Mario Stefanov: EU – slom strategije cijepljenja

Isporuka ranije ugovorenog cjepiva protiv Covida-19 za Europsku uniju zaustavljena je zbog očekivanja farmaceutskih tvrtki velikih i unosnih narudžbi iz SAD-a nakon preuzimanja vlasti od strane nove administracije predsjednika Joe Bidena. To je prava istina o zastoju pribavljanja cjepiva i procjepljivanja stanovništva članica Europske unije, dobro skrivena iza klauzula o poslovnoj tajni u sklopljenim ugovorima. Priopćenja Pfizera i AstraZenece o navodnim problemima u proizvodnim procesima samo su loši izgovori za usporavanje proizvodnje i distribucije motivirani očekivanim većim profitom.

Predsjednik Biden odmah je po preuzimanju predsjedništva krenuo u realizaciju onoga što je i najavljivao u borbi za mandat i javno proklamirao rat protiv pandemije koronavirusa na američkom tlu kao svoju prvu zadaću.

A kada Amerika kreće u rat, industrija trlja ruke. Ovoga puta farmaceutski divovi pripremaju se da za novi američki rat, kojeg pokreće Bidenova administracija, SAD-u isporuče ogromne količine za njega potrebnog oružja u vidu cjepiva i to, posve predvidljivo, po većim cijenama od onih ugovorenih s EU.

Washington pokreće paket oporavka i pomoći ekonomiji vrijedan nevjerojatnih 1,9 bilijuna dolara od čega dodatnih 400 milijardi dolara za borbu protiv pandemije koronavirusa uključujući i financiranje nastavka nabave cjepiva i procjepljivanja populacije. Strateški dokument o ratu protiv koronavirusa javno je objavljen 21. siječnja. On na gotovo 200 stranica s konkretnim podacima bez suvišnih lupetanja i filozofiranja, na kakva smo navikli, izrijekom navodi sve što američka vlast namjerava poduzeti. Planirana dinamika cijepljenja je 100 milijuna građana u sto dana. O kolikom ulaganju je riječ slikovito kazuje podatak da su američki vojni proračuni proteklih nekoliko godina kao najviši u svijetu dostizali iznose od približno 600 milijardi dolara. U planu je najavljena i mogućnost da u slučaju potrebe američka vlada na proizvodnju cjepiva protiv Covida-19 primjeni propise koji se odnose na proizvodnju oružja i drugog strateškog ratnog materijala u ratnim uvjetima (Defence Production Act). Time bi proizvedene količine cjepiva na američkom teritoriju automatski bile blokirane za izvoz i stavljene na raspolaganje Washingtonu. No vjerojatno neće biti potrebe za takvim potezima ili će se primjenjivati ograničeno na pojedine komponente potrebne za izradu cjepiva kao što su lipidne nano čestice potrebne za izradu svih mRNA cjepiva u koju kategoriju spadaju i proizvodi tvrtki Pfizer i Moderna, jer je novac koji američkim vlastima stoji na raspolaganju ogroman i cilj se može postići pregovorima oko cijene. Usporedno s pripremama za opskrbu američkog rata protiv koronavirusa farmaceutske tvrtke, proizvođači cjepiva održavaju dinamiku opskrbe Ujedinjenog Kraljevstva.

Isporuka cjepiva članicama Europske unije temeljem zajedničkog ugovaranja preko institucija EU u trenutku zaključenja ovoga teksta je potpuno obustavljena i cijepljenje se ne provodi.




Američki predsjednik Biden tako je svojim ratom protiv koronavirusa Europskoj uniji u samo tri dana svoga mandata nanio veći geopolitički udarac nego Trump svojom žestokom retorikom i mlakim trgovinskim ratom za cijelo vrijeme predsjednikovanja. Potpuno je izvjesno da je pojava novog velikog američkog klijenta i iščekivanje novih velikih narudžbi od strane Washingtona po nesumnjivo većim cijenama od onih sa EU razlog zastoja proizvodnje i distribucije cjepiva od strane farmacuetskih divova.

