Zoran Meter
Prošlo tromjesečje, čak 81% ruskog uvoza novih automobila pokrivao je uvoz iz Kine, u usporedbi s 28% u prvom kvartalu ove godine. Slični procesi odvijaju se i na području mobilne komunikacije. Tako je kineski Xiaomi Corp. bio najprodavaniji proizvođač pametnih telefona u Rusiji u drugom tromjesečju, detronizirajući Samsung, a tri od pet vodećih brendova bili su kineski
Police ruskih supermarketa i dalje su pune tehničke i druge robe sa zapada, što mnogi povezuju posredničkom ulogom Turske, čije tvrtke pomažu onim zapadnim u zaobilaženju proturuskih sankcija (naravno, turske kompanije pritom i same dobro zarađuju, kako u smislu provizija tako i plasmana vlastitih proizvoda, što iritira Washington koji im prijeti sankcijama za koje je njih malo briga jer turski državni vrh prešutno podupire takvu poslovnu politiku, poglavito u kontekstu aktualne krize koja duboko potresa tursko, kao i mnoga svjetska gospodarstva).
Međutim, sve te „poluilegalne operacije“, gledano iz kuta pokretača sankcija, nisu dovoljne da bi zapadni proizvođači zadržali dominantne položaje na velikom ruskom tržištu. Razloga je više: od većih cijena do pomanjkanja povjerenja ruskih potrošača u jamstva i servisiranje (ako je riječ o tehničkoj robi).
Zbog svega toga jedna druga zemlja itekako znalački koristi situaciju i nastali vakuum na ruskom tržištu zbog povlačenja ili znatnog smanjenja poslovanja zapadnih brendova. Riječ je, naravno, o velikoj i moćnoj Kini, čije tvrtke sada sa zadovoljstvom trljaju ruke.
O tome najbolje svjedoči i slijedeći tekst kojeg je 30. kolovoza objavio američki Bloomberg.
Prema navodima te agencije, kineski automobili, televizori i pametni telefoni zamjenjuju uvoz iz Njemačke i Južne Koreje u Rusiji dok je njezino tržište preoblikovano sankcijama i egzodusom zapadnih marki nakon Putinove invazije na Ukrajinu.
Medij navodi kako sankcije otežavaju trgovinu pa se Rusija nastoji odmaknuti od daljnjih poremećaja okrećući se proizvodima iz zemalja koje se nisu pridružile američkim i sankcijama saveznika SAD-a. Osim toga, stoji dalje u tekstu, Moskva također preuređuje pravila kako bi svom državnom imovinskom fondu omogućila ulaganje u valute Kine, Indije i Turske, nakon što su joj sankcije blokirale kupnju eura i dolara.
Ovdje bih podsjetio kako je upravo nemogućnost ruske nabave spomenutih valuta i korištenja njima u trgovini (SAD su čak branile plaćanje ruskog državnog duga u eurima ili dolarima, pravdajući to uvedenim sankcijama, nastojeći proglasiti navodnu nesposobnost Rusije da otplaćuje svoje prispjele financijske obveze prema kreditorima i time obeshrabriti investitore) bila glavni motiv za Putinovu uredbu s kraja travnja ove godine, o nužnosti plaćanja ruskog plina u rubljama. To je izazvalo oštre prosvjede EU, a pojedine članice odmah su odbile taj novi ruski zahtjev (smatrajući ga kršenjem ugovornih obveza, što je točno, ali to su isto za Rusiju i zapadne sankcije koje nisu odobrene od strane VS UN-a i kojima je cilj uništavanje ruske ekonomije uz, naravno, i političke motive koji idu u smjeru demontaže ruske vlasti), pa im je Gazprom vrlo brzo zatvorio dovod plina (Bugarska, Poljska, Finska).
Kako dalje navodi Bloomberg, rat je ubrzao okretanje Rusije prema Aziji, a pomaci koji su prije bili potrebni godinama sada se događaju na mjesečnim razinama. Transformacija podvlači crtu ispod procesa koji je počeo još na početku Putinove vladavine, s promjenama koje su zahvatile gospodarstvo od bankarskog sektora do prodaje energije.
