PREDSJEDNIČKA UTRKA: Tajne poluge moći Hillary Clinton

Od samog početka američke predsjedničke utrke u kojoj je Hillary Clinton na pragu osiguranja nominacije Demokratske stranke za predsjedničkog kandidata, a Donald Trump gotovo sigurno osigurao poziciju republikanskog kandidata osjeća se utjecaj nekog dodatnog, nepoznatog, javno nedifiniranog političkog čimbenika u jednadžbi političkog nadmetanja. Dojam je da na američkoj političkoj sceni djeluje nešto toliko politički moćno da stvara potpunu dezorijentaciju Republikanske stranke, izolira Donalda Trumpa i nezaustavljivo gura Hillary Clinton prema demokratskoj nominaciji i konačnoj pobjedi na predsjedničkim izborima.

Trump se cijelo vrijeme bori s vezanom desnom rukom, nasuprot Clinton kojoj se slijeva ne samo puna podrška njene stranke nego i podrška utjecajnih političkih krugova iz republikanskih redova. Oni već sada otvoreno odbacuju Trumpa i iskazuju podršku budućem demokratskom predsjedničkom kandidatu Hillary Clinton. Politička snaga koja je bila kadra zasad makar samo djelomično razlomiti republikanski elitni korpus i oko Clinton početi okupljati podršku iz obje stranke daje naslutiti da je slijedom toga sposobna i razbiti tradicionalni bipartizam i potpuno u svoje ruke preuzeti poluge političke moći u SAD-u na dulji vremenski period.

Oni su, a ne Hillary, stvarni Trumpov protivnik

Samo je jedna politička struktura istovremeno utjecajna i na republikanskoj i demokratskoj strani sposobna to učiniti. Ona i ne krije svoje ambicije ovladavanja američkom politikom putem prevladavanja bipartizma i američkog dominatnog pozicioniranja u globaliziranom liberalnom poretku. S njima će se zapravo, a ne s Hillary Clinton, boriti Trump u svojoj predsjedničkoj kampanji. Clinton je samo savršeni posrednik tog utjecajnog kruga geostratega koji su kao savjetnici, pomoćnici državnih tajnika, veleposlanici ili ministri služeći jednako i pod demokratskim i pod republikanskim američkim predsjednicima uspjeli formulirati i nametnuti svoju geopolitičku viziju američke uloge u svijetu kao državnu doktrinu. Istovremeno oni su svojim dugogodišnjim neprekinutim djelovanjem u vrhovima američkog državnog aparata postali poveznica politike s Wall Streetom, krupnim kapitalom i moćnim vojnoindustrijskim kompleksom. Pobjeda Hilllary Clinton – koja je oduvijek, od samih početaka svog političkog djelovanja bila dio njihovog kruga i kao državna tajnica provodila politiku sukladnu njihovoj doktrini – osigurat će im političku moć bez primjera u modernoj američkoj povijesti.

Snaga koja stoji iza Hillary Clinton i koja će vjerojatno osigurati njenu pobjedu u predsjedničkoj utrci je moćna politička grupacija oko Roberta Kagana, suosnivača utjecajnog think tanka „Project for the New American Century“ (PNAC), čije su postavke postali doktrinarni temelji američke vanjske politike posljednjih dvadesetak godina za administracije Georgea W. Busha i Baracka Obame i idejno izvorište beskrajnih američkih ratova u Afganistanu i Iraku i ratnog prekrajanja bliskoistočnih prostora. Pobjedom Hillary Clinton taj politički krug za sebe će osigurati neograničen utjecaj u kreiranju američke politike. Robert Kagan koji svoju vanjskopolitičku viziju Amerike naziva „liberalnim intervencionizmom“ zajedno s „Williamom Kristolom osnovao je PNAC 1997. godine s ciljem promicanja ideje „globalnog američkog vodstva„ koje je „dobro i za Ameriku i za cijeli svijet“.

