Mario Stefanov: Brexit i novi soj koronavirusa

Politička prilagodljivost koronavirusa

Koronavirus i njegova pandemija  ima uistinu morbidnu vezu  s politikom od same njegove pojave  do danas. Ako ga politika  i nije stvorila čini se da s njim ipak ima uistinu aktivan suživot.

U trenucima kada Ujedinjeno Kraljevstvo definitivno  napušta Europsku uniju i  kada se mogu očekivati posljedice na ekonomskom i gospodarskom planu kako za EU, tako, moguće, barem kratkoročno  i još snažnije za Veliku Britaniju – na djelo stupa novi soj koronavirusa. Virus Covid -19, čini se,  ima sposobnost prilagodbe novoj ekonomskoj  i političkoj situaciji, jer u kritičnom trenutku Brexita, posve iznenada, preko svoje  nove  N501Y mutacije otkrivene  u Velikoj Britaniji gromoglasno i zastrašujuće upada u medijski prostor i zasjenjuje realne i neizbježne  ekonomske posljedice razlaza Londona i Bruxellesa.

Nekom bizarnom i suspektnom koincidencijom  London, svega tjedan dana prije  konačnog  razlaza s Europskom unijom , kada dolazi vrijeme polaganja računa i kada će i britanski  građani kao i oni u Europskoj uniji početi na svojoj koži osjećati učinke Brexita, objavljuje otkriće novog , još opasnijeg  soja koronavirusa i visok stupanj njegove raširenosti među populacijom koji i dalje rapidno raste. Britanski ministar zdravstva Matt Hancock u dramatičnom nastupu tvrdi  kako je novi soj koronavirusa “izvan kontrole”, opravdavajući  „zatvaranje“ Londona i cijele  države, koje bi po njemu moglo potrajati  sve dok se ne procijepi stanovništvo. Hancock u izjavi za Sky News naglašava: “Nažalost, novi soj je izvan kontrole. Moramo ponovo uspostaviti kontrolu, a to je moguće jedino ograničavanjem društvenih kontakata. Bit će jako teško držati ga pod kontrolom dok se ne procijepi stanovništvo.”

U  trenutku zaključenja ovog članka  države Europske unije  jedna za drugom zatvaraju  granice za robu i putnike koji dolaze iz Velike Britanije. Otkazani su svi letovi  uključujući i cargo promet, a kolone šlepera čekaju na graničnim prijelazima. Ujedinjeno Kraljevstvo u ovim trenucima je potpuno izolirano od kontinentalne Europe i velikog dijela svijeta, jer se već 50-ak država zatvorilo za robu i putnike iz Velike Britanije, niti u nju ima načina bilo što dostaviti.




No, “Catch 22” ogleda se u činjenici da se zapravo u jednom drastičnom obliku događa ono sto bi se na manje dramatičan način sasvim sigurno  dogodilo i bez  pojave nekog novog soja Covida-19 i to odmah nakon 1. siječnja 2021. g  i konačnog britanskog  izlaska iz Europske unije.

Štetu bi, neizbježno, u početnom razdoblju odvojenosti pretrpjele obje strane  zbog posljedičnog  poremećaja trgovine i  industrijskih  dobavnih pravaca između  do sada povezanih  gospodarstava. Novi soj koronavirusa – koji je, uzgred  rečeno, otkriven u Velikoj Britaniji još u rujnu u Kentu, i nije  nekakva  velika novost – sada je, uz dodatak straha zbog njegova brzog širenja, nimalo slučajno gurnut u fokus interesa javnosti. Malo je racionalnih razloga dvojiti o pravim ciljevima nametanja panike oko novog soja koronavirusa – on će pred očima javnosti preuzeti dio odgovornost za ono sto bi se zbog Brexita dogodilo i bez njega.

Indikativno, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)  demantira britanskog ministra zdravstva svojim priopćenjem  od 21. prosinca  u kojem tvrdi da novi soj koronavirusa ,otkriven u Velikoj Britaniji, za koji se pokazalo da se brže  širi nego ranije varijanta – nije izvan kontrole.





