Mario Stefanov: PRIKRIVANJE IMIGRANTSKOG NASILJA HISTERIJOM O NASILJU NAD NJIMA

U cilju prikrivanja posljednjih mjeseci  povećanog , organiziranog uvoza imigranata s područja Bliskog istoka i Afrike za potrebe gospodarstava najmoćnijih članica Europske unije na čelu s Njemačkom ponovo se preko nevladinih, zapravo paradržavnih  organizacija, u velikom broju  formalno financiranih od strane različitih njemačkih i europskih zaklada pokreće kampanja optuživanja država članica koje se nalaze na rutama dopreme migracijske mase za tobožnje nasilje nad imigrantima.

Cilj je pritisak na te države uključujući i Hrvatsku da u doglednom vremenu u cijelosti i u punom opsegu prihvate agendu smještaja imigranata na svom teritoriju odakle bi njemačke i tvrtke država iz središta moći EU vršile odabir potrebne radne snage. Usporedo sa kampanjom širenja histerije o nasilju nad imigrantima na Mediteranskoj ruti ubrzava se prikupljanje i doprema imigranata na europsko tlo. Skupocjeni brodovi opremljeni najmodernijom elektronikom i navigacijskim uređajima u vlasništvu  njemačkih zaklada i nevladinih organizacija prikupljaju imigrante uz libijsku obalu i zloupotrebljavajući odredbe međunarodnog prava  iskrcavaju ih u lukama država članica EU koje se nalaze na prvoj crti dopreme imigranata slagale se one ili ne,  ako je potrebno i silom  kao što je to nedavno učinjeno u Italiji.

Pozivanje na odrebe međunarodnog i pomorskog prava da spašene stradalnike na moru treba prihvatiti najbliža luka u slučajevima  prijevoza imigranata u najčešće je obično  ismijavanje pravnih normi. Imigranti u pravilu  nisu nikakvi brodolomnici nego se prema prethodnom dogovoru sa improviziranih plovila na spasilače brodove prekrcavaju u neposrednoj blizini libijske obale. Kasnije je gotovo nemoguće dokazati da uistinu nije riječ o stradalnicima  nego ranije dogovorenom prekrcaju i daljnjem transportu. Uostalom i sam  zdrav  razum  utemeljeno dovodi u sumnju toliku efikasnost spasilačih brodova koji čim isplove istog trena  pronalaze tobožnje  brodolomnike i spašavaju ih. U slučajevima pravih havarija na moru i potrage za preživjelima operacije spašavanja traju danima, pa se teško oteti dojmu da su ovi spasilački brodovi zapravo prikriveni brodovi linijskog prijevoza imigranata iz Afrike u Europu.

Dok se operacija dopreme imigranata uporno i ubrzano nastavlja radi vlastite i europske javnosti najmoćnije europske države predvođene Njemačkom koje stoje iza uvoza imigranata odnosno nove i jeftinije  radne snage prikrivaju posljedice svojih postupaka i preseljenja tolike mase stanovništva na europski kontinent. Nastavlja se stoga i prikrivanje nasilja koje imigranti provode  u državama prihvata,  a u tom cilju uz izbjegavanje objave identiteta i porijekla počinitelja kaznenih djela, kako bi se skrenula medijska pozornost  usporedno  se  širi  kampanja optužbi o nasilju nad imigrantima od strane policije na imigrantskim rutama.

Poticanjem  medijske histerije o nasilju nad imigrantima pokušava se  prikriti nasilje imigranata  kao direktna posljedica imigrantske agende.

Paradoksalno, dok lideri vodeće svjetske sile SAD-a Donald Trump i njoj sučeljene Rusije Vladimir Putin javno upozoravaju na nasilje imigrantske populacije dovedene u Europu, politika europskog središta moći predvođena Berlinom kao i godinama ranije,  uporno umanjuje i prikriva problem imigrantskog nasilja.





Uoči summita G20 u Osaki u Japanu 28.i 29.lipnja ove godine ruski predsjednik Vladimir Putin dao je intervju za Financial Times. Između ostaloga osvrnuo se i na probleme masovne imigracije s područja Bliskog istoka i Afrike na europski kontinent i njenih posljedica.  Putin kazuje:“…. Kada je počeo problem migracije mnogi su shvatili i priznali da proklamirana multikulturalnost ne funkcionira i da je potrebno voditi računa i o interesima domaćeg stanovništva. Razumljivo mora se misliti i na one ljude koji se nalaze u teškoj situaciji zbog različitih političkih situacija u svojim domovinama. Ali, što je sa interesima vlastitog stanovništva u situaciji kada to više nije desetak ljudi, već govorimo o tisućama i stotinama tisuća ljudi koji dolaze u zemlje Zapadne Europe?“

