Posljednji javni nastupi dužnosnika američke administracije i samog predsjednika Trumpa i kineski potezi od početka zdravstvene krize do danas, jasno ukazuju kako je virus Covid-19 i njegova pandemija, uistinu, bez obzira na porijeklo i način širenja – sredstvo rata.
Iz nejasnih, pa čak i suspektnih razloga, svaka mogućnost da je virus potekao iz laboratorija s ove ili one strane, u startu je proglašavan teorijom zavjere i medijski sankcioniran. Ključni argument je čvrsti stav Svjetske zdravstvene organizacije koja takvu mogućnost odbacuje.
No u svega nekoliko tjedana sve se preokrenulo. Američka adminisitracija udarila je po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji uskratom financiranja i optužbom da je u dosadašnjem tijeku krize bila sklona kineskim tvrdnjama o porijeklu i dinamici razvoja pandemije. Američki predsjednik Trump otvoreno optužuje Kinu za netransparentnost i prikrivanje početaka zaraze i ostavlja otvorenu mogućnost da je virus potekao iz kineskih laboratorija, odakle je, pogreškom ili čak namjerno, krenuo u svoj pohod širom svijeta.
Bliski američki i britanski saveznik, Australija, zahtjeva međunarodnu istragu o porijeklu virusa, usmjerenu, dakako, prema Kini i njezinim znanstvenim institutima, te zdravstvenim i političkim strukturama. Za televiziskji kanal ABC australska ministrica vanjskih poslova Marise Payne izjavljuje: “Pitanja oko koronavirusa su pitanja za neovisnu istragu i mislim da je važno da se ona pokrene. Zapravo, Australija će na tome inzistirati.“ Francuski predsjednik Macron u svezi pandemije ustvrdio je pak, kako „očito ima stvari koje su se dogodile, a da mi za njih nismo znali.“ Do javnih istupa američkih i zapadnih dužnosnika pitanje mogućnosti laboratorijskog porijekla Covida-19 automatski je gurano u tzv. teoriju zavjere i od strane vodećih medija ismijavano. No ono je, s obzirom na zamršene okolnosti početka krize i tragične razmjere njezinog razvoja i međusobne odnose pogođenih država sasvim legitimno i opravdano. Prof. dr. sc. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu za Dnevnik HRT-a 19. travnja kazuje kako je pitanje, potječe li virus iz laboratorija legitimno i predmet znanstvene discipline etablirane prije nekih 15 godina koja se naziva forenzička mikrobiologija. Ona to u suštini istražuje – kaže dr. Markorić, ukazujući kako će znanost dati odgovor na to pitanje, a ne političko nadmetanje. Svjetska zdravstvena organizacija ponovo je ovih dana odbacila bilo kakvu mogućnost laboratorijskog porijekla virusa izjavom svoje glasnogovornice Fadéle Chaib: “Svi dostupni dokazi upućuju na to da je virus životinjskog porijekla i da nije rezultat izgradnje ili manipulacije u laboratoriju ili na nekom drugom mjestu.“
Američka politika, podržana od strane većine zapadnih sila teško pogođenih pandemijom, ne odustaje međutim od prikupljanja svih potrebnih podataka kako bi se nedvojbeno rasvijetlilo porijeklo virusa Covid-19, za što su i prema potvrdi i službenih izvora angažirane i obaviještajne organizacije. Uostalom, dovoljno prostora za sumnju ostavlja i sama izjava glasnogovornice Svjetske zdravstvene organizacije koja se poziva na „dostupne dokaze“, čime i sama implicira mogućnost postojanja indicija i dokaza koji u ovome ternutku nisu dostupni. Australija i dalje inzistira na međunarodnoj istrazi, ali London i Pariz taktički pozivaju na privremeno odustajanje od takvih zahtjeva iz jednostavnog razloga, što bi daljnje zaoštravanje odnosa s Pekingom moglo izazvati zastoje u isporuci kineske zaštitne opreme na samom vrhuncu krize. No od pitanja porijekla virusa i ponašanja Kine u trenucima začeća pandemije zacijelo se neće odustati.
S druge strane Kina je pažljivo i odmjereno, koristeći zdravstvene, vojne i političke dužnosnike niže i srednje razine iznosila tvrdnje o američkom porijeklu virusa i pandemije. Najčešće korišteni narativ bio je boravak američkih vojnika na vojnim igrama u Kini od kojih su navodno neki imali simptome atipične upale pluća. Istovremeno je odbacivala bilo kakvu povezanost svojih znanstvenih institucija, uključujući i institut za virologiju u Wuhanu s nastalom pandemijom. Nastavak pritiska, koji se može očekivati nakon vrhunca epidemije u SAD-u i drugim zapadnim državama, najvjerojatnije će izazvati kineski odgovor na višoj diplomatskoj razini ili pak kroz asimetrično djelovanje na međunarodnom planu.
