Mario Stefanov: STRESNA VREMENA ZA GLOBALISTE I LICEMJERE

Za europsku političku  liberalnu  elitu i središta bankarske i gospodarske moći koja iza njih stoje, sve je bilo u redu dok se u  igru rušenja međunarodnog monetarnog, ekonomskog i mirovnog  poretka uspostavljenog nakon dvaju svjetskih  ratova  i na njegovim ruševinama uspostave novog  tkzv. liberalnog poretka,  kao  globalnog sustava  geoekonomskog i geopolitičkog kaosa slobodnog nereguliranog tržišta, nije umiješao novi opasni igrač iz poslovnog svijeta – Donald Trump, predsjednik SAD-a  i američka bankarska i industrijska sila koja iza njega stoji.

Do tada su centri globalne financijske i gospodarske moći,  uz asistenciju europske i, dakako,  američke politike  pod ranijim  administracijama,   uspjele srušiti sve multilateralne sporazume  koji  su izvor međunarodnog prava, svjetskog monetarnog, ekonomskog i mirovnog poretka i na  njegovim ruševinama postupno izgraditi  novi liberalni poredak, kao ničim regulirano  geoekonomsko i geopolitičko tržište na temeljima neoliberalne doktrine. Poslovno okružje kakvo su tijekom  posljednjih desetljeća uspjeli  uspostaviti u najmoćnijim državama Zapada i prenijeti ga na slabije, njima vazalske države, napokon su uspjeli preslikati i na cijelu  međunarodnu zajednicu i razoriti međunarodni  poredak kakav je dotada postojao.

U tom presudnom trenutku,  kada je postalo više nego izgledno da je svjetski poredak nepovratno uništen i da je stvoreno neregulirano i potpuno  slobodno tržište borbe za geoekonomske i geopolitičke profite, najmoćnija svjetska velesila koja je u svemu tome igrala ključnu ulogu izvela je neočekivani zaokret u dva smjera. Washington se u eri Trumpove administracije počeo  povlačiti iz svih multilateralnih ugovora sklopljenih u okviru tog novog liberalnog poretka, sporazuma koji su u svojoj biti  kartelskog karaktera  i koje su  SAD sklopile  s drugim predvodnicima i dakako,  dobitnicima neoliberalne globalizacijske igre. Istovremeno na nereguliranom,  ekonomskom i geopolitičkom  tržištu američka politika počela  je  samostalnu igru, iskorištavajući svoju dominantnu poziciju na takvom tržištu za sebe. To je bit onoga što Trump naziva „Amerika First“. Američki  predsjednik samo konzistentno i uporno obavlja posao koji mu je povjerila američka financijska i gospodarska elita, koristeći svoje ogromno poslovno iskustvo. On se u tom novom okružju nereguliranog tržišta liberalnog poretka, za razliku od političkih vođa svih konkurenata, posebice onih iz  savezničke Europske unije, snalazi kao „riba u vodi“. Logično je, stoga,  da već samim svojim djelovanjem, neračunajući i moć američke države koja stoji iza njega,  prema svima ostalima nastupa superiorno i naizgled nepredvidljivo, bolje reći za njih nepredvidljivo. Što, uostalom, njemačka kancelarka Angela Merkel  bez savjetnika i sekundanata zna o poslovnoj areni u kojoj se zajedno s ostalim europskim  čelnicima zahvaljujući Trumpu našla?

Sada, nakon summita  G-7,  zaprepašteni  su onim što su sami proizveli  i istinskom  prezentacijom metodologije  poslovanja na slobodnom  tržištu primjenjene na diplomaciju i međunarodnu politiku,  koju im jer Trump na sastanku u kanadskom La Malbaieu  uvjerljivo demonstrirao.

Europskim licemjerima, koji  su se tako  našli pritisnuti opakim i nepredvidljivim  poslovnim igračem iza kojeg  stoji moć američke države i gospodarstva,  preusmjerena sada isključivo na smijer zaštite i promicanja američkih interesa,  odjednom više ne odgovara potpuno slobodno ekonomsko  i  geopolitičko tržište kakvo su  sami stvorili i htjeli bi,  gle čuda, ipak malo više regulacije. Tako Macron, koji  možda jedini od okupljenih političkih administratora bez pomoći  savjetnika  zna kako fukcionira tržište,  traži spas u u posljednjim preživljelim institucijama poretka koji je srušio liberalni sustav i na summitu G-7 poziva  na „obnovu globalnih pravila tržišne konkurencije i revitalizaciju Svjetske trgovinske organizacije“ (WTO). Bizarno,  liberalni poredak , barem  prema onome što je izrekao Macron , pokušava se stabilizirati institucijama koje su mu se nalazile na samom vrhu liste za eliminaciju kao posljednji relikti reguliranog međunarodnog poretka.