Nesumnjivo, Europska unija oslanjajući se na zajednički nastup svih članica, vjerujući u svoju geopolitičku i geoekonomsku težinu i transatlantsku solidarnost s američkim i britanskim partnerima doživjela je teški geopolitički poraz. On je ravan onome kojeg je doživjela nakon prve pojave koronavirusa, kada su se članice Europske unije zatvarale u sebe, zaključavale granice i zabranjivale izvoz medicinske opreme u druge članice Europske unije. I nakon ovog poraza države članice prisiljene su na samostalno djelovanje, tako da je Mađarska pribavila rusko cjepivo Sputnik V i pregovara o nabavi kineskog cjepiva, a mnoge političke snage unutar vodeće članice Njemačke zahtijevaju sličnu intervenciju njemačke države. Nervoza u političkim strukturama Europske unije i vodećih država dostigla je toliku razinu da je i poslovično hladnokrvna njemačka kancelarka Angela Merkel počela podizati glas na svoje političke suradnike.

Nije ni čudo jer se EU praktički našla u jednakoj situaciji kao afričke zemlje i to u trenutku kada cjepivo postaje resurs od značaja za ekonomiju – gotovo ravan  nafti i plinu. EU je težoj situaciji od svojih američkih i britanskih partnera, ali i od Rusije, Kine, Indije i Japana koji su velikoj geopolitičkoj bitki za ovladavanje cjepivom i potrebom oživljavanja gospodarstva u samom startu očito povukli puno bolje i jače poteze. Rusija, Kina i Indija osigurale su vlastita cjepiva, a Europska unija nadmudruje se s farmaceutskim tvrtkama s kojima je sklapala ugovore pokušavajući iscijediti dovoljne količine cjepiva.





Europski odgovor tek se očekuje, a istupi dužnosnika EU ukazuju da jako dobro znaju što se događa. Tako predsjednik Europskog vijeća Charles Michel izjavljuje da će EU upotrijebiti sva pravna sredstva koja ima na raspolaganju kako bi farma-tvrtke prisilila da sukladno sklopljenim ugovorima isporuče naručene i isplaćene količine cjepiva. Dodao je da je potrebno utvrditi točne razloge zastoja, što upućuje na zaključak da ni EU administracija ne vjeruje objašnjenjima farmaceutskih tvrtki. Pfizer zastoj u isporuci pravda potrebom za proširenjem proizvodnih kapaciteta, a AstraZeneca, britansko-švedska tvrtka koja  treba isporučiti 300 milijuna doza temeljem ugovora kojeg je u kolovozu sklopila s EU i za koji je unaprijed plaćeno 298 milijuna funti – navodnim tehničkim problemima u proizvodnom procesu. Stephane Bancel izvršni direktor američke farmaceutske tvrtke Moderna, koja je europsko odobrenje za svoje cjepivo dobila nedugo nakon Pfizera tvrdi da se „EU previše oslanjala na cjepiva iz vlastitih laboratorija“ očito želeći kazati kako je Europska unija trebala više naručiti od njegove tvrtke i dakako po većoj cijeni. Postavlja se pitanje i kvalitete pregovaranja koji su za sve članice obavljali EU dužnosnici  jer postaje izgledno da sklopljenim ugovorima nisu pravno zaštićeni interesi EU i njenih članica, tim prije što ugovori nemaju izričite odredbe o rokovima i ugovornim kaznama – penalima. No, zato farmaceutske tvrtke koriste odredbe o poslovnoj tajni koje su ugurane u ugovore, koje očito idu na štetu Europske unije, a u korist druge strane. Kako bilo, u članicama Europske unije zaustavljena je distribucija i cijepljenje stanovništva.

