PROMJENA VOJNO-POLITIČKIH ELEMENATA NA BLISKOM ISTOKU OD 13. DO 19. OŽUJKA 2017. G.

Kao i uvjek, započet ćemo s pregledom stanja vezano uz Siriju. U kazahstanskoj prijestolnici Astani je 14. i 15. ožujka održan treći krug pregovora o riješenju sirijskog sukoba. Osim delegacija Rusije, Turske i Irana, kao i sirijske vlade, u svojstvu promatrača sudjelovali su SAD i Jordan. Međutim, na sastanak nije došla sirijska oporba zbog „neispunjenja obećanja vezanih uz prestanak vojnih aktivnosti“. Ruski ministar vanjskih poslova S. Lavrov te je oporbene razloge nazvao neuvjerljivim jer povremene izolirane provokacije u uvjetima općeg sniženja razine nasilja na terenu, ne bi trebale biti razlog za ne sudjelovanje u pregovorima. Rusko MVP smatra kako je taj oporbeni čin bio nametnut izvana, a u tom smislu je ruska strana turskoj delegaciji postavila pitanje o stvarnom razlogu njihovog otkaza od dijaloga. Sirijska vlada krivicu za nedolazak oporbe odmah je stavila na Ankaru, dok je američki State Department priopćio kako „uvažava“ odluku sirijskih oporbenjaka.

Rusija, Turska i Iran u Astani su usvojili izjavu kojom potvrđuju svoju odlučnost za učvršćenje prekida vatre u Siriji, izmjenili su informacije o njegovom narušavanju i ukazale na smanjenje nasilja kroz povećanje efektivnosti uspostavljenog trostranog instrumentarija monitoringa. Potvrdili su kako se razina nasilja u Siriji smanjuje. Iran je potpisao dokument o svom statusu jamca primirja u Siriji i tako i službeno postao njegov dio, uz Rusiju i Tursku. Slijedeći krug pregovora u Astani održat će se 4. svibnja, a stručni susret predstavnika triju zemalja održat će se tijekom travnja u Teheranu.

Istovremeno, na sirijskom terenu nastavljaju se borbe između sirijske vojske i t.o. „Islamska država“ i drugih ekstremističkih organizacija. Istočno od Palmire vladine snage napreduju uz pomoć ruskih zračnih snaga, a sirijska vojska nastavlja napade i na istoku regije Aleppo, gdje je pod svoj nadzor stavila niz naselja. Žestoke borbe se vode i u gradu Deir ez-Zouru na sjevero-istoku zemlje, gdje borci „IS“ neprestano napadaju vladine snage ali bez vidljivih uspjeha.

Posebno nas interesira vojno stanje u zoni grada Rakke, gdje je posložena nova konstelacija snaga nakon što su sirijska vojska i Kurdi prije dva tjedna spojili teritorije pod svojim nadzorom sjeverno od toga grada, oko Manbija, sve do rijeke Eufrat i time odsjekli turskoj vojsci i njezinim saveznicima iz redova sirijske oporbe mogućnost daljnjeg prodora na jug. Većinski kurdske postrojbe iz „Sirijskih demokratskih snaga“ (SDS), uz intenzivnu potporu zrakoplova zapadne koalicije na čelu s SAD-om, uspostavile su nadzor nad prigradskim naseljima Rakke i tako je izolirali od ostatka zemlje. ISIL-ovi borci Rakku su proglasili ratnom zonom i oko grada izgrađuju obrambene utvrde i barijere. Na krajnjem sirijskom sjevero-istoku, u regiji Haseka (pod nadzorom sirijskih Kurda), na aerodrom Rumeilan  prebačeni su dijelovi postrojbi američkih marinaca.

Američki zrakoplovi su 16. 3. pogodili džamiju u zoni grada Al-Juna u regiji Aleppo, pričemu je poginulo 42 ljudi, a ranjeno još oko 100. Američki vojni izvori navode kako su njihovi zrakoplovi napali zgradu u kojoj se održavao sastanak terorista, a da džamija pritom nije pogođena.

Iz Al-Vaera, sjevernog predgrađa Homsa, 18.3. počela je evakuacija islamističkih boraca i članova njihovih obitelji.





