Mario Stefanov: Mađarska – uspon sile na razmeđi Berlina, Moskve i Istanbula

Mađarska u zagrljaju geopolitike

Mađarska je stara država, koja je stoljećima bila jedan od dva oslonca velikog i moćnog Habsburškog carstva, poglavito nakon Austro-ugarske nagodbe  iz 1867. godine, kojim je utemeljena Dvojna ili Austro-Ugarska Monarhija. Nacionalna i državna memorija suvladara toga carstva nikada nije iščezla, kao niti geopolitički instinkt intelektualne i političke elite, čak  ni nakon „100 godina samoće“ kako mađarski premijer Viktor Orban naziva razdoblje mađarskog državno-pravnog života od 1918. godine i raspada Austro-Ugarske imperije do pada komunizma u Europi

Dok ostale članice Europske unije trpe posljedice zajedničke nabave cjepiva i potpunog kolapsa strategije Europske komisije, mađarska vlada hladno i bez ikakvih posljedica za svoj status unutar Europske unije ulazi u zonu europskog tabua i nabavlja cjepivo za svoje građane iz Rusije i Kine.

Jednako tako, ranije, Mađari su odbili prljavu igru najmoćnijih članica EU predvođenih Njemačkom oko uvoza imigrantske radne snage za potrebe svojih gospodarstava  i pokušaja njihovog razmještaja po ostalim državama članicama. Službena Budimpešta jasno se izjasnila da Mađarska odbija takvu politiku jer nije sudjelovala u organiziranju dopremanja imigranata, niti su joj oni  potrebni za njeno gospodarstvo,  niti želi dopustiti njihov provoz  preko mađarskog teritorija, a najmanje njihov smještaj na mađarskom ozemlju. Mađarska je također odbila sve pritiske iz Europske unije i SAD-a da odustane od angažmana s Rusijom oko izgradnje druge faze mađarske nuklearne elektrane Paks. I sve to bez ikakvih posljedica. Negdje drugdje, pa i među članicama Europske unije padale bi glave premijera, a njihove vlade bile rastjerane, ali kada je Mađarska u pitanju premijer Viktor Orban i njegova vlada „praši“ dalje po svome  bez problema.

Očito nedvojbena i respektabilna snaga mađarske vanjske politike je tolika da iako Budimpešta uporno provodi svoju suverenu autonomnu volju i povlači poteze u korist svojih nacionalnih interesa,  koji nerijetko nisu sukladni zauzetim političkim pozicijama Bruxellesa i vodećih sila Europske unije, ipak ne trpi nikakve ozbiljne posljedice po svoj status u Europskoj uniji, osim povremenih  verbalnih ispada bruxelleskih birokrata. Čak štoviše, gospodarska i vojna suradnja Mađarske s Njemačkom i drugim ključnim članicama EU u stalnom je usponu.




Takva mađarska pozicija nije slučajna, niti ovisi o dobroj volji Bruxellesa i Berlina nego izvire iz promišljene i dugoročno planirane vanjskopolitičke strategije za premijerskih mandata Viktora Orbana nakon 2010. godine.

Mađarska vanjskopolitička moć i utjecaj oslanjaju se na mađarski geopolitički položaj i gospodarski potencijal s jedne i učinkovitu državnu i političku strukturu s druge strane. Budimpešta preko tradicionalno snažne diplomacije aktivno i agilno koristi  mađarske geopolitičke i gospodarske komparativne prednosti  za promicanje svojih nacionalnih interesa. U biti je  utjecaj Mađarske utemeljen na mađarskom geopolitičkom položaju i političkom i gospodarskom značaju u Srednjoj Europi – europskoj regiji na raskrižju geopolitičkih silnica svih europskih aktera i velikih sila Istoka i Zapada. Pored toga, Mađarska je stara država, koja je stoljećima bila jedan od dva oslonca velikog i moćnog Habsburškog carstva (naslovna foto), poglavito nakon Austro-ugarske nagodbe  iz 1867. godine, kojim je utemeljena Dvojna ili Austro-Ugarska Monarhija. Nacionalna i državna memorija suvladara toga carstva nikada nije iščezla, kao niti geopolitički instinkt intelektualne i političke elite, čak  ni nakon „100 godina samoće“ kako mađarski premijer Viktor Orban naziva razdoblje mađarskog državno-pravnog života od 1918. godine i raspada Austro-Ugarske imperije do pada komunizma u Europi. Njegove riječi da Mađarska napušta to razdoblje stoljetne samoće ne znači ništa drugo do povratak Mađarske povijesnim izvorištima svoje moći kroz revitalizaciju geopolitičkog položaja, ekonomskog utjecaja i tradicije svoje diplomacije.

