Mario Stefanov: NUKLEARNI UGOVORI KOJE JE PREGAZILA POLITIKA I TEHNOLOGIJA

Novim zaoštravanjem odnosa između svjetskih velesila, prije svega zapadnih sila s Rusijom, u pitanje je došla održivost ranije potpisanih ugovora o kontroli razvoja i razmještaja nuklearnog oružja. Osim političkih promjena, u još većoj mjeri na postojeće ugovore pritisak vrši ubrzani razvoj tehnologije – kako prijenosnih sustava, balističkih i krstarećih raketa, tako i daljnja minijaturizacija nuklearnih bojnih glava. Istovremeno ponovo se iz prašine povijesti izvači stara doktrina ograničenog nuklearnog rata temeljena na pretpostavci da bi ograničeni nuklearni udari mogli toliko psihološki djelovati na protivnika i u konačnici spriječiti opći nuklearni rat.

Jednostavno rečeno, ranije potpisane nuklearne ugovore između ključnih svjetskih sila pregazio je tehnološki razvoj i promjene geopolitičkih doktrina.

Još 2002. godine SAD je raskinuo sporazum iz 1972. godine o ograničenju razvoja protubalističkih sustava ili tkzv. proturaketne obrane. Sporazum o ograničenju strateškog naoružanja START 2010, potpisan 2010. godine u  Pragu između SAD-a i Rusije. ističe 5. veljače 2021. godine. Prema izvješću Reutersa od 9. veljače 2017. godine, taj ugovor je bio jedna od najspornijih  točaka prvog  razgovora američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog Vladimira Putina koji je ispunio većinu međusobne  60 minutne razmjene stavova. Trump je napadao i napada taj ugovor jer je mišljenja kako on faforizira Rusiju i naziva ga jednim od nekoliko loših ugovora koje je sklopila Obamina administracija. Tako da je veliko pitanje produljenja toga ugovora, što je, inače, kao mogućnost predviđeno u samom sporazumu.

Slijedeći na udaru promjena je glasoviti ugovor o ograničenju nuklearnog naoružanja kratkog i srednjeg dometa u Europi,  koji se odnosi isključivo na nuklearna sredstva kopnenog rasporeda i lansiranja. Ugovor pod nazivom INF (The Intermediate-Range Nuclear Forces Treaty -INF) sklopljen  između SAD i SSSR-a  u prosincu  1987. godine. Sporazum, koji nakon propasti sovjetskog carstava i dalje pored SAD-a  obvezuje i Rusiju kao i sve države nastale raspadom SSSR-a, zabranjuje raspređivanje raketa kratkog i srednjeg dometa (500-5500km) koje se lansiraju s kopna. Ugovor zabranjuje balističke i krstareće rakete kopnenog baziranja kratkog dometa od 500 do 1000 km i srednjeg dometa od 1000 do 5500 km, dakle, ukupno je zabranjen raspon dometa 500 do 5500 km za nuklearne prijenosnike kratkog i srednjeg dometa.

Pitanje opstojnosti toga ugovora ozbiljno je i na neki način službeno  otvoreno od strane SAD-a 29. studenoga 2017. godine, kada je u svome govoru u  Wilson centru dužnosnik američkog National Security Councila Christopher Ford ustvrdio da nova ruska krstareća raketa Novator 9M729, NATO oznake SSC-8, krši odredbe INF sporazuma jer je riječ o borbenom sredstvu kopnenog rasporeda i borbenog djelovanja, a njegov domet je oko 2600 km, dakle u okviru zabranjenih 500 do 5500 km. Tijekom cijele 2018. godine američka strana polako podiže temperaturu sučeljavanja oko toga ugovora, plasirajući sve više i više informacija o novom ruskom nuklearnom projektilu iako javnosti do danas nije potpuno jasno da li Amerikanci drže da je riječ o usavršenoj verziji balističkog projektila 9M728, Iskander – K  s povećanim dometom, ili o kopnenoj verziji poznatog  borbeno testiranog  i u Siriji krstarećeg projektila 3M-14 Kalibr. S druge strane Rusi tvrde da su lanseri  Mk41 VLS američkog proturaketnog obrambenog štita u Europi  ( Aegis Ashore Missile Defense System -AAMDS) instalirani u rumunjskom  Deveselu i operativno aktivirani  od 2016. godine oružja koja direktno krše INF sporazum jer su ti lanseri sposobni, osim proturaketnih projektila, lansirati i krstareće projektile BGM-109 Tomahawk s nuklearnim bojevim glavama koje s dometom od oko 2500 km lako mogu iz rumunjske baze dosegnuti sve do Moskve.

