Mario Stefanov: SVILENE RUKAVICE KINESKE GEOSTRATEGIJE (2)

Pomorski put svile i uspon kineske pomorske moći

Nastavak rasta kineske gospodarske i trgovačke aktivnosti  i izgradnja pomorske sastavnice „Maritime  Silk Road“ “(MSR) projekta  „One Belt,One Road“, poznatog kao „Novi put svile“,  zahtijevala je transformaciju  Kine iz isključivo kopnene sile u regionalnu i globalnu silu koja je sposobna projekcijom pomorske moći štititi pravce uvoza energenata i pravce svoje trgovačke ekspanzije. Ona je, time,  nepovratno pokrenula proces uspona kineske pomorske moći.

“Kineski stratezi identificirali su nastalu  geostratešku ranjivost na napade s mora i prilagođavaju pomorsku politiku promjenjenim okolnostima, a u pitanju su samo brzina i stupanj kineske pomorske transformacije“  zaključuje  Scott W. Bray, visoki obavještajni časnik američke ratne mornarice  za „Asia-Policy“ br. 9, iz siječnja 2010. godine.  Prema Jonathanu Spenceu sa Sveučilišta Yale, autoru „ Search for Modern China“, Kina se simbolički vraća korijenima pomorske moći dinastije Ming iz 15.stoljeća i samo je posljednja u nizu kontinetalnih sila koje su pokušale izgraditi pomorsku moć, od Perzije i Sparte, preko imperijalne Njemačke do sovjetske Rusije pod admiralom Gorškovim. Svi su oni, prema Spenceu, nakon golemih utrošenih sredstava završili neuspjehom.

Uspjela ili ne ,Kina nema mnogo izbora. S jedne strane, mora projekcijom  vojne moći osigurati pomorske pravce uvoza energenta za rastuće gospodarstvo preko osjetljivog i nesigurnog  Malajskog prolaza i Južnog kineskog mora. Prema izvješću američkog ministarstva obrane  („Military and Security Developments Involving the People’s Republic of China 2016“) Kongresu od 26. travnja 2016. godine, Kina je pretjerano ovisna o pomorskim linijama komunikacije .Tijekom 2015. godine oko 83 posto kineskog uvoza nafte prošlo je Malajskim prolazom i Južnim kineskim morem. U 2015. godini Kina je uvezla oko 60 posto svoje opskrbe naftom, što će, prema podacima Međunarodne agencije za energiju, do 2035. godine narasti do 80 posto. Pentagon u nastavku izvješća analizira kineske planove izgradnje novih naftovoda i plinovoda kako bi se smanjila ovisnost o pomorskim opskrbnim pravcima i zaključuje da će to samo djelomično  smanjiti pomorsku ovisnost: “Unatoč kineskim naporima povećani volumen nafte i ukapljenog prirodnog plina koji se uvozi u Kinu s Bliskog istoka i Afrike, učinit će strateški SLOCs (Sea Lines of Communication )sve važnijim za Kinu.“ Osiguranje pomorskih linija komunikacije daleko od svojih obala kako za potrebe uvoza energenata tako i u svrhu pomorskog puta svile „Maritime  Silk Road“moguće je samo izgradnjom ratne mornarice „otvorenog mora“, koja je sposobna djelovati dugotrajno i daleko od svojih kopnenih baza.

Uostalom, samom geopolitičkom logikom jačanje kineske pomorske trgovine neizbježno vodi rastu kineske ratne mornarice, ukupne pomorske moći i njene prisutnosti na rutama puta svile i svjetskim morima. Nakadašnja brojna, ali uz obalne vode vezana kineska mornarica, namijenjena neposrednoj zašiti priobalja i podršci kopnenoj vojsci, skokovito prerasta u veliku mornaricu „otvorenog mora“, s velikim ratnim brodovima, sposobnim za djelovanja na oceanima. Kinezi, tako, planiranju izgradnju ukupno 4 nosača zrakoplova, pa će se nedavno dovršenom prvom kineskom nosaču zrakoplova „Liaoning“ slijedećih godina pridružiti  još jedan. „Liaoning“ je inače stari ukrajinski nedovršeni brod iz sovjetske ere kojega su Kinezi  dovršili  i modernizirali  s primarnom  svrhom  treninga osoblja i taktika uporabe za buduće kineske nosače zrakoplova nove tehnološke razine. Za sada je on jedini operativni kineski nosač zrakoplova,  a u fazi opremanja i flotnih ispitivanja  je i drugi nosač zrakoplova koji je veći i može nositi 40 posto više zrakoplova od Liaoninga. Prema „Proceedings Magazine“ američkog pomorskog instituta ( U.S. Naval Institute) iz travnja 2018. godine, u završnoj fazi razvoja je novi nosač zrakoplova pod nazivom  Project002, od 85 tisuća tona, koji će biti veći od dva prethodna i za razliku od njih neće imati ski-jump poletnu stazu, nego će imati klasičnu palubu i uzletno sletnu stazu s katapultima, kao na modernim američkim nosačima zrakoplova. Očekuje se da će ti novi nosači biti opremljeni  umjesto sada raširenih parnih katapulta elektromagnetskim sustavom katapultiranja zrakoplova, sličnim onome koji će biti ugrađen u novu klasu američkih nuklearnih nosača zrakoplova.

