Mario Stefanov: UBOJSTVO KHASHOGGIJA – PLANIRANA OPERACIJA BEZ GREŠKE

Na kraju nije više pitanje kako će živjeti i kako će se ponašati Saudijska Arabija, nego je pravi problem, kakve će posljedice na politički ustroj zapadnoga svijeta, prije svega Europe i SAD-a, imati tolika bliskost s politikom i stvarnim djelovanjem Saudijske Arabije. Preljevanje utjecaja u međusobnim odnosima je neizbježno, samo je upitno hoće li Saudijska Arabije više transformirati zapad nego što će on promijeniti nju. Kako bi narod rekao –  „s kim se družiš, takav si“.

Američki predsjednik Donald Trump, ovih dana, nakon objave nedvojbenih dokaza o ubojstvu Jamala Khashoggija u saudijskom konzulatu u Istanbulu, izvedbu i pokušaj prikrivanja komentirao je riječima – Saudijsci su ovoga puta“ teško zabrljali“.

No možda ipak nisu ništa zabrljali nego su sve izveli upravo onako kako su i željeli ? Cijela operacija izvedena je, očito, ne samo radi fizičke eliminacije Khashoggija,  nego i radi postizanja psiholoških učinaka,  prije svega na europsku i američku javnost.

Stoga su i tobožnje greške i propusti u završnom dijelu operacije radi njezinog prikrivanja čisti blef. Saudijci su, najvjerojatnije, upravo i željeli postići curenje u javnost zastrašujućih detalja likvidacije protivnika njihovog režima. Jako su  dobro znali,  ili barem morali pretpostaviti, da je Khashoggi pri ulasku u konzulat bio ozvučen i da će sve što se događa istoga trena biti na raspolaganju turskim obavještajnim službama i politici,  koja, dakako, neće propustiti priliku   kompromitirati svog regionalnog suparnika i  ključne detalje događaja pustiti u javnost.

Ništa oni nisu željeli skrivati nego upravo obrnuto – pokazati svima razinu svoje okrutnosti i bezgranične moći,  koju ne mogu više kontrolirati ni europski ni američki saveznici. Žrtvovanje dvadesetak svojih ljudi mala je cijena za ono što se, najvjerojatnije, uz samo ubojstvo željelo i postići,  a to je šok i užas u javnosti na Zapadu jer su arapskim i saudijskim prilikama takvi  događaji svakodnevni i ne izazivaju nikakvo pretjerano uznemirenje javnosti.  Sve je bilo namjenjeno upravo zapadnoj  javnosti. Tomu u prilog  govori  i  napadno uočljiva sličnost između ove operacije saudijskih službi i onih likvidacija koje je javno provodio ISIL sa ciljem izazivanja šoka i straha u javnosti, što je  također bilo usmjereno ne na regionalne suparnike i neprijatelje nego prema zapadnoj  javnosti.

Saudijska operacija sračunato je usmjerana na izazivanje šoka i prepasti  javnosti zapadnoga svijeta i namjerno je tempirana pred veliku investicijsku konferenciju u Rijadu gdje je taj isti Zapad trebao ugovoriti glavninu unosnih poslova . Poruka okrutnim ubojstvom poslana je građanima zapadnoga svijeta, javnosti Europe i SAD-a, a ne tobožnjoj saudijskoj oporbi koja je u sukobu sa vlasti samo oko preraspodjele bogatstva i moći. Onom malom broju  istinskih protivnika režima u Saudijskoj Arabiji nije bilo potrebno slati nikakvu novu i dodatnu poruku jer su već utamničeni ili im je krvnikova sablja odavno odstranila glavu.