„Amerika je carstvo, a ona to i treba biti“

Po postavkama PNAC-a SAD je „carstvo i to ne treba skrivati, jer SAD zaista treba biti carstvo“ koje će svojom dominacijom štititi uspostavljeni liberalni poredak i promicati ga diljem svijeta. Američka globalna hegemonija treba se ostvarivati zadržavanjem američke nadmoći, sprječavanjem suparničkih država da se približe toj razini moći i utjecaja koju posjeduje SAD, te oblikovanjem sustava međunarodne sigurnosti prema interesima SAD-a. Iako takva američka hegemonija ne bi riješila sve probleme svijeta ona je, po Kaganu, „bolja od bilo koje zamislive alternative“. PNAC-u bliski think tanks Američki institut za istraživanje javnih politika (American Enterprise Institute for Public Policy Research), Američki odbor za javna pitanja Izraela (American Israel Public Affairs Committee) i Židovski institut za pitanja nacionalne sigurnosti (Jewish Institute for National Security Affairs) zajedno s njim formulirali su buduću američku bliskolistočnu politiku fokusiranu na zaštitu Izraela i liberalnu transformaciju arapskih država. PNAC je stvorio temelje za američke ratove u Afganistanu i Iraku i pokretanje revolucija tzv. “arapskog proljeća“ koje su, sada već možemo sa sigurnošću tvrditi, rezultirale pokoljima epskih razmjera i masovnim ratnim zločinima za koji su odgovorni i oni koji su svojim suštinski geopolitičkim promišljanjima dali idejni temelj njihovom izvršenju. Nije stoga čudno što je PNAC iznenada ugašen 2006. godine, kada su postali svima vidljivi razmjeri iračkog krvoprolića i pljačke. Cijeli politički krug se potom okupio oko novoosnovanih think tanks, od kojih je sada aktualan „Center for a New american Security“ (CNAS ) kojeg je ponovo ključni osnivač Robert Kagan.

Organizacija koja stavlja ljude u vrh piramide

Koliki je bio utjecaj organizacije „Project for the New American Century“ na američki politiku svjedoči činjenica da je od 25 osoba koje su potpisale njene osnivačke akte njih 17 završilo na vodećim pozicijama Bushove administracije, uključujući Dicka Cheneyja, ministra obrane i kasnije potpredsjednika SAD-a Donalda Rumsfelda, ministra obrane i Paula Wolfowitza, zamjenika ministra obrane.

U svakom slučaju, kompletna današnja američka vanjska politika i geostrategija temelji se na geopolitičkim postavkama koncepta „Project for the New American Century“ i nastavlja se razvijati u okviru projekta „Center for a New American Security“ (CNAS), koji je tijekom svibnja objavio studiju za novo američko liderstvo, doktrinu za novog američkog predsjednika, gle čuda, sasvim očigledno dizajniranu baš po mjeri političke osobnosti Hillary Clinton. Kako bi prema do sada javno izraženim stavovima Trump iskrižao barem polovicu studije Roberta Kagana, čini se da ima jako dobar predosjećaj tko će biti novi predsjednik.

Da se baš sve ne prepusti samo dobrim vibracijama Kagan se pobrinuo još u veljači – u članku za Washington Post jasno izraženom podrškom Hillary Clinton: “Trump je republikanski Frankenstein, čudovište. Sada je dovoljno jak da stranku uništi. Zašto stranački lideri nisu ranije reagirali i pokušali zaustaviti Trumpa, dok je još bilo vrijeme. A kako su i mogli? Trump se hranio njihovom nadom da će ih dovesti na vlast… I što sada učiniti? Republikanska čudovišna kreacija uskoro će biti napuštena i stranka će ostaviti drugima posao koji sama nije uspjela provesti. Za republikance i za sve ostale jedino rješenje je glasati za Hillary Clinton. Stranka ne može biti spašena, ali zemlja još uvijek može biti spašena“.

