N. Živanovski-Stolić: U dobronamjernost francuskog prijedloga ne bi povjerovala ni francuska sobarica

dr. Nenad Živanovski-Stolić

Prosvjedi u glavnom gradu S. Makedonije Skopju, protiv takozvanog francuskog prijedloga, s kojim se trebaju odblokirati pristupni pregovori države za članstvo u EU, ušli su u drugi tjedan. Prosvjednici ne samo što ne posuštaju, već i dobivaju na brojnosti i mobilnosti. Već su postavili i šatore ispred Sobranja kako bi bili prisutni cijelo vrijeme dok se prijedlog ne odbaci. Također i kreativnost prosvjednika nije upitna, ocjenjuje li se preko performansa kojeg su napravili s montiranom francuskom giljotinom na kojoj je pisalo „francuski prijedlog“, što se može tumačiti dvojako: kao obezglavljivanje makedonske države i nacije prihvati li se prijedlog. Međutim, i alternativni pogled nije odsutan: giljotina čeka onog tko potpiše i prihvati francuski prijedlog.

Da li se još netko sjeća da je, davnog, 21. lipnja 2003. godine EU održala u Solunu Smmit za Zapadni Balkan? Na njemu su zemlje Zapadnog Balkana dobile jasnu perspektivu da su buduće članice EU. Tada se u Solunu, između ostalog, govorilo i o datumu tog velikog proširenja: prvi put je bilo predviđeno na stotu obljetnicu početka Prvog svjetskog rata, 2014., kao simboličan podsjetnik da je na ovim prostorima počeo Veliki rat. Potom je kolektivno članstvo produljeno za četiri godine, za 2018. – na stotu obljetnicu završetka Prvog svjetskog rata.

Od summita u Solunu održano je još desetak summita za Zapadni Balkan, ali, za divno čudo, nitko nije postavio pitanje zašto planirano proširenje u Solunu 2003. Nije ispunjeno ni 2014. ni 2018. S takvim iskustvom iza sebe, na 110. Obljetnicu početka Prvog svjetskog rata, 2024. godine, realnije je očekivati ​​da će izbiti novi svjetski rat nego što će Makedonija ikada postati članica EU.

Trgovina u kojoj ulažeš sve, a možda ne dobije ništa





Odakle, onda, ta euforija kod makedonske vlade, nakon promjene imena, da će Makedonija, prihvaćanjem francuskog prijedloga, u realnom roku ući u sigurnu procedure za punopravno članstvo? Uzimajući u obzir prethodna   iskustva Makedonije sa svim odlukama Vijeća ministara EU, ova mala balkanska država nalazi se u bizarnoj političkoj situaciji, da ide na tržnicu trgovati, pri čemu nešto ulaže (prethodno promjenu imena države, a sada I ostalih nacionalnih I državnih atributa suvereniteta), kako bi nešto drugo dobila – članstvo u EU. Svaki trgovac će vam reći da je to nerealna trgovina, gdje nešto prodajete, a zauzvrat ne dobivate ništa, osim obećanja da će vam jednog dana možda biti plaćeno za ono što ste prodali.

Tako rezonira običan trgovac. No, postoji li i u makedonskoj vladi cost-benefit analiza koja bi na kraju pokazala da je promjenom imena i sada prihvaćanjem francuskog prijedloga država na dobitku i da će joj biti plaćeno za ono što je prodala – siguran ulazak u EU? I što ako završni račun pokaže da će biti na gubitku – možda počnu pregovori, ali bez jamstva za ulazak? A ime je već promijenjeno, nacionalni i državni atributi suvereniteta nagrđeni ili ukinuti. A, povratka natrag nema.