Uznemireni europski političari šalju panične poruke, a njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas zahtjeva „uspostavu nove ravnoteže Europe prema SAD-u u svijetlu izazova koje donosi vladavina američkog predsjednika Donalda Trumpa“. Maas, kao i ostali, osjeća da se trese tron liberalnog poretka koji su godinama stvarali i njegovog nereguliranog  geoekonomskog i geopolitičkog tržišta pa odjednom  zaziva povratak instrumenata regulacije u kaos koji su sami izazvali.  Maas zapomaže: “Trumpova egoistična politika America  First, ruski napadi na međunarodno pravo i državni suverenitet i ekspanzija gigantske Kine doveli su do toga da svjetski poredak na kakav smo bili navikli više ne postoji“.  A na koji to poredak njemački ministar vanjskih poslova zapravo misli – na onaj koji je globalizacija srušila ili na onaj koji je uspostavljen nakon toga i nazvan liberalnim poretkom? Dakako, njegove misli su uz liberalni poredak koji se svojim unutarnjim zakonitostima slobodnoga tržišta svakodnevno mijenja i u kojem nastaju ili propadaju poslovni subjekti. Ni on ni ostala europska elita najmoćnijih država nije se brinula što će se  u budućnosti događati  u vrijeme kada su svojim liberalnim intervencionizmom stvarali taj liberalni poredak, ako nije drugačije išlo čak i golom vojnom silom. Kada su razarali Bliski istok ognjem i mačem uz podmuklo korištenje instrumentaliziranog islamističkog ekstremizma u skladu sa svojim interesima i za njihov račun, pravdajući to širenjem demokracije,  nisu se obazirali na posljedice koje su nesumnjivo mogli i morali predvidjeti. Nije im padalo na pamet da će vodeća sila tog liberalnog pothvata iskoristiti nastalo stanje i zajedničke učinke pokušati usmjeriti u svoju korist.





Činjenica je da su europsku elitu u vlastitoj globalističkoj igri nadigrali svi oni koje je Maas naznačio kao prijetnje poretku,  od SAD-a,  preko Rusije do gigantske Kine kako je Maas naziva.

Američki predsjednik Trump upravo je stoga na kraju povukao potpis sa zajedničke izjave summita u kojoj  je bio naglašena „važnost međunarodnog trgovinskog sustava utemeljenog na pravilima“ i naznačena namjera „modernizacije WTO kako bi je učinili pravednijim što je prije moguće“.

Na veliku žalost kretaora međunarodnog kaosa, s padom međunarodnog ekonomskog  finacijskog i mirovnog poretka padaju i kartelski monopoli stvoreni od najmoćnih igrača koji su ga rušili,  iznikli  u ranim fazama stvaranja liberalnog,  slobodnog,   geoekonomskog  i geopolitičkog tržišta. Liberalni poredak  pokazuje svoje pravo lice. Kako mu i priliči, i po samoj njegovoj  definiciji stvara pobjednike i gubitnike,  što je činio i do sada, ali su to bili nekakva nebitna  Libija, Sirija ili Irak.  Problem je što poredak sada  ugrožava i tvorce tog liberalnog  Frankensteina, one koji su ga na ruševinama posljeratnog monetarnog, ekonomskog, socijalnog i time mirovnog poretka u Europi  izgradili. Otvorili su pandorinu kutiju i izrodili nakazni  sustav bez sustava koji više ne mogu kontrolirati.





Europsku elitu i  njezin  poredak neobuzdanog nadnacionalnog   i socijalnog liberalizma sada istovremeno ugrožava dojučerašnji  partner u zajedničkom razarajućem poduhvatu, koji nastale dobitke  preusmjerava potpuno  u svoju  korist. S druge strane  udara ga i sve snažnije rastući i čini se nezaustavljiv otpor protuglobalistički snaga i snaga nacionalnih suverenosti.