Zapadna javnost  trebala je zorno vidjeti kakvog saveznika imaju njihove vlade i gospodarski kompleksi njihovih država.  Sklapanje poslova u vrijednosti od oko 50 milijardi dolara  na gospodarskom  skupu u Rijadu – ili kako ga romantično pokušavaju nazvati „pustinjskim Davosom“, dakle još jednim paramasonskim i izvaninstitucionalnim skupom  svjetskih, gospodarskih i političkih moćnika – unatoč svemu što se dogodilo posljednja je poruka europskoj i američkoj javnosti, sada od strane njihove vlastite gospodarske i političke elite. Ona jednostavno glasi  – ukoliko mi za sada  zbog te nesretne demokracije ne možemo na europskim i američkim prostorima djelovati toliko nasilno kao naši saudijski partneri radi održavanja moći uskog kruga financijske i gospodarske oligarhije,  odnosno povoljnog režima za nastavak neoliberalne gospodarske i društvene agende,  onda to mogu naši arapski prijatelji i saveznici. Ako su oni bez ikakvih posljedica mogli učiniti ovakvo zlodjelo nad ozvučenim i zaštićenim  milijunašem i uz to američkim državljaninom, što tek mogu učiniti vama, vašim kćerima i sinovima ukoliko mi to od njih zatražimo. Lako je, uostalom, moguće, da su Khashoggija  američke i druge zapadne službe i uputile u saudijski konzulat obećavajući mu zaštitu iako su znale što će se dogoditi,  jer teško da bi osoba tolikog iskustva i izgrađenih međunarodnih veza mogla tek tako donijeti suludu odluku koja ga je stajala glave.

Potpuno je jasno kako saudijska operacija nije poduzeta bez američke i europske neposredne potpore ili unaprijed dane suglasnosti za takva djelovanja. Drugim riječima Zapad i Saudijska Arabija rade zajedno, koliko god to, za sada, prosječnom građaninu bilo nezamislivo,  a krunski dokaz svega je odsutnost bilo kakvih učinkovitih zapadnih sankcija Saudijskoj Arabiji i sklapanje krvavih poslova u Rijadu uz opće odavanje počasti saudijskom krunskom princu Muhammedu bin Salmanu, stvarnom vladaru kraljevine i najvjerojatnijem nalogodavcu ubojstva, koji se u jednom trenutku, na opće oduševljenje prisutnih, pojavio na investicijskom skupu u Rijadu. Neobvezujuća rezolucija Europskog parlamenta, kojom se neodređeno poziva na uvođenje nekakvih sankcija prema Saudijskoj Arabiji, opet je samo blef  i prazna puška u cilju zavaravanja javnosti, koja treba samo prikriti stvarnu uvezanost elitne europske politike sa saudijskim režimom.

Uostalom, i imigracijska navala na Europu s prostora Bliskog istoka organizirana je i provedena od strane istog kruga usko povezanih arapskih, europskih i američkih centara financijske i gospodarske moći u kojem Saudijska Arabija na arapskoj strani  toga klana ima odlučujući utjecaj. Inducirana imigracija na europske prostore u potpuno je istoj funkciji šokiranja javnosti i njene pripreme za nasilno održavanje vladajuće elite,  postojeće financijske i gospodarske paradigme i moći europske i američke elite potpuno interesno slizane sa saudijskim satrapima i drugim diktatorima iz famoznog Vijeća za suradnju u Zaljevu (Gulf Cooperation Council – GCC). Zaljevske monarhije članice tog vojnog i  političkog saveza s izuzetkom Omana, najmračnije su diktature suvremenog svijeta,  koje SAD i europski saveznici pokušavaju transformirati u tkzv. arapski NATO, nimalo ne skrivajući tu suludu namjeru.

Američka i europska politička i gospodarska elita zapravo zavidi saudijskim i ostalim vladarima iz GCC-a jer su oni upravo ono što bi ta elita zapravo željela biti da nema tih prokletih i po njima zastarjelih demokratskih procesa.