Tako je koronavirus, neovisno o njegovom stvarnom porijeklu, javno iskazao ono što je od samog početka bio. On je, nedvojbeno, oružje u velikom ratu Kine i SAD-a s njegovim saveznicima u sklopu nove velike geopolitičke igre nadmetanja na samome vrhu svjetske moći. To je jedna od bitki velikog rata koju je započeo mnogo prije ikakvoga spomena koronavirusa. Od samoga početka bilo je razvidno kako Covid-19, odnosno njegova rapidna globalna epidemija nije tek obični virus koji nema nikakve veze s politikom i globalnim nadmetanjima za moć. Ovih dana, tako, svojim istupima isto potvrđuje i sam američki predsjednik Donald Trump i administracija najmoćnije države svijeta.
Ako nešto lovi miševe, mijauče i prede i izgleda kao mačka onda je najvjerojatnije mačka. Jednako tako ako nešto izgleda kao oružje biološkog rata, djeluje kao oružje izbacujući iz stroja američke i francuske nosače zrakoplova, izaziva otkazivanje vojnih vježbi i povlačenje vojnih postrojbi s terena onda možda ipak ne treba olako odbacivati ni minimalnu mogućnost da je ipak riječ o nečemu što ima karakter oružja. Ne treba zanemariti niti činjenicu da vojni sustavi, posebno mornarički zbog dugotrajnog i neprekinutog života i rada većeg broja članova posada u skučenim brodskim prostorima imaju unaprijed pripremljene mjere i antiepidemijske protokole. Unatoč tome Covid-19 potpuno je iz stroja izbacio najmanje dva moćna nuklearna nosača zrakoplova naoružana nuklearnim oružjem. Isto se odnosi i na kopnene postrojbe što se posebno pokazalo za vježbe „Defender Europe 20“ koja je praktički naprasno prekinuta. Da objektivni promatrač te događaje sa strane promatra, ne znajući kako je u tijeku pandemija koronavirusa, sasvim opravdano bi zaključio da su ratni brodovi i vojne postrojbe izložene nekom obliku biološkog napada.
Kako bilo, Covid-19 ipak je na ovaj ili onaj način sredstvo vojnog, političkog i ekonomskog nadmetanja SAD-a i velikog dijela zapadnoga svijeta s Kinom, i pokrenutog zaokreta od globalizacijsakih procesa prema deglobalizaciji i djelovanju iz okvira nacionalnih ekonomija i užih integracija. Kineski projekt globalne trgovine pod okriljem geoekonomske i geopolitičke doktrine tzv. Novog puta svile, poznatog kao „One Belt, One Road“ više se ne uklapa u novu sliku svijeta koju stvaraju najmoćnije države Zapada. Nastavkom upornog promicanja geopolitičke doktrine “Puta svile“ kineska politika ulazi u direktnu konfontaciju sa Zapadom, koji pokušava zaustaviti daljnji kineski trgovinski i ekonomski prodor. „Put svile“ treba prekinuti ili ga barem ograničiti kako bi se umanjila američka i europska ovisnost o kineskim dobavnim pravcima i otvorili novi sa zapadnih tržišta, a time automatski vratila i vrijedna proizvodna radna mjesta natrag u Ameriku i Europu.
Gotovo je potpuno izgledno, ako niti jedna strana ne uspije doći do valjanih dokaza za svoje optužbe, kako će se praktična primjena epidemije Covid-19 kao poluge političkog i ekonomskog pritiska i dalje nastaviti, možda i još većim intezitetom nego danas.
U ovome trenutku nemoguće je dati povjerenje bilo kojoj sukobljenoj strani iako je teško zanemariti činjenicu da je virus krenuo iz Kine i da ona za sada ima najveće koristi za svoje globalne geopolitičke interese. Sve sučeljene strane su bezobzirne i za realizaciju svojih interesa bi poduzele sve što im je na raspolaganju, čak i uz moguće žrtve na vlastitoj strani. Granica je samo procjenjeni odgovor protivnika i hladni izračun odnosa dobitka i mogućih gubitaka.
Činjenica je da i SAD i Velika Britanija i Kina imaju tehnološke mogućnosti kreiranja biološkog oružja i informativne i obavještajne kapacitete iskorištavanja epidemije za svoje geopolitičke ciljeve. Razvoj biološkog oružja u ovim trenucima prešao je kritičnu granicu i nalazi se u sferi najvećih državnih tajni. O daljnjem razvoju nuklearnog oružja u medijiskom prostoru se može pronaći štošta, od izjava političkih i vojnih dužnosnika do aproksimativnih tehničkih podataka, ali što se tiče biološkog oružja i njegovog razvoja na djelu je apsolutna „silenzio stampa“. Također je jasno kako su u trenutku izbijanja krize svi imali manje ili više prikrivene motive kreiranja krize ili pak njezine instrumentalizacije u političke svrhe. Pored toga činjenica je kako i SAD i Kina uz očite pretpljene štete imaju i znatne geopolitičke dobitke proistekle iz krize.
