Wikimedia Commons
Analize

prof. dr. sc. I. Dekanić: Nova energetska kriza i poskupljenje energije u Europi

Autor:  

prof. dr. sc. Igor Dekanić

Kako je u Europi došlo do energetske krize te poskupljenja u zimi 2021./2022. godine? Poslije takozvanih plinskih 2009., prouzročenih spletom energetskih i geopolitičkih interesa te ukrajinsko-ruskih političkih prijepora, tržište je preuzelo dominantnu ulogu u opskrbi energijom europskih zemalja u proteklom desetljeću. Razvitak energetskih tržišta, izgradnja europskog regulatornog okvira te dovoljne količine nafte i prirodnog plina iz uvoza, a osobito financijski interesi Ruske Federacije, glavnog opskrbljivača europskih energetskih tržišta potrebnim uvozom energije – sve je to utjecalo na širenje uvjerenja kako je tržište savršeni mehanizam za opskrbu energijom. To je osobito bilo izraženo od 2010. do 2020. godine, točnije do gospodarske recesije izazvane do tada nepoznatim virusom Covid-19.

Organizacija i regulacija europskih energetskih tržišta

Organizacija europskih energetskih tržišta izgrađivala se na hladnoratovskim temeljima, uz sve čvršće spoznaje kako razvijeno i regulirano tržište lako može svladati sve tržišne poremećaje. To uvjerenje bilo je poduprto krahom komunističkog socijalizma kao ekonomskog sustava te ekonomskim potopom gospodarstava Sovjetskog Saveza te redom ostalih bivših netržišnih gospodarstava i država početkom 90-ih godina.

Razvijena infrastruktura, naftovodi, plinovodi te naftna i plinska skladišta širila se od svoje jezgre na sjeverozapadu Europe da bi postepeno obuhvatila skoro cijeli kontinent.





Glavno načelo regulacije energetskih tržišta u Europi je omogućavanje slobodnog protoka energenata i transportnih te skladišnih usluga kao i približavanje načina trgovanja burzovnim načelima, slično kao kod ostalih robnih burzi. Ove burze su pak sve više njegovale način trgovanja i običaje slično kao kod burzi kapitala, koje trguju dionicama i obveznicama, a sve više i financijskim izvedenicama ili derivatima uz spekulacije budućim vrijednostima. U informatizaciji burzovnog poslovanja uz opsežno korištenje globalnih trgovačkih informatičkih platformi, trgovanje izvedenicama poprimala je oblik oklada na buduće vrijednosti odnosno cijene.

Takvi oblici tržišta osiguravaju obilnu opskrbu, tj. ponuda energenata jednaka je potražnji ili, još češće, kad se dodacima s globalnog tržišta ona može povećati tako da nadmašuje potražnju. Dobru opskrbu tržišta podupiru strateške zalihe nafte, operativne zalihe naftnih derivata kao i sezonske a zapravo strateške zalihe prirodnog plina, na koje su europske zemlje obvezale kompanije koje operiraju transportom nafte i plina te njihovim skladištima odnosno pričuvama energenata u njima. U takvim okolnostima kupci odnosno zemlje koje uvoze energente de facto nadziru osnovne tržišne parametre.

Temeljno načelo regulacije energetskih tržišta jest njihova otvorenost, uz slobodan pristup svih ovlaštenih imaoca energenata (nafte, naftnih derivata i prirodnog plina) i slobodan pristup energenata na tržište. Temeljno organizacijsko obilježje je razdvojenost isporučitelja energenata (opskrbljivača i distributera) od operatora transportnih i distribucijskih sustava te operatora skladišnih prostora.





Ovakav sustav trgovanja i organizacija te regulacija energetskih tržišta u Europi koncem 20. i početkom 21. stoljeća razvijen je usporedno sa spoznajom o sve većem onečišćenju okoliša, nepovoljnijem utjecaju rasta intenzivne potrošnje prirodnih izvora, osobito fosilnih izvora energije i mineralnih industrijskih sirovina. Uz to, sustavi su izgrađivani uz spoznaju o sve očiglednijem ekonomskom djelovanju činjenice kako Europa ne raspolaže s dovoljno vlastitih primarnih izvora energije.