Nuland: “Fuck the EU”

Kagan je tako Clinton izdigao na razinu spasiteljice američke države koja može održati kontinuitet američke politike zaštite i širenja liberalnog svjetskog projekta koju je po Kaganu predsjednik Obama iskreno provodio, ali ponekad nedovoljno odlučno, posebice u intezivnijem korištenju vojnih instrumenata vanjske politike. Robert Kagan suprug je Victorije Nuland, pomoćnice američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja koja je od početka bila i ostala američki moderator ukrajinske krize. Postala je poznata nakon glasovitog telefonskog razgovora s američkim veleposlanikom u Ukrajini Geoffreyjem Pyattom u siječnju 2014. godine, odmah nakon rušenja Viktora Janukoviča i otvaranja krize, u kojem je precizno opisala koliko drži do europskih političara koji godinama nisu uspjeli ono što je američka politika uspjela u nekoliko dana: “Fuck the EU”.

Po mnogim analitičarima, Victoria Nuland najmoćnija je osoba američke vanjske politike i njen ključni kreator. U State Department uvela ju je osobno Hillary Clinton.

Nakon Kagana uslijedila je serija republikanskih iskaza podrške Hillary Clinton. Tako je ovih dana Steve Schmidt, istaknuti republikanac, strateg Republikanske stranke za odnose s javnošću i bivši savjetnik senatora Johna McCaina izjavio za MSNBC: “Vjerujem da je politika Hillary Clintgon u skladu s mojim pogledima i ona će dobiti moj glas.“ U emisiji političkog analitričara Chrisa Matthewsa Schmidt je najavio: „Uskoro ćemo vidjeti organizirani napor kampanje Hillary Clinton za dobivanje podrške uglednih članova republikanskog establishmenta s područja vanjske politike kao što su David Petraeus, umirovljeni general Odierno, Colin Powell, Brent Scowcroft. To su ljudi koji su služili na visokim razinama nacionalne sigurnosti u republikanskim administracijama. Kampanja Clinton će ići snažno prema prema stjecanju njihove podrške“.

Utjecajni republikanski politički analitičar Max Boot zaključuje da će “Hillary Clinton kao predsjednica biti daleko pogodnija od Donalda Trumpa“. Milijarder Mike Fernandez koji je finacirao kampanju Jeba Busha izjavljuje: “Između Hillary Clinton i Trumpa ja odabirem Hillary“, a republikanac Elliott Abrams, bivši savjetnik za vanjsku politiku u administraciji Ronalda Reagana i Georgea W. Busha poručuje: “Neću glasovati za Trumpa“. Iz Robertu Kaganu bliskog think tanka „American Enterprise Institute for Public Policy Research“ također je stigla podrška Hillary Clinton preko neimenovanog republikanca: “Stekli smo uvjerenje da Clinton pristupa vanjskoj polituci na dosljedan i odlučan način i razumije ključnu američku ulogu u svjetskim poslovima“.

Uspije li uistinu Hillary Clinton poraziti Donalda Trumpa kako očekuju njeni politički sponzori iz nekadašnjeg “Project for the New American Century“, a današnjeg „Center for a New American Security“ (CNAS) imat će punu podršku tog utjecajnog političkog kruga koji će joj osigurati veliki manevarski prostor za aktivniju vanjsku politiku i korištenje vojnih instrumenata koje je predsjednik Obama izbjegavao, što Clinton zacijelo neće. Politička elita okupljena oko Roberta Kagana i think tanka „Center for a New American Security“ nikad bliža američkom predsjedniku steći će za jednu neformalnu političku skupinu do sada neviđenu političku moć koja neće poznavati granice stranačke politike. Prema svibanjskoj studiji CNAS-a o širenju američke moći „Extending American Power – Strategies to Expand U.S. Engagement in a Competitive World Order“ praktički namijenjenoj dopuni postojeće doktrine nakon inauguracija novog predsjedništva potrebno je „više nego ikad obnoviti nacionalni konsenzus o američkoj ulozi u svijetu.“ To se kao preduvjet uspješne vanjske politike naglašava već u uvodnom dijelu studije koja zbog bliskosti Hillary Clinton s njenim autorima može pokazati okvire politike kakvu će voditi Clinton ako postane predsjednicom.