Američka strana iskorištava i propagandno koristi potpunu zdravstvenu i političku kontaminaciju svih dobavnih pravaca i pomorske i kopnene komponente kineske strategije „Puta svile“. Za napomenuti je kako je sjever Italije, u samome startu kataklizmički zahvaćen epidemijom, završna točka pomorske sastavnice „Puta svile“ na europskom kontitnentu, poznate i kao „Maritime Silk Road“(MSR), što multiplicira štetne posljedice po kineske interese. Trgovački putovi „Puta svile“ postupno se otvaraju, ali izgubljeno je ono najvrijednije u svakoj trgovini, povjerenje u sigurnost i stabilnost kineskih dobavnih pravaca. Narasla sumnja i nepovjerenje potpuno se uklopilo u započete deglobalizacijske procese i ubrzalo provođenje u djelo nove europske i američke strategije smanjenja ovisnosti o Kini i otvaranje novih dobavnih pravaca robe i industrijskih komponenti iz zapadnih izvora. Iako američko gospodarstvo ima velike štete zbog drastičnog pada cijene nafte na svjetskom tržištu, kao direktne posljedice zdravstvene krize i gušenja moćnih gospodarstava, ipak, s druge strane, ima i veliki dobitak. To je negativan utjecaj niske cijene nafte na rusko gospodarstvo i proračun i posljedično moguće slabljenje ruskih globalnih geoekonomskih i geopoltičkih pozicija.
Kina, koliko god žrtava pretrpila na ekonomskom i ljudskom planu, u ovim trenucima iz svega vuče najviše koristi. Trgovački pravci ponovo se otvaraju, kinesko gospodarstvo zbog svoje veličine i mogućnosti prilagodbe trpi štetu koju može apsorbirati, dok će američkom i poglavito europskom gospodarstvu u kriznim uvijetima trebati dosta vremena za oporavak i promjenu dobavnih pravaca. Ne mogu se pritom odreći tek tako niti svog izvoza u Kinu, a najmanje o izvozu ovisna Njemačka i uski krug najmoćnijih svjetskih sila, ali i EU u cjelini. Samo tijekom 2019. godine trgovinska razmjena između Kine i EU iznosila je oko 750 milijardi dolara. To pak Kinezima daje veći manevarski prostor za pritisak i pregovore. Pad cijena nafte izazvan zdravstvenom i ekonomskom krizom diretkno ubrizgava dodatni poticaj kineskom gospodarstvu, gotovo potpuno ovisnom o uvozu nafte i drugih energenata.
Nadalje, izbijanjem epidemije koronavirusa i ograničenjem kretanja građana za sada je ušutkan od strane SAD-a i Velike Britanije podržavan prosvjedni pokret u Hong Kongu. Ovih dana u tišini i u magli koronavirusa uhićuju se organizatori prosvjeda i opasnost za kinesku politiku zbog zbivanja u Hong Kongu je privremeno odogođena. Nepovoljna politička situacija i nestabilnost, izazvana prosvjedima u Hong Kongu, predstavljaju za kinesku politiku mnogo veću opasnost nego što se to na prvi pogled čini. U pitanju su uistinu veliki ulozi. Gubitak efektivnog utjecaja vlasti iz Pekinga u Hong Kongu ima potencijal ponovnog otvaranja pitanja njegova statusa što bi britanskoj strategiji stvaranja nove „Globalne Velike Britanije“ i povratka na stare kolonijalne pozicije, istočno od Sueza, savršeno odgovaralo. Nakon „pada“ Hong Konga američka i britanska politika uz pomoć obajveštajnih struktura nesumnjivo bi pokrenula pitanje Tibeta i muslimanske manjine u Kini. Sve bi polako klizilo k onome što je stvarni cilj – političkoj i ekonomskoj dekompoziciji Kine kao svjetske sile. U jednom trenutku, neposredno prije izbijavanja epidemije Covida-19, Peking se uistinu našao pred zidom. Prosvjede u Hong Kongu, terenski podržane od strane američkih i britanskih službi, a politički i diplomatski od služebenog Washingtona i Londona, nije uspijevao zaustaviti djelovanjem lokalnih sigurnosnih službi Hong Konga. Cijeli zapadni svijet i vodeći mediji spremno su čekali trenutak ulaska kineske vojske na tertorij Hong Konga i prve pucnjeve. Tada bi uslijedila organizirana informativna histerija kao propagandna podrška diplomatskoj i političkoj oluji koja bi se digla prema Kini. Nova priča zasjenila bi i onu o Tiananmenu, a Kina bi, navjerojatnije, bila izložena prijetnjama sankcijama i gospodarske blokade. Samo jedan jedini kineski vojnik u Hong Kongu pokrenuo bi planiranu opreaciju.
