Mario Stefanov: PROPAST NUKLEARNOG UGOVORA INF

Američka najava povlačenja iz sporazuma INF o zabrani raspoređivanja nuklearnog naoružanja malog i srednjeg dometa kopnenog baziranja u Europi od 1. veljače ove godine, identična najava od strane Moskve, objavljena već slijedećeg dana 2.veljače, ultimatum Rusiji od strane NATO-a s rokom 2. kolovoza da se počne pridržavati odredbi ugovora INF i konačni odgovor Moskve u obliku uredbe ruskog predsjednika Vladimira Putina o izlasku Rusije iz sporazuma kronologija je uništenja nuklearnog ugovora INF.

Još 2002. godine SAD je raskinuo sporazum iz 1972. godine o ograničavanju razvoja protubalističkih sustava ili tkzv.proturaketne obrane. Sporazum o ograničavanju strateškog naoružanja START 2010 potpisan 2010. godine u  Pragu između SAD-a i Rusije ističe 5. veljače 2021. godine. Prema izvješču Reutersa od 9. veljače 2017. godine taj ugovor je bio jedna od najspornijih  točaka prvog  razgovora američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog Vladimira Putina koji je ispunio većinu međusobne 60 minutne razmjene stavova. Trump je napadao i napada taj ugovor jer je mišljenja da on favorizira Rusiju i naziva ga jednim od nekoliko loših ugovora koje je sklopila Obamina administracija. Tako da je veliko pitanje produljenja toga ugovora, što je, inače, kao mogućnost predviđeno u samom sporazumu.

Slijedeći na udaru promjena bio je glasoviti ugovor o ograničavanju nuklearnog naoružanja kratkog i srednjeg dometa u Europi,  koji se odnosi isključivo na nuklearna sredstva kopnenog rasporeda i lansiranja. Ugovor pod nazivom INF (The Intermediate-Range Nuclear Forces Treaty -INF) sklopljen  između SAD i SSSR-a  u prosincu  1987. godine. Sporazum koji nakon propasti sovjetskog carstava i dalje pored SAD-a  obvezuje i Rusiju kao i sve države nastale raspadom SSSR-a, zabranjuje raspređivanje raketa kratkog i srednjeg dometa (500-5500 km) koje se lansiraju s kopna. Ugovor zabranjuje balističke i krstareće rakete kopnenog baziranja kratkog dometa od 500 do 1000 km i srednjeg dometa od 1000 do 5500 km, dakle ukupno je zabranjen raspon dometa 500 do 5500 km za nuklearne prijenosnike kratkog i srednjeg dometa.

Sporazmom, koji su 1987. godine potpisali Ronald Reagan i Mihail Gorbačov, a stupio na snagu 1. lipnja 1988. godine,  strane su se obvezale povući s položaja i uništiti sve svoje balističke i krstareće rakete kopnenog baziranja kratkog dometa od 500 do tisuću kilometara i srednjeg dometa od tisuću do 5500 kilometara. Tijekom slijedećih godina to je uistinu učinjeno. Iz Europe  su povučene američke balističke rakete  “Pershing-1A”,”Pershing-2″ i krstareće rakete BGM-109G „Tomahawk“ s nuklearnim bojevim glavama u čijem je dometu bio čitav europski dio SSSR-a sve do Arhangelska, Gorkog i Batumija. Te rakete su do Moskve mogle stići za svega 10-12 minuta. S druge strane Rusija je povukla balističke rakete srednjeg dometa RSD-10 Pioneer( SS-20 Saber), R-12 (SS-4 Sandal), R-14 (SS-5 Skean) i krstareće rakete srednjeg dometa Novator RK-55 (Granat), te balističke rakete kratkog  dometa OTR-22 (SS-12 Scaleboard) i OTR-23 Oka (SS-23 Spider ), koje su svojim nuklearnim bojevim glavama mogle ugroziti cijelu Europu sve do Atlantika, pa je 90.-ih godina prošlog stoljeća nuklarna napetost između Washingtona i Moskve svedena na minimum i osjetno podignut prag mogućeg nuklearnog sukoba.

Sporazum se odnosi isključivo na raketna oružja sposobna nositi nuklearne bojne glave, koja se  baziraju i lansiraju s kopna, pa se u promjenjenom geostrateškom okviru, posebice nakon otvaranja ukrajinske krize s obje strane  obnavlja razvoj novih nuklearno sposobnih raketnih sustava srednjeg i kratkog dometa koji se koriste sa zrakoplova i ratnih brodova, ali ne i s kopnenih platformi kako se ne bi prekršile odredbe INF sporazuma.