Završnicu obračuna s INF ugovorom koji američkoj strani više ne odgovara, a veliko je pitanje jesu li i Rusi uopće više za njega zainteresirani, otvorio je krajem listopada američki predsjednik Donald Trump svojom najavom američkog povlačenja iz ugovora INF, navodeći pri tom kako nove ruske rakete, raspoređene u dvije bojne, direktno krše odredbe sporazuma. Moskva je odgovorila da će bilo kakvo povlačenje američke strane iz sporazuma INF dovesti do vrlo ozbiljnih posljedica u međusobnim odnosima, rasporedu snaga u Europi i sigurnosti Europe. Istovremeno ruski su dužnosnici ponovno upozorili da lanseri američkog raketnog štita imaju sposobnost lansiranja i krstarećih raketa pa bi se, stoga, također trebali promatrati kao oružje zabranjeno INF sporazumom. U pripremi Trumpove objave NATO je početkom listopada izrazio veliku zabrinutost zbog pojave novog ruskog krstarećeg projektila kopnenog rasporeda i djelovanja SSC-8.

Najavu američkog povlačenja iz INF sporazuma i ranija otkazivanja nuklearnih sporazuma potrebno je promatrati istovremeno u kontekstu ubrzanog tehnološkog razvoja oružja koji čini bespredmetnim odredbe davno sklopljenih ugovora, ali i u kontekstu dramatičnih promjena političkih odnosa Zapada i Rusije i njihovoga zaoštravanja gotovo na razinu novog hladnog rata i s tim u svezi povratka na scenu strategije ograničenog nuklearnog rata na europskim prostorima. Razvoj novih vrsta nuklearnih oružja kratkog i srednjeg dometa i s američke i s ruske strane i doktrina ograničenog nuklearnog rata na europskim prostorima stvara toliki pritisak na odredbe već zastarjelih ugovora o kontroli nuklearnih oružja, posebice na sporazum INF koji je u ovome trenutku faktički najvjerojatnije prekršen i od jedne i od druge strane i na terenu učinjen potpuno besmislenim. Oružani sustavi, koji su razvijeni i uvedeni u naoružanje i koji se dalje razvijaju, jednostavno su oružja neke sasvim druge tehnološke ere od one u kojoj je INF sklopljen davne 1987. godine. Jednostavno rečeno,  tehnologija  nuklearnog naoružanja pa i onoga kratkog i srednjeg dometa više ne odgovaraju sadržaju odredbi ranije sklopljenih ugovora. To vrijedi i za doktrinu njihove uporabe.

Tako od  američke strane u Rumunjskoj instalirani lanseri Mk41 VLS kao dio sustava obrambenog raketnog štita u Europi ( AAMDS) za sada instalirani  i operativno aktivirani u rumunjskom  Deveselu, postali  su zbog svojih osobina oružne platforme koja se nikako ne uklapaju  u stari sporazum INF  o ograničenju raketa kratkog i srednjeg dometa u Europi. Tehnološki napredak,  utjelovljen u tom oružju,  nadmašio je  pojmovne odrednice ugovora i dodatno podigao razinu europske nuklearne napetosti. Za američku stranu lanseri su samo dio obrambenog proturaketnog sustava, a za rusku oni su komponenta ofanzivnog nuklearnog borbenog sustava.

Razvidno jačanje nuklarne napetosti između Rusije i SAD na europskim prostorima već godinama se provodi obostranim razvojem i stavljanjem u operativnu uporabu novog sofisticiranog ofanzivnog  raketnog oružja malog i srednjeg dometa, sposobnog za nošenje nuklearnih bojnih glava.