Na pitanje da li je Angela Merkel pogriješila ruski predsjednik odgovara:“Kardinalna pogreška i upravo sada ti isti kritiziraju Trumpa zbog njegove želje da izgradi zid između Meksika i SAD-a. Možda je to nepotrebno, neznam, ne žećim ulaziti u raspravu ali ipak zar on ne mora nešto poduzeti kako bi se odupro plimi migranata i protoka droge. Nitko ništa ne radi, svi kažu da je to loše, ali recite mi što je onda dobro , što učiniti? Zabrinuti  ljudi, obični građani SAD-a kažu kako Trump barem nešto radi, barem se trudi i traži rješenje….. I mi imamo mnogo migracijskih problema. Imamo otvorene granice sa republikama bivšeg SSSR-a, ali radimo sa zemljama iz kojih dolaze ti migraniti. Tamo ih pripremamo za dolazak u Rusiju, jer ako dođete u neku zemlju normalno je da poštujete zakone te zemlje, njene običaje i kulturu“.

Putin temu migracije u intervjuu  zatvara  izjavljujući:“….. Ali ta liberalna ideja dominantna na Zapadu sugerira da ne morate činiti ništa. Ubijajte, pljačkajte, silujte – nije nam stalo do toga jer ste migranti i moramo zaštiti tvoja prava. Koja su to prava ? Ako nešto skrivite morate za to biti kažnjeni. Stoga je sama ta ideja zastarjela i došla u sukob sa interesima ogromne većine stanovništva.“





Točno godinu dana ranije i američki predsjednik Donald Trump upozorio je na porast kriminala u Njemačkoj zbog nasilja imigranata koje vodi i nasilnoj promjeni kulture, sugerirajući da ono što se događa sa imigracijom u Europi predstavlja sličnu prijetnju i u SAD-u. U Twitter poruci kazuje:“Njemački narod se okreće protiv svog vodstva a migracija je uzdrmala već krhku berlinsku koaliciju. Kriminal je u Njemačkoj snažno porastao. Velika greška je što se u cijeloj Europi dopustio ulazak milijunima ljudi koji snažno i nasilno mijenjaju njihovu kulturu.“

Utemeljeno se može postaviti pitanje zbog čega se američki predsjednik miješa u ono što se događa u Njemačkoj, ali stoji činjenica da sve što se događa u tom središtu europske moći ima utjecaja na cijelu Europsku uniju a potom i na cijeli europski kontinent i u konačnici na globalnu razinu. A na njemu pak američka politika kao i svi ostali globalni igrači imaju svoje interese.

Njemačka politika žestoko je reagirala objavljujući statističke podatke o padu kaznenih dijela u Njemačkoj.  Deutsche Welle u lipnju prošle godine nakon Trumpove izjave objavljuje podatak da je broj prijavljenih kaznenih dijela tijekom 2017.godine pao za 10 posto u odnosu na prethodnu godinu. No, autor Srećko Matić na kraju članka ukazuje na samu suštinu problema kada navodi:“ Ali statistike su jedno a osjećaji nešto sasvim drugo. Skoro svaki drugi Nijemac kaže da je danas život nesigurniji nego prije nekoliko godina. Tom osjećaju je doprinjela jedna kobna noć u Kölnu. Nakon nje ništa više očito nije kao prije“.

A riječ je o imigrantskom nasilju tijekom novogodišnje noći  kada je u prvim satima 2016.godine u Kölnu ali i u drugim njemačkim gradovima evidentirano  tisuće nasilnih akata i silovanja počinjenih od strane imigranata. Pasivnost državnih službi prije svega policije a potom i ignoriranje politike poslalo je njemačkom narodu jasnu poruku da su imigranti zaštičena kategorija stanovništva i da su očito od posebnog interesa za njemačko gospodarstvo i državu. Poruka je bila tim snažnija što je skup svih tih događaja očito bio jedan  jedinstveni teroristički akt pažljivo organiziran i usklađen. Uistinu, od toga Kölna je sve počelo.

Organiziranim masovnim i vremenski usklađenim  napadima  i silovanjima žena po njemačkim i europskim gradovima od strane migranta iz muslimanskih zemalja u novogodišnjoj noći  na Njemačku i Europu izvršen je tada  okrutan i zastrašujući  teroristički napad. Skup istovremenih nasilnih događaja u Kölnu,Stuttgartu,Hamburgu i diljem Njemačke ,ali i Finske,Austirije ,Švicarske, potpuno  istih  radnji i načina  izvršenja,ujednačenog  ponašanja  povezanih počinitelja prije ,tijekom i i nakon zlodjela jasno ukazuju  da je riječ o jednom jedinom organiziranom i vođenom nasilnom djelu –terorističkom aktu.

