Europa na udaru liberalne revolucije
Usporedno s organiziranim „spontanim“ revoltom po ulicama američkih gradova usmjerenim prema američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, s druge strane Atlantika odvija se europski krak istog „događanja naroda“.
Građanski nemiri s obje strane Atlantika jedinstvena su operacija izgrađena na američkim rasnim sukobima, a za izvoz u Europu redizajnirana dodavanjem osjećaja krivnje zbog europske kolonijalne prošlosti i uloge u trgovini robljem. Europski prosvjedi protiv rasizma u ovim trenucima postupno gube na snazi, jednostavno zato što su postigli svoj cilj, a to je bila priprema terena za ono što će uslijediti nakon američkih predsjedničkih izbora i očekivanog Trumpovog poraza. Europski građani medijskom kampanjom i prosvjedima pripremljeni su za restauraciju liberalnog poretka koja bi trebala uslijediti nakon Trumpovog odlaska s položaja američkog predsjednika.
Simultano se zapravo pokreću dvije bitke, jedna za političku kontrolu SAD-a, a druga za Europu i obnovu liberalnoga poretka zapadnoga svijeta.
Iniciranje pripremnih procesa za veliku transatlansku bitku na dvije bojišnice precizno je tempirano pred američke predsjedničke izbore. S američke strane cilj je spriječiti reizbor predsjednika Trumpa, a u Europi održati utjecaj liberlane elite do planirane promjene američke administracije. Tada će u biti ista politička snaga, s američke strane tzv. neoconsi, a s europske lijevo-liberalni politički holding neometano ovladati s oba krila transatlanske integracije. Potom će stabilizirati svoje unutarnje političke pozicije u najmoćnijim državama Europske unije predvođene Njemačkom i u suradnji s novom politikom SAD-a nakon Trumpa, obnoviti narušenu snagu liberalnog i tzv. multilateralnog poretka utemeljenog na višestranim ugovorima i integracijama, koje je američki predsjednik nemilice razbijao, te ponovo punom silinom krenuti putom, s kojeg je izbačena Trumpovom pobjedom i njegovim predsjedništvom.
Prema planovima političkih snaga koje stoje iza američkih i europskih prostora i uličnih nereda, eliminacija Trumpa i potiskivanje političkih snaga koje iza njega stoje i posljedično blokiranje daljnjeg jačanja desnih snaga u Europi omogućit će trijumfalnu obnovu liberalnog i multilateralnog globalnog poretka.
Da je tome uistinu tako svjedoče istupi vodećih zagovornika liberalnog poretka i analize uglednih think-tankova, istinskih kreatora europske i američke politike.
Tako bivša ministrica vanjskih poslova Španjolske Ana Palacio u članku pod naslovom „Multilateralism in a G-Zero World“ za Sorosov „Project Syndicate“ od 22. lipnja ove godine tvrdi da se je svijet uglavnom zbog politike američke administracije pod predsjednikom Trumpom i jačanja desnih i tzv. populističkih snaga u Europi našao u situaciji kada ne postoji ni jedna sila koja je oko sebe sposobna okupiti druge moćne države i uspostaviti stabilan poredak zasnovan na liberalnim vrijednostima i multilateralizmu. Palacio, zapravo, misli isključivo na SAD, koje, po njoj, propuštju igrati ulogu stvoritelja i čuvara liberalnog poretka i to naziva stanjem „G-Zero“, svojevrsnom pat-situacijom, u kojoj ne postoji sila koja ima dovoljno snage nametnuti poredak.
Implicitno najavljujući priželjkivanu propast Trumpove administracije Palacio navodi: “Kada konačno globalno vodstvo ponovo oživi“ – očito misleći na vodstvo SAD-a – „svijet može započeti raditi na izgradnji boljeg mulitlateranog sustava utemeljenog na zajedničkim interesima i osjećaju zajedničke odgovornosti. U međuvremenu politički lideri moraju činiti sve što je potrebno kako bi još uvijek postojeći multilateralni sustav, ovakav kakav je, manjkav i ograničen ostao živ i održiv.“ Palacio nastavlja: „SAD i budimo jasni samo SAD, imaju dovoljno potencijala i utjecaja stvoriti zajednički program usredotočen na reformu postojećih okvira. No, čini se da Trump umjesto toga pokušava demontirati te iste okvire. Ubrzo nakon ulaska u Bijelu kuću Trump je najavio povlačenje Amerike iz Pariškog klimatskog sporazuma. Prekinuo je i američke odnose sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom ozbiljno narušavajući njenu sposobnost koordiniranja učinkovitog globalnog odgovora na krizu Covid-19. Ako se njegova destrukcija nastavi ovim tempom, do vremena kada Trump napusti ured, multilateralni poredak biti će na održavanju života ili čak u gorem stanju. Tko god ga nasljedi namučit će se kako bi popravio nastalu štetu. Kao i zgradu, multilaterlani sustav je mnogo lakše srušiti nego obnoviti.“ Uočljivo je kako Ana Palacio Trumpovim odlaskom barata kao gotovom činjenicom.