17.3. izraelski vojni zrakoplovi napali su konvoj s oružjem namjenjen libanonskom „Hezbollahu“ na teritoriju Sirije, nakon čega je aktivirana sirijska protuzračna obrana, konkretno sustav S-200. Izraelska strana tvrdi kako je jednu raketu uništio novi izraelski proturaketni sustav „Hetz-3“. S druge strane, sirijska vojska tvrdi da je oborila jedan izraelski zrakoplov, što Tel Aviv negira. Izraelski ministar obrane A. Lieberman je 19.3. izjavio kako će uništiti sirijsku protuzračnu obranu ukoliko se ponovo budu napadali izraelski zrakoplovi.

Saudijska Arabija

Američki predsjednik D. Trump je 14.3. u Washingtonu razgovarao sa saudijskim princom i ministrom obrane M. ben Salmanom, a pregovori su potvrdili novi smjer američke politike u odnosu prema Saudijskoj Arabiji. Razgovaralo se o međusobnim odnosima u sferi gospodarske, političke i vojne suradnje, a naravno, razgovaralo se i o stanju na Bliskom istoku. Obje strane izrazile su važnost u „protumjerama destabilizacijskim aktivnostima Irana u regiji“. Trump je iskazao „čvrstu želju“ za postizanje poštenog riješenja izraelsko-palestinskog sukoba. Razgovaralo se i o zajedničkoj borbi protiv terorizma od strane transnacionalnih radikalnih organizacija i „Islamske države“. I Trump i Ben Salman su potvrdili kako vlade dviju država izučavaju mogućnost za poduzimanje dodatnih koraka, kako bi se odnosi SAD-a i Saudijske Arabije izdigli na novu stratešku razinu. Dogovorili su se raditi na proširenju suradnje u energetskom sektoru, ali i o dogovoranju konkretnih dvostranih programa gospodarske suradnje u okviru Rijadovog plana reformi „Strategija Saudijske Arabije – 2030“. Saudijski princ razgovarao je i sa šefom Pentagona generalom J. Mattisom, o „produljenju uske zajedničke suradnje“.





Istodobno kad i nasljedni princ, saudijski kralj Salman prošli tjedan je boravio na azijskoj turneji i posjetio Maleziju, Indoneziju, Brumeje, Japan i Kinu. Glavni cilj tih posjeta bila je diverzifikacija saudijskog gospodarstva sukladno gore spomenutom planu. Saudijska Arabija i Japan su usvojili odluku o osnutku zajedničke posebne gospodarske zone. U Kini su delegacije dviju država sklopile 14 sporazuma na iznos od 65 milijardi dolara, koji se odnosi na investicije i suradnju u energetskom sektoru, svemirskom istraživanju i td. Što se tiče Malezije i Indonezije, osim jačanja gospodarske suradnje, primjetno je i nastojanje Rijada za jačanjem vojne i političke suradnje.

Saudijski državni naftni gigant „Aramco“ obnovit će isporuke nafte Egiptu, koje su bile prekinute prošle godine zbog političkih razmimoilaženja dviju država (iako to Rijad nikada službeno tako nije tumačio). Podsjetimo, Rijad i Kairo su u svibnju prošle godine sklopili ugovor na rok od pet godina, o isporuci saudijske nafte u količini od 700 tisuća tona na mjesečnoj razini. U listopadu je „Aramco“ obustavio isporuke zbog Rijadovog nezadovoljstva egipatskim stavom u VS UN-a po pitanju Sirije, kada je Kairo stao na stranu Moskve i Pekinga tj. službene vlade u Damasku i nije podržao protuasadov prijedlog rezolucije.