Da je Europska unija doživjela teški geopolitički udarac krahom zajedničke strategije nabave i distribucije cjepiva ukazuje i Hans-Werner Sinn,  profesor ekonomije sa Sveučilišta u Munchenu, član Savjetodavnog vijeća njemačkog ministarstva gospodarstva i bivši predsjednik njemačkog Instituta za ekonomska istraživanja (IFO). On u autorskom članku od 18. siječnja 2021. godine za „Project Syndicate“ sugerira kako nije bilo nikakve potrebe zajedničkog ugovaranja nabave cjepiva preko EU administracije  i da je to razlog nastalih problema. Sinn kazuje: „Sa praznim objektima za cijepljenje i prenatrpanim odjelima za liječenje Covida-19, Europska unija ubire plodove onoga što je posijala prošloga ljeta kada je odlučila ovlastiti Europsku komisiju za naručivanje cjepiva. Nije bilo nikakve normativne osnove niti bilo kakvog ekonomskog opravdanja za središnje planiranje i obavljanje toga posla…. EU nije kriva za protektcionizam (koji je očito na djelu – op.a) već za vlastitu institucionalnu nefleksibilnost. Sporo uvođenje cijepljenja u mnogim europskim zemljama  rezultat je neuspjeha EU u koordinaciji interesa različitih država članica. Dok su neke zemlje zagovarale nabavu BioNTech-ovog mRNA cjepiva (njemačka tvrtka koja proizvodi cjepivo u suradnji sa Pfizerom) druge su bile skeptične prema novoj tehnologiji utemeljenoj na genima, a treće jednostavno nisu prepoznavale žurnost situacije pretpostavljajući da je najgori dio pandemije već prošao.“ Sinn dalje upućuje na europski nedostatak zajedničkih interesa: “Budite sigurni da je međueuropsko rivalstvo između nacionalnih proizvođača cjepiva moglo pridonijeti nespremnosti EU da naruči veću količinu njemačkoga cjepiva prošloga ljeta, kao što su to učinile Amerika i druge zemlje.“ Hans-Werner Sinn u nastavku članka opisuje situaciju u kojoj se našla Europska unija: „Bez obzira na razlog ozbiljno kašnjenje u opskrbi cjepivima u Europi sada je činjenica. Dok su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan i Kanada prošlog srpnja i kolovoza pokušali osigurati ogromne količine cjepiva Pfizer/ BioNTech EU je u početku naručivala samo od Sanofija i AstraZenece, a obje su naknadno priznale probleme u kliničkim ispitivanjima. Tek u studenom – kada su novinari počeli postavljati pitanja, EU je postigla prvi dogovor o nabavi serije cjepiva BioNTech. Nakon toga u prosincu i početkom siječnja uslijedile su nove narudžbe uključujući i Modernu. Zbog kašnjenja s narudžbama, isporuke kasne. Napokon proizvođači djeluju po načelu tko prvi dođe – prvi će biti uslužen, jer treba im i vremena za  izgradnju novih proizvodnih kapaciteta. Kao rezultat toga europski su mediji puni žalosnih slika praznih centara za cijepljenje kojima je ponestalo zaliha zajedno sa snimkama prepunih jedinica intenzivne njege. Osjećaj užasa obuzeo je prestrašenu europsku javnost. Ovom dinamikom EU neće imati šanse sustići SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Izrael i druge države koje vode u procjepljivanju do ovoga ljeta.“

Sinn u zaključku ukazuje: “Da je EU riskirala kupnjom dovoljnog broja doza da pokrije dvije trećine svoga stanovništva od svakoga od šest proizvođača s kojima je pregovarala, potrošila bi samo 29 milijardi eura (35 milijardi dolara). Za usporedbu, to je iznos prihoda koji je gospodarstvo EU gubilo tijekom samo 10 dana krize Covida-19. A s obzirom da se sada pokazalo da su dva i više cjepiva vrlo učinkovita EU bi na kraju imala višak visokokvalitetnih doza koja bi mogla donirati za oko 300 milijuna ljudi u zemljama u razvoju širom svijeta…… Ova epizoda jasno ukazuje da su države članice EU pogrešno postupile povjerivši Europskoj komisiji zajedničku kupnju cjepiva prošloga ljeta……. Da su vlade država članica mogle kupiti cjepiva samostalno i u izravnoj konkurenciji s drugim zemljama širom svijeta možda bi morali platiti nešto višu cijenu, ali narudžbe bi ugovorili mnogo ranije i ne bi propustili brod. Konačno, jasno je da su središnje planiranje i lobiranje etabliranih proizvođača uzrokovali europski krah nabave i distribucije cjepiva. Europljani će sada morati živjeti s posljedicama tragedije koja se mogla izbjeći.“