On je nesumnjivo  postigao i onu bitnu karakteristiku svakog terorističkog čina –usađivanje straha i zastrašivanje cijele  društvene  zajednice i države radi postizanja političkih ili vjerskih ciljeva.Ovoga puta zastrašujući učinak dodatno je pojačan  pasivnošću,a potom i pokušajem zataškavanja događaja od  strane onih koji bi napadnute građane trebali štititi – njihove države,sigurnosnih službi i političkog vrha.

Bizarno,ali i znakovito,  za  razliku od ranijih medijski razvikanih terorističkih napada ovaj je vladajuća  politika  pod svaku cijenu pokušala prikriti i zataškati.Policija praktički uopće nije reagirala u trenucima divljanja bliskoistočnih imigranata,a slijedećeg je  mamurnog  jutra prvog dana nove godine pisala izvješća po kojima je sve prošlo idilično mirno.

Nešto kasnije zbog masovnog karaktera  napada i velikog broja oštećenih žena prve informacije  o stvarnim zbivanjima uspjele su se probiti kroz namjerno stvorenu medijsku blokadu , nakon čega je politika pokušala izvesti novi manevar zataškavanja ,sada ne samih događaja nego uloge imigranata u njima. Policija je stoga priznala izgrede i nasilje i  počela mijenjati dokumente o događajima  krivotvoreći  i prilagođavajući  ranija izvješća,  politici poželjnoj  verziji prema  kojoj se ne može sa sigurnošću tvrditi da su počinitelji baš imigranti ,a politički kontrolirani  mediji su tu varijantu priče  pokušali podmetnuti javnosti.Njemački politički vrh je računao da protekom nekoliko dana javnost više neće inzistirati na identitetu počinitelja.No, napadi na žene su bili toliko brojni,brutalni  i šokantni, a interenet toliko brz da se istina o događajima koji su u očima javnosti trajno promijenili  njemačku imigracijsku paradigmu više nije mogla prikrivati.Politička piramida od lokalnih preko državnih sve do saveznih dužnosnika ,bez ikakva glasa bilo kakve oporbe pokušavajući zaštiti sebe i kancelarku svu odgovorenost prebacili su na pogreške njemačke policije ,no iz njenih redova potom je prema medijima procurila prava istina o događajima sa točnim izvješćima .Nakon toga slijede   smjene policijskih čelnika ,više zbog curenja informacija medijima, nego zbog stvarnih propusta i na kraju  licemjerna izmotavanja  tobože ljutite njemačke kancelarke koja će  ući u povijest politike kao jedne od propulzivnih  grana najstarijeg zanata na svijetu.Uslijedila je  potom sjednica vrha vladajućeg CDU-a u Mainzu sa prijedlogom strožih mjera prema tražiteljima azila koji krše njemačke zakone ,nakon koje su se islamistički ekstremisti i budući izgrednici valjali  po podu od smijeha.U međuvremenu njemačka policija ovoga puta  bez straha od političke nekorektnosti suzavcem i vodenim topovima rastjerala je  u Kölnu  skup prosvjednika protiv imigrantskog nasilja nad ženama. Potom je valjda radi balansa političke korektnosti, čak se odvažila  ući u „Magreb“,zloglasnu arapsku četvrt Dusseldorfa i tamo provesti čisto politički motiviranu  promotivnu raciju nazvanu  „Operacija Casablanca“ sa beznačajnim sigurnosnim učincima i ništa boljim propagandnim odjekom među njemačkim građanima,koji politici i sigurnosnom sustavu u odnosu na imigrantsku bahatost i brutalnost kojom označavaju novoosvojeni  teritorij  od tada više ne vjeruju ništa.

I nitko  izvan Njemačke  se ne bi pretjerano uzbuđivao  ako Angela Merkel i njen politički krug  zaokupljen finacijskim statistikama i i gospodarskim bilancama,gonjen pohlepom svog ,europskog i američkog kapitala i dalje namjerava maltretirati  svoje građane  da se ta politika preko institucija Europske unije, kojima je ovladala, kapilarno ne širi na sve države članice EU. Jučer u  Kölnu sutra  možda u Varšavi ili Budimpeši neminovno je ponavljanje različitih oblika imigracijskog nasilja i islamističkog  terora svuda gdje njemačka i politika najmoćnijih europskih država namjerava smjestiti svoje nove prilično nezgodne jeftine  radnike.