Možda je princ Muhammed bin Salman slika onoga što će oni biti na europskim prostorima  za koje desetljeće ukoliko se nastavi ovakav tijek političkih zbivanja u Europi. Uostalom, već sada se u  rubnim provincijama EU i zapadnog carstva događaju ne manje okrutne stvari od onoga što se dogodilo u saudijskom konzulatu. Sredinom listopada prošle godine na Malti je eksplozivnom napravom, podmetnutom pod  automobil,  likvidirana malteška novinarka Daphne Caruana Galizia,  koja je istraživala poslovnu i političku korupciju u zemlji, a naročito je bila kritična prema premijeru. Naime, objavila  je dokumente koji  premijera Josepha Muscata dovode u vezu s financijskim skandalom „Panama Papers“. Eksplozija je bila toliko snažna da je Daphne Caruana Galizia jednostavno isparila, a komadići njenog tijela skupljani su pincetama. Za ubojstvo je optužena nekakva grupa lokalnih kriminalaca koja se okupljala „ispred središnjeg  skladišta za krumpir“. Vjerovali ili ne, to je rečeno u službenoj  izjavi  malteškog Ministarstva unutarnjih poslova. Svi osumnjičeni, kako se moglo i očekivati,   ovih su  dana pušteni na slobodu. Inače, malteške vlasti imaju službeni program prodaje EU putovnica za velike svote novca uglavnom pripadnicima raznih kriminalnih,  a najvjerojatnije i terorističkih skupina i time se malteška vlast ponosi kao maštovitim doprinosom razvoju  svojeg gospodarstva. No to je pak sitnica prema  razgranatom poslu  šverca i daljnje preprodaje libijske nafte. Nesretna Daphne  Galizia glavom je platila svoje petljanje po tim poslovima,  a za razliku od saudijskih mesara, operacija njene likvidacije provedena je u demokratskom ozračju i uz puno poštovanje nezavisnosti pravosuđa, što je jedna od stečevina Europske unije.

No takav način djelovanja je krajnje zamoran i traži veliki psihološki  angažman izvršitelja ubojstava,  a stvaraju se i dodatni troškovi kroz pravosudni sustav,  pa bi saudijska metodologija bila puno učinkovitija. Europska politička liberalna elita uistinu nije daleko od takvog zaključka i stoga ne čudi njihov blag odnos prema ponašanju Saudijske Arabije i ostalih mračnjaka iz „arapskog NATO-a“ poznatog kao GCC-a.

Sam američki predsjednik Trump je na početku afere ubojstva Khashoggija otvoreno izjavio da bez američke podrške vlast u Saudijskog Arabiji ne bi opstala ni dva tjedna, što je potpuno točno,  ali je ostavio otvoreno pitanje zbog čega ne ograniči tu podršku ili je uvjetuje ili pak potpuno povuče. No i zadržavanje potpore također je u cilju poruke da Washington i Zapad bez ikakvih ograda podržavaju Rijad i da su nerazdvojni prijatelji što god se dogodilo – inače uobičajni mafijaški iskaz – a od takvog prijatelja se potpuno prirodno može tražiti protuusluga,  pa ako je potrebno i onakva kakva je prikazana u Istanbulu. Kako bi rekli likovi iz filma „Kum“ – možda ću te jednog dana nešto trebati.

I američka i europska politika zbog gospodarskih i financijskih interesa,  a sada, nažalost,  i zbog sve veće ideološke i metodološke bliskosti, uporno je godinama utišavala sve one glasove koji su upozoravali na razorno djelovanje Saudijske Arabije, ne samo na Bliskom istoku nego i na globalnoj razini, posebice u Europi.  Postupano je na taj način čak i onda kada su upozorenja dolazila od vlastitih obavještajnih službi. Tako se vlada kancelarke Angele Merkel krajem 2015. godine javno ogradila od izvješća svoje izuzetno sposobne i objektivne obavještajne službe BND  (Bundesnachrichtendienst ),  koje je upozoravalo na aktivnosti Saudijske Arabije na planu širenja islamističkog ekstremizma,  kako na Bliskom istoku,  tako i u Europi uz gotovo otvorenu podršku saudijskog vrha. BND u svom izvješću navodi: “Koncentracija ekonomske i vanjskopolitičke moći u rukama princa Muhammeda bin Salmana  (koji je tada tek započinjao svoj pohod na vlast-op.a.) nosi sa sobom latentni rizik da bi on u pokušaju da za očevog života utvrdi svoju poziciju budućeg vladara mogao izazvati sukobe s ostalim članovima kraljevske obitelji i nezadovoljstvo stanovništva  ekstremno skupim gospodarskim mjerama i reformama“. Izvješće dalje navodi, da je saudijska kraljevska obitelj diljem arapskog i islamskog svijeta, kao i u Europi,  uložila milijarde dolara zarade od nafte kako bi proširila utjecaj vehabizma, fundamentalističke grane islama koja je službena religija u Saudijskog Arabiji. Njemačko vodstvo jednostavno je odbacilo izvješće svoje vlastite obavještajne službe, koje je, sada vidimo,  proročanski posebno apostrofiralo ulogu  princa Muhammeda bin Salmana i vođeno ekonomskim,  ali, nažalost, sve je očitije i političkim interesima dalo povjerenje vlastima u Rijadu.

