenjivani instrumenti represije, ne mogu ne izazivati sumnju i dodatni strah među građanstvom, uz sam strah od opasne bolesti koja se širi svijetom. Komu je to u interesu i što se iza svega krije, može se samo pokušati razaznati kroz zaglušujuću kakofoniju koju u javnosti stvaraju promotori jedine istine. Paradoksalno, ni ona nije tako čvrsta i nepromjenjiva i stalno se mijenja kako se prikupljaju novi podaci o virusu i pandemiji. Činjenica je da je i istina koja se nameće i sama promjenjiva pa se postavlja pitanje koja je onda svrha njezina nametanja, što samo čini dodatni razlog za sumnju da se nešto prikriva. Zar nije jednostavnije javnosti priopćiti – malo znamo o novom virusu i moramo se stoga oslanjati na srednjovjekovnu epidemiološku praksu, a naše mjere za suzbijanje zaraze mijenjat će se u skladu s novim spoznajama do kojih dođemo. I sve bi bilo u redu, a javnost bi bila manje uznemirena i možda spremnija za bespogovorno prihvaćanje uistinu potrebnih mjera za borbu protiv koronakrize.



Svi se čude

No, pretpostavka za takvo nešto potpuna je transparentnost političkog odlučivanja neposredno prije izbijanja zaraze i nakon njezina globalnog širenja, uz odsutnost bilo kakvih činjenica koje se pokušavaju prikriti. Uza sve što možemo slušati i gledati, to nažalost nije tako i potpuno je izvjesno da je iza zavjese mnogo toga skriveno. Sada kada postaje nedvojbeno da su političke elite najmoćnijih država Europe i SAD-a, zahvaljujući svojim respektabilnim obavještajnim službama i ustrojenim obrambenim sustavima, jednostavno mogle i na kraju krajeva i morale znati što se sprema i kakva opasnost prijeti, opravdano je pitanje što su čekale i zašto nisu reagirale na vrijeme i preventivno. Zašto, primjerice, nisu zatvorile granice za kineske državljane koji su se s odmora u povodu kineske nove godine počeli vraćati u svoje europske destinacije. To je pitanje samo kap u moru upitnika koji stoje iznad europske i američke politike. Na njih odgovora nema. Stoga nije čudan rašireni dojam da se puno toga skriva i da političke strukture vjerojatno izbjegavaju svoju odgovornost, koja u svakom slučaju postoji, bila ona objektivna ili kako bi se popularno reklo – zapovjedna. Štoviše, sve su uvjerljivije sumnje da je riječ o ozbiljnoj političkoj agendi fabriciranja krize kako bi se lakše proveo veliki epohalni preustroj ekonomije i gospodarstva u osvit nove 4. industrijske revolucije i zelene ekonomije. Nije riječ o utjecaju nekakve zle zavjereničke elite, nego jednostavno o globalnom procesu, čije sve aspekte u ovome povijesnom trenutku jednostavno nije oportuno iznositi javnosti, posebice zato što sadrže mnogo elemenata prisile prema građanima i što će ukupni učinak transformacije za mnoge biti tragičan. Kako bilo, postaje sve očitija činjenica da su sigurnosne i obavještajne službe i obrambeni sustavi najmoćnijih država zapadnoga svijeta na vrijeme predvidjeli opasnost i o njoj izvijestili političke strukture svojih država, o čemu svjedoče i podaci koji su preko stručnih publikacija prodrli u javnost. Tako je američko ministarstvo obrane (Department of Defense – DoD) još 2018. od National Academy of Sciences, Engineering  and Medicine (NASEM) naručilo studiju o stanju američke obrane od bioloških opasnosti. Izvješće na dvjestotinjak stranica pod nazivom “Biodefense in the Age of Synthetic Biology” dostavljeno je DoD-u i proslijeđeno najvišim tijelima državne vlasti SAD-a, a potom, sredinom 2018., i javno objavljeno. Studija koju je naručilo ministarstvo obrane jasno predviđa ugrozu SAD-a od velikih epidemija i naglašava opasnost od novih oruđa za modifikaciju gena i njihove primjene na produkciji ili modificiranju virusa i bakterija sa smanjenom mogućnošću utvrđivanja takvih intervencija i subjekata koji su to odradili. Posebno je naglašena nepripremljenost američkog zdravstvenog i cijelog državnog sustava za obranu od takve opasnosti. Oslanjajući se na rezultate te studije, medijska kuća The Atlantic provela je tijekom ljeta 2018. vlastita istraživanja i upozorila da SAD-u prijeti strašna epidemija nove kuge za koju nitko nije spreman. U članku pod naslovom “The Next Plague Is Coming. Is America Ready?” u izdanju za srpanj/kolovoz, autor Ed Yong je između ostalih razgovarao i s Anthonyjem Faucijem, ravnateljem američkog Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti (The Nacional Institute of Allergy and Infectious Diseases), čovjekom koji danas vodi američku borbu protiv pandemije koronavirusa i koji je za The Atlantic gotovo otvoreno izjavio da politika ne odgovara na upozorenja koja dolaze iz stručnih i obrambenih institucija, pa ni iz studije koju je naručilo ministarstvo obrane.