Pitanje opstojnosti toga ugovora ozbiljno je i na neki način službeno  otvoreno od strane SAD-a 29. studenoga 2017. godine, kada je u svome govoru u  Wilson centru dužnosnik američkog National Security Councila Christopher Ford ustvrdio da nova ruska krstareća raketa Novator 9M729, NATO oznake SSC-8 krši odredbe INF sporazuma jer je riječ o borbenom sredstvu kopnenog rasporeda i borbenog djelovanja, a njegov domet je oko 2600 km, dakle u okviru zabranjenih 500 do 5500 km. Tijekom cijele 2018. godine američka strana polako podiže temperaturu sučeljavanja oko toga ugovora, plasirajući sve više i više informacija o novom ruskom nuklearnom projektilu iako javnosti do danas nije potpuno jasno da li Amerikanci drže da je riječ o usavršenoj verziji balističkog projektila 9M728, Iskander – K  s povećanim dometom ili o kopnenoj verziji poznatog  borbeno testiranog  i u Siriji isprobanog krstarećeg projektila 3M-14 Kalibr. S druge strane Rusi tvrde da su lanseri  Mk41 VLS američkog proturaketnog obrambenog štita u Europi  ( Aegis Ashore Missile Defense System -AAMDS) instalirani u rumunjskom  Deveselu i operativno aktivirani  od 2016. godine oružja koja direktno krše INF sporazum jer su ti lanseri sposobni osim proturaketnih projektila lansirati i krstareće projektile BGM-109 Tomahawk s nuklearnim bojevim glavama koje s dometom od oko 2500 km lako mogu iz rumunjske baze dosegnuti sve do Moskve.

Završnicu obračuna s INF ugovorom koji američkoj strani više ne odgovara a veliko je pitanje da li su i Rusi uopće više za njega zainteresirani, otvorio je krajem listopada  prošle godine američki predsjednik Donald Trump svojom najavom američkog povlačenja iz ugovora INF, navodeći pri tom da nove ruske rakete raspoređene u dvije bojne direktno krše odredbe sporazuma. Moskva je odgovorila da će bilo kakvo povlačenje američke strane iz sporazuma INF dovesti do vrlo ozbiljnih posljedica u međusobnim odnosima, rasporedu snaga u Europi i sigurnosti Europe. Istovremeno ruski su dužnosnici ponovno upozorili da lanseri američkog raketnog štita imaju sposobnost lansiranja i krstarećih raketa pa bi se stoga također trebali promatrati kao oružje zabranjeno INF sporazumom. U pripremi Trumpove objave NATO je početkom listopada izrazio veliku zabrinutost zbog pojave novog ruskog krstarećeg projektila kopnenog rasporeda i djelovanja SSC-8.

Utemeljeno se može pretpostaviti da i američki lanseri i nove ruske rakete uistinu operativno djeluju i predstavljaju kršenje sporazuma INF jer su zapravo na ovaj ili onaj način maskirani kopneni  lanseri  sporazumom zabranjenih projektila. No ni jedna strana ne može to nedvojbeno dokazati. I jedna i druga izvedba oružnog sustava su kopnenoj upotrebi prilagođene  verzije izvorno mornaričkog oružja  američkog sustava Aegis i ruskog Kalibr. Svojom pojavom i tehnološkim karakteristikama pregazili su davno potpisani INF sporazum, jednako kao i njihovom pojavom i budućim razvojem ponovo oživljena doktirna ograničenog nuklearnog rata.

Zaoštravanjem odnosa između svjetskih velesila, prije svega zapadnih sila s Rusijom, u pitanje je došla održivost ranije potpisanih ugovora o kontroli razvoja i razmještaja nuklearnog oružja. Osim političkih promjena, u još većoj mjeri na postojeće ugovore pritisak vrši ubrzani razvoj tehnologije kako prijenosnih sustava, balističkih i krstarećih raketa, tako i daljnja minijaturizacija nuklearnih bojnih glava. Istovremeno se ponovo iz prašine povijesti izvači stara doktrina ograničenog nuklearnog rata, zasnovana na pretpostavci da bi ograničeni nuklearni udari mogli toliko psihološki djelovati na protivnika i u konačnici spriječiti opći nuklearni rat.

Jednostavno rečeno, ranije potpisane nuklearne ugovore između ključnih svjetskih sila pregazio je tehnološki razvoj i promjene geopolitičkih doktrina.

Mario Stefanov: EUROPA U STRATEGIJI OGRANIČENOG NUKLEARNOG RATA

 

0 komentara

You may also like