Saudijska Arabija podržavala je teroriste sve dok vrag nije došao po svoje, kada je ISIL-ova  Islamska država pokucala na njihova vrata, a SAD i  saveznici nominalno su je ugurali  u svoju protuterorističku koaliciju i borbu protiv kalifata. Iako Rijad nikada nije stvarno i iskreno sudjelovao u borbi protiv ISIL-a, već samo pristupanje koaliciji izavalo je protivljenje dijela vladajuće elite saudijske kraljevske obitelji koja broji oko četiri  tisuća muškaraca, jer se žene ne računaju, posebice nekih prinčeva izuzetno bliskih vehabistima. Vehabije, koje slijedi i masa  običnog puka  zahtijevajući  nastavak pomoći  islamističkim ekstremnim  skupinama i sve otvorenije tada napadaju  kraljevsku obitelj zbog sudjelovanaja u ratu protiv Al Qaede i Islamske države  smatrajući ih nedovoljno dobrim vjernicima da bi i dalje bili čuvari svetih gradova u Saudijskoj Arabiji – Meke  i Medine. Spominje se tada u procjenama zapadnih analitičara i mogučnost državnog udara u sprezi dijela kraljevske obitelji i vehabija.

A vehabije nisu bilo tko u Saudijskoj Arabiji, oni su temelj moći  dinastije Saud i njezine države. Veza Sauda s vehabističkim tumačenjem Islama počinje s vjerskim  učenjakom i reformatorom Muhammadom ibn Abd al-Wahhabom, koji je 1750. godine udružio snage s vladarem mjesta Diriyah, Muhammadom ibn Saudom, čiji su nasljednici, kasnije znani kao dinastija Sauda, do početka 19. stoljeća s masovnom potporom naroda  oduševljenog  vehabizmom osvojili većinu Arabije  i stvarali svoje države od kojih je kraljevina Saudijska Arabija treća u nizu.

Saudijska elita, u čijim je rukama gotovo cijelo bogatstvo zemlje, osjeća se  nesigurno, pa  jača i unutarnja represija, a sve su češće kazne prema vehabijskom tumačenju šerijatskog prava. Iz godine u godinu raste broj izvršenih smrtnih kazni koje se provode dekapitacijom sabljom. Posebice brzi porast  može se pratiti od  2014. godine. Te godine izvršena su 83 javna smaknuća odrubljivanjem glave uz odobravanje i klicanje okupljene mase, od kojih su neka bila posebno krvava i okrutna, kao,  kada je ženi osuđenoj za ubojstvo pokćerke, koja se otimala i vikala da je nedužna, krvnik tek trećim udarcem uspio odrezati glavu. I  slijedeća 2015. godina počela je obećavajuće, pa je prva smrtna kazna dekapitacijom izvršena već 1. siječnja. Tijekom 2017. godine  broj  izvršenih smrtnih kazni dosegnuo  je broj od 150, a u samo prva 4 mjeseca ove godine Saudijska Arabija pogubila je 48 osuđenih osoba. Smrtne kazne, osim za ubojstva, najčešće se  izriču  za trgovinu drogom ali i vještičarenje. Učestala je i kazna javnog bičevanja.