Povjerljivi savjetnik

Autor opisuje svoj razgovor s Faucijem: “Zidovi ureda Anthonyja Faucija prepuni su certifikata, članaka iz časopisa i drugih uspomena iz njegove 34-godišnje karijere kao direktora Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti. Tu su i fotografije s raznim američkim predsjednicima. Na jednoj slici stoji u Ovalnom uredu s Billom Clintonom i Alom Goreom pokazujući fotografiju virusa HIV-a. Na drugoj fotografiji George W. Bush predaje mu medalju. Fauci je savjetovao svakog predsjednika od Ronalda Reagana do Baracka Obame o problemima epidemija jer je svakom od njih trebao savjet. To nadilazi pojedinačnu administraciju, kazao mi je Fauci. Reagan i stariji Bush morali su se suočiti s pojavom i širenjem HIV-a, Clinton se morao nositi s virusom Zapadnoga Nila, Bush mlađi morao se boriti s antraksom i SARS-om, Barack Obama vodio je borbu protiv pandemije gripe, MERS-a, ebole i zika virusa. Postupci predsjednika bili su različiti. Fauci mi je rekao: ‘Clinton je vozio uz pomoć autopilota, mlađi Bush učinio je javno zdravstvo dijelom svoje ostavštine financirajući zadivljujuće uspješan anti-HIV program, Obama je bio potpuno uključen u borbu protiv epidemija i tražio je savjete. A Donald Trump? Nisam još imao interakciju s njim’, kaže Fauci, ‘pošteno govoreći, nije bilo pogodne situacije’.” Autor se potom proročanski nadovezuje na Faucija: “Sigurno će biti pogodnih situacija. U nekome trenutku pojavit će se novi virus koji će testirati Trumpovo djelovanje. Što se sada događa? Trumpova administracija nema nikakvo zaleđe u znanosti i zdravstvu, a predsjednik se okružio ljudima niske razine stručnosti. Predsjednikovo Vijeće za znanost i tehnologiju, skupina vodećih znanstvenika, potpuno je uspavano. Ured za znanstvenu i tehnološku politiku od 1976. izgubio je bilo kakav utjecaj. Šef tog ureda koji obično djeluje kao predsjednikov glavni znanstveni savjetnik do danas nije imenovan. Ostali dijelovi Trumpove administracije koji bi trebali biti ključni u budućoj pandemiji neprekidno se imenuju i razrješuju dužnosti te prolaze kao na tekućoj traci. Tijekom devet mjeseci, koliko sam proveo radeći na ovom istraživanju, Tom Price, član kabineta predsjednika i United States secretary of health and human services podnio je ostavku s te funkcije nakon što je novac poreznih obveznika upotrijebio za financiranje privatnih čarter-letova. Ravnateljica Centers for Disease Control and Prevention (CDC), Brenda Fitzgerald, odstupila je s pozicije nakon što je procurilo u javnost da je kupila dionice u duhanskim tvrtkama.” Admiral Tim Ziemer, veteran borbe protiv malarije, imenovan je u travnju 2017. u Vijeće za nacionalnu sigurnost i zadužen je za pitanja zdravstvene sigurnosti i borbe protiv bioloških prijetnji, no već u svibnju 2018. njegova je funkcija jednostavno ukinuta. Ed Yong navodi da je u veljači 2018. sreo Ziemera koji je izjavio da radi na nadzoru razvoja buduće strategije SAD-a za biološku sigurnost, ali da još nije stupio u kontakt s američkim predsjednikom niti bilo kojim dužnosnikom iz užeg kruga Donalda Trumpa.