Na prostorima Tihog i Indijskog oceana, krcatoh velikim otocima i otočnim skupinama, s brojnim otočnim državama, i dalje su na djelu geopolitičke postavke o ulozi pomorske moći, koje je krajem 19. stoljeća postavio američki admiral, povjesničar i geostrateg Alfred Thayler Mahan u knjizi  „Utjecaj pomorske moći na povijest:1660-1783“( The Influence of Sea Power Upon History: 1660–1783) objavljenoj davne 1890. godine. Mahan je, ukratko rečeno, smatrao da je pomorska sila ključna za globalno strateško pozicioniranje države, što je kasnije sažeto u izreci „Tko vlada morem-vlada svijetom“. Sve sile prisutne na  pozornici Tihog i Indijskog ocena, uključujući i SAD, Japan, Kinu i Indiju, drže se te postavke, razvijaju pomorsku silu  i nadmeću se za dominaciju na morima, polazeći od teze Mahanovih geopolitičkih sljedbenika da srce svijeta, Euroaziju ili Mackinderov „Heartland“ kontrolira onaj koji nadzire okolna mora i dijelove kopna ili Rimland.

Kineska ratna mornarica s više od 300  ratnih brodova najveća je u Aziji i u fazi je pomaka od manjih obalnih brodova prema velikim brodovima oceanskih sposobnosti, razaračima i fregatama s modernim raketnim sustavima, podmornicama i velikom broju desantnih amfibijskih brodova koji osiguravanju mobilnost snaga pomorskog pješaštva. Kineska flota već sada je, nakon američke, druga najveća ratna flota svijeta. Za usporedbu britanska Royal Navy raspolaže sa 75 brodova, a australska ratna mornarica s 48 ratnih brodova. Novi brodovi u flotni sastav ulaze impresivnom brzinom. U razdoblju između 2014. do 2018. godine Kina je izgradila više podmornica, površinskih ratnih brodova  klase razarača i fregata, desantnih i pomoćnih brodova od ukupnog broja svih brodova koji se nalaze u naoružanju ratnih mornarica Njemačke , Indije, Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva. Dakle, u tom kratkom razdoblju porinuli su s navoza više brodova nego što ih koriste zajedno navedene ratne mornarice. Samo tijekom 2016. godine kineska ratna mornarica je naručila izgradnju 18 brodova, a u 2017. godini još 14 brodova. Za usporedbu američka mornarica je tijekom 2016. godine naručila 5 ratnih brodova i 8 brodova u 2017. godini. Ukoliko Kina nastavi naručivanje, izgradnju i uvođenje u naoružanje površinskih ratnih brodova i podmornica po sadašnjim stopama, za 15 godina raspolagala bi s 430 površinskih brodova i 100 podmornica.

Prema američkom ministarstvu obrane veliku pozornost kineska ratna mornarica posvećuje razvoju borbenih sposobnosti za ratovanje u svom priobalnom području, posebice u Južnom kineskom moru  i Istočnom kineskom moru. Na tom prostoru Kina gradi obrambeni pojas, uporište , svojevrsni obrambeni bedem koji treba poslužiti kao sigurna operativna osnovica pomorskoj sili i polazna točka pomorske komponente „Novog puta svile“. Nasipanjem  mora grade se novi otoci s poletno sletnim pistama za borbene zrakoplove i razgranatom infrastrukturom ratne i trgovačke mornarice. U svrhu jačanja tog sigurnosnog  pojasa, koji bi trebao poslužiti odvraćanju od napada s mora, Kina je povećala proizvodnju suvremenih korveta klase Jiangdao (tip 056), koje svojim odlikama odgovaraju pomorskom ratovanju u priobalnom području.  Od 2013. godine, kada je prva korveta uvedena u naoružanje, do sredine 2018. godine izgrađeno je i u flotni sastav uključeno više od 42 korvete toga tipa, još dvije se nalaze na flotnom ispitivanju, a ukupno je planirana izgradnja 50 korveta toga tipa.  Riječ je o ratnim brodovima dužine 89 metara koji se mogu koristiti u priobalnom području kao ophodni brodovi ili kao višenamjenske fregate. Na krmenom dijelu broda nalazi se platforma za laki helikopter Z-9C . Korvete su opremljene modernim navigacijskim promatračkim i nišanskim radarima i satelitskim komunikacijskim sustavom. Naoružane su lanserima protubrodskih  krstarećih projektila  YJ-83 (C-803), lanserima protuzrakoplovnih raketa  AJK-10 (HQ-10), dva trocjevna torpedna sustava. Topničko naoružavanje čine jedan top kalibra 76 mm i dva topa kalibra 30 mm.