U svom govoru na 29. Studentskom kampu Sveučilišta Bálványos 28. srpnja 2018., koji u cijelosti, 30. srpnja 2018. godine prenosi „Visegrád Post“, Viktor Orban izjavljuje: „S našeg gledišta prioritet je plan obnove cijelog Karpatskog (Panonskog) bazena. U povijesnom smislu vjerujem da je sto godina mađarske samoće završeno. Ponovo smo jaki, odlučni, hrabri i imamo snagu, novac i sredstva. Tijekom proteklih nekoliko godina dokazali smo našim susjedima da će svatko tko surađuje s Mađarima uspjeti. Sada je vrijeme za obnovu Karpatskog bazena (ili Panonski bazen – op.a). Imamo prijedlog za naše susjede. Naš se  prijedlog smože sažeti u iskaz da konačno trebamo spojiti naše zemlje – jednom zauvijek s ozbiljnom namjerom. Povežimo naše glavne gradove željezničkim i cestovnim vezama velike brzine. Sramotno je da takve poveznice još uvijek ne postoje između Debrecina i Nagyvárada (Oradea, Rumunjska), između Kassa (Košice, Slovačka) i Miskolca, između Nyíregyháza i Szatmárnémeti (Satu Mare, Rumunjska), između Eszéka (Osijek, Hrvatska) i Pécsa, ili između  Kolozsvára (Cluj-Napoca, Rumunjska) i Budimpešte. Također predlažemo povezivanje naših energetskih mreža. Sramotno je da to još nije stvarnost. Predlažemo i da  koordiniramo našu politiku kao i našu vojnu suradnju….. Zato imamo prijedlog za naše susjede: izgradimo Karpatski bazen zajedno. Naravno na temeljima uzajamnog poštovanja, a naš se prijedlog i temelji upravo  u tom duhu. Međusobno poštovanje zahtjeva iskren i otvoren dijalog.“





Nedvojbeno, na europskim prostorima nakon Turske  obnavlja se moć još jedne cijelo stoljeće podcjenjivane, teritorijalno opljačkane i na međunarodnoj sceni zapostavljene države. Viktor Orban je u pravu kada kaže da je sto godina mađarske samoće nepovratno prošlo i Mađarska se, svidjelo se to nekome ili ne, nakon što je u cijelom poslijeratnom razdoblju služila praktički kao tampon zona SSSR-a prema Zapadu ponovo nameće kao važna europska država. Takav smjer ne određuje slučajnost povijesnog razvoja nego nova mađarska geostrateška doktrina utemeljena na geopolitičkom i geoekonomskom potencijalu Mađarske u Srednjoj Europi na sjecištu pravaca utjecaja regionalnih i globalnih sila. Mađarska je u svom buđenju iz stoljetnog sna zaogrnuta plaštem geopolitike koji joj daje moć kakvu do sada nije mogla ili nije znala iskoristiti.

Mađarska pozicija na geopolitičkoj poveznici Istoka i Zapada, Istočne i Zapadne Europe, Baltika s Jadranom i Sredozemljem stvarno je  izvorište njene dugo usnule moći. Ona se budi, a mađarska država promjenama odnosa moći u Europi i svojom vanjskom politikom uobličenoj u dosljednoj i čvrstoj  geoekonomskoj i geopolitičkoj doktrini ponovo se uzdiže u europsku silu nezaobilaznog utjecaja. Preko njenog teritorija protežu se ključni pravci projekcije geopolitičkih interesa europskih sila prije svega Njemačke prema Bliskom istoku i dalje prema Aziji i Kini kao i prema istoku Europe, Rusiji i Kavkazu.

