Mario Stefanov, dr. sc. Jadranka Polović: USPINJANJE NJEMAČKE KA GLOBALNOJ SILI (1)

Grandioznim najavama o novoj europskoj renesansi francuski predsjednik Macron s pozicije Francuske kao kontinentalne nuklearne sile, u uvjetima neizvjesnosti Brexita i američkog pritiska, utvara si o postojanju nekakvog balansa francusko-njemačke moći kao ključne osovine te nove, renesansne Europe, a zapravo ništa drugo nego nove kontinetalne imerije. No, u stvarnosti, pred predstojeće izbore za EU parlament, svojom retorikom samo prikriva ono što i sam jako dobro zna – stvarno težište europske moći odavno nije u Parizu nego u Berlinu.

Zahuktaloj njemačkoj gospodarskoj i političkoj sili Francuska je potrebna samo zbog svog statusa nuklearne sile i stalnog članstva u Vijeću sigurnosti UN-a, jednako kao što joj je i Europska unija potrebna samo kao prihvatljiv okvir prerastanja Njemačke u ključnu europsku kontinentalnu silu i potom instrument dostizanja razine globalne moći i utjecaja. Njemačka politika shvatila je kako nakon dva katastrofalna pokušaja ratnog ovladavanja kontinetalnom Europom i probijanja blokade pomorskih sila Rimlanda oličenih u angloameričkom savezništvu, jedini preostali način afirmacije svojih neuništivih socijalnih i slijedom toga i gospodarskih potencijala ostaje formalno zajedništvo s nekadašnjim rivalima kroz transatlanski integracijski kompleks i europsku političku integraciju, postupno transformiranu u Europsku uniju. Usporedno, njemačko gospodarstvo očekivano i planirano etabliralo se kao dominatna ekonomska sila Europske unije i cijele Europe, pa je, posljedično, i njemački politički utjecaj na europskim prostorima postao odlučujući.

Proces prerastanja Njemačke i cijele Europske unije, u kojoj je Berlin definitivno preuzeo dominirajuću poziciju, u globalnu silu rapidno se ubrzao od trenutka dolaska na čelo američke administracije Donalda Trumpa. Njemačka politika, posebice nakon neugodne Munchenske sigurnosne konferencije, otvara karte svojih vanjsko-političkih opcija i jasno iskazuje namjeru da u svijetu u kojem se SAD, kako se tumači, povlači u