Pri tome su sami temelji i organizacija te regulacija energetskih tržišta bili konstruirani u namjeri kako bi se organizacijom i regulacijom tržišta mogli spriječiti uvozni monopoli glavnih isporučitelja primarnih izvora energije, u prvom redu nafte i prirodnog plina.

Tako se uređivanje europskih energetskih tržišta odvijalo uz uvažavanje dviju skupina ograničavajućih čimbenika. Jedna skupina je činjenica kako Europa, zbog intenzivne urbanizacije ima posebnu potrebu za razvijanje održivih energetskih sustava, a druga daona ne raspolaže dovoljnim izvorima profitabilnih primarnih izvora energije, osim ugljena koji je zbog ekoloških razloga ionako već velikim dijelom napušten u energetskoj praksi većine europskih zemalja kao ključni izvor energije.

U takvim okolnostima europske zemlje, a osobito Europska zajednica i poslije Europska unija razvile su složen sustav regulacije energetskih tržišta, koji je bio utemeljen na tržištu te takvoj regulaciji energetskih tržišta koja bi djelovala na trajnom sprječavanju uvoznog monopola opskrbljivača primarnim izvorima, fosilnih, za sada još uvijek prevladavajućih i jeftinijih izvora energije.

U međuvremenu svijet je trošio sve više energije. Osnovni podatci o ukupnoj potrošnji primarne energije u svijetu, potrošnja energije u glavnim skupinama zemalja po razvijenosti, tj. u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju te potrošnja u Europskoj uniji prikazani su u tablici 1.

Prosječna svjetska potrošnja energije u posljednjem desetljeću (do 2019. g.) povećala se za oko 15%. Potrošnja energije u razvijenim zemljama stagnirala je do 2019., da bi se u 2020., godini izbijanja globalne pandemije uslijed virusa Covid-19 smanjila za oko 7%, dok je potrošnja u zemljama u razvoju do 2019. porasla za skoro 30% i tek s pandemijom se u 2020. smanjila za oko 2% u odnosu na godinu prije.

Tablica 1. Ukupna svjetska potrošnja primarne energije

Izvor podataka: BP StatisticalReviewof World Energy 2021 / 70h edition; dostupno na: https://www.bp.com/content/dam/bp/business-sites/en/global/corporate/pdfs/energy-economics/statistical-review/bp-stats-review-2021-full-report.pdf(9.07.2021.)

Utrošak primarne energije u Europskoj uniji u posljednjem desetljeću smanjen je za skoro 10%, da bi se u 2020., godini pandemije i posljedične recesije smanjio za dodatnih 8%. Europska unija je globalno sve manji potrošač energije s ukupnim udjelom potrošnje primarne energije od nešto ispod 10% u ukupnom utroškom energije u svijetu.

Time je EU postala i vodeći gospodarski subjekt u cijelom procesu energetske tranzicije i smanjenja udjela u utrošku energije, ali je negativna strana toga i objektivno smanjivanje europskog utjecaja na globalnim tržištima energije.

Geopolitički sklop europskog uvoza energije

Geopolitički sklop stanja na energetskim tržištima u Europi i europskog uvoza energije tradicionalno je obilježen odnosima europskih zemalja i Bliskog istoka što se tiče nafte te odnosima Europe i Sovjetskog Saveza u 20. i Europe i Rusije u 21. stoljeću što se tiče prirodnog plina.

Poslije raspada Sovjetskog Saveza energetska geopolitika veoma je je pod utjecajem odnosa između pojedinih bivših sovjetskih republika i sad neovisnih država i Rusije. To se posebno odnosi na odnos Ukrajine i Rusije, koji je varirao od savezništva do sukoba, jer preko Ukrajine prolaze plinovodi velikog kapaciteta iz plinskog sustava “Družba” kojim teče dobava znatnog dijela uvoza plina iz Rusije u Europu. Uz to, treba znati kako su i Ukrajina i Rusija koristile tu dobavu plina kao svojevrsni argument u vlastitim prijeporima.

Uz plinovodni sustav preko Ukrajine, drugi veliki plinovodni sustav za transport plina iz Rusije ide preko Bjelorusije i Poljske, a tome je posljednjih desetak godina priključen i podmorski plinovodni sustav „Sjeverni tok“ u podmorju Baltičkog mora.