Studija navodi: „Američka vojna moć, dinamika američkog gospodarstva i velik broj bliskih saveza koje SAD ima s drugim silama i narodima stvorile su arhitekturu u kojoj je liberalni poredak procvjetao. Njegovo očuvanje zahtijevat će obnovu američkog vodstva u međunarodnom sustavu. Danas je temelj poretka potresen različitim silama – moćnim i autoritarnim vlastima u Rusiji i Kini, radikalnim islamističkim terorističkim pokretima i dugoročnim pomacima u globalnom gospodarstvu… Potrebno je stoga obnoviti američku moć i američko vodstvo u Aziji, Europi i Velikom Bliskom istoku gdje su prijetnje međunarodnom poretku najveće… Postizanje ovog cilja zahtijevat će kritično jačanje svih elemenata američke moći – diplomatskih, ekonomskih i vojnih. Hitni prvi korak treba biti značajno povećavanje kapaciteta američke nacionalne sigurnosti i eliminacija proračunskih okova izdataka za obranu, drugi korak je formulirati politiku koja će potpuno iskoristiti sve raspoložive znatne vojne, ekonomske i diplomatske snage koje su posljednjih godina nerado korištene.“

Transatlantska zajednica ostaje temelj liberalnog svjetskog poretka

U poglavlju o Europi navodi se da „transatlantska zajednica ostaje temelj i suština liberalnog svjetskog poretka… Uspjeh Europe kao regije mira, demokracije, sigurnosti, rasta i prosperiteta danas je ugrožen više nego što mnogi shvaćaju. Strateški je ugrožen rastom ruskih ambiciija i spremnosti na upotrebu sile, uključujući invaziju na susjedne zemlje. Pozicioniranje Njemačke kao primus inter pares u Europi nudi i mogućnosti i izazove. Kancelarka Angela Merkel zaslužila je pljesak za vodstvo u rješavanju migracijske krize, grčke financijske krize, također i za pomoć u održanju jedinstva Europske unije u režimu sankcija kao odgovora na rusku invaziju Ukrajine… Došlo je do odstupanja od demokratskih vrijednosti i vladavine prava u Mađarskoj i Poljskoj, a terorizan i migracijska kriza dodatno su ugrozili koheziju transatlantske zajednice. Svi ovi faktori će zahtijevati značajni novi angažman SAD-a, kako bi se spriječila daljnja erozija i preokrenuli sadašnji trendovi…“.

To je samo dio prikaza geopolitičke logike i političkog kruga koji stoji iza Hillary Clinton i nezaustavljivo je svojim enormnim utjecajem na američkoj političkoj sceni vodi prema predsjedničkom mandatu. Geostrateška agenda tog političkog kruga odavno je usvojena kao doktrina i primijenjena na terenu, a sada se samo prilagođava budućoj američkoj predsjednici prema kriterijima njenih odluka i postupaka dok je bila državni tajnik u administraciji predsjednika Obame. Ako je suditi po tome njena moguća pobjeda otvorit će novo izuzetno zanimljivo razdoblje međunarodnih odnosa. Pritom ostaje otvoreno pitanje narasle moći neformalnog geopolitičkog lobija i njegova utjecaja na institucije američke demokracije. Usto prilično ohola i brzopleta logika novih američkih geostratega već je izazvala udarce na vjerodostojnost američke politike i reakciju stare iskusne geopolitičke garde poput Henryja Kissingera, koji ih godinama upozorava na umjerenost, razboritost i strpljenje kakvo je potrebno u svakom lovu, pa i geopolitičkom. Impulzivna pucnjava na sve što se kreće redovito nosi više štete nego koristi.

0 komentara

You may also like