PROMJENA VOJNO-POLITIČKIH ELEMENATA NA BLISKOM ISTOKU OD 27. VELJAČE DO 05. OŽUJKA 2017. G.

Nastavljamo s redovitim tjednim prikazima promjena stanja na Bliskom istoku. Protekli tjedan pozornost su privlačila vojna zbivanja u Siriji i političke aktivnosti povezane s tom zemljom. U prvom redu se to odnosi na oslobođenje Palmire i nastavak Ženevskih pregovora o sirijskoj budućnosti.

Sirija:

Najveći uspjeh na sirijskim bojišnicama prošlog tjedna  svakako je polučila sirijska vojska, koja je iznova, nakon gubitka grada uoči Božića prošle godine, uspjela od džihadista „Islamske države“ osloboditi Palmiru – drevni grad u središtu zemlje. Međutim, i vlada u Damasku i zapovjedništvo sirijske vojske, kao i rusko Ministarstvo obrane, izjavili su, kako su ključnu ulogu u oslobađanju grada ovoga puta imale ruske zračne snage (osim zrakoplova, i jurišni helikopteri Ka-52) ali i Snage za specijalne operacije ruskog MO, koje su, po prvi put nakon svog osnutka prije točno godinu dana, vodile oružane borbe na teritoriju druge zemlje. To je i glavna zadaća zbog koje su te snage i ustrojene. Na taj način Rusija se pridružuje SAD-u i onim zemljama Zapada koji slične snage već dugo koriste za intervencije izvan matičnih zemalja, uglavnom u borbama protiv terorizma. Čitava operacija oslobađanja Palmire trajala je oko mjesec i pol dana, a za razliku od prve, planirali su je i njom osobno zapovjedali visoki ruski časnici. Neovisno o tome, stanje oko Palmire i dalje je složeno i nestabilno, a zbog rastegnutosti vladinih snaga stalno je nazočna i opasnost od eventualnih napada džihadista s bokova (krila).

Sirijska vojska polučila je još jedan veliki uspjeh na sjevero-istoku regije Aleppo. Tamo su uspjeli probiti koridor i spojiti se s terotorijem pod nadzorom kurdskih postrojbi u zoni grada Manbija. Rusko Ministarstvo obrane priopćilo je kako su „u skladu s dogovorom, postignutim pri učešću zapovjedništva ruske vojske u Siriji, od 3. ožujka na teritorij pod nadzorom kurdskih snaga YPG uvedene postrojbe vojnih snaga Sirijske Arapske Republike“. S tim u svezi analitičari smatraju,  kako je praktičkim povezivanjem sirijskih i kurdskih snaga u borbama protiv „Islamske države“, onemogućen daljnji prodor turske vojske i Slobodne sirijske vojske na jug. Istodobno, Ankara nema ništa protiv zauzimanja grada Manbija snagama sirijske vojske jer „sirijske zemlje moraju pripasti Sirijcima“, kako je 5. 3. izjavio turski premijer  B. Yildirim. Dan ranije je predsjednik Erdogan izjavio, da se poduzimaju sve mjere kako se ne bi dopustili incidenti između vojnih snaga Turske, Rusije i Slobodne sirijske vojske i da će turske snage nastaviti kretanje u smjeru Manbija jer taj grad „mora biti očišćen (od Kurda) jer on pripada arapskom stanovništvu Sirije“. Erdogan je kazao, kako turska vojska može sudjelovati u oslobođenju Rakke, „ali to će ovisiti o zajedničkom stavu s Rusijom i međunarodnom koalicijom“.

SAD aktivno rade s Turskom na izbjegavanju mogućih sukoba turske vojske i kurdskih pobunjenika na sjeveru Sirije, izjavio je šef Središnjeg zapovjedništva OS SAD-a general J. Votel. Zapovjednik snaga međunarodne koalicije za borbu protiv „IS“ u Iraku i Siriji američki general S. Townnsend, priopćio je o pregovorima s Turskom glede mogućeg sudjelovanja njezinih snaga u oslobađenju Rakke. Istodobno je kazao, kako SAD ne vidi ugrozu po Tursku od strane kurdskih pobunjenika na sjeveru Sirije.