Američki sustavi LRSO za uporabu sa zrakoplova i ruske krstareće rakete srednjeg dometa 3M-14 Kalibr i balističke rakete 9K720  „Iskander“ i 9K728 „Iskander –K“  kratkog dometa do 500 kilometara, kao oružja europskog ograničenog nuklarnog rata, na koji su spremne obje strane, na samoj su granici odredbi još uvijek važećeg  Sporazuma o uklanjanju i uništavanju raketa kratkog i srednjeg dometa koji zabranjuje oružja kopnenog baziranja i djelovanja. Stoga se američki LRSO sustavi lansiraju sa zrakoplova, ruski „Kalibr“ ispaljuju se sa površinskih  ratnih brodova i podmornica, kao što je to učinjeno za njihove prve borbene primjene u Siriji, a za balističke rakete „Iskander“, nesumnjivo oružja kopnenog lansiranja, Rusi tvrde da im je domet, eto baš 480 km, na samoj granici koji dopušta sporazum.

Sporazmom INF , koji su 1987. godine potpisali Ronald Reagan i Mihail Gorbačov, a stupio na snagu 1. lipnja 1988. godine.  strane su se obvezale povući s položaja i uništiti sve svoje balističke i krstareće rakete kopnenog baziranja kratkog dometa od 500 do tisuću kilometara i srednjeg dometa od tisuću do 5500 kilometara.Tijekom slijedećih godina to je uistinu učinjeno. Iz Europe  su povučene američke balističke rakete  “Pershing-1A”,”Pershing-2″ i krstareće rakete BGM-109G „Tomahawk“ s nuklearnim bojevim glavama u čijem je dometu bio čitav europski dio SSSR-a sve do Arhangelska, Gorkog i Batumija. Te rakete su do Moskve mogle stići za svega 10-12 minuta. S druge strane Rusija je povukla balističke rakete srednjeg dometa RSD-10 Pioneer ( SS-20 Saber), R-12 (SS-4 Sandal), R-14 (SS-5 Skean) i krstareće rakete srednjeg dometa Novator RK-55 (Granat), te balističke kratkog  dometa OTR-22 (SS-12 Scaleboard) i OTR-23 Oka (SS-23 Spider ), koje su svojim nuklearnim bojevim glavama mogle ugroziti cijelu Europu sve do Atlantika, pa je 90.-ih godina prošlog stoljeća nuklarna napetost između Washingtona i Moskve svedena na minimum i osjetno podignut prag mogućeg nuklearnog sukoba.

Sporazum se odnosi isključivo na raketna oružja sposobna nositi nuklearne bojne glave, koja se  baziraju i lansiraju s kopna pa se u promjenjenom geostrateškom okviru, poglavito nakon otvaranja ukrajinske krize, s obje strane  obnavlja razvoj novih nuklearno sposobnih raketnih sustava srednjeg i kratkog dometa koji se koriste sa zrakoplova i ratnih brodova, ali ne i s kopnenih platformi kako se ne bi prekršile odredbe INF sporazuma. Međusobna optuživanja o kršenju sporazuma traju godinama. Amerikanci tvrde da su ruske rakete kopnenog baziranja Iskander-K  zapravo krstareće rakete srednjeg dometa koje se kriju iza istog imena i istog vozila- lansera kao i Iskander-M, koji je balistička raketa nominalnog dometa 480 km. Njegov domet je, također prema američkim saznanjima suspektan i procjenjuje se da debelo prelazi donju granicu INF sporazuma od 500 kilometara. S druge strane Rusi godinama tvrde da su Amerikanci zadržali pojedine sekcije sustava  „Pershing“, prikazujući ih kao mete za vježbovna gađanja protuzračnim raketama. Također smatraju američke  naoružane bespilotne letjelice, kakve se koriste u borbi protiv terorističkih organizacija, krsterećim raketama  kopnenog baziranja s potencijalnim nuklearnim kapacitetima.