Libija:

Libijska nacionalna vojska pod zapovjedništvom maršala K. Haftara uspjela je 14.3. ponovno uspostaviti nadzor nad velikim libijskim naftnim lukama Ras-Lanuf i Al-Sidr, kao i nad zonom Ben-Jawad. Podsjetimo, one su 3. ožujka bile osvojene od strane boraca „Brigade obrane Bengazija“ povezanih s ekstremističkim organizacijama iza kojih u osnovi stoji Katar. Čitava naftna infrastruktura ostala je neoštećena. Libijska nacionalna naftna kompanija koordinirat će svoje poslove na oslobođenim područjima s Libijskom nacionalnom vojskom, priopćio je 19.3. direktor te kompanije M. Sanalla. Nešto ranije, 14.3., Predstavnički dom Libije, koji djeluje na istoku zemlje, u gradu Tobruku (koji podupire generala Haftara, iza kojih opet stoje Kairo, Abu Dhabi i Moskva), izjavio je kako izlazi iz ranije postignutih sportazuma o formiranju jedinstvene Nacionalne naftne korporacije i predaje naftnih luka njoj na upravu, iz razloga što ta struktura nije ispunila svoje obveze.

Libijska nacionalna vojska (iza koje stoji navedeni parlament u Tobruku) već je 18.3. uspjela izbaciti islamističke borce iz drugog po važnosti libijskog grada Bengazija (najvećeg grada na istoku zemlje, odakle je i započela pobuna protiv libijskog čelnika M. Gadaffija).

Paralelno s uspjesima generala Haftara i parlamenta u Tobruku na istoku Libije, na zapadu zemlje, u glavnom gradu Tripoliju, stanje je sve više kaotično. Prošlog tjedna tamo su izbile nove borbe između snaga bivšeg premijera H. al-Gweilya i postrojbi odanih Predsjedničkom vijeću na čelu s premijerom Vlade nacionalnog jedinstva  F. Sarrajem, kojeg podupire međunarodna zajednica. 16.3. dvije strane su se dogovorile o prekidu vatre, a također i o izvlačenju sveukupne vojne tehnike i oružanih postrojbi s ulica glavnog grada. Također je dogovoreno i oslobađenje zarobljenih vojnika s obiju strana. Dogovor obuhvaća i to, da snage odane Vladi preuzmu nadzor nad glavnim ministarstvima i objektima državne uprave, kao i njihovo preuzimanje zaštite prometnice koja od Tripolija vodi do međunarodne zračne luke. Nju trenutačno nadziru borci odani bivšem premijeru.

Turska:

Nastavlja se sukob između Turske i pojedinih država EU, prije svega Nizozemske, povezanih s nastojanjima Ankare za organizacijom velikih skupova diljem gradova u kojima živi brojna turska dijaspora, s ciljem njihovog pozivanja na izlazak na turski referendum o ustavnim promjenama (one obuhvaćaju i značajno povećanje predsjedničkih ovlasti). Referendum se treba održati 16. travnja. Nakon nizozemske zabrane dolaska i vraćanja već pridošlih turskih dužnosnika u zračnu luku u  Roterdamu odmah natrag u Ankaru, turska vlada je zabranila povratak nizozemskom veleposlaniku u Ankaru nakon završetka njegovog godišnjeg odmora. Ankara također prijeti i raskidom sporazuma s EU oko izbjeglica, a predsjednik Erdogan je optužio EU za organizaciju novog „križarskog rata“ protiv islama. Nizozemskla vlada za sada ne želi odgovarati na optužbe i sankcije sa strane Ankare.

S druge strane, NATO, SAD i EU pozivaju Nizozemsku i Tursku na rješavanje nastalog sukoba, u duhu međusobnog uvažavanja i suzdržavanja od „eskalirajuće retorike“. U tom se smislu posebno apelira na Ankaru, da svojim izjavama  ne dovede do porasta napetosti u odnosima Turske i, izdvojeno, država članica EU. Slučajno ili ne, njemačka kancelarka A. Merkel i francuski predsjednik F. Holland ostavili su mogućnost za nastupe turskih političara u Njemačkoj i Francuskoj uz uvjet poštivanja tamošnjih zakona.

Istodobno je Bugarska optužila Tursku za miješanje u predstojeće prijevremene parlamentarne izbore u toj zemlji, koji se trebaju održati 26. ožujka. A 17. ožujka glavni tajnik NATO saveza J. Stoltenberg je izjavio, kako države članice tog saveza ne bi trebale od sebe odbacivati Tursku i pribjegavati „provokativnoj retorici“ jer ta država ima veliku važnost za NATO savez.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like