Nevolje su počele još  mnogo ranije prije dolaska Trumpa, kada su se pojavili prvi izdanci otpora liberalnom, globalističkom poretku  od strane suverenističkih snaga u Europi, oličenim u Francuskoj u liku Marine Le Pen i Mađarskoj u političkoj osobnosti Viktora Orbana  i njegovog političkog kruga. Elita je reagirala brzo i  bijesno, okrivljujući ih za razaranje liberalnog poretka, populizam, fašizam i sva zla koja su im mogla pasti na pamet. Ah da, čak su označeni i kao suradnici  „zlog ruskog diktatora“  Putina i eksponenti njegove politike u Europi.  Dakako, riječ je o čistoj prijevari od strane europske i s  njom  za vrijeme  Obamine administracije slizane američke političke elite. Ne ruši se liberalni poredak, kako tvrde,  nego suverenističke europske snage pokušavaju oživjeti  mirovni poredak suverenih europskih nacionalnih država  koji je srušen od strane  pomahnitalog, nadnacionalnog, socijalnog i gospodarskog liberalizma i tkzv. liberalnog poretka koji je nasilno instaliran temeljem globalizacijske agende. Taj tkzv. liberalni poredak srušio je, zapravo, poredak koji je osigurao desetljeća mira i suradnje u Europi pod okriljem nacionalnih država. Srušen je zajedno sa svim svojim institucijama i to od onih koji su na njegovim ruševinama uspostavili nadnacionalni liberalni poredak i koji sada svjesno kroz medije šire paniku o tobože organiziranom rušenju tog i takvog poretka zajedničkim djelovanjem Trumpove administracije i europskih snaga nacionalnih suverenosti. Rušenje liberalnog poretka ili bolje reći njegova disolucija i samourušavanje tek slijedi. Suverenističke snage u Europi s agendom revitalizacije uloge nacionalnih država u nezaustavljivom su usponu,  a vladajuća elita je svjesna da bi slijedeći europski izbori za Europski parlament  2019. godine za njih mogli biti katastrofalni. Umjesto da se prilagode novim okolnostima i uvaže legitimne težnje svojih građana i europskih naroda, elite vodećih europskih država na čelu s Njemačkom i njihova bruxelleska transmisija uporno ostaje politički živjeti u svom virtualnom svijetu.

Povijest se  već nagledala sličnih zlosutnih situacija kada je  vodeća elita izgubila svaki dodir sa stvarnošću, privukla sebi svu moć i bogatstva i narod prepustila  stihiji,  upravo kako je i danas europska elita  svoje građane izložila liberalnom  divljanju, a druge narode  agresivnom liberalnom intervencionizmu  i na kraju okrutnim,  vojnim intervencijama u cilju tobožnjeg  širenja demokracije,  a  zapravo  imperijalnom potčinjavanju pod brendom tkzv. liberalne demokracije oličene u globalizacijskim procesima.

Nikada to nije dobro završilo pa neće ni sada. Ovih dana francuski „Le Figaro“ podsjeća na trenutke pred izbijanje Francuske revolucije  1848. godine, poznate i  pod nazivom „Révolution de Février“ kao sastavnice revolucionarnog „Proljeća naroda“ u Europi.  Tada je, govoreći u Nacionalnoj skupštini Francuske mjesec dana prije revolucije,  Alexis de Tocqueville upozorio: “Čuvajte se, vjetar revolucije se približava, zar ga ne osjećate?“ Ostali zastupnici u čudu su ga gledali i ismijavali. Mjesec dana kasnije revolucija gotovo svih slojeva francuskog stanovništva srušila je monarhiju i uspostavila Drugu republiku.  Tocqueville je nakon revolucije objasnio temeljem čega je izrekao proročanske riječi: “Osjećao sam da otpor nije usmjeren na pojedinog čovjeka u vlasti već na cijelu samouvjerenu i usku vladajuću elitu koja je sebi priskrbila svu moć, sve počasti, sav politički život, a za sve ostale nisu ostavili ništa.“

Zapanjujuća je činjenica kako u ovome trenutku, kao i davne 1848. godine, europska vladajuća elita ponovo ne prepoznaje signale promjena. Otpor, koji svakim danom sve više jača, nije usmjeren isključivo na pojedine političke osobe ili stranke nego na ukupnu vladajuću elitu koja je proizvela sustav neograničenog, socijalnog i ekonomskog liberalizma, a koji je pak iz političkog odlučivanja isključio europske građane, izložio ih potpuno nepredvidivom i ničim reguliranom tržištu, počeo razbijati socijalnu i kulturološku sliku suvremenih europskih država i postupno im oduzimati nacionalni suverenitet prenašajući ga na nadnacionalna tijela EU.