Premda europske zemlje dosta nafte uvoze i iz Rusije odnosi na međunarodnim naftnim tržištima tradicionalno su više tržišne prirode, dok su odnosi na međunarodnim tržištima prirodnog plina u znatnijoj mjeri pod utjecajem političkih odnosa zbog tehničke prirode transporta plina većinom plinovodima. Geopolitički utjecaj plinskih putova preko Bjelorusije manjoj mjeri dolazi do izražaja, jer su politički odnosi između Rusije i Bjelorusije uglavnom prijateljski i vrlo stabilni.

Pregled glavnih plinovoda za opskrbu Europe prirodnim plinom prikazani su na slici 1. Jednostavan pogled na sliku ovih plinovoda prikazuje značaj Ukrajine u europskoj opskrbi plinom iz Rusije te svojevrsnu ukrajinsku geopolitičku zamku za ovu opskrbu.

Noviji projekti, nastali poslije Rusko-Ukrajinskih plinskih kriza potkraj prvog desetljeća 20. stoljeća, koji su razvijeni i izgrađeni u drugom desetljeću 20. stoljeća su projekt „Sjeverni tok 1 i 2“, plinovod u podmorju Baltičkog mora za opskrbu zapadne Europe te plinovod „Turski tok“ za opskrbu Turske i zemalja na jugoistoku Europe.

Oba ova projekta razvijena su i izgrađena u drugom desetljeću 21. stoljeća kao svojevrsna reakcija i ruskih isporučitelja i europskih kupaca prirodnog plina na svojevrsnu geopolitičku zamku transporta plina iz Rusije prema Europi većim dijelom preko Ukrajine.

Izvor: https://www.cleanenergywire.org/factsheets/gas-pipeline-nord-stream-2-links-germany-russia-splits-europe(30.12.2017.)

Slika 1. Mreža magistralnih plinovoda i LNG terminala za opskrbu Europe plinom

Plinovodi „Sjeverni tok 1 i 2“ prikazani su na slici 2. Radi se o sustavu plinovoda izgrađenih u dvije faze, od kojih svaka ima po dvije plinovodne cijevi ukupnog kapaciteta po 55 milijardi m3godišnje ili ukupnog kapaciteta od 110 milijardi m3 prirodnog plina godišnje.Plinovod „Turski tok“, transportnog kapaciteta od 31,5 milijardu m3 godišnje, planiran je za opskrbu prirodnim plinom zemalja jugoistočne Europe. On je prikazan na slici 3.

 

 

Izvor: The Times, dostupno na: https://www.thetimes.co.uk/article/france-moves-to-halt-russia-s-nord-stream-2-gas-pipeline-g7gbrmzqf (8.02.2019.);Energetika–net,  dostupno na: http://www.energetika-net.com/vijesti/plin/novi-europski-propisi-za-sjeverni-tok-2-26596 (9.03.2019.); Poslovni dnevnik, dostupno na: http://www.poslovni.hr/svijet-i-regija/gazprom-nece-biti-suvlasnik-plinovoda-349862(10.03.2019.)

Slika 2. Plinovodi „Sjeverni tok 1. i 2“

Izvor: Gazprom, dostupno na: http://www.gazprom.com/projects/turk-stream/(8.03.2019.)

Slika 3. Plinovod „Turski tok“

Ruski izvoz plina i cijene energije u drugom desetljeću 21. stoljeća

Kako je već istaknuto Ruska Federacija izvozi najveći dio svojeg ukupnog izvoza plina u europske zemlje. Stoga Europa u energetskom smislu ovisi o energetskoj opskrbi iz Rusije, ali istodobno podjednako ili čak još i više Rusija ovisi o prihodu od izvoza tog plina, jer je europsko tržište uređeno i regulirano te platežno vrlo sposobno i likvidno tržište.

Ruski izvoz prirodnog plina kao i količine uvoza najvećih europskih uvoznika plina koje uvoze iz Rusije (Njemačka) ili preko njih prolaze veće količine plina za europske zemlje, poput Turske, prikazane su u tablici 2. Izvor podataka je statistika Međunarodne agencije za energiju, IEA (1), (2).

 

Tablica 2. Izvoz plina iz Rusije i uvoz u glavne uvoznike u Europu

 

Izvor: International Energy Agency: Key World Energy Statistics 2020; dostupno na: https://webstore.iea.org/download/direct/4093?fileName=Key_World_Energy_Statistics_2020.pdf(8.09.2020.); International Energy Agency, IEA:  IEA Key World Energy Statistics 2021.; dostupno na: https://www.iea.org/reports/key-world-energy-statistics-2021 (10.09.2021.)