Godinu dana ranije američki think-tank „The German Marshall Fund of the United States“ (GMF) posvećen promicanju transatlanskih odnosa i suradnje, u studiji pod nazivom „Europa i liberalni poredak“ objavljenoj 21. ožujka 2019. godine postavlja temelje djelovanja europske politike na obnovi liberalnog i multilateralnog poretka nakon očekivanog Trumpovog odlaska s političke scene.
Autor opsežne i ozbiljne studije je Bart M.J. Szewczyk, nekadašnji bliski suradnik državnog tajnika Johna Kerryja u Stožeru za političko planiranje State Departmenta, a od 2016.-2017. godine bio je i politički savjetnik američke veleposlanice pri UN-u Samanthe Power. Szewczyk zagovara aktivnu ulogu europske politike u obnovi i jačanju liberalnog poretka nakon Trumpove ere. On kaže: „Europa ima dugu tradiciju izgradnje političkih poredaka, od kardinala Richelieua do Otta Von Bismarcka, iz čega može crpiti inspiraciju za suočavanje s trenutnim izazovima. Njen glavni izvor moći, osim materijalnih resursa, je njena široka mreža utjecaja diljem svijeta.“ Sasvim otvoreno, za devastaciju liberalnog poretka Szewczyk osim Kine i Rusije optužuje i politiku Trumpove administracije, kada navodi: „Liberalni poredak je napadnut od strane aktera izvana, ali i unutar Zapada. Prvi put nakon 1989. godine autoritarnost- prije svega u Kini i Rusiji, ali i u dijelovima Zapada ponuđena je kao atraktivna alternativa demokraciji, ljudskim pravima i tržišnoj ekonomiji. Disruptivnost Trumpove vanjske politike dodatno je poljuljala temelje Zapada. Nova američka Strategija nacionalne sigurnosti na vidljiv način isključuje liberalni poredak kao temeljni američki interes, odstupajući od tradicije koja datira još od NSC-68, doktrine američke nacionalne sigurnosti u doba hladnoga rata usvojene od strane Trumanove administracije u 50.-im godinama prošloga stoljeća. Na posljednjem Summitu G-7 SAD su pokušale izbrisati bilo kakve poveznice koje upućuju na međunarodni poredak zasnovan na pravilima. Takav razvoj događaja izazvao je Europu kroz Europsku uniju i njene države članice da razviju strategiju za očuvanje liberalnih vrijednosti od neliberalnih snaga…. Pored toga europska politika treba odvojiti više vremena i resursa za spašavanje liberalnog poretka.“
Sve je kristalno jasno, praktički ništa ne treba istraživati i analizirati kada političke grupacije koje stoje iza obnove i transformacije liberalnog poretka sasvim jasno i eksplicitno iskazuju svoje stavove. Sve piše samo treba znati gdje čitati.
Iz navedenih primjera teško je izbjeći zaključak da je zagovornicima liberalnoga poretka u ovome trenutku najveća smetnja američki predsjednik Donald Trump i centri političke i gospodarske moći koji ga podržavaju. Tek njegovom eliminacijom moći će se vratiti usklađenoj politici SAD-a i Europe na starim putovima promicanja multilateralnog i liberalnog poretka diljem svijeta. Stoga je na američkom ogranku ratišta za liberalni poredak Trumpu priređena „revolucija“ u stilu „arapskoga proljeća“ i praktički američki politički život doveden do stanja kaosa. Na europskom dijelu ratišta organizirani su masovni prosvjedi čiji cilj, zapravo, uopće nije utjecaj na vlast, odnosno vodeće političke snage u Europi, nego izražavanje solidarnosti s američkim snagama koje se tuku s Trumpom i izražavanja spremnosti europske politike za suradnju s onima koji Trumpa uspiju skinuti s političke scene. Oni su trebali potvrditi upravo onakvu orijentaciju Europe i Europske unije kakvu je u svojoj studiji za „The German Marshall Fund of the United States“ definirao Bart Szewczyk. Prosvjedi u Europi nisu bili usmjereni protiv vodeće politike nego upravo obrnuto od nje su posredno bili podržavani.