Operativnim pokretanjem nominalno obrambenog raketnog štita( Aegis Ashore Missile Defense System -AAMDS) u rumunjskom  Deveselu nadmudrivanje oko odredbi sporazuma prešlo je na višu razinu. Tajna odigranog jakog američkog poteza nije u raketama  SM-3 Block 1B, koje čak nemaju ni klasičnu eksplozivnu bojnu glavu nego nose kinetičku glavu bez eksploziva (Lightweight Exo-Atmospheric Projectile -LEAP) koja uništava balističke projektile kratkog i srednjeg dometa  u njihovoj srednjoj fazi leta,izvan atmosfere izravnim sudarom. Inače projektili SM-3 Block 1B raketnog štita nisu u stanju uništavati strateške interkontinentalne balističke projektile (ICBM), a tek će planirane buduće vezije imati ograničene sposobnosti njihova presretanja. Tajna se ne krije ni u instaliranom radaru AN/SPY-1D koji prati ciljeve za rakete.

Bit problema je u ugrađenim  famoznim, okomitim lanserima za ispaljvanje raketa  Mk41 VLS (Mark 41 Vertical Launch System).

Naime, u bazi Deveselu ugrađeni su lanseri napadne „strike“ vezije sustava prooturaketne obrane Aegis  dužine 7,7 metara, koji pored raketa SM-3 mogu  ispaljivati i krstareće rakete  BGM-109„Tomahawk“ s nuklearnim bojevim glavama, koje s dometom od oko 2500 kilometara lako mogu iz Deveselua prodrijeti duboko u Rusiju, sve do Moskve.

Formalno-pravno ugovor o raketama srednjeg dometa INF prekršen je već kopnenim baziranjem samog lansera zabranjenih  raketa, ali tko može izričito tvrditi da je to lanser Mk41. On je, jednostavno, univerzalni lanser prvotno predviđen za ugradnju na ratne brodove koji može ispaljivati različite projektile – protuzrakoplovne, protubrodske, protupodmorničke, protubalističke SM-3 i krstareće rakete „Tomahawk“. Lanser Mk41 samo  ima potencijal lansiranja ugovorom INF zabranjenog oružja, a Amerikanci tvrde da ga za to ni u kojem slučaju ne misle koristiti i da je namjenjen isključivo lansiranju protubalističkih raketa SM-3. Rusi pak tvrde da je ugovor prekršen jer je to lanser „Tomahawka“. Amerikanci  i dalje tvrde da je to univerzalni lanser i da bi tek pojava samih projektila „Tomahawk“ u bazi Deveselu bilo kršenje sporazuma. U svakom slučaju Rusi nemaju puno izbora nego računati da su u Rumunjskoj raspoređene američke krstareće rakete „Tomahawk“ i da će iste takve biti raspoređene i u Poljskoj. Lanser Mk41 doveo ih je u situaciju da moraju računati  na prijetnju kojoj moraju prilagoditi svoj nuklearni sustav, a ne mogu je dokazati. Ruska strana tvrdi da instaliranjem oružja višestruke namjene s potencijalnim ofenzivnim sposobnostima maskiranim u obrambeni  sustav zapravo pokušavaju iznuditi rusko povlačenje iz INF ugovora i njegovo potpuno dokidanje,  koje bi otvorilo prostor planiranom ponovnom dovlačenju američkog nuklearnog oružja kopnenog  baziranja na europsko tlo. Američki sustav, objektivno gledano, ima veliki nedostatak koji umanjuje njegov ofenzivni karakter – fiksno baziranje. Ruska strana tvrdi da to ne umanjuje njegov ofezivni potencijal  jer  je ionako zamišljen kao oružje prvog udara čiji je kratki životni vijek u slučaju nuklernog sukoba  unaprijed ukalkuliran.

Inače, sam raketni štit sustava Aegis Ashore za sada ima ograničene mogućnosti djelovanja na ruski globalni nuklearni potencijal. Eventualni strateški nuklearni udari prema SAD-u interkontinetalnim balističkim projektlima išli  bi putanjama preko Arktika, nedostižnim raketama SM-3. Njihova uloga ograničena je na europsku nuklearnu pozornicu gdje postaju središnja točka nove nuklearne utrke na europskim prostorima pritiskom na ruski arsenal srednjeg dometa, vlastitom prijetnjom ofenzivnog djelovanja nuklearnim oružjem  srednjeg dometa prema ruskim ciljevima koja se temelji na sposobnosti korištenja projektila BGM-109 „Tomahawk“, snižavanjem nuklearnog praga i mogućim rušenjem sporazuma INF o raketama srednjeg dometa. To bi omogućilo ponovno dovlačenje američkog raketnog nuklarno sposobnog oružja srednjeg dometa kopnenog  baziranja na europsko tlo i direktno sučeljavanje novih američkih i ruskih strateških koncepcija ograničenog nuklearnog sukoba u Europi. Sam raketni štit nije i nikada neće biti sposoban zaštiti europske prostore od potencijalnih ruskih nuklaernih udara, a proklamirani cilj zaštite od raketa tehnološki inferiornih država s područja Bliskog istoka je je tehnički moguć, ali je logički besmislen ,jer sva zbivanja na bliskoistočnim prostorima apsolutno kontrolira američka i europska saveznička politika. Malo toga se  tamo događa mimo njihova znanja, volje i kontrole, a najmanje  nekakvo nuklearno granatiranje Europe.

