Geopolitika.news nedavno je pisala o predstojećoj velikoj bitci za sirijski grad Aleppo nakon završetka muslimanskog svetog mjeseca Ramazana
Pripreme u završnoj fazi: BITKA ZA ALEPPO NAKON KRAJA MJESECA RAMAZANA
S obzirom na aktivnosti sirijske vojske na tom dijelu bojišnice nakon 6. srpnja (veliki blagdan završetka mjeseca Ramazana) čini se kako se polako stvaraju preduvjeti nužni za osiguranje uspjeha navedene oparacije, o kojoj umnogome ovisi sirijska budućnost. Osim vojnih poteza na samom terenu, dolazi i do niza dramatičnih kadrovskih promjena u sirijskoj i iranskoj vladi i njihovim vojnim strukturama. Paralelno se zahuktava i diplomatska aktivnost na najvišoj međunarodnoj razini, od čega je najinteresantnija ona na relaciji Moskva-Washington.
Sirijska vojska posljednjih dana ostvarila je niz važnih taktičkih pobjeda u regiji Aleppo, koje se odnose na presijecanje opskrbnih kanala džihadističkim postrojbama unutar administrativnog središta te regije. Prema pojedinim procjenama, islamističke snage sada pod nadzorom drže do 40 posto grada Aleppa.
Vladine snage stavile su pod nadzor strateški najvažniju točku – prometni prsten „Castello“ sjeverno od Aleppa, odakle ide prometnica prema ključnom logističkom središtu islamista, gradu Aazu na samoj granici s Turskom. (Video pogledajte OVDJE.)
Akcija je provedena nakon prethodnog izbacivanja postrojbi t. o. „Jabhat al-Nusre“ iz okolice Masajila nakon 10-odnevnih borbi. Borci „Al-Nusre“ od 7. srpnja bezuspješno nastoje probiti blokadu kojom su njihove postrojbe u Aleppu ostale „odrezane“ od logističke baze na granici s Turskom. Njihove akcije proboja u začetku „guše“ napadi sirijskog zrakoplovstva. Vladine snage istodobno su pokrenule napad na sjevero-istočnom dijelu susjedne regije Latakija, gdje su pod svoj nadzor stavile važan grad Kansabu koji je služio kao logističko središte za opremanje oporbenih turkmenskih postrojbi u Aleppu iz smjera Turske.
Sve te aktivnost prati javna priprema za masovni napad vladinih snaga na okupirani dio Aleppa uz primjenu teškog naoružanja i tehnike. Osim navedenih akcija, koje zapravo označavaju prvu fazu višeetapne bitke za grad, u tu fazu spada i uništavanje infrastrukture i vojnog arsenala islamista, kao i premještaj vladinih snaga neposredno u zonu budućeg napada. Ono što je u ovoj analizi važno istaknuti jest to, da najaktivnu ulogu u tim operacijama ima rusko zrakoplovstvo i brodovi iz njezine Sredozemne flotile koji posljednjih dana raketama more-zemlja iznova nanose udare po položajima i bazama oporbenih snaga koje nisu prihvatile potpisano primirje – prije svega na mjesta gdje su stacionirani američki protunenkovski sustavi TOW. Kada već spominjemo rusko brodovlje, valja spomenuti i nadavnu odluku ruskog MO o slanju u Istočno Sredozemlje ruskog nosača zrakoplova „Admiral Kuznetsov“, gdje bi trebao stići u listopadu ove godine, a što potvrđuje rusku odlučnost u vojnoj zaštiti svojih interesa u Siriji, koji se i dalje temelje na opstanku vlade Bashara al-Asada.
Rusko zrakoplovstvo upravo sada koristi snažne bombe za uništavanje izgrađenih čvrstih podzemnih i nadzemnih fortifikacijskih sustava uz sjeverne rubove Aleppa, čime se stvaraju uvjeti za nastup kopnenih snaga koje upravo vode završne borbe u predgrađima i tamošnjem naselju Liramun. Oslobađanje tog naselja otvara cestu na spomenuti prometni prsten „Castello“ i dalje na Aaaz. Na taj način sirijska vojska presijeca glavni opskrbni kanal i ostvaruje temeljni preduvjet za okruženje istočnog, okupiranog, sunitskog dijela Aleppa. Ukoliko osvoje te gradske kvartove, to bi značilo potpuno oslobođenje grada od islamista. Niz izvora navodi kako se u tom dijelu bojišnice vladinim snagama suprostavljaju borci „Harakat Nurredin Senga“ koje uglavnom čine turkmeni koji nisu toliko brojni da bi mogli održati trenutačnu liniju fronte. Glede toga, trenutačno je razvidan savez koji čine desetak proturskih formacija i prosaudijske „Jabhat al-Nusre“. Ukoliko vladine snage i njoj odane lokalne i savezničke postrojbe uspiju osloboditi Aleppo, očekuje se kako bi ubrzo krenula akcija oslobađanja sjevernog dijela susjedne zapadne regija Idlib. Tek tada bi se u borbe aktivnije uključile oklopne mehanizirane postrojbe sirijske vojske.
