Mario Stefanov: Kina i Rusija krive za kraj zelene revolucije

Promotori “zelene” transformacije sada tvrde da su vojske demokratskih država prisiljene trošiti fosilna goriva i zagađivati okoliš jer im prijete nedemokratski režimi Kine i Rusije. Švedski “zeleni” instituti tvrde da vojske postoje kako bi nas obranile od Kine i Rusije, pa kada bi samo te dvije zemlje mogle uvesti demokraciju, svi bismo živjeli u utopiji. To je razotkrilo najveće licemjerje moderne zelene politike

Na djelu su novi pokušaji opravdavanja utroška abnormalne i nezamislive količine fosilnog goriva uglavnom u obliku kerozina i dizela od vojski suvremenoga svijeta i količine time emitiranog zagađenja usred ere tzv. zelene revolucije. Promotori zelene transformacije sada tvrde da su vojske demokratskih država prisiljene trošiti fosilna goriva i zagađivati okoliš jer im prijete nedemokratski režimi Kine i Rusije.

To remek-djelo političkih gluposti ovaj put, za promjenu, dolazi iz Švedske. Liberalnim pogledima sklone štokholmske dnevne novine Dagens Nyheter u članku od 17. siječnja 2021. godine napadaju švedsku mirovnu organizaciju The Swedish Peace and Arbitration Society (Svenska freds-och skiljedomsföreningen – SPAS), osnovanu davne 1883. godine, po čemu je možda i najstarija nevladina mirovna organizacija, zbog toga što se usudila u svojoj novoj studiji izreći nedvojbenu istinu da su oružane snage jedan od najvećih potrošača fosilnih goriva i zagađivača okoliša. Dagens Nyheter neutemeljeno tumači navode SPAS-a kao poziv na ukidanje švedske vojske, pa zaključuje: “Iz SPAS-a poručuju kako se Švedska ili, još bolje, SAD moraju jednostrano razoružati kako bi se spriječilo daljnje zagađenje okoliša. No svijet je tako uređen da diktature i autoritativne države prijete svjetskom miru i tako dolazi do eskalacije utrke u naoružanju. Kada Rusija odluči da je vrijeme da prestane prijetiti svojim susjedima, Švedska će moći u pasivu staviti svoje vojne potencijale. Ako stvarno želimo smanjiti vojne emisije, a želimo, tada je najbolji način raditi na demokratizaciji zemalja poput Rusije i Kine”.

Dakle, prema švedskoj tiskovini, Rusija i Kina zbog svojih nedemokratskih režima ometaju zaštitu okoliša i sprečavaju puni zamah zelene tranzicije prisiljavajući demokratske države da se naoružavaju i održavaju brojne vojske, koje pak nemilice troše fosilna goriva. Kada ne bi bilo ovakve Kine i Rusije, ne bi bilo potrebe ni za vojskom.

Slijedom iste logike i Kina i Rusija bi se mogle pozivati da su njihove vojske prisiljene zagađivati okoliš jer ih demokratske zemlje pokušavaju demokratizirati kako bi otklonile zastoj u zelenoj tranziciji. Krajnji rezultat te intelektualne masturbacije švedske tiskovine bio bi uistinu zapanjujući. Kada bi se još samo Kina i Rusija demokratizirale, sve vojske svijeta postale bi suvišne, mogle bi se raspustiti, više ne bi bilo ratova i zelena revolucija ubrzo bi krenula u svoj pobjedonosni put.




Žalosni je to još jedan pokušaj potiskivanja iz fokusa javnosti jedne od najvažnijih kontroverzija nove zelene politike i ekonomije koja se iz nje rađa – suprotnosti između nametanja zelene tehnologije svakodnevnom životu običnih građana i zadržavanja prljave tehnologije u proizvodnji naoružanja i u vojnim sustavima diljem svijeta.

Istraživanja koja su provedena za potrebe vojnih snaga kristalno su jasna – nikakva alternativna goriva umjesto fosilnih ne odgovaraju vojnoj uporabi i tako će ostati još dugo.

Tako krajem prošle godine vodeći znanstvenik tima za razvoj sustava kopnenih vozila američke vojske i profesor na Sveučilištu Michigan, dr. David J. Gorsich, u suradnji s Andréom Boehmanom, direktorom Automotive Laboratoryja Sveučilišta Walter, E. Lay objavljuje opsežnu studiju prema kojoj trenutno ne postoji nikakva alternativa benzinu, kerozinu i dizelu koje koristi američka vojska jednostavno zato što pružaju najveću količinu energije u odnosu na svoju masu. Odnos količine energije pohranjene po jedinici volumena dizela i benzina ni približno ne mogu doseći alternativni izvori energije.