Modificirana izvješća

Izvješće The Atlantica zaključuje da je pred SAD-om velika opasnost od nove epidemije virusa, od kojih bi neki mogli biti i modificirani, a da američku administraciju gotovo uopće ne zanima ulaganje u razvoj obrane od bioloških opasnosti na koje upozoravaju i sigurnosni sustav i ministarstvo obrane preko studije “Biodefense in the Age of Synthetic Biology”. U njoj se izričito navodi da je “znanstveni napredak u posljednjih nekoliko desetljeća ubrzao sposobnost inženjeringa postojećih organizama i potencijalno stvaranje novih koji se ne nalaze u prirodi. Sintetska biologija, koja radi na konceptima, pristupima i alatima koji omogućuju modifikaciju ili stvaranje bioloških organizama, uvelike se provodi u korisne svrhe, u rasponu od liječenja bolesti preko poboljšanja poljoprivrednih prinosa do saniranja zagađenja. Iako su doprinosi koji sintetička biologija može  dati na ovim i drugim područjima veliki, također je moguće zamisliti zlonamjerno djelovanje koje bi moglo ugroziti američke građane i vojno osoblje. Donošenje pravilnih odluka za prevenciju i borbu protiv takvih problema zahtijeva realnu procjenu opasnosti”. Studija je zaključila da novi alati za genetski inženjering proširuju spektar zlonamjernih bioloških primjena i smanjuju vrijeme potrebno za njihovo provođenje. U izvješću se preporučuje razvijanje čvrstog sustava javnog zdravstva koji bi mogao prepoznati, spriječiti ili suzbiti epidemiju ili uporabu biološkog oružja. No ništa od toga američka administracija nije učinila i The Atlantic te 2018. navodi da: “SAD nije spreman ne samo za velike epidemije nego ni za bilo kakve epidemije – zdravstveni sustav zemlje jedva može podnijeti jaku sezonu gripe. Priprema odgovora na veliku virusnu ili bakterijsku epidemiju oslanja se na veliki i krhki međunarodni lanac opskrbe, a bolnice su uglavnom neovisni subjekti koji se mogu oglušiti na zahtjeve s obzirom na cijenu priprema za takvu epidemiju”.

Opsežna studija

The Atlantic, pozivajući se na svoja istraživanja i na studiju ministarstva obrane, zaključuje kako postoji realna opasnost od nove velike epidemije i da postojeći kapaciteti obrane nisu dostatni navodeći: “Tek s čvrstim javnozdravstvenim sustavom, kako utvrđuje  i studija ‘Biodefense in the Age of Synthetic Biology’ koju je izradio National Academy of Sciences, Engineering and Medicine, a naručilo ju je i financiralo ministarstvo obrane, SAD će biti otporniji na napad čak i ako nema trenutnog lijeka za neku biološku ugrozu”. Jedini zaključak koji se nakon svega iznesenoga nameće jest da su sigurnosne i obavještajne agencije najmoćnijih država zapadnoga svijeta i njihovi obrambeni sustavi ne samo na vrijeme identificirali  opasnost nego su o njoj izvijestili političku vlast svojih država, a u slučaju SAD-a, čak i javno objavili studiju koju je naručilo ministarstvo obrane i koja upozorava na opasnost od epidemija i bioloških udara i manjkavosti obrambene strategije. Unatoč tome, političke strukture oglušile se se na upozorenja i potpuno su pasivno dočekale prvi udar pandemije koronavirusa. O razlozima se može samo kalkulirati, no samo politički naivne osobe mogu vjerovati da je takvo ponašanje politike slučajno i da iza njega ne stoji nikakav interes.

 

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like