Kako obje strane – i Velika Britanija i Europska unija podjednako dramatiziraju situaciju,više je nego očito da takva situacija u kojoj se ekonomski problemi razlaza i procesa pregovaranja mogu pred javnošću prebaciti na pogoršanje situacije s pandemijom koronavirusa odgovara i jednoj i drugoj strani. Dakako, Velikoj Britaniji daleko više jer će ona i njeni građani u prvi mah više od EU osjetiti probleme izlaska iz zajedničkog tržišta i uvođenja carinskih barijera. Stoga je inicijativa daljnje politizacije pandemije koronavirusa i došla sa strane Londona, ali se očito nije učinila neprihvatljivom ni vodećim članicama EU jer će i njihove ekonomije osjetiti posljedice razdvajanja. Slijedećih dana će najvjerojatnije Velika Britanija i članice EU nastalu potpunu blokadu međusobnog prometa ljudi i roba djelomično deblokirati  pod strogo kontroliranim uvjetima koji osiguravaju nastavak problema i to, za kladiti se -otprilike na onoj razini koja bi nastala Brexitom bez sporazuma. To će Londonu za potrebe britanske unutarnje politike omogućiti prikazivanje  velikog dijela problema direktno vezanih za razlaz s Europskom unijom posljedicama koronakrize.  S druge strane  i najmoćnijim članicama EU, prije svih Francuskoj i Njemačkoj ,koje će prve osjetiti moguće udare učinaka razlaza na svoje ekonomije, odgovara imati za slučaj potrebe takav štit ispred svoje javnosti.

Tako će se zahvaljujući političkoj svijesti koronavirusa sve što će se dogoditi nakon novogodišnjeg razlaza Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije, svi neizbježni poremećaji prometa roba i usluga, mobilnosti građana, njihovih pravnih statusa i prekidanja ili barem prigušenja prohodnosti vitalnih dostavnih pravaca  trgovine i industrijskih komponenti do sada povezanih gospodarstava moći građanima prikazivati kao posljedice koronakrize.

Uostalom od same svoje pojave koronavirus je pokazivao izuzetnu političku senzibilnost. Toliko upadljivo da je s vremenom  postalo  teško razaznati što je bilo prije – jaje ili kokoš- koronavirus ili aktualne političke potrebe.

On je preplavio svijet u trenutku kada je američka bipartijska politička snaga tkzv.“neoconsa“ krenula u predizbornu bitku protiv predsjednika  Donalda Trumpa s čvrstom odlučnošću njegova protjerivanja s političke scene pravilno procijenivši da će on, unatoč savjetima svojih najbližih suradnika, pogrešno reagirati i u samom startu ignorirati pojavu epidemije koronavirusa na američkom tlu. Kada je shvatio da je pogriješio i pokušao promijeniti politiku bilo je prekasno. Medijska sila je već izgradila paradigmu Trumpa kao  predsjednika koji ne brine o životima američkih građana. Nije čak  pretjerano kazati da ga je zapravo koronakriza  u velikoj mjeri stajala novog mandata. Dakako, uz  suludo uletanje u dobro  postavljenu „navlakušu“ rasnih sukoba i  građanskih nemira , koji su, gle čuda, iznenada, nakon predsjedničkih izbora utihnuli. Kao da  je neka nevidljiva moćna politička ruka isključila prekidač. Metodologija je to već viđena u „spontanim događanjima naroda“ i „prodemokratskim revolucijama“ diljem  svijeta gdje god je bilo potrebno za američke i savezničke interese promijeniti vlade ili ukloniti neposlušne diktatore. Svoj vrhunac dosegnula je tijekom američkog preslagivanja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike revolucijama tkz. “arapskog proljeća“. Začuđujuće je da je predsjednik Trump na takvu,  u svijetu  već viđenu političku zamku tako lako  nasjeo. Nije pomoglo niti naknadno ulaganje velikih  napora Trumpove administracije u dizajniranje cjepiva protiv koronavirusa, sve učinjeno je  u okviru medijski  izgrađene slike o Trumpu izgledalo kao njegov pokušaj iskupljenja pred  američkim građanima. Koronavirus na američkom tlu uspješno je odigrao još jednu  svoju političku rolu.