Saudijski bloger Raif Badawi osuđen je 2012. godine  na 10 godina zatvora i 1000 udaraca bičem i to 20 tjedana uzastopno po 50 udaraca tjedno i novčanom kaznom zbog rasprava koje su se odvijale na njegovom blogu o vjerskim i političkim pitanjima u Saudijskoj Arabiji. Blog je, dakako, zatvoren kao i pokretač koji je 9. siječnja 2015. godine primio prvih 50 udaraca bičem, ali je snimka javnog bičevanja ovoga puta objavljena na YouTubeu, pa su su uslijedili prosvjedi po europskim metropolama i reakcije  Amnesty Internationala koji je zapadne čelnike prozvao da su “stavili brnjice na usta zbog svojih komercijalmih i obrambenih interesa“. Britanski ministar vanjskih poslova Philip Hammond  neposredno nakon toga susreo se  sa  saudijskim veleposlanikom princem  Mohammedom  Nawwafom  bin Abdelazizom  na protuterorističkoj konferenciji održanoj u Londonu, pa je glasnogovornik  britanskog ministarstva vanjskih poslova bio prisiljen izjaviti: “Mi smo ozbiljno zabrinuti zbog slučaja Raifa Badawia. Osuđujemo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće kažnjavanje u bilo kojim okolnostima“. Nesretnom Raifu tako je odgođeno daljnje bičevanje, ali nastavlja izdržavati desetogodišnju robiju.

A  samo koji  tjedan  kasnije, povodom  smrti kralja Abdullaha na Buckinghamskoj palači i vladinim zgradama  britanske  zastave su  spuštene na pola  koplja. Na čuđenje i  kritike zbog toga vlasti su odgovorile kako je to primjereno „u trenutku smrti kralja države koja je vjerni saveznik Velike Britanije u ratu protiv islamskog terorizma“.

Štoviše, američki predsjednik Obama tada  skraćuje posjet Indiji i hita u Saudijsku Arabiju na sastanak s novim kraljem Salmanom.

Raif Badawi i dalje je u zatvoru, a u međuvremenu uhićena je i njegova sestra Samar Badawi.

U kolovozu ove godine kanadska ministrica vanjskih poslova Chrystia Freeland svojim tvitom prigovorila je saudijskim vlastima zbog njenog  zatvaranja  i zagovarala puštanje na slobodu. Reakcija Rijada bila je drastična – protjerivanje kanadskog veleposlanika i prekidanje svih trgovinskih odnosa s Kanadom, čime je Saudijska Arabija jasno iskazala moć  prema svojim nominalnim zapadnim saveznicima  i volju za neograničenom slobodom provođenja svojih političkih poteza.

Od ljeta 2017. godine Saudijskom  Arabijom efektivno, umjesto kralja Salmana koji boluje od Alzheimerove bolesti, upravlja prijestolonasljednik krunski princ Muhammad bin Salman. Ništa u saudijskoj politici se ne događa bez njegove odluke pa tako ni ono što se  događalo u konzulatu u Istanbulu.

Kroz desetljeća  vlasti saudijska dinastija, držeći ključeve nafte i petrodolara, postala je jedna od najbogatijih i najmoćnijih obitelji svijeta, ustrojena kao kakva korporacija s isprepletenim gospodarskim i finacijskim vezama sa zapadnim kapitalom. Nije tajna da su mnogi  bivši i moguće budući američki, britanski i francuski državni dužnosnici članovi nadzornih odbora ili savjetnici u saudijskim tvrtkama, a za samo jedno predavanje na sveučilištu u Rijadu odabranim zapadnim političarima plaća se po više stotina tisuća dolara.

Na kraju nije više pitanje kako će živjeti i kako će se ponašati Saudijska Arabija, nego je pravi problem, kakve će posljedice na politički ustroj zapadnoga svijeta, prije svega Europe i SAD-a, imati tolika bliskost s politikom i stvarnim djelovanjem Saudijske Arabije. Preljevanje utjecaja u međusobnim odnosima je neizbježno, samo je upitno hoće li Saudijska Arabije više transformirati zapad nego što će on promijeniti nju. Kako bi narod rekao –  „s kim se družiš, takav si“.

0 komentara

You may also like