No podcijenili su kinesko vodstvo. U Pekingu ne sjede kreteni, kako dio američke i europske politike očito misli. Nisu učinili ono što je protivnik očekivao i izbjegli su zamku. I baš tada, na samom vrhuncu krize oko Hong Konga. izronio je koronavirus i, grubo rečeno, bez ispaljenog metka rastjerao prosvjednike. Peking nije propustio iskoristiti razvoj događaja. Ne samo da je koronavirus otklonio zamku protivnika nego se razornom brzinom upravo okomio na njih, a američki nuklearni nosač aviona “Theodore Roosevelt“, izbačen iz funkcije i usidren na Guamu zbog zaraženosti pola posade virusom Covid-19, postao je simbol fijaska pritiska na Kinu s Hong Kongom i trgovinskim ratom. Američki dužnosnici ne mogu javno bez ikakvih indicija, a kamoli dokaza tvrditi kako se kineska politika svjesno poigrala virusom kao oružjem, ali to zacijelo misle i odatle u njihovim istupima, uključujući i predsjednika Trumpa, ostavljanje otvorene mogućnosti da virus nije slučajno stupio na scenu. Iako Svjetska zdravstvena organizacija unatoč uskrati američkog financiranja i dalje ostaje pri tvrdnji da svi raspoloživi znanstveni dokazi ukazuju kako virus ne potječe iz laboratorija nego od šišmiša, američka i sve obaviještajne službe zapadnoga svijeta kopaju ne bi li pohvatali konce onoga što se dogodilo. To, uostalom, potvrđuju i službeni američki izvori koji naglašavaju da američke službe prikupljaju potrebne podatke ostavljajući otvorenu mogućnost laboratorijskog porijekla virusa. Uostalom, tvrdnja Svjetske zdravstvene organizacije da je virus životinjskog porijekla ne isključuje mogućnost slučajnog ili namjernog ljudskog djelovanja u njegovom prenošenju na ljudsku populaciju.
Peking je u svakom slučaju dobro iskoristio sve političke mogućnosti koju mu je pružila koronakriza, kako god ona nastala, pokušavajući usporedno umanjiti vlastite ekonomske i ljudske gubitke. Za američku politiku i njezine saveznike svakako ostaje pouka da protivnika, posebice kada je riječ o Kini, nikada ne smiješ stjerati u kut ako ne želiš s njim ratovati.
Teško je zbog svega, sada javno poznatog, izbjeći zaključak kako je izvorište zdravstvene, gospodarske i političke krize koja potresa svijet negdje u košmaru konkurentskih i čak neprijateljskih odnosa SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i njhovih partnera s jedne strane i Kine s druge strane bojišnice otvorene posljednjeg desetljeća . Svi oni imaju i sredstva i motive za iskorištavanje krize i direktne ili posredne geopolitičke koristi od razvoja događaja. Njihovi sukobi mjesecima prije koronakrize rapidno su eskalirali, počevši od demonstracija vojne sile Kine i SAD-a u Južnokineskom moru i cijeloj Indo-pacifičkoj regiji, američko-kineskog trgovinskog rata do zbivanja u Hong Kongu, koja, budimo ozbiljni, ne mogu biti nikakvo spontano „događanje naroda“ nego su usko povezana s američkim i britanskim obavještajnim strukturama i javnom političkom potporom pruženom prosvjednicima bez ikakvog obzira prema Pekingu i njegovim interesima.
Ako već ne možemo pouzdano znati što je istina, možemo barem spoznati u kakvom to opakom i mračnom novom međunarodnom poretku već sada živimo u kojem su nažalost realno moguće sve verzije nastanka pandemije i krize, od prirodnog, preko nenamjerne pogreške laboratorijskog sustava do hotimičnog ljudskog djelovanja. Tim prije što se pandemija, kako god nastala, evidentno koristi kao sredstvo međusobnog sučeljavanja globalnih sila. I ako nakon višekratnih ponavljanja tvrdnje Svjetske zdravstvene organizacije da ne postoje raspoloživi dokazi kako je Covid-19 laboratorijski fabriciran, i dalje izgledaju realne i ostaju u igri sve ostale mogućnosti, onda je to upravo zato što se virus, kako god nastao, sada koristi kao sredstvo globalnog nadmetanja.
Pandemija koronavirusa bez obzira na porijeklo sada je, ako ti i nije bila, definitivno postala sredstvo rata.