Prosvjedi i neredi koji su ih pratili po europskim prijestolnicama medijski su se pokušali pokazati kao klasična „pobuna masa“.
No to jednostavno nije tako. Ne radi se o „pobuni masa“ kako ju je davno opisao španjolski filozof Jose Ortega y Gasset nego o klasičnom organiziranom, tobože spontanom „događanja naroda“ kakva su korištena u revolucijama „arapskoga proljeća“. Zbivanja su organizirana i vođena upravo od elite, zapravo moćnog vladajućeg liberalnog dijela europske elite. Razlika od „pobune masa“ više je nego očita, jer „pobuna masa“ je usmjerena na elite koje su izgubile sposobnost vođenja i argument vlastitog primjera. Ona je neorganizirana i tek kada se stvori kritična masa preuzimaju je političke grupacije i koriste za svoje ciljeve. Ovdje to nije slučaj, prosvjedi i neredi na ulicama europskih gradova očito su organizirani i nisu usmjereni protiv vladajuće elite, nego njezin liberalni korpus, koristeći medije i građane na ulici šalje poruku američkim političkim saveznicima o spremnosti za suradnju u budućoj velikoj obnovi liberalnog poretka na obje strane Atlantika.
Revolucije „arapskoga proljeća“ koje su razorile Bliski istok vraćaju se svojim izvorištima – SAD-u i Europi. Predvode ih iste snage liberalnog holdinga koje su prethodnih godina nasilno i krvavo svijetom širile tzv. liberalnu demokraciju. Sada svoju liberalnu intervenciju šire na vlastiti životni prostor, na zapadni svijet, na nominalno demokratske države, u koijima su, prije svega zbog protivljenja građana njihovim vanjskih avanturističnim intervencijama i ratovanjima koje su pokretale, i izgubile pozicije.
Prisiljeni su činiti to što čine kako bi se pokušali održati na površini i vratiti u svoje ruke apsolutnu vlast koju su imali prije pobjede Donalda Trumpa na izborima u SAD-u i usporednog jačanja suverenističkih i desnih snaga u najmoćnijim državama Europske unije. Stoga su svojim spontanim revolucijama kojima su razarali svijet u konačnici udarili na SAD i Europu. Trump je od starta bio njihova meta, a sada su, u završnici borbe protiv njega, uspjeli u SAD–u stvoriti organizirani kaos i s druge strane europskim prosvjedima dobiti potvrdu buduće suradnje nakon izborne pobjede u SAD-u. To je, inače, modus operandi holdinga liberalnog intervencionalizma: strpljivo čekanje povoda, medijsko napuhavanje i histeriziranje i potom unaprijed pripremljeni izlazak građana na ulicu. Osnovne poluge njihova djelovanja su simultano korištenje organizacija civilnoga društva, medijskog prostora nad kojim su ostvarili kontrolu i obavještajnog sustava ili barem njegova djela bez čije uloge se ništa ne bi moglo pokrenuti. Kada se pribave sve te poluge utjecaja pokreću se „spontane“ revolucije.
Uspije li im do kraja godine pobjediti u SAD-u eliminacijom političkog kruga oko Trumpa, to će im, zbog enormno snažnog utjecaja američke politike otvoriti put i nadmoći u Europi, odnosno učvršćenju svoje vlasti u najmoćnijim državama Europske unije. To bi pak, za transatlansku liberalnu elitu bio čisti bingo. Ponovo bi mogli neometano ne samo dominirati političkim životom svojih država i cijelim transatlanskim integracijskim kompleksom, nego i nastaviti za Trumpove ere zamrli demokratski intervencionizam diljem svijeta.
Biti će to, zapravo, povratak starom agresivnom, imperijalnom djelovanju SAD-a i vodećih država Europske unije maskiranom doktrinom širenja liberalane demokracije diljem svijeta. Tada će punim plućima na globalnoj razini prodisati i zelena ideologija i njeno praktično političko djelovanje odbacivano od strane Trumpove administracije, ali sačuvano i njegovano u europskom okrilju. Računa se na izgradnju američkog ekvivalenta europskom novom zelenom planu (The European Green Deal). Nova zelena politika podignuta na globalnu razinu uz korištenje kriznog potencijala koronakrize biti će poluga transformacije i učvršćenja liberalnog poretka. Američki i europski stratezi drže da će to osigurati dominaciju SAD-a i najmoćnijih država Europske unije za više desetljeća.