Temeljem suvremenih standarda proizvodnje i korištenja brodova,  analitička tvrtka RAND Corporation procijenila je da se je još 2010. godine manje od 50 posto kineskih ratnih brodova moglo smatrati modernim, a da se 2017. godine već 70 posto flotnog sastava može smatrati suvremenim ratnim brodovima.

Postupno se širi operativni radijus djelovanja kineske mornarice, od obalnog pojasa, preko prvog lanca otoka do dugotranih misija na Tihom, Indijskom i Atlantskom oceanu i Sredozemlju. Ključna stavka te transformacije kineske ratne mornarice u flotu otvorenog mora, koja može djelovati tisućama kilometara od kopnenih baza, je program ubrzane izgradnje više serija modernih raketnih razarača i fregata započet 2008. godine.

U izgradnji su  veliki razarači tip 055, koje neki svrstavaju i u krstarice i koji su sposobni za pratnju i zaštitu kineskih nosača zrakoplova, pomorskih sastava i kineske trgovačke flote na cijelom Pacifiku i po linijama pomorskih komunikacija „Novog puta svile“ prema Europi. Ti razarači naoružani su protuzrakoplovnim i proturaketnim sustavima koji su slični američkom sustavu  Aegis i krstarećim projektilima velikog dometa za djelovanje po pomorskim i kopnenim ciljevima. Jedan razarač toga tipa već je u fazi operativnih ispitivanja, a pet ih je u izgradnji. Njima uz bok djeluju nešto manji razarači tip 052D ili Luyang III, kojih je 11 u aktivnom sastavu, dva u fazi pomorskih ispitivanja i 11 u izgradnji.  Udarnu snagu flote čini i šest razarača tip 052C ili Luyang II, kojih je šest u operativnoj upotrebi, dva razarača tip 052B ili Luyang I, i dva razarača tip 051C klase Luzhou, četiri razarača Project 956E (bivši ruski Sovremenny  klase), jedan razarač tip 051B i dva tip 052.  Najmnogobrojniji ratni brodovi su fregate čija izgradnja slijedi trend opremanja ratne mornarice sposobnim za djelovanje na oceanskim prostranstvima širom svijeta. U sastavu je ukupno 30 suvremenih fregata tip 054A ili Jiangkai  II.  Tijekom  2016. godine u naoružanju ih je bilo 20, što jasno pokazuje zapanjujuću izgradnju kineske flote. Podatak od 30 aktivnih je s kraja 2018. godine tako da je moguće da ih je i više u flotnom sastavu. U naoružanju su i dvije fregate tip 054, deset 053H3 i trinaest tip 053.

Ubrzano se modernizira  podmornička flota. Kina trenutno raspolaže s 5 nuklernih napadnih podmornica i 4 nuklearne podmornice sa strateškim nuklearnim projektilima  procijenjenog dometa od 7200  kilometara, i 53 konvencionalne diesel-električne podmornice. Do 2020. godine njihov ukupni broj prema procjenama bi mogao biti gotovo 80.

Kina je vodeća u svijetu i po ukupnoj tonaži ratnih brodova koje je izgradila u razdoblju od 2014. do 2018. godine. U tom kratkom vremenu izgradila je 678 tisuća tona ratnog brodovlja, što je više od ukupne tonaže ratnih mornarica Indije i Francuske zajedno. No i dalje je daleko od ukupne tonaže američke ratne mornarice koja se procijenjuje na 3 milijuna tona. Samo svaki od 11 američkih nosača zrakoplova ima 100 tisuća tona. Inače, tijekom 2018. godine udio kineske brodogradnje na ukupnom  globalnom tržištu iznosio  je  impresivnih 36,3 posto.

Nove serije razarača i fregata imaju značajno povećane protuzračne  i protubrotske sposobnosti i prilagođene su djelovanju daleko od matičnih luka.

Te flotne snage s više velikih amfibijskih brodova s budućim nosačima zrakoplova udarna su snaga zaštite za Kinu strateških pomorskih ruta dobave energenata i projekcije moći po pomorskim putovima svile – „Maritime  Silk Road“. Kina je udvostručila  i veličinu svog mornaričkog pješaštva s 10 tisuća na 20 tisuća marinaca, a planira se ukupan broj od 100 tisuća.