Mornarički  sustav proturaketne obrane sustava Aegis Ballistic Missile Defense System (Aegis BMD ili ABMD) prilagođen kopnenom baziranju kao Aegis Ashore Missile Defense System- AAMDS u Rumunjskoj i Poljskoj s moćnim radarom AN/TPY-2 u Turskoj, zapovjedništvom u Ramsteinu u Njemačkoj  i pomorskom komponentom od 4 razarača američke 6. flote s identičnim naoružanjem, svi zajedno uvezani u američki protubalistički sustav (Ground-Based Midcourse Defense -GMD) pod kontrolom američke agencije raketne obrane (U.S. Missile Defense Agency -MDA), dio je masivnog  preustroja američkog nuklearnog arsenala i njegove sposobnosti vođenja ograničenog nuklarnog rata na europskim prostorima. Posljedično, famozni raketni štit postao je prva crta nuklearnog sudara SAD-a i Rusije na europskom tlu.

Raketni lanser Mk41 VLS svojom sposobnošću lansiranja različitih raketa nadmudrio je odredbe INF sporazuma iz vremena kada on nije niti postojao i pozicionirao se kao ključna  točka sudara sučeljenih nuklearnih strategija na europskoj pozornici. A ništa još nije ni ispalio.

S druge strane SAD i saveznici tvrde da je novi ruski krstareći projektil Novator 9M729 ili NATO kodne oznake SSC-8  zapravo krstareći projektil s nuklearnom bojnom glavom kopnenog baziranja i lansiranja dometa do 2500 km, zapravo kopnena varijanta ruskog krstarećeg projektila 3M-14 Kalibr  koji direktno krši odredbe INF sporazuma i koji u takvoj situaciji više nema smisla, ide u korist ruske strane i stoga je potrebno iz njega se povući. Prema američkim tvrdnjama novi ruski projektil transportira se i lansira s iste platforme ili vozila kao i projektili Iskander što je učinjeno radi maskiranja stvarnih karakteristika novog oružnog sustava. Navodno su tim projektilima popunjene već dvije bojne s po četiri vozila, a u prosincu 2017. godine jedna bojna je napustila područje Kapustin Yara i tamošnjeg testnog poligona te je potpuno izmaknula američkom nazoru i navodno je nepoznato gdje je ona sada raspoređena sa svoja četiri mobilna lansera i većim brojem vozila za održavanje i popunu projektilima.

Ukoliko su američke tvrdnje istinite preslikana je situacija nastala instaliranjem njihovoga lansera Mk41 VLS u Rumunjskoj . Utemeljeno se može pretpostaviti da i američki lanseri i nove ruske rakete uistinu operativno djeluju i predstavljaju kršenje sporazuma INF jer su, zapravo, na ovaj ili onaj način maskirani kopneni  lanseri  sporazumom zabranjenih projektila. No ni jedna strana ne može to nedvojbeno dokazati. I jedna i druga izvedba oružnog sustava su kopnenoj upotrebi prilagođene  verzije izvorno mornaričkog oružja  američkog sustava Aegis i ruskog Kalibr. Svojom pojavom i tehnološkim karakteristikama pregazili su davno potpisani INF sporazum, jednako kao i njihovom pojavom i budućim razvojem ponovo oživljena doktirna ograničenog nuklearnog rata.

 

 

 

 

 

 

 

 

0 komentara

You may also like