Mario Stefanov, dr. sc. Jadranka Polović: EUROPA POSTAJE NAJOPASNIJE SVJETSKO ŽARIŠTE SUKOBA

Unatoč brojnim regionalnim krizama koje u posthladnoratovskom razdoblju, ciklično destabiliziraju međunarodnu zajednicu, činjenica je da više od 70 godina od posljednjeg velikog svjetskog rata (II. svjetski rat), svijet nije pogodio globalni sukob. Analitičari su vrlo podijeljeni oko pitanja međunarodne stabilnosti – znači li to da smo kao čovječanstvo uistinu nadmašili takvu razinu sukoba ili se primičemo globalnoj katastrofi, mogućem Trećem svjetskom ratu koji bi značio i kraj civilizacije kakvu poznajemo (Putin, 2018.)? Naime, može li se razdoblje „dugog mira“ sagledati kao trajni trend, uzrokovan istinskom promjenom, ili je realnost međunarodnih odnosa prepuna napetosti koje mogu eksplodirati?

Trenutno, zasigurno svjedočimo novom hladnom ratu, iako mnogi smatraju da je već sukob u Siriji, koji je preko posrednika uključio brojne međunarodne aktere (proxy war), imao globalni karakter. Svakako, nova globalna utrka u naoružanju, drastično povećanje vojnih proračuna, jačanje geopolitičkih napetosti diljem svijeta uslijed natjecanja velikih sila – SAD-a (i saveznika), Rusije i Kine, slabljenje (slom) multilateralizma i utjecaja međunarodnih institucija ili nemilosrdno širenje globalnih nejednakosti, neki su od ključnih dokaza koji nas upozoravaju da se svijet nalazi na vrlo skliskom terenu i da se kreće prema novom globalnom sukobu.

Od nedavno se bavimo još jednom u nizu turbulentnih kriza, onom u Perzijskom zaljevu. Hoće li Sjedinjene Države napasti Iran, što će se dogoditi ako ove dvije zemlje zarate, znači li to početak Trećeg svjetskog rata – neka su od otvorenih pitanja, zapravo snažnih izazova postojećem međunarodnom poretku. Bez obzira na rasplet ove goruće krize, koja, nesumnjivo, snažno destabilizira međunarodnu stabilnost i ugrožava razdoblje „dugog mira“, ipak valja napomenuti da jedino Europa ima stvarni potencijal izazivanja kataklizmičnog ratnog sukoba svjetskih razmjera. Pojednostavljeno rečeno – bez Europe nema svjetskog, globalnog rata. Naime, sukob SAD-a s Iranom, Rusijom ili Kinom, koliko god bio „majka svih ratova“, ipak ne može stvoriti pretpostavke za globalni ratni obračun kao što to može učiniti europsko krizno žarište. A ono nesumnjivo postoji, a taj su „potencijal“, trenutno u formi niskoprioritetnih, ali prisutnih ili zamrznutih sukoba Europi priuštile, bilo kroz deluzije EU integracija ili uz pomoć egoističnih politika najmoćnijih država – članica, postojeće političke, financijske i gospodarske elite.
Percepcija europske javnosti, prema kojoj bi mogući novi svjetski sukob trebao početi nuklearnim ratom ili javnom objavom globalnih sila o izravnim vojnim djelovanjima, potpuno je pograšna. Takvo shvaćanje mogućnosti globalnog razračunavanja uporno se održava u javnosti zahvaljujući europskim mainstream medijima koji „pokrivaju“ politiku europskog