Sigurnosni propust ili urota?
Nedvojbeno, upad političkih aktivista iz redova Trumpvih pristaša u američki Kongres katastrofalni je sigurnosni propust američkog obavještajnog i sigurnosnog sustava bez obzira je li on učinjen namjerno ili ne i tko iza njega stoji.
Potrebno je pri tom naglasiti da nije korektno prosvjednike nazivati ruljom i nasilnicima nego je mozda ipak primjereniji naziv – politički aktivisti, izraz kojim američka politika i mediji uporno nazivaju i praktički podržavaju prosvjednike u Hong Kongu ili kako ih su svojevremeno nazivali za revolucija tkzv. „arapskog proljeća“ u Tunisu, Libiji, Egiptu i Siriji.
Dakle u skladu sa standardnom američkom klasifikacijom prosvjednika širom svijeta ti američki prodemokratski mirni politički aktivisti, čije se ponašanje, inače, ničim nije razlikovalo od prosvjednika na Kairskom trgu Tahrir 2011. godine, koja je američka politika slavila kao velike borce za liberalnu demokraciju – uspjeli su bez većih problema kroz policijski raspored probiti se u Kongres, prisiliti kongresnike i senatore na bijeg u sigurne prostorije pod klimavom zaštitom i potom zasjesti u njihove urede. U oči bode činjenica da je dio prosvjednika bio upoznat s rasporedom prostorija Kongresa i da se po njegovoj unutrašnjosti kretao kao po vlastitoj kući.
Događaj čini još nevjerojatnijim činjenica da se SAD još uvijek nalaze u ratu protiv terorizma, iako više nije baš pretjerano jasno s kim se bore, jer, primjerice, s Talibanima, kao i s drugim ekstremnim islamističkim skupinama u posljednje vrijeme intenzivno pregovaraju i sklapaju međusobne sporazume. Tako je, nekim čudom, za trajanja globalne terorističke prijetnje, posebice za SAD koja je vodeća u tzv. antiterorističkoj koaliciji, i za vrijeme dok su SAD i cijeli svijet premreženi djelovanjem desetak američkih obavještajnih i sigurnosnih agencija – američki Kongres ipak glatko pao. Ni sva obavještajna i represivna sila američke države nije spriječila masu u njenom proboju prema unutrašnjost središta američkog demokratskog sustava. Ta činjenica, sama po sebi, bez ikakvih dodatnih analiza i objašnjenja je za američku državu porazna.
Prema javno dostupnim podacima, policijske snage US Capitola i washingtonske policije puna dva sata uopće nisu tražile pojačanje iako nisu uspjeli obaviti svoju zadaću, a kongresnici i senatori bili su za to vrijeme izolirani i zatvoreni u sigurnim prostorijama. Među njima bila su čak tri dužnosnika koji u slučaju potrebe po redu prednosti zamjenjuju predsjednika SAD-a, uključujući i potpredsjednika Mike Pencea koji bi trebao prvi preuzeti dužnost predsjednika u slučaju njegove spriječenosti.
Može se slobodno reći kako je u tim satima predsjednik Trump i njegov ured bio jedina politička vlast na saveznoj razini u SAD-u. Drugim riječima nije se zbio samo upad u Kongres nego je onemogućeno djelovanje federalne vlasti i političkog sustava.
No usprkos toj činjenici, da nasilni upad u Kongres predstavlja udar na politički i državni ustroj SAD, sigurnosni sustav na svim razinama ostao je paraliziran satima. Tek nekoliko sati nakon početnog udara sigurnosni sustav se djelomično pokrenuo i prosvjednike potisnuo iz Kongresa. Dirljivo je bilo vidjeti dolazak na teren operativaca s jasno istaknutim oznakama FBI-a, kako se opušteno i polako kreću prema mjestu opsade kojom prigodom su neki držali ruke u džepovima. Brže bi dojurili na dojavu o pokušaju unovčavanja krivotvorene novčanice američkog dolara nego što su hitali prema američkom Kongresu.
Uslijedila je uobičajena farsa podnošenja serija ostavki, a šef osiguranja Capitola izjavio je da će ostavku predati, ali ne odmah nego 16. siječnja, valjda zato što mu tada dospijeva rata hipoteke ili kredita za auto. Kao da nije bilo dovoljno što je rukovodio sigurnosnim snagama u jednom od najvećih američkih sigurnosnih skandala posljednjih desetljeća nego se još i potrudio da još više ponizi američki sigurnosni sustav i prikaže ga u katastrofalnom svjetlu, u kojem niže rangirani dužnosnici, bez obzira na svoju odgovornost, sami odlučuju hoće li napustiti dužnost, kada i pod kojim uvjetima.
Kakvi god bili razlozi sigurnosnog skandala u pitanju, pa upravo i da je sve bila dobro organizirana politička predstava, potpuno je jasno da je američki obavještajni i sigurnosni sustav u ovim trenucima teško kompromitiran i da je njegova učinkovitost dovedena u pitanje. Jer nasilni upad u Kongres, pa makar bio i politički sponzoriran i suportiran, u svakom je slučaju potpuni fijasko sigurnosnog sustava.