Od 23. veljače do 3. ožujka, u Ženevi se održavao 4. krug pregovora o Siriji. Mnogi analitičari, neovisno o odsustvu zvučnih rezultata, smatraju kako je ostvaren pomak i određen „put prema naprijed“. Daljnji dijalog ovisit će o „konstruktivnosti sudionika“, prije svega sirijskog oporbenog Visokog pregovaračkog vijeća (pod nadzorom Rijada). Delegacija sirijske vlade ali i predstavnici svih oporbenih organizacija koje su sudjelovale u ovim pregovorima, susret su ocijenili sa „suzdržanim optimizmom, primjetivši, kako su prepreke slomljene, napredak postoji i on se ponajprije odnosi na dogovore oko dnevnog reda“ sljedećeg pregovaračkog kruga, naznačenog za kraj ožujka. Ali neovisno o rečenom, pregovori su iznova pokazali duboke i suštinske razlike, ponajprije između sirijske vlade i prosaudijskog Visokog vijeća. Prva je ustrajavala na primarnoj raspravi o borbi s terorizmom, a drugi su tražili raspravu isključivo o pitanjima predaje vlasti u državi, pričemu su zadržani i radikalni zahtjevi koji se tiču odlaska Asada s dužnosti predsjednika. Ovdje svakako treba primjetiti, kako Visoko vijeće za pregovore odbija zajednički djelovati na ravnopravnoj osnovi s tzv. „moskovskom“ i „kairskom“ platformom, time praktički sabotirajući dijalog s predstavnicima vlade u Damasku ali i drugim oporbenim organizacijama. Prosaudijsko Visoko vijeće također ustraje na osnivanju jedinstvene oporbene delegacije koja bi proizišla iz platforme „rijadske grupacije“ i kroz podčinjenje drugih delegacija upravo njoj. Pro-moskovska i pro-kairska grupacija odbacile su takve stavove, izjavivši kako se jedinstvenu delegaciju može osnovati isključivo na temelju ravnopravnosti. Kao zaključak ovog kruga pregovora, sve strane su se formalno usuglasile usvojiti završni dokument predstavnika UN-a za Siriju S. de Misture, koji se tiču sljedeće runde razgovora. On se sastoji od 12 načela riješavanja sirijskog sukoba (teritorijalna cjelovitost zemlje, očuvanje državnih institucija, u tom smislu i vojske, pomoć izbjeglicama i td.).





Rusija i Kina su 28. veljače iskoristile pravo veta i zajednički blokirale rezoluciju VS UN-a, kojom se namjeravalo uvesti sankcije sirijskoj vladi zbog navodnog korištenja kemijskog oružja 2014. i 2015. g. Inicijatori rezolucije bile su Francuska i Velika Britanija, a poduprio ih je SAD.

Iran:

Iranski ministar obrane H. Dehkan, izjavio je 4. ožujka, kako Iran surađuje s Rusijom u Siriji na temelju službene molbe sirijske vlade. Izrazio je potporu akcijama ruskog zrakoplovstva i obećao kako će Iran i u buduće surađivati s ruskom vojskom.





Nakon susreta na 13. samitu Organizacije za gospodarsku suradnju, održane 1. ožujka u pakistanskoj prijestolnici Islamabadu. iranski predsjednik H. Rohani i njegov turski kolega R.T. Erdogan dogovorili su se za učvršćenje bilateralnih odnosa, kao i borbu protiv terorizma. To je izjavljeno nakon nedavnih razmjena oštrih riječi i replika između dviju država.

Iran je 1. ožujka izvršio testiranja sustava protuzračne obrane vlastite proizvodnje „Bawar-373“, koji, prema riječima iranskih vojnih analitičara, predstavlja analog ruskom sustavu PRO i PZO S-300. Već 4. ožujka Iran je uspješno testirao lansiranje rakete ruskog sustava S-300PMU-2, koji mu je Rusija isporučila 2016. godine.

Libija:

Borci libijske islamističke organizacije „Brigade obrane Bengazija“ su 3. ožujka uspostavili nadzor nad dvije velike izvozne naftne luke na istoku zemlje – Sidr (Sidra) i Ra’s Lanuf, kao i susjednim gradom Ben-Javadom. Snage generala Haftara (zapovjednik Libijske nacionalne vojske, koji ima potporu zakonitog libijskog parlamenta u gradu Tobruku, na krajnjem sjevero-istoku Libije) bile su primorane na povlačenje. Međutim, već 5. ožujka LNV je izvela protunapad s ciljem vraćanja izgubljenih gradova. Libijska nacionalna naftna korporacija, u svezi napada džihadista razmatra promjenu planiranih termina za izvoz nafte.