Na europskoj geopolitičkoj pozornici Mađarska je na samom sjecištu ključnih koridora Europske unije. To su žile kucavice EU preko kojih se odvija uvoz energenata i unutarnja i vanjska trgovina europske integracije. Već sam pogled na zemljovid govori sve. Preko mađarskog teritorija protežu se tri mreže ustanovljenih prometnih koridora Europske unije i to: mreža prometnih  pravaca  Mediteranskog koridora, mreža prometnih pravaca koridora Orijent/Istok- Med i mreža pravaca koridora Rajna-Dunav.

Mediteranski koridor sa svojom mrežom prometnih pravaca povezuje iberijske luke Algeciras, Cartagena, Valenciju, Tarragonu i Barcelonu kroz južnu Francusku, s vezom do Marseillea, a Lyon sa sjevernom Italijom, Slovenijom i ogrankom preko Hrvatske do Mađarske i ukrajinske granice. Obuhvaća željeznice i ceste, zračne i pomorske luke u sjevernoj Italiji uključujući i tok rijeke Po. Koridor Orijent/Istok-Med povezuje njemačke luke Bremen, Hamburg i Rostock preko Češke i Slovačke, s odvojkom  preko Austrije, dalje preko Mađarske do rumunjske luke Constanta, bugarske luke Burgas, s vezom s Turskom, do grčkih luka Solun i Pirej uključujući i pomorsku komunikaciju prema Cipru.




Koridor Rajna-Dunav povezuje Strasbourg i Mannheim preko dvije paralelne osi u južnoj Njemačkoj, jedne duž Majne i Dunava, druge preko Stuttgarta i Münchena, a s krakom do Praga i Žiline do slovačko-ukrajinske granice, preko Austrije, Slovačke i Mađarske do rumunjskih luka Constanta i Galati. Obuhvaća željeznicu, cestu, zračne luke, luke, vodonepropusne putnike i sustav unutarnjih plovnih putova Majna, glavni kanal Dunav, čitav Dunav nizvodno od Kelheima i rijeku Savu.

Mađarska prijestolnica Budimpešta sjecište je četiri od deset prometnih koridora Europske unije. I to IV, V, VII i X prometnog koridora. Prometni koridor IV povezuje Dresden u Njemačkoj s Istanbulom u Turskoj preko Praga, Brna, Beča, Budimpešte, Arada i Craiova u Rumunjskoj i Sofije i Plovdiva u Bugarskoj. Prometni koridor V povezuje Veneciju s Kijevom u Ukrajini preko Trsta, Kopra, Ljubljane, Maribora i Budimpešte. Prometni koridor VII povezuje Njemačku s Crnim morem preko Austrije, Slovačke, Mađarske, Hrvatske, Srbije, Bugarske i Rumunjske. Prometni koridor X sa svojim ograncima povezuje Salzburg u Austriji sa Solunom u Grčkoj preko Ljubljane,  Bratislave, Budimpešte, Zagreba, Beograda, Niša i Skoplja.