Do istog zaključka ranije, u kolovozu prošle godine, došlo je istraživanje Andrewa Mansfielda i grupe autora objavljeno pod naslovom “Assessment of conventional and alternative energy carriers for use in military vehicle platforms”, u publikaciji Journal of Energy Resources Technology. Studija je koristila rezultate eksperimentalnog programa razvoja i korištenja hibridnih vozila američke vojske koji su se pokazali nedovoljno učinkovitima za vojne potrebe, zbog čega se vojska i dalje mora oslanjati na dizel i benzin. Prema provedenim istraživanjima, vojne snage imaju jedinstven skup zahtjeva, koji trenutno ne mogu biti zadovoljeni ničim drugim osim fosilnim gorivima, dizelom i benzinom kao primarnim nosačem energije. Uzimajući u obzir visoke razine okretnog momenta dizelskog motora, dizelsko gorivo i dalje je optimalni izvor energije za kopnena vojna vozila.

Zaključak je, dakle, kako nema drugog rješenja i kako vojske moraju nastaviti nemilice trošiti fosilna goriva, dok svi ostali u eri tzv. zelene tranzicije moraju koristiti očito i dokazano neučinkovitu novu zelenu tehnologiju. Potpuno je jasno – da ona valja, prva bi je prigrlila vojska, o čemu, uostalom, svjedoče i spomenute studije.

Građani koje postupno prisiljavaju na korištenje neučinkovitih alternativnih izvora energije na toj strateškoj vojnoj i ekonomskoj razini nisu bitni. Ionako stoljećima gutaju sve gluposti koje im nameću elite, a mnogi su zbog toga i sretni i ponosni što slijede zov budućnosti. Štoviše, neki su gologuzni iz redova “bezube sirotinje”, kako je narod nazvao bivši francuski socijalistički predsjednik François Hollande, spremni riječju i djelom, pa i oružjem braniti interese prebogate manjine, bankarskih mešetara i gurua nove zelene tehnološke i ekonomske tranzicije. Tako i zelena ideologija, koja uistinu ima svoju racionalnu podlogu, u nemogućnosti prevladavanja grubih i golih činjenica nedovoljnog tehnološkog razvoja i prevelikih ambicija, postupno prelazi u klasični ekstremizam.

No koliko god se agresivno branila, ostaje činjenica da zelena ideologija nikako ne uspijeva prevladati očito nesuglasje između svojih temeljnih ciljeva i zahtjeva gigantskih vojnih sustava suvremenog svijeta. Zeleni ideolozi uistinu imaju velik problem s uvjerljivošću na tom pitanju. Ne uspijevaju, usput rečeno, ni valjano odgovoriti na koji način misle riješiti i druga područja od životne važnosti s velikim udjelom korištenja fosilnih goriva kao što je pomorski transport koji danas pokriva gotovo 80 posto svjetske trgovine i, što je još važnije, kako riješiti problem poljoprivredne mehanizacije s milijunima strojeva koja, koristeći dizelsko gorivo, osigurava prehranjivanje svjetskog stanovništva. No tu još mogu nekako koristiti argument kako je hrana ipak iznad zelenih ideala, ali im je teško braniti fosilnih goriva žedne ratne strojeve – neće valjda tvrditi da je i ratovanje važno za opstanak svjetske populacije.




No nevjerojatni zeleni ekstremizam koji grčevito i dalje, unatoč argumentima, odbija priznati tešku manu svoje ideologije ispucava u javnost i tezu o korisnosti naoružavanja i rata. On, eto, kako vidimo iz primjera pisanja švedskog Dagens Nyhetera služi za obranu demokracija od neliberalnih, autoritativnih režima Rusije i Kine. Kada cijeli svijet bude demokracija zapadnoga tipa, više neće biti potrebe za vojskama i ratovima, zelena tehnologija će zavladati ,a cijeli ovaj svijet postat će “zelena i mirisna, cvjetna sva i nevina livada iz sna” baš kao u legendarnom mjuziklu “Jalta, Jalta”.

No, nažalost ta bajka i mjuzikl daleko su od realnosti i ovdje su na djelu ekonomske i geopolitičke pogodbe neke nove i sasvim drugačije “Jalte”.

Komentari

komentar

You may also like