Jednostavno rečeno, ostali veliki igrači na svjetskoj sceni ili su razvili vlastita cjepiva ili su čvrstim ugovorima puno prije proizvođačima ponudili veće cijene nego što je to učinila Europska unija.




Da je tomu tako ukazuje i događaji iz sredine prosinca prošle godine kada je belgijska državna tajnica za proračun Eva De Bleeker na svom Twitter računu objavila cijene po kojima je Europska unija ugovarala nabavu cjepiva protiv koronavirusa. Cjenik je ubrzo skinut sa Twittera, no javnost je saznala da je Europska unija ponudila daleko niže cijene nego SAD. Prema objavljenom cjeniku cjepivo Pfizer/BioNTecha koje se primjenjuje u SAD i Velikoj Britaniji, Europska unija ugovorila je po 12 eura ili 14,70 dolara po dozi čime cijena po cijepljenoj osobi iznosi 24 eura jer svaka osoba treba dobiti dvije doze. To je znatno niže od cijene koju je platila vlada SAD-a i koja iznosi 19,50 dolara po dozi. Američki mediji odmah po objavi su ukazali na tu razliku na štetu SAD-a, pa je tako „The New York Times“ 18. prosinca 2020. godine objavio članak pod naslovom „Europska službenica otkriva tajnu: SAD plaćaju više za cjepiva protiv koronavirusa“ u kojem se ističe proročanska rečenica: „Sada kada je postalo javna činjenica nesklad u cijenama može utjecati na pregovore o budućim serijama  cjepiva.“ Sasvim izravno „The New York Times“ tako prenosi volju američke vlade da ponudom veće  cijene osigura i dovoljne količine cjepiva za SAD.  Nakon preuzimanja vlasti od strane predsjednika Bidena i malom djetetu je bilo jasno da će za njegov proklamirani rat protiv koronavirusa na teritoriju SAD-a biti potrebne ogromne količine cjepiva i da će za njih platiti bilo koju cijenu. Farmaceutske tvrtke, proizvođači cjepiva koje funkcioniraju kao poslovni subjekti na slobodnom tržištu i moraju osigurati profit nisu imali drugoga izbora nego se pripremiti za velike američke nabave koje su i ranije već plaćane po većoj cijeni nego što su dogovorene europske isporuke. Logični postupak je bio blefiranje zastoja u proizvodnji i osiguranje zaliha za američki val narudžbi.

Da europski dužnosnici  imaju dovoljno međusobnog suglasja i smisla za geopolitičke procjene  mogli su i morali predvidjeti što će se dalje događati, i s relativno malim dodatnim financijskim ulaganjima, kako ukazuje i Han-Werner Sinn intervenirati u pregovaračkim procesima i time zaštititi Europsku uniju od teškog udarca koji joj je nanesen. Kolika je mudrost uopće potrebna za predvidjeti da će u današnjem svijetu potpisi na papiru išta vrijediti i da prioritet u nabavi cjepiva neće imati one države koje prve ponude veću cijenu? Europska unija sa svojim članicama i svojim institucijama napokon bi trebala odrasti i prilagoditi se realnosti međunarodnih odnosa. Dakako, ako u pozadini neuspjeha ne stoje mnogo mračniji i granici kriminala mnogo bliži razlozi neuspjeha nego što europska javnost može i pretpostaviti. Tko je sve europski dužnosnik i tko za europske institucije obavlja poslove ne bi bilo nikakvo čudo da se jednom ispostavi kako u pozadini svega stoji čista i bahata korupcija, a ne politička glupost kako se sada čini.

 

Komentari

komentar

You may also like