 

Vidi se kako je trgovanje plinom znatno smanjeno u 2020. godini u odnosu na ranije a glavni uzrok tome je recesija izazvana globalnom pandemijom Covid-19 koja je znatno utjecala na smanjivanje potražnje te tako i cijena energije.

Tijekom proteklog desetljeća energija je bila relativno skupa u prvoj polovici i relativno jeftina u drugoj polovici desetljeća, a osobito pod konac desetljeća u recesiji izazvanoj globalnom epidemijom Covid-19.

Cijene energenata na međunarodnim tržištima energije prikazane su u tablici 3. Prikazane su prosječne godišnje cijene za prikazanu godinu. Kod cijena plina, u  Njemačkoj radi su o cijenama uvoznog plina iz Rusije, u SAD su cijene na plinskom čvorištu Henry hub, za LNG su prikazane prosječne cijene uvoza u Japanu i Južnoj Koreji (Japan Koreja marker, JKM). Kod cijena nafte prikazana je europska nafta iz Sjevernog mora (Brent marker).

 

Tablica 3. Cijene prirodnog plina i nafte– prosječne cijene u godini prikaza

 

Izvor: BP StatisticalReviewof World Energy 2021 / 70h edition; dostupno na: https://www.bp.com/content/dam/bp/business-sites/en/global/corporate/pdfs/energy-economics/statistical-review/bp-stats-review-2021-full-report.pdf(9.07.2021)

 

Iz tablice se vidi kako je znatno osciliranje cijena iz godine u godinu sasvim normalno za tržište sirove nafte i prirodnog plina. Otprilike do 2015. godine nafta i plin bili su relativno skupi da bi poslije Pariškog sporazuma o klimi znatno pojeftinili. Je li se radilo o organiziranoj reakciji izvoznika energije na politiku energetske tranzicije koja je proklamirana vidjet će se u budućnosti kad se otvore arhive i napišu sjećanja glavnih sudionika ovih zbivanja.

Recesija izazvana pandemijom dodatno je i znatno utjecala na smanjivanje potražnje na energetskim tržištima što je imalo za posljedicu pad cijena nafte i plina. Popratna pojava toga procesa na međunarodnim tržištima energije bila je povećanje burzovnog načina trgovanja energentima kao i tržišne spekulacije energentima na robnim tržištima te ostalim segmentima međunarodnih energetskih tržišta.

Uz to, relativno obilje ponude na međunarodnim tržištima energije i pad cijena izazvali su stanje u kojem je na tržištu dominirala potražnja. U takvoj situaciji učinilo se kako će burzovni mehanizmi jednostavno riješiti sve oscilacije potražnje. Jesu li pri tome europski operatori skladišta plina također podlegli „magiji“ burzovnih spekulacija ili su povjerovali u dosta izraženu medijsku buku o velikom zatopljenju također će se možda vidjeti jednom kao se otvore arhive i napišu memoari.

Klimatske promjene i europska “zelena” energetska tranzicija

Osim geopolitičkih izazova raspolaganja energetskim resursima i glavnim pravcima transporta energije, pred globaliziranom civilizacijom u prvoj polovici 21. stoljeća ponovno se aktualizira problem granica gospodarskog rasta.Tijekom proteklih nekoliko desetljeća države, institucije i znanstvene organizacije razvile su teoriju održivog razvoja koja u najkraćem obliku, otprilike glasi: „Održivi razvoj je osiguravanje sadašnjih potreba čovječanstva bez negativnih posljedica na buduće generacije u osiguravanju njihovih (budućih) potreba“ (3). Iz provedbe teorije održivog razvoja izvedena je politika energetske tranzicije u pravcu većeg korištena održivih energetskih sustava utemeljenih na korištenju obnovljivih izvora energije.