Ne treba nikako zaboraviti i u kakvim se  okolnostima  koronavirus  pojavio i krenuo u pohod svijetom. Sa šišmiša na čovjeka – kako kazuje medijski stvorena legenda – prešao je u trenucima kada je sučeljavanje SAD-a i Velike Britanije s Kinom dosegnulo vrhunac. Američka i britanska politika složno su pritisnule Kinu istovremenim žestokim trgovinskim ratom, koji je vodio Washington i otvorenom podrškom tkzv .“prodemokratskim“ prosvjednicima i „aktivistima“ u Hong Kongu. Kina je usitinu bila opasno pritisnuta. No, pojava koronavirusa promjenila je sve i obrnula  pozicije u kinesko-angloameričkom nadmetanju.

Nije u pitanju bio samo  pokušaj ometanja  realizacije kineskih strateških interesa  nego izuzetno  snažan  i dugo planirani udar kineskih protivnika na najslabiju  i za Kinu presudno važnu uporišnu točku njezina suvereniteta i regionalnih i globalnih pozicija – Hong Kong. Kineska politika je shvatila veličinu uloga i odgovorila najsnažnije što je mogla, što je stvorilo tako snažni sudar moćnih svjetskih sila da je Hong Kong zapravo postao izvor svih nestabilnosti koje su svijet zapljusnule uključujući i samu koronakrizu.

Hong Kong je istina mali, ali je njegov značaj za Kinu važan i presudan:  padne li on otvara se pitanje Macaoa, Tibeta i Xinjianga, pa i statusa 56 priznatih manjina u Kini i teritorijalnih cjelina na kojima žive. Kina nije monolitna kako se čini i pitanje Hong Konga za nju ima daleko veći značaj nego što se u javnosti misli. Odstupanje kineske politike od svojih ciljeva na tom području i povlačenje bio bi za Peking poraz koji dovodi u pitanje ne samo vladajuću garnituru i sustav nego i temeljne nacionalne interese i suverenitet. Zbog svega toga u konačnici za ostatak svijeta otvorena je realna prijetnja da će nesmiljeni obračun SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva uz podršku Australije i drugih regionalnih saveznika s Kinom, koji je bio  fokusiran na Hong Kong, na svijet ostaviti višestruko štetnije  posljedice nego sve pobune i ratovi Bliskog istoka. Kriza oko Hong Konga stoga je stvarna  politička podloga  pandemije virusa Covid-19, bez obzira kako je on nastao. Jednostavno  je iznikao u vrtlogu žestokog sukoba i  iskorišten kao biološko oružje jedne ili druge sukobljene strane.

Kako se pritisak na Hong Kong i nakon početka koronakrize nastavio, Peking je, osnažen dobivenim predahom, podigao ulog. I dalje, na žalost protivnika, koji su ga pokušali namamiti u zamku novog Tiananmena, ne koristi vojnu silu nego donosi zakone koji jačaju njegov suverenitet nad Hong Kongom.

No, možda  najvažnija politička rola koronavirusa odvija se u okviru masivnih promjena  na planu  globalne ekonomije potaknutih  4. industrijskom revolucijom u koju je svijet već  sada duboko uronio.

Njegova pojava savršeno se poklopila s velikim ekonomskim preustrojem prema zelenoj ekonomiji i transformaciji globalističkih agendi. Rezultat  suživota koronavirusa i politike koja provodi ekonomske promjene je da se ekonomska kriza, koja zahvaća većinu stanovništva najrazvijenijh država svijeta i  koja bi ionako nastupila zbog masivne transformacije ekonomije, iskazuje prema javnosti kao kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa. Jednostavno su u uvjetima koronakrize pomiješani za većinu građana nepovoljni učinci javnozdravstvene krize i ekonomskog preustroja. Političke elite tako su dobile moćni štit prema nezadovoljstvu građana medijski usmjeravajući nastale probleme zbog ekonomskih transformacija na koronavirus i njegovu svjetsku epidemiju.