Premijer libijske Vlade nacionalnog jedinstva F. Sarraj posjetio je 2. ožujka Moskvu, gdje je obavio razgovor sa šefom ruske diplomacije S. Lavrovom. Rusko MVP je glede toga izjavilo, kako je Moskva spremna aktivno raditi sa svim stranama u Libiji, u interesu traženja uzajamno prihvatljivih riješenja za osiguranje uvjeta održivog razvoja te zemlje. Premijer Sarraj je kazao, kako Rusija, uzimajući u obzir njezine veze s različitim političkim snagama u Libiji, može igrati pozitivnu ulogu u riješenju krize u toj zemlji. „Naši odnosi s Rusijom su čvrsti, imaju duboke korijene, namjeravamo ih dalje aktivirati na svim razinama, u svim sektorima: gospodarstvu, politici, sferi sigurnosti, vojnoj sferi“, kazao je šef međunarodno priznate vlade u Tripoliju.

Irak:

Zapovjedništvo iračkih oružanih snaga priopćilo je 5. ožujka, kako su vladine snage oslobodile oko 80% zapadnog dijela Mosula od snaga „Islamske države“.

Njemačka politička aktivnost u regiji:

Prošlog tjedna zabilježena je intenzivna politička aktivnost SR Njemačke u regiji. Tako je kancelarka A. Merkel osobno posjetila Egipat i Tunis. U Kairu, u razgovoru s egipatskim predsjednikom F. al-Sisijem, razmatrala su se pitanja vezana uz borbu s terorizmom i ilegalnom migracijom, stanjem na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, kao i njemačko-egipatski bilateralni odnosi. Tijekom boravka u Tunisu, 3. ožujka, kancelarka Merkel je izjavila, kako Njemačka šalje pomoć Tunisu u visini 250 milijuna eura, za razvoj udaljenih regija te države, pomoć mladima i realiziranje projekata u sferi poduzetništva i obrazovanja. Kancelarka je obećala potporu Njemačke Tunisu i u borbi protiv terorizma.

Turska:

Međutim, paralelno s intenziviranom njemačkom vanjskopolitičkom aktivnošću u regiji, prošli tjedan obilježilo je i novo, tko zna koje po redu zahladnjenje tursko-njemačkih odnosa. Ono je rezultat uhićenja izvjesnog novinara njemačke novine Die Welt, 17. veljače, pod sumnjom sudjelovanja u terorističkoj organizaciji, nezakonitom korištenju informacija i propapagiranja terorizma. Predsjednik Erdogan je 2. ožujka izjavio, kako je dotični novinar „njemački špijun“, pričemu je dodao kako će se njemačke vlasti morati „očitovati pred sudom jer pomažu teroriste“. Turski čelnik je također osudio prošlotjednu zabranu njemačke vlade za održavanje javnih skupova turskih građana u toj državi na kojima su trebali govoriti pojedini turski ministri, usporedivši taj čin s nacistima. Podsjećamo, skupovi su trebali animirati tursku zajednicu u SR Njemačkoj za izlazak na referendum o promjeni turskog Ustava i, u sklopu toga, proširenju ovlasti turskog predsjednika.

Etiopija:

Etiopska vlada je 2. ožujka objavila informaciju o sprječavanju pokušaja oružanog napada na sjevero-zapadu zemlje, na gradilištu svoje velike brane na Plavom Nilu. Adis Abeba za napad sumnjiči oporbenu organizaciju koju podupire susjedna Eritreja. Vlasti su izjavile kako je izgrađenost brane (gradnja je započeta 2011. godine) dosegnula 56% u odnosu na konačni izgled i funkciju – sukladno projektu. Najveći protivnik izgradnje etiopske brane je Egipat – zabrinut, da će se njezinim stavljanjem u funkciju kritično sniziti razina rijeke Nil nizvodno, a time  ugroziti cjelokupna  egipatska poljoprivreda.

Izrael:

Izraelski ministar obrane A. Lieberman, priopćio je 28. veljače, kako Izrael predlaže Saudijskoj Arabiji i drugim sunitskim državama bliskoistočne regije osnivanje saveza protiv Irana. On misli da su arapske države shvatile, kako im najozbiljniju opasnost predstavlja Iran, a ne Izrael. Smatra također, da umjerene arapske države za opstanak više trebaju Izrael nego on njih, je se Izrael sposoban sam zaštititi od ugroza. Izrael bi tim državama, navodi ministar dalje, mogao pomoći u tehnologijama jer one nemaju resurse slične izraelskim, u sferi borbe protiv terorizma, vojnim pitanjima i znanstvenim istraživanjima.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like