Politika energetske tranzicije do sada je najpodrobnije razrađena i primijenjena u Europi, odnosno Europskoj uniji. Tijekom proteklih 20-ak i više godina EU je uporno izgrađivala politiku de-karbonizacije energetike i energetske tranzicije te je time postala globalnim predvodnikom u formuliranju strategije energetske tranzicije. Glavni razlog takvog stanja su brojna negativna iskustva europskih zemalja u onečišćenju okoliša. Istini za volju, jedan od uzroka europske posvećenosti de-karbonizacije energetike i energetske tranzicije može biti i ekonomska činjenica kako EU ne raspolaže značajnim izvorima profitabilne fosilne energije.

Poslije zaključivanja Pariškog sporazuma o klimi Europska unija si je postavila cilj da bi poslije 2020. do 2030. godine trebala postići smanjenje potrošnje energije za 30%. U protekle dvije godine EU krenula još dalje u formuliranju strategiji energetske tranzicije i de-karbonizacije energetike.

Europska unija tijekom proteklih nekoliko godina nametnula je sebi i svojim članicama još veće ciljeve energetskom i gospodarskom strategijom Europskog zelenog dogovora (engl.: European Green Deal) (4). To se dogodilo kako zbog sve veće sklonosti europskih zemalja radikalnijim promjenama energetske strategije te ubrzavanju energetske tranzicije, tako i zbog činjenice kako EU ne raspolaže značajnim vlastitim količinama profitabilnih fosilnih izvora primarne energije.

Najnoviji cilj postavljen tijekom protekle dvije-tri godine je tzv. Europski zeleni dogovor koji bi značio postizanje ugljične neutralnosti kontinenta do 2050. godine. To znači da bi EU u iduća tri desetljeća trebala dostići takvu tehnološku, organizacijsku i civilizacijsku razinu upotrebe energije pri kojoj bi bilo moguće postizanje energetske tranzicije na takav način da bi ukupne emisije stakleničkih plinova te njihov utjecaj na bilancu ugljikova dioksida u atmosferi iznad područja EU trebao biti izjednačen s bilancama prirodnih emisija CO2. Tako je EU sama sebi nametnula zahtjevne ciljeve za energetsku tranziciju i restrukturiranje energetike u pravcu smanjivanja ugljične zavisnosti.

Troškovi ovakve radikalne energetske tranzicije nisu zapravo ni približno određeni a kamoli izračunati uz sve indirektne troškove. Tijekom protekle dvije ili tri godine, osobito poslije izbijanja pandemije i recesije koja ju je pratila, europska posvećenost energetskoj tranziciji, zelenoj gospodarskoj tranziciji kao i promocija ugljične neutralnosti sve više je poprimala marketinšku promidžbu te pokazivanje dugoročne nužnosti ove politike.

Uz dosadašnju politiku subvencioniranja i poticanja obnovljivih izvora energije, politika promidžbe energetske tranzicije i ugljične neutralnosti kontinenta bila je popraćena povećanjem doprinosa zapravo poreza na emisije CO2 te ostalih stakleničkih plinova. Time se namjerava poskupjeti korištenje fosilnih izvora energije.

Europska unija uporno je i dosljedno izgrađivala koncepciju održivog razvoja i strategiju energetske tranzicije pa je tako uredila i organizaciju energetskih sustava. Problem je u tome što je faktičan utjecaj EU sve manji zbog činjenice kako su glavna težišta gospodarskog i populacijskog rasta izvan europskog prostora. Tako je poslije izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz njenog sastava, udio EU u ukupnom korištenju primarne energije u svijetu smanjen na ispod 10%.

Pandemija, recesija i pad cijena energije 2020. godine

Globalna provedba energetske tranzicije i zelenog gospodarstva pretpostavljala je relativno stabilan, premda globalno sve sporiji gospodarski rast. Međutim, s obzirom na neočekivanu pojavu gospodarske recesije, što se dogodilo tijekom 2020. godine kao posljedica pandemije do tada nepoznatog korona virusa Covid-19, došlo je do neočekivanog poremećaja globalnog gospodarstva.

To je uključivalo i znatno smanjivanje cijena energenata od travnja skoro do kraja 2020. godine. Cijene fosilnih izvora energije sredinom 2020. bile su za preko jednu trećinu niže nego prije godinu dana ili skoro na polovici razine s kraja 2015., u vrijeme zaključivanja Pariškog sporazuma.