Da je takav ishod sasvim realan govori i najpovršnija analiza metodologije upravljanja i držanja država u regiji u pokornosti od strane zapadnih diplomata i EU birokrata. Ispred države se postavljaju nemogući zahtjevi, koji zadiru u njihov suverenitet i od njih se traži pregovaranje i kompromis, iako su to stvari o kojima niti jedna država koja drži do sebe ne bi pregovarala. Upravo to Zapad radi Zapadnom Balkanu zadnjih tridesetak godina: najprije, Makedonija je morala pregovarati i promijeniti ime države, a sada se Francuskim prijedlogom treba obezličiti. Srbija da pregovara i odrekne se svog teritorija u dijelu Kosova, a u Bosni se od (srpskog) entiteta traži da se odrekne prava koja mu pripadaju po Daytonskom sporazumu, pod izgovorom izgradnje nekakvog imaginarnog građanskog koncepta države, a što, zapravo, predstavlja majorizaciju Muslimana nad Srbima i Hrvatima. I sve se to treba uraditi dobrovoljno.





Uz takve, nepristojne zahtjeve za kompromisom, Zapad dobiva pet u jedan:

1. Daje vam lažnu nadu za članstvo u EU

2. Zapadni Balkan skida s dnevnog reda na duže razdoblje

3. Ne mora jasno dati do znanja kako nema namjeru primiti vas u svoj klub

4. Komforno može vladati regijom svo vrijeme

5. Ne dozvoljava da potražite alternativnu perspektivu nakon što vam postane jasno da je njegova ponuda za članstvo u EU samo fiktivna. Narodnim jezikom rečeno, položaj u gore visoko, u dolje duboko.

Proizvodnja pristanka

Pristup Zapada, u kojem države Zapadnog Balkana tjera na postizanje kompromisa oko tema o kojima se ne može pregovarati, u diplomaciji se naziva “proizvodnja pristanka”, koju je prvi spomenuo politički komentator I otac modernog američkog novinarstva Walter Lippmann. Proizvodnja pristanka znači da se država (V. Lippmann govori o “zbunjenom stadu ili krdu”) izlaže pritiscima, prijetnjama (I ratom), non-paperima, diplomatskim “uvjeravanjem” da popusti i pristane na isporučeni zahtjev. Kada se to dogodi, onda će vas zapadni diplomati uvjeravati da ste se sami odlučili na kompromis i da se nemate pravo ljutiti na drugoga, što je formalno istina, ali je u biti vrlo pokvarena i licemjerna diplomatska manira. Takvim pristupom pokazuju da vas ne smatraju čak ni plemenom, već stadom – i to zbunjenim.

Ono što EU traži od Makedonije je upravo to – pritisak da se proizvede pristanak, koji bi u međudržavnim I međunarodnim odnosima iza ozbiljne države bio protumačen kao povod za rat. Dakle, za jedne je to kompromis I perspektiva za svijetlu budućnost u EU, a za druge casus belli.

Probajmo razjasniti ovu tezu povijesnim iskustvom. Na početku teksta, bio je spomenut Prvi svjetski rat. Na pitanje što je do njega dovelo, mnogi će odgovoriti ubojstvo prijestolonasljednika Ferdinanda u Sarajevu. Točno, ali ne i najtočnije. Rat je počeo nakon što je tadašnji srpski premijer Nikola Pašić odbio ultimatum Austrije, jer je bio protivan tadašnjem ustavu Kraljevine Srbije. U njemu se tražilo da Srbija dopusti austrijskoj vladi da u Srbiji istražuje I uhiti osumnjičene za ubojstvo nadvojvode Ferdinanda. Pašić je imao dvije mogućnosti: ili promijeniti ustav pod prijetnjom rata i dozvoliti stranoj policiji da pritvara srpske građane, ili odbiti ultimatum. Odabrao je ovo drugo i pod cijenu rata kojeg nitko nije želio, ali ste ponekad primorani na to u obrani suvereniteta države.