Kineski automobili i detronizacija Samsunga
Prošlo tromjesečje, čak 81% ruskog uvoza novih automobila pokrivao je uvoz iz Kine, u usporedbi s 28% u prvom kvartalu ove godine.
Slični procesi odvijaju se i na području mobilnih komunikacijskih usluga. Tako je kineski Xiaomi Corp. bio najprodavaniji proizvođač pametnih telefona u Rusiji u drugom tromjesečju, skinuvši s trona Samsung, a tri od pet vodećih brendova bili su kineski, prema Mobile TeleSystems PJSC, najvećem ruskom mobilnom operateru.
Budući da je Kina sve važniji partner, trgovina juanom ove je godine (koja još nije završila!) porasla više od 40 puta na Moskovskoj burzi i “sada je počela dominirati trgovinom prema tradicionalnijim valutama”, o čemu govori Ivan Čakarov, glavni ekonomist Citigroup-a za Rusiju, kojeg citira Bloomberg.
Strateške zablude
Dakle, nije teško zaključiti ono što o zapadnim sankcijama već dugo pišu i najutjecajniji američki i britanski poslovni mediji: sankcije, nedvojbeno, teško pogađaju rusko gospodarstvo, ali njihov bumerang, čini se, još više negativno utječe ne samo na zapadne tvrtke koje gube veliko tržište u koje su ulagale velika sredstva, već i po čitave gospodarske sektore pa i ekonomije u cjelini.
Inflacija i energetska kriza neposredna su posljedica što vlastitih strateških zabluda u sankcijskim i energetskim politikama, što svjesnih poteza Moskve da udaraju svojim najjačim oružjem – energetikom – na najbolnija mjesta (prije svega) EU – njenu energetsku ovisnost. Zamjene ruskim ključnim energentima teško je pronaći, Katar je nedavno odbio dugoročnu opskrbu Njemačke svojim ukapljenim plinom, američki LNG je nedostatan i skup za potpunu kompenzaciju ruskog, a OPEC+ iznova najavljuje smanjenje proizvodnje nafte što će dovesti ili do zadržavanja i dalje dostatno visokih cijena „crnog zlata“ ili do njihovog povećanja. Dakle, doba jeftine ruske energije za EU je prošlo, a načina za njenu kompenzaciju nema. Ono što se uspijeva nabaviti je višestruko skuplje. Neće u EU nikada nestati ni nafte ni plina, ali će im cijene (prije svega plina) otići u nebo što će devastirati tradicionalnu industriju i učiniti je nekonkurentnom na globalnom tržištu. Posljedice, ekonomske i socijalne bit će goleme.
Ima li nade?
Sada smo tu gdje jesmo, u klasičnoj pat-poziciji između Rusije i Zapada, gdje prostora za uzmak više gotovo da i nema. Međutim, stvari se ipak pomiču, istina vrlo bojažljivo i sporo, pa se, tako, po prvi put i na službenim sastancima ključnih foruma Europske unije posve otvoreno čuju mišljenja pojedinih zemalja članica kako bi možda bilo nužno preispitati proturusku sankcijsku politiku.
Ali ne treba gajiti iluzije. Do toga je još dalek i trnovit put kojeg će morati prijeći ponajprije europsko stanovništvo, koje će najviše i plaćati zablude svojih političkih elita. Ne svi, jer iznimka uvijek ima.
Mađarska je, tako, upravo osigurala dotok novih količina ruskog plina temeljem novog ugovora kojeg je prije cca dva mjeseca sklopila s Moskvom, o dopunskih cca 700 milijardi m3 plina za svoje potrebe. Budimpešta je prošlog tjedna ruskom Rosatom-u izdala licencu za izgradnju dvaju novih reaktora za svoju jedinu nuklearku Pakšu čime se Mađarska od uvoznika, pretvara u izvoznika električne energije. One iste, čija cijena upravo dramatično raste diljem EU.
Mađarskoj se već odavno više nitko ne smije niti kritizira njenu politiku, osim u ideološke svrhe.
Ali ideologija, koja uvijek služi isključivo politici, nema baš nikakve veze s ekonomijom i njezinim zakonitostima. One su te koje na kraju jedine određuju uspjeh ili propast samih politika, kao i onih koji ih provode u praksi.