Velike kadrovske promjene
U svezi s planovima Damaska, Teherana i Moskve vezanih za oslobođenje Aleppa, paralelno se vrše i kadrovska osnaženja u vojno-sigurnosnom sustavu zemlje, prije svega u najvišem zapovjedništvu sirijske vojske. Od siječnja ove godine svim vojnim operacijama rukovodi Vijeće za stratešku obranu, čiji je zapovjednik bio brat predsjednika al-Asada Maher Asad, a njegov zamjenik je bio zapovjednik Glavnog stožera general Ali Abdulah Ayub. U spomenuto Vijeće ulazi deset najautoritetnijih generala koji su se dokazali na bojišnicama proteklih pet godina. Član Vijeća je i zapovjednik dragovoljnih i neregularnih postrojbi pukovnik Sulahi al-Hassan, zv. „Tigar“, a npr. aktualni ministar obrane nije član tog Vijeća. Prošlog tjedna s dužnosti je smjenjen Maher Asad, a istodobno je razriješen i dužnosti zapovjednika elitne 4. oklopne divizije raspoređene u i oko grada Damaska, koju je predvodio još od samog početka sirijske krize. Maher Asad službeno je premješten u Glavni stožer vojske, a što znači da mu je postao nadređen do sada njemu podređeni spomenuti general Ayub, u čije je ruke predano i zapovjedništvo nad 4. oklopnom divizijom.
Službeno se taj čin okarakterizirao „stabilnim stanjem oko Damaska“ iako je ono realno još daleko od toga, poglavito u zoni Istočne Gute.
Međutim, niz izvora navodi kako je razlog za Maherovu smjenu sasvim druge prirode i da se odnosi na njegov narušeni autoritet zbog inzistiranja da se vojska usmjeri prema gradu Rakki, a ne Aleppu. Osim toga, poznato je kako Iran i libanonski Hezbollah već duže vrijeme iskazuju otvoreno nezadovoljstvo djelovanjem predsjednikovog brata. Tako je primjerice Hezbollah više puta okrivio Mahera Asada za lošu koordinaciju na bojišnici, koja je dovela do neopravdanih žrtava njihovih boraca, a dio Hezbollahovih lokalnih zapovjednika je uvjeren kako je tajanstvena pogibija glavnog koordinatora njihove organizacije u Siriji Mustafe Baddreddina, u svibnju ove godine, prouzročena direktnom krivnjom Mahera Asada u teškom porazu kod Han Tumana u blizini Aleppa, kada je poginulo i 70-ak iranskih vojnika. Radilo se o zoni koja je od sirijskih obavještajnih struktura označena kao potpuno sigurna lokacija u odnosu na djelovanja oporbenih snaga. Znakovito je u toj priči kako je spomenuti Hezbollahov general Baddreddin bio je najoštriji kritičar vojnih sposobnosti Mahera Asada kojeg Hezbollah sada gotovo pa optužuje za samu izdaju.
S takvim obrazloženjem smjene predsjednikova brata složili bismo se puno prije nego s onim službenim. Poglavito kada se ima u vidu planirana vojna operacija oslobađanja Aleppa u kojoj će vrlo značajnu ulogu imati i snage Hezbollaha, a što je odlučeno u nedavnom posjetu Damasku njegovog čelnika Hassana Nasrallaha i njegovom susretu s vojnim zapovjedništvom Sirije, svega dan nakon posjete ruskog ministra obrane Sergeja Šojgu. Bolji poznavatelji sirijske političke elite također tvrde, kako su odnosi dvojice braće na najvažnijim državnim funkcijama bili dugo vremena napeti ali snošljivi za vrijeme dok je bila živa njihova majka. A sada je očito stanje u zemlji takvo da nikakvi obiteljski ili rodbinski odnosi ne mogu biti stavljeni ispred budućnosti naroda i države, pa je stoga navedena smjena sasvim razumljiva.
Prošli tjedan i u Iranu su se dogodile značajne političke smjene i preustroj sigurnosnih snaga koji zahtjeva podrobniju analizu, koju će Geopolitika.news uskoro i sačiniti. Za sada ćemo reći samo to, kako je smjenjen zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova kao i, da je za šefa oružanih snaga postavljen dosadašnji zapovjednik izdvojene državne vojne formacije Korpus straže islamske revolucije, a što se može povezati i s prilično velikim gubitcima te elitne politički i gospodarski utjecajne iranske oružane strukture na sirijskom bojištu, poglavito u visokom pa i najvišem generalskom kadru.
Što se tiče intenziviranih diplomatskih aktivnosti, one se kreću od upozorenja VS UN-a o opasnosti po 300 tisuća stanovnika Aleppa koji su se našli u okruženju sirijskih snaga, izjava o mogućem skorom nastavku pregovaračkog procesa sukobljenih sirijskih snaga u Ženevi, pa do telefonskih razgovora američkog i ruskog predsjednika Obame i Putina i susreta njihovih šefova diplomacije Kerryja i Lavrova. Međutim, čini se kako za sada nema nikakvih pomaka u približavanju američko-ruskih stavova glede zajedničke vojne koordinacije u borbi protiv terorista u Siriji, o čemu je bilo govora prije desetak dana. Za sada se sve održava u stanju „hladnog nadzora“, kako sirijska kriza ne bi izišla izvan okvira predviđenih događaja (zbog toga je jedino i došlo do nedavnog rusko-tursko formalnog pomirenja). Osim toga, i dalje ostavljamo otvorenim moguće zakulisne koordinacijske aktivnosti dviju glavnih vojnih velesila, prema kojima se Amerikancima ostavlja sloboda djelovanja za oslobađanje „prijestolnice“ „Islamske države“ Rakke (propagandno bitnog događaja za predsjednika Obamu u svezi predizborne kampanje kandidatkinje Demokratske stranke H. Clinton), a Rusima oslobođenje Aleppa kao strateški najvažnijeg grada kojim se osigurava sigurnost primorskog dijela Sirije gdje je i smještena njihova Sredozemna pomorska baza (grad Tartus).
0 komentara