Makedonija je u svojoj kratkoj povijesti neovisnosti već dva puta prihvatila promjenu ustava pod vojnom prijetnjom I političkim ucjenama – prvi put 2001.u sukobu s Albancima, drugi put 2018., pod pritiskom Grčke promijenila je ime države, treći put, sada, pod pritiskom Bugarske. Ako se i sada prihvati, sigurno će biti i četvrti i peti…

Zato je država I dovedena u ovakvu situaciju kakvu imamo – da vas EU ne može toliko poniziti koliko vi to možete prihvatiti, i da se I dalje nalazite na startnoj poziciji, odnosno da je mrkva korak ispred vas – magarca.

Što ako se prihvati prijedlog, a što ako se odbaci

Znajući za makedonsku upornost u samoponižavanju, EU je sada u dobitnoj poziciji, što god Skopje bude odlučilo. Ako prihvati francuski prijedlog, dugoročno će ući u spiral novih ucjena, najava, očekivanja, obećanja, a sve u cilju neostvarivanja krajnjeg cilja – Makedonija u EU. I to je posve izvjesno, jer je francuski prijedlog napisan takvom diplomatskom lingvističkom akrobatikom, da se može tumačiti kako kome odgovara, pa otuda I uvjeravanje makedonskog ministra vanjskih poslova Bujara Osmania da se ovim prijedlogom štite osnovni nacionalni i državni interesi. No, kada dođe do provedbe napisanog, izvjesno je da će se primjenjivati tumačenje koje će Sofija dati, pod prijetnjom veta koji će stalno vrebati ako se to tumačenje ne bude prihvatilo.

Tada, prema sofijskom tumačenju prijedloga, Skopje bi trebalo priznati da su Makedonci narod-derivat Bugara, nastao 1945. godine, kao proizvod komunističkog inženjeringa. Također i povijest makedonskog jezika morat će se prihvatiti prema bugarskim tumačenjima da je to idiom bugarskog književnog jezika. Udžbenici makedonske povijesti i makedonskog jezika prije korištenja u obrazovnom procesu morat će biti poslani na recenziju u Sofiju. Bugarska manjina, koja je na posljednjem popisu stanovništva u zemlji iz 2021. po brojnosti unutar statističke pogreške, morat će biti upisana u ustav zemlje. Svaki negativni komentar običnog građanina protiv bugarske države i nacije u javnom diskursu ili na društvenim mrežama trebao bi se  kvalificirati kao govor mržnje i kazneno sankcionirati, što ne isključuje i prijetnju zatvorskom kaznom. Bugarska prisutnost u Makedoniji tijekom Drugog svjetskog rata u udžbenicima povijesti ne smije se tumačiti kao okupacija, već kao administracija, a na spomenicima Makedonaca koje je ubila bugarska vojska treba se izbrisati da je to učinio bugarski fašistički okupator. Ako prihvati ovakav francuski prijedlog, Makedonija će ući u orvelovsku stvarnost, u kojoj će se povijest retuširati, jezik modelirati kao rezultat političke supremacije, a sloboda govora ući u sivu zonu, pod stalnom prijetnjom progona i kažnjavanja.

Ako, pak, francuski prijedlog bude odbijen, to će opet biti as na deset za EU, jer će se razlog ne počinjanja pregovora prenijeti na Skopje, a ne na njihov prijedlog koji je nemoguće prihvatiti. Time će EU na duži rok skloniti S. Makedoniju izvan svog vidokruga uz obrazloženje – zbog nekooperativnosti Skopja. Ovo shizofreno stanje mogli bi smo nazvati “proizvodnjom krivnje nevinog”.

Konačno, ako se prihvaćanje francuskog prijedloga ocjeni nužnim zlom i prihvati se pod prisilom, zbog neizvjesnosti hoće li to zlo proizvesti i neko dobro, najbolje je, kada se pristupi promjeni Ustava, da se u Preambulu uključi i objašnjenje da do promjene ustava dolazi iz “želje” građana Makedonije za članstvom u EU. Neispunjenje te želje u realnom i doglednom roku značilo bi da u budućnosti imate back up za resetiranje stvari na prethodnu razinu.

Komentari

komentar

You may also like