Mađarska je, tako, pozicionirana u središnjem dijelu Srednje Europe na geopolitičkim osima Berlin-Istanbul, Berlin-Moskva. Prigodom posjete turskog predsjednika Recepa Erdoğana Budimpešti, mađarski premijer Orban je naglasio potrebu suradnje Mađarske u trokutu Berlina, Moskve i Istanbula. Orban je kazao  da je geostrateški položaj države stvarnost koja se ne može promijeniti i potrebno ga je stoga iskoristiti na najbolji mogući način. Prema „Hungary Today“ upravo  to je „presudan čimbenik mađarske vanjskopolitičke doktrine usmjerenih na razvijanje dobrih političkih i ekonomskih odnosa sa svim velikim silama oko sebe, a da pritom ne ovisi pretjerano ni o jednoj od njih.“  U svome predavanju krajem studenoga 2018. godine geopolitičar George Friedman, osnivač privatne obavještajne agencije „Stratfor“ i predsjedavajući think-tanka „Geopolitical Futures“ također naglašava da  je Mađarska opstala kao država i danas jača svoju moć i utjecaj jer uspješno  održava jake veze s državama u okruženju i sa svim regionalnim i globalnim silama, zadržavajući svoju slobodu odlučivanja i ne igrajući samo na jednu kartu.

Mađarska je u usponu upravo zbog pozicioniranja kao utjecajnog čimbenika na sjecištu pravaca projekcije geopolitičkih interesa Njemačke, Rusije i Turske. Trokut Berlin-Moskva-Istanbul temelj je svega. Pravac prema Istanbulu koji se proteže preko Mađarske stoljetni je smjer projekcije njemačkih interesa  dalje prema Bliskom istoku i Aziji. To je južni smjer njemačkim geopolitičkih silnica. Istočni je usmjeren preko  Moskve prema ogromnom tržištu Rusije dalje prema Kavkazu i prema Aziji. Budimpešta gradi svoju poziciju upravo pozicioniranjem na geografskom i političkom sjecištu tih njemačkih pravaca promicanja svojih interesa. Njemačka je, stoga, Mađarskoj strateški partner i nikakva ideološka razilaženja neće ugroziti taj odnos, jednostavno zato što je Mađarska i Njemačkoj potrebna kao partner u održavanju odnosa prema Rusiji i Turskoj. To Mađarska politika jako dobro zna i svoje aktivnosti usklađuje s tom strateškom odrednicom.

Mađarska, stoga, sa strateškim osloncem na članstvo u Europskoj uniji i NATO-u, održava i unapređuje dobre odnose s Njemačkom kao primarnim partnerom, ali istovremeno i s Rusijom i Turskom. Održavajući uz to i bliske veze sa SAD-om, Mađarska multiplicira svoj utjecaj u regiji i nameće se, temeljem aktivne suradnje s ključnim europskim i globalnim igračima, kao središnja sila tzv. Panonskog bazena. Njezin narasli politički, gospodarski, diplomatski i kulturni utjecaj na tome prostoru pak, pretvara Mađarsku i u ključnog igrača Srednje Europe, a slijedom toga i važnog igrača na europskoj političkoj sceni i unutar strukture Europske unije. To je cilj pažljivo isplanirane i konzistentno vođene mađarske vanjske politike i razlog zbog kojeg Viktor Orban može kazati da je razdoblje od sto godina samoće za Mađarsku postala prošlost. Mađarska svoju poziciju ne gradi samotnim zatvaranjem u sebe i uski krug savezništava ili pak sučeljavanjem s drugima nego na aktivnoj suradnji sa svojim susjedima, regionalnim partnerima i velikim silama. Pritom štiti svoj nacionalni identitet i nacionalnu suverenost.  U tomu leži tajna rasta vanjskopolitičke moći Mađarske, koja u regionalnim i europskim okvirima raste iz dana u dan.

Političke elite dijela susjednih država  takav razvoj donekle zbunjuje i u Mađarskoj povremeno vide opasnost, a povremeno poželjnog saveznika. Kako bilo, uskoro će postati svjesni promijenjenih geopolitičkih odnosa i, kao u slučaju Turske, nove uloge Mađarske kao rastuće sile.

Mađarska politika, svjesna svojih teritorijalnih odrednica i povijesnog utjecaja na srednjoeuropskim prostorima, vještim korištenjem geopolitičkih odrednica suvremene Europe i mađarske regionalne povijesne težine stvorila je dobitnu geopolitičku doktrinarnu kombinaciju koja Mađarsku budi iz stoljetnog sna i transformira je u europsku silu u usponu.

Komentari

komentar

You may also like