Oni izviru iz  vizije  potpuno liberaliziranog  gospodarstva i posljedično ekstremno liberalnog društva na samoj granici dezintegracije socijalne strukture i materijalnog uništenja većine građana ,uz zatiranje svih moralnih ,kulturoloških i vjerskih vrijednosti zajednice i na kraju uništenja same nacionalne države. U toj viziji ljudi su samo brojevi iz financijskih bilanci koje ne razlikuju nacije i vjere.I baš zbog toga, upravo suprotno  od onoga što propovijedaju liberalni apostotoli ,takve vizije gospodarstava i društva izvor su nacionalnih i vjerskih sukoba i ratova. Jednoistavno zato što primjerice u Njemačkoj  njemačkog radnika  od Sirijca razlikuje samo po tome što se Sirijcu za isti rad može platiti manje i time ga na tržištu rada staviti u povlašteni položaj prema njemačkom radniku,kojemu će na kraju cijenu njegova rada prilagoditi onoj postignutoj na imigrantskom radniku. Kako god to političko čudovište vođeno globalizacijskim procesima nazivali,  neoliberalizmom,korporativnom diktaturom ili vladavinom ekstremnog centra, koji je uništio tradicionalnu europsku ljevicu i desnicu, potpuno je sigurno da će nastavi li  svoj sumanuti pohod udaviti Europu i na prijelazu  političkih  epoha ugurati je u civilizacijske sukobe i ratove.Jer,tako postavljeni sustav u neprestanoj je eksternoj potrazi za novom još jeftinijom radnom snagom i novim tržištima za svoje finacijske usluge i robu po mjeri u kojoj domaća populacija pritisnuta  obaranjem prihoda i socijalne sigurnosti ima sve manju  potrošačku sposobnost.Osvajanje novih tržišta i jeftine radne snage osigurava se mekim nastupom zavođenja obećanim bogatstvom i vezanjem zaduživanjem  ili pak, tvrdim pristupom- liberalnim revolucijama,ratovima i razaranjima država, jer samo iz upropaštenih državnih tvorevina može se pribaviti radna snaga koja neće pitati za cijenu rada i samo na njihovim zgarištima može se osigurati neometan i nereguliran ulazak svog kapitala uz potiskivanje drugih konkurentskih aktera.To je pored osiguranja energenata i pravaca njihove dopreme sekundarni cilj svih  bliskoistočnih ratova proteklih desetljeća.

Prikrivanje imigrantskog nasilja danas se nastavlja mnogo suptilnijom tehnologijom što je zapravo i prilagodba novim okolnostima jer je i nasilje nakon zauzimanja pozicija imigranata u državama primateljicama također mnogo sofisticiranije, nego u danima prvoga naleta kada je očito bio potreban šokantni nasilni nastup u Kolnu koji se potom tijekom glasovite novogodišnje noći proširio cijelom Njemačkom i Zapadnom Europom. Poslana je poruka „Mi smo ovdje, dovela nas je politika koja nas treba i koja će nas stoga i štititi“. U međuvremenu razrađen je i sustav „skladištenja“ imigranata po svim državama  članicama EU pod maskom borbe protiv imigrantske krize koja ne postoji jer je zapravo riječ o organiziranom transferu stanovništva sa bliskoistočnih i afričkih prostora u Europu. Imigrantsko nasilje u vlastitim državama danas je teško prikrivati uskračivanjem podataka o prijeklu počinitelja ali se sada pokušavaju prikriti motivi počinitelja, pa se prikazuje da je riječ o mladenačkom iživljavanju ili postupcima psihički nestabilnih osoba. Uglavnom, motivi počinitelja  su sada po policijskim izvješćima u najvećem broju slučajeva nepoznati.

Nakon divljačih napada četvorice bliskoistočnih migranata na građane njemačkog Amberga u siječnju ove godine njihovi motivi su također ostali nepoznati. Stoga je čelnik njemačkog policijskog sindikata DPolG (Deutsche Polizeigewerkschaft) Rainer Wendt poručio:“Glasnogovornik savezne vlade mora razjasniti ovaj slučaj. Uvijek se govori – motivi počinitelja su nepoznati. Dopustite mi izreći njihov motiv. To je duboki prijezir prema našoj državi i ljudima koji žive u njoj. Motivi počinitelja u ovom slučaju moraju biti razjašnjeni, oni ne smiju biti pušteni nego protjerani u svoje države“.

Na međunarodnoj razini prikrivanje problema imigracije i nasilja imigranata postiže se i skretanjem pozornosti javnosti na tobožnje nasilje policija  drugih država kroz koje imigranti prolaze u svom putu prema Njemačkoj. Tako se paradigma imigracijskog problema preokreće sa pitanja nasilja imigranata na pitanje nasilja prema njima i potrebe njihove zaštite.

 

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like