Tako je pad gospodarske aktivnosti i na svjetskoj razini i osobito u EU bio na razini najvećeg smanjenja BDP-a od poslije Drugoga svjetskog rata. Prema podacima koje je objavila Međunarodna agencija za energiju, ukupno globalno smanjenje BDP-a u 2020. iznosilo je oko 4,4%., smanjenje u SAD-u oko 4%, dok je pad BDP-a u zemljama EU iste godine bio 8,3%. Tijekom 2020. godine, došlo je do znatnog smanjenja potrošnje energije. Smanjenje je variralo od 10-ak postotaka smanjenja potrošnje nafte u nekim zemljama, a u pojedinim djelatnostima i daleko veće smanjenje. Ukupno smanjenje potrošnje električne energije u svijetu iznosilo je oko 2% u 2020. u odnosu na 2019. godinu, dok je u Europi 2020. utrošeno oko 4% manje električne energije nego godinu ranije (6).

Trajanje recesije i njezine ekonomske posljedice kroz inflaciju i porast nezaposlenosti pokazati će koliki će biti intenzitet djelovanja recesije na usporavanje razvoja i novih ulaganja te time i na usporavanje energetske tranzicije. Dulje trajanje recesije koja je započela 2020. godine pandemijom vjerojatno bi imalo za posljedicu održavanje niskih cijena energije. To svakako nije poticajno okruženje za razvitak novih energetskih tehnologija te brže uvođenje obnovljivih izvora primarne energije. Stoga je i porast cijena energenata na prijelazu iz 2021. u 2022. godinu, koliko god to bilo neugodno za potrošače, zapravo popravilo dugoročne izglede energetske tranzicije.

Gospodarski oporavak, porast potražnje i cijene energije

Kako je intenzitet pandemije oslabio tijekom 2021. dolazi do gospodarskog oporavka i ponovnog porasta potražnje za energijom što je utjecalo na poskupljenje nafte, plina pa i električne energije u drugoj polovici 2021. godine.

To je još više pospješilo uvjerenje europskih operatora skladišta plina kako će tržište i blaga zima automatski regulirati stanje na energetskim tržištima, pa je popunjenost europskih skladišta plina u jesen 2021. bila relativno niža nego proteklih godina, barem prema izvještavanju u medijima.

Suvremena civilizacija našla se u položaju taoca vlastitog nasljeđa. U dostignuća znanosti, tehnologije kao i sve udobnosti suvremenog života ugrađeno je tržište kao temeljni automatizam racionalnosti društveno-ekonomskog sustava koji je opstao kao glavna tekovina naše civilizacije. Tržištu je imanentna ekonomija konkurencije, a za spas održivosti ekosustava prirodnog svijeta i održivost života suvremene civilizacije treba nam ne-tržišni mehanizam promjene. Isto tako u reguliranju tržišnih poremećaja također je potrebna netržišna intervencija.

Sve to pridonijelo je stvaranju dojma kako je u Europi na pomolu neka nova energetska kriza ili barem znatna poskupljenja energije. Ponovno zaoštravanje političkih prijepora između Ukrajine i Rusije kao da su još pojačali energetsko-geopolitičke strepnje, barem prema dojmu koji proizlazi iz medijskog praćenja energetike.

Međutim, ako se pogledaju stvarna stanja na energetskim tržištima, kolebanja cijena energenata od 20-ak ili 30-ak postotaka nipošto nisu izuzetak niti izazivaju osobito dramatične posljedice na dugi rok. Međutim, ostaje činjenica kako za sigurnu opskrbu energijom ipak treba nešto više od vjerovanja u svemoć tržišnih spekulacija i od vjerovanja u svemoć energetske tranzicije i zelene ekonomije.

Energetska tranzicija je nužnost kao reakcija na klimatske promjene ali naprosto treba razumjeti kako to neće biti gospodarski „put u raj“ nego duga, skupa i kompleksna promjena ponašanja i postupanja u poslovanju, svakodnevnom životu te u političkom upravljanju energetskim sustavima.

Uz to, treba biti svjestan činjenice kako je brža tranzicija lakše ostvariva uz više cijene energije. Isto tako, ne treba zaboraviti kako je temeljno obilježje ekonomije izmjena ciklusa prosperiteta i recesija. Stoga ni porast cijena energije u Europi na prijelazu iz 2021. u 2022. nije izuzetak od takvih redovitih gospodarskih ciklusa.

 

Izvori:

 

 

Komentari

komentar

You may also like