Kineski ratni brodovi pojavlju se već sada na svim sadašnjim i budućim smjerovima protezanja kineskih pomorskih trgovačkih ruta, na Indijskom, Tihom i Atlantskom oceanu, Crvenom i poglavito  Sredozemnom moru čije luke su ključna, najbliža i najveća vrata ulasku kineske robe na europsko tržište, a kineska tvrtka „Cosco Pacific“ pribavila je  vlasničke udjele u kontejnerskim terminalima u egipatskom Port Saidu na ulazu u Sueski kanal, Napulju i Pireju. „Čini se da je bio preuranjen zaključak  da je Zapad na Sredozemlju osigurao sferu svog isključivog interesa“, kaže Nikolas Gvosdev, profesor studija nacionalne sigurnosti na U.S.Naval War Collegu, kojeg je nekada predsjednik bio i sam admiral Alfred Thayler Mahan, otac geopolitike pomorske moći. Kako budu rasli kineski vlasnički udjeli u Sredozemlju ,tako će rasti prisutnost njihove ratne mornarice. Kina je uspostavila vojnu bazu  u Djiboutiu na prilazu Crvenom moru iz Adenskog zaljeva, na važnoj točki puta prema Sredozemlju pomorske sastavnice „Novog puta svile“. Osigurala je i korištenje luka Gwadar u Pakistanu i Hambantota u Šri Lanki, koji je dobila u 99-ogodišnji zakup od vlade Šri Lanke na ime duga prema kineskim investicijskim bankama.

Ipak, gravitacijska točka kineske pomorske strategije nalazi se puno bliže njezinim obalama,  u Istočnom i Južnom kineskom moru.Tamo je početna točka pomorskog puta svile i kineske projekcije pomorske moći i završna točka pomorskih ruta dobave energenata za kinesko gospodarstvo.Tamo se sastaju početak i kraj kineske geostrategije i tu se, u sučeljavanju s američkom i regionalnim silama i njihovim interesima odlučuje  sudbina kineske pomorske moći, geostrateškog projekta „One Belt,One Road“, i naposlijetku, i samog statusa Kine kao svjetske velesile.

Kina, stoga, na području Južnog i Istočnog kineskog mora pokušava osigurati dominatnu poziciju i ekskluzivnu geopolitičku zonu, kao jamstvo stabilnosti  gravitacijske točke svoje strategije. U Južnom kineskom moru, na spornim otočjima  Paracel i Spratleys Kinezi grade nove umjetne otoke i infrastrukturu za buduće lučke terminale i vojne baze. Inače cijelo otočje Spratly ima svega 4 kvadratna kilometra ukupne kopnene površine, ali se prostire na 425 tisuća kvadratnih kilometara pomorske površine, a Paracel otočje 7,75 kvadratnih kilometara ukupne kopnene površine na 15 tisuća kvadratnih kilometara morske površine. Sve učestaliji vojni incidenti  u Južnokineskom moru između Kine i susjednih država, a  posebice s američkim  snagama, siguran su znak da su Amerikanci i njihovi regionalni saveznici shvatili da je Kinezima to područje i ti mali komadići kopna  početna točka nove gospodarske i pomorske ekspanzije po agendi  puta svile. Kao odgovor, Kinezi su modernizirali zračnu luku na otoku Woody kojega su zauzeli 1950 . godine i na koji pravo polažu i Tajvan i Vijetnam, i osposobili je za prihvat borbenih zrakoplova. Istovremeno su na otočju Spratly izgradili tri nove zračne luke. U eskalaciji napetosti s američkom mornaricom i zrakoplovstvom u listopadu 2015. godine Kinezi su na otoku Woody rasporedili  četiri  svoja  borbena zrakoplova  J-11B. Usporedno, u Istočnom kineskom moru  zaoštravaju se napetosti između Kine i Japana oko suvereniteta nad otočjem Senkaku. Sporna otočja postaju točka direktnog sudara strateških interesa Kine i SAD-a.

U pozadini  sukoba oko otoka, koji,  istina, imaju nedovoljno istražene energetske potencijale, ipak je velika geopolitička igra ogromnih  uloga, epskih razmjera i strahovitih kriznih i ratnih potencijala. Otočja Paracel, Spratleys i Senkaku ključ su izlaska nove kineske flote projektirane  po geopolitičkim postavkama Alfreda Thaylera Mahana na otvoreno more.Takav geopolitički rasplet  neprihvatljiv je američkoj i savezničkoj japanskoj  politici, koje procjenju da bi  narušio autoritet SAD-a kao globalne  velesile i Japana kao regionalne sile i ugrozio njihove vitalne interese. Sudbina velikog kineskog pomorskog puta svile  odlučuje se zapravo na malim koraljnim grebenima i pješčanim otočićima Južnog i Istočnog kineskog mora.

(nastavlja se)

Mario Stefanov: SVILENE RUKAVICE KINESKE GEOSTRATEGIJE (1)

 

0 komentara

You may also like