U takvoj situaciji, kada nema smisleni odgovor na pitanja i zahtjeve svojih građana, europska vladajuća politička elita svim se silama trudi za sve što se događa optužiti nekog drugog,  a američki predsjednik Trump je po njima idealan cilj prebacivanja odgovornosti.

Nakon summita G-7 postalo je napadno uočljivo kako europski vodeći politički krugovi, zajedno s vodstvom najmoćnijih država svijeta okupljenih u neformalnom i međunarodnpravno ničim autoriziranom skupu iz kojeg su izbacili Kinu i Rusiju, za rušenje međunarodnog poretka pokušavaju okriviti aktualnu američku administraciju i samog predsjednika Donalda Trumpa. Kao da je urušavanje liberalnog poretka počelo od njegovog preuzimanja predsjedništva. Upravo obratno, njegova pojava i djelovanje na svjetskoj sceni rezultat su svega onoga što su činile ranije američke administracije tijekom posljednjih  desetljeća zajedno s partnerskim europskim čelnicima. Rušenje međunarodnog ekonomskog i mirovnog poretka i stvaranje nekontroliranog i kaotičnog tkzv. liberalnog poretka, zasnovanog na doktrini potpuno slobodnog tržišta preslikanog na međunarodne odnose, dovelo je Trumpa na scenu,  a ne obrnuto. Trumpa su na vlast doveli američki bankarski i industrijski centri moći upravo s ciljem da na tako stvorenom slobodnom tržištu geoekonomije i geopolitike, oslobođenog svih normi međunarodnih ugovora koji čine međunarodno pravo,  snažnije nego do sada ostvari  američke interese. Zato je  ovo što sada iznose sudionici sastanka G-7, kao ilegalnog kartela svjetskih  moćnika,  čisto licemjerje i pokušaj iskorištavanja prilike da se odgovornost za nastali kaos u međunarodnim odnosima prbaci isključivo na američku politiku i samog Donalda Trumpa.

Summit G-7 je jasno pokazao da se tkzv. liberalni poredak uistinu urušava i da se to više ne može skrivati,  a Trump  je kriv samo utoliko što je  otvorenih karata uletio među mutikaše koje za svoje interese ruše sve pred sobom, gaze slabije države, međusobno si podmeću i otimaju pozivajući se na liberalnu demokraciju. Ako išta drugo, Trump je barem otvoreno iskazao da ga zanimaju samo interesi države koju predstavlja i da se ne želi skrivati iza floskula o slobodi i demokraciji.

Licemjeri koje je ostavio svojim ranijim odlaskom sa summita sada pozivaju na novo zajedništvo,  a krivnju za krah svega što su stvarali zadnjih desetljeća, posebice pod administracijom nobelovca za mir Baracka Obame i njegove pouzdanice Hillary Clinton, uključno i barem pet ratova, pokušavaju pripisati Trumpu i njegovoj administraciji.

To njihovo zajedništvo, za čiji krah optužuju Trumpa, bili su  zapravo njihovi međusobni, ekonomski i geopolitički karteli koji se sada, kao što je to i normalno na slobodnom tržištu kakvo su, uostalom, i  stvarali  i iz poslovnog svijeta preslikali na međunarodne odnose,  kada ispune svoju svrhu raspadaju i stvaraju  nove tržišne subjekte i nove monopole. Tržišne silnice su sada, oni to osjećaju, usmjerene prema SAD-u na njihovu štetu.

Zato i gledaju na američku politiku i na Trumpa kao na nekoga tko im je zabio nož u leđa, zanemarujući činjenicu da su  takav sustav oni sami stvarali. Što su, ostalom, očekivali da će se događati  na  nereguluranom tržištu geoekonomakih i geopolitičkih opcija nego opaka borba u samim vrhovima biznisa, gdje u olujnim vjetrovima i ostaju samo  najmoćniji. A teki slijedi udarac koji će  taj liberalni poredak doživjeti na slijedećim europskim izborima.

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like