U epohalnim promjenama koje sa sobom nosi  4. industrijska revolucija i rađanje zelene ekonomije sve se mijenja i nikada više ništa neće biti isto kao prije. U povijesnom sjećanju možda će ostati prispodoba kako je sve počelo koronakrizom, no stvarne promjene pokreću nove tehnologije industrijske revolucije 4.0  pokretane digitalnom povezivosti  različitih tvrtki, proizvodnih procesa, logistike, opreme i dobavnih pravaca. Novi, potpuno autonomni „pametni“ strojevi sa sposobnošću međusobne razmjene informacija osiguravaju optimalizaciju i kontrolu proizvodnje u realnom vremenu bez utjecaja radnika. Rapidno se smanjuje potreba za radnom snagom, a promjene zahvaćaju sve grane gospodarstva uz istovremenu tranziciju ekonomije u zelenu. Koronakriza  savršeni je katalizator tih procesa. Europska unija već ima svoj Novi zeleni plan, a plan za oporavak Europske unije od koronakrize, poznat  i kao  “Next generation EU” nimalo slučajno veže plasman sredstava državama članicama s razvojem novih zelenih i digitalnih tehnologija. Neposredna prisutnost čovjeka u radnim procesima biti će sve manje potrebna, poslovni odbori tvrtki, primjerice, nastaviti će se odvijati na daljinu kako se već uobičajilo u dosadašnjem tijeku koronakrize. Putovanja na poslovne sastanke  ili kongrese i seminare postati će nepotrebna, putnički zračni promet i transport u cjelini uključujući i pomorski, koji su  u zelenoj ekonomiji označeni kao veliki zagađivači emisijama C02, biti će slijedećih godina drastično reducirani i transformirani na korištenje zelenih goriva kao što je „zeleni vodik“. Kreatori novog zelenog gospodarstva i digitalne transformacije drže da će i turizam uspjeti svesti na zeleno prihvatljivu mjeru jer je promet  velikog broja putnika posebice u vršnim turističkim opterećenjima ocijenjen kao značajni zagađivač s velikim emisijama CO2. Slijedom tehnološkog napretka 4. industrijske revolucije i  u procesu stvaranja zelene ekonomije ukinut će se milijuni radnih mjesta i to se u ovim trenucima već događa.

Na planu obrazovanja već sada su mjere održavanja nastave na daljinu uz pomoć televizijskog medija i interneta pokazale mogućnost dugotrajnijeg održavanja toga sustava i već se javljaju glasovi, uglavnom unutar Europske unije, da se takav sustav za određene obrazovne razine zadrži čime bi se omogućile velike uštede u proračunu središnje države i lokalne uprave. Uostalom, neoliberalna agenda ionako već polako razgrađuje mit o značaju obrazovanja za gospodarski rast. Tako, profesor Ricardo Hausmann sa Sveučilišta Harvard, bivši ministar planiranja Venezuele i nekadašnji glavni ekonomist  Inter-American Development Bank osporavajući direktnu vezu ulaganja u obrazovanje i gospodarskog rasta države tvrdi: “Većina vještina koje posjeduje radna snaga su stečene na poslu. U većini modernih tvrtki manje od 15 posto radnih mjesta podobno je za novog radnika bez radnog iskustva, što znači da poslodavci traže nešto što ne  pruža obrazovni sustav. Kako bi se povećali prihodi mora se povećati produktivnost radnika, a očito je da nešto drugo, a ne obrazovanje, čini ljude negdje produktivnijima nego na drugim mjestima. Uspješna strategija rasta treba shvatiti što je to“. Očito su ukapirali da je sadašnji način masovnog obrazovanja  potpuno nepotreban.

Koronakriza pokazala se kao savršeni katalizator tih procesa i epohalne transformacije tehnologije i ekonomije, a s druge strane kao pojava kojoj politika može pripisati velik dio nevolja i nesreća koje će zahvatiti stanovništvo.

Upravo  takvu, ali malu  i epizodnu ulogu koronavirus i njegova nova inačica odigravaju u pokušaju prebacivanja uzroka neizbježnih ekonomskih poremećaja nakon konačnog razlaza Ujedinjenog Kraljevstva  i Europske unije s posljednjim danom ove godine s Brexita i politike na koronavirus i njegovu pandemiju.

Do sada, do pojave novog soja koronavirusa u Ujedinjenom Kraljevstvu, nekim čudom baš pred odlučni dan konačne realizacije Brexita, moglo se sumnjati da iza njegova nastanka i ulaska u ljudsku populaciju stoji politika ove ili one svjetske sile, a od sada se opravdano može sumnjati da tim ubojitim biološkim oružjem politika moćnih država upravlja i drži ga  pod svojom kontrolom .

dr. sc. Sanja Vujačić: 2020. – GODINA VELIKE COVID-ZAMJENE TEZA

 

 

 

Komentari

komentar

You may also like