Republikanski čelnik senata Mitch McConnell pozvao je, stoga, na temeljitu istragu, jer kako je izjavio: „Jučerašnji događaj predstavlja potpuni krah institucija koje bi trebale štititi najvažniju instituciju američkog demokratskog političkog sustava, kao i potpuni promašaj njihovog sigurnosnog planiranja i protokola postupanja.“
Senator Chris Murphy iz redova demokrata izrazio je čuđenje i zabrinutost što je policija nonšalantno za sprječavanje prodora u Capitol koristila pokretne metalne ograde, iste, kakve je koristila i na odavanju počasti ispred Capitola preminuloj sutkinji Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg. Po njemu, ne samo da te prepreke nisu predstavljale smetnju nasilnim prosvjednicima nego su čak i poslužile njihovom lakšem penjanju po zidovima Capitola. Tek nekoliko dana kasnije, nakon što je sve završilo, policija je postavila metalne prepreke kakve su bile postavljene oko Bijele kuće u očekivanju prosvjeda prošle godine. Murphy je potvrdio da je policija, koja je štitila Capitol, pojačanje zatražila tek dva sata nakon početka napada, iako je Kongres već bio u rukama prosvjednika. Policijske snage nisu osigurale ni pričuvu za slučaj potrebe, a kamoli pripravnu interventnu postrojbu, pa je pomoć, koja je ionako pozvana kasno, dodatno kasnila zbog dužeg vremena koje je potrebno za mobilizaciju postrojbi Nacionalne garde, koja je poslana u pomoć. „Mislim da je policija Capitola trebala osigurati više raspoloživih snaga za zaštitu Kongresa uoči događaja koji su bili najavljeni i čiji se karakter mogao predvidjeti, a ne dovesti do situacije u kojoj smo morali čekati četiri sata kako bi bili izbavljeni iz opsade“, kazao je na kraju Murphy.
Linda Robinson iz poznate RAND Corporation, djelomično financirane iz državnog proračuna SAD-a, koja pruža obavještajne i sigurnosne usluge za američku vladu, izjavila je da je „nedostatak sigurnosnih priprema šokantan“. Sve što se zbivalo nazvala je „katastrofalno teškim promašajem u sigurnosnom planiranju“.
Sa sigurnosnog aspekta postoje samo dva racionalna objašnjenja događaja.
Ili je riječ o namjernom politički motiviranom ili čak i sponzoriranom propuštanju mjera osiguranja, ili je nenamjerno počinjen teški obavještajni i sigurnosni propust. Ukoliko je riječ o namjernom propuštanju osiguranja na djelu je u najmanju ruku urota na najvišim razinama vlasti.
U svakoj od tih varijanti, bilo da se radi o namjernom propuštanju poduzimanju potrebnih sigurnosnih mjera ili su počinjene fatalne pogreške u sigurnosnom planiranju i provođenju mjera osiguranja, američki obavještajni sigurnosni sustav doživio je teško sramoćenje, urušavanje ugleda i u konačnici – što je najopasnije- umanjena je njegova sposobnost odvraćanja.
Utemeljeno je, stoga, postaviti i pitanje: ako je manje više neorganizirana masa uspjela ući u Kongres što bi tek mogli počiniti organizirani teroristi? Odgovor je, prema viđenom stanju osiguranja, broju i opremljenosti policijskih snaga i sposobnosti njihova vodstva jednostavan – kongresnici i senatori bili bi mrtvi ili bi završili kao taoci. U slučaju da bi ih ipak uspjeli izvući prema sigurnim prostorijama ili izvan kompleksa teško da bi sve završilo bez štete na Capitolu – jednoj od ikona američkog političkog sustava i simbola Amerike i njene moći. Prema medijskim priopćenjima, u prostorijama Kongresa pronađene se dvije eksplozivne naprave. Da su na Kongres udarile organizirane terorističke skupine ne bi ih pronašli – već bi bile detonirane.
No, nakon svih raščlambi događaja i postupanja sigurnosnih snaga nameće se ipak samo jedan racionalni zaključak. Gotovo je nezamislivo da bi moćne američke obavještajne i sigurnosne službe, financirane godišnje s milijardama dolara mogle sebi dozvoliti luksuz tako grandioznog sigurnosnog propusta. Stoga zbivanja u Kongresu imaju više veze s politikom u kojoj je netko nekome nešto smjestio nego s mogućim propustima sigurnosnih službi.
Riječ je, naime, o onoj posebnoj kategoriji sigurnosne problematike – politički motiviranom sigurnosnom propustu.
Jednostavno rečeno to je ona situacija kada se svi prave blesavi, nestručni i kada nikome nije jasno kako se nešto moglo dogoditi. Dakako, uvijek je riječ o farsi i puštanju u javnost virtualne stvarnosti u kojoj je moguće da sposobne obavještajne službe nešto tako značajno nisu znale, a da policijski sustav nije imao kapaciteta ili nije znao odgovoriti na izazov. Tako nešto jednostavno ne postoji u stvarnosti.
No, kako god bilo američkom obavještajnom i sigurnosnom sustavu i njegovoj sposobnosti odvraćanja nanesen je ozbiljan udarac.
(Napomena: tekst je objavljen 22. siječnja u tjedniku 7Dnevno)
