PROMJENE VOJNO-POLITIČKIH ELEMENATA NA BLISKOM ISTOKU I SJEVERNOJ AFRICI OD 9. – 15. SIJEČNJA 2017. G.

Nastavljamo s tjednim prikazom stanja u regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.

Sirija:

Traju pripreme za političke pregovore sukobljenih strana u toj zemlji, najavljenih za 23. siječnja u kazahstanskom glavnom gradu Astani. 13. 1. u Moskvi su se susreli čelnici diplomacija Rusije, Turske i Irana, a obavljeni su i telefonski razgovori između ruskog, turskog i kazahstanskog predsjednika. Telefonski su razgovarali i turski čelnik Erdogan i iranski predsjednik Rohani.

U Ankari je 9. 1. održan pripremni sastanak predstavnika 32 oružane grupacije koje se u Siriji bore protiv vlade u Damasku, a njih 27 potpisalo je pripremljeni dokument. Potpis za sada nije stavila najveća grupacija „Ahrar ash-Sham“ i još četiri manje organizacije.

Oporbeno Visoko pregovaračko vijeće (pod dominacijom Rijada) najavilo je svoj dolazak i sudjelovanje u pregovorima u Astani ali ih smatra samo pripremnom fazom pred međusirijske pregovore koji će se u veljači održati u Ženevi, u organizaciji UN-a.

Istodobno predsjednik Asad je najavio dolazak vladine delegacije u Astanu i spremnost na razgovore s oporbom glede postizanja dogovora o miru i budućnosti zemlje, ali kaže, kako on još uvjek ne zna tko će ustvari predstavljati sirijsku oporbu. Pritom inzistira „da to budu Sirijci, a ne marionete drugih arapskih država ili Zapada“.





U međuvremenu, na sirijskom terenu prekid vatre između sirijske vojske i oporbenih snaga uglavnom se održava. Nastavljaju se jedino akcije sirijske vojske protiv boraca terorističkih organizacija „Islamska država“ i „Jabhat Fath ash-Sham“ (bivša „Al-Nusra“) na sjeveru regije Aleppo, regijama Homs i Hama, u okolici Damaska, kao i u istočnom dijelu zemlje oko grada Deir ez-Zour. Nastavile su se borbe i za grad Al-Bab na sjevero-istoku regije Aleppo, između turskih snaga i njima odanih postrojbi umjerene sirijske oporbe (većinom turkmenske etničke zajednice) i boraca „Islamske države“. Također su se nastavili i napadi pretežito kurdskih postrojbi na grad Rakku (neformalnu prijestolnicu „Islamske države“). Vođeni su uz intenzivnu potporu zrakoplovstva međunarodne koalicije predvođene SAD-om. Kurdske snage uspjele su okružiti dio ISIL-ovih postrojbi sjeverno od toga grada.

Nakon miniranja vodovoda koji opskrbljuje Damask od strane islamističkih snaga u gradiću Ain al-Fiji nedugo nakon 29. prosinca potpisanog primirja, 13. siječnja sirijska vojska je uspjela osvojiti taj grad u kojem se nalazi najveći rezervoar pitke vode kojom se opskrbljuje sirijska prijestolnica. Odmah potom na teren su izišle ekipe za sanaciju oštećenog vodoopskrbnog sustava (inače, gotovo čitav glavni grad, sa stotinama tisuća stanovnika, bio je danima bez vode iz vodovodne mreže, a voda se svakodnevno mukotrpno dostavljala cisternama u najugroženije dijelove grada.

Ruski politički i vojni vrh donio je odluku o smanjivanju broja ruskih zračnih snaga u Siriji te je sa zrakoplovne beze Hmeimim u Rusiju vraćeno 6 bombardera Su-24. Međutim, istovremeno su, u okviru planirane rotacije, u istu zrakoplovnu bazu prebačena 4 jurišna zrakoplova Su-25.





Ministarstva obrane Rusije i Turske potpisala su memorandum o izbjegavanju incidenata i osiguranja sigurnosti letova njihovih zrakoplova tijekom izvođenja operacija u Siriji. U dokument je uključen instrument koordinacije pri izvođenju zajedničkih aktivnosti zračnih snaga dviju država u napadima na terorističke ciljeve. Memorandum uključuje i sirijske zračne snage, izjavio je turski ministar obrane Fikri Isik.

Zrakoplovi izraelske vojske su 13. siječnja izvršili raketni napad na vojni aerodrom Mezze u blizini Damaska.

Irak:

Iračka vojska je uz potporu zrakoplova međunarodne koalicije nastavila napade na najveći grad iračkog sjevera – Mosul, i polučila niz uspjeha. Pod nadzor je stavljeno pet mostova na rijeci Tigris, a 13. siječnja vojska je oslobodila i glavnu upravnu zgradu u Mosulu. Već narednog dana oslobođeno je i mosulsko sveučilište, a time je oslobođeno oko 90% istočnog dijela grada. Međutim, još je dug put do konačne pobjede. Okupiranom ostaje još čitava lijeva obala grada i stari grad koji će džihadisti žestoko braniti. Osim toga, sa zapadne strane grad uopće niti nije u okruženju vladinih snaga ili njoj odanih postrojbi.

Turska:

Turski parlament nastavlja postupno usvajanje ustavnih promjena. Prošli tjedan izglasane su odredbe koje se odnose na prijelaz zemlje u predsjednički sustav, čime se uvelike povećavaju predsjedničke ovlasti, poput izdavanja ukaza, odabira ministara, a predsjednik čak može zadržati i svoje članstvo u političkoj stranci.

Turska je uz granicu sa Sirijom i Irakom podigla betonski zid u dužini od 330 kilometara, visine 3 metra, u svrhu zaštite svoje sigurnosti. Iste mjere turske vlasti namjeravaju poduzeti i na granici s Iranom i Armenijom. Istodobno se uvode tehničke mjere i sustavi za prepoznavanje lica na međudržavnim graničnim prijelazima.

Kada već spominjemo Tursku možemo dodati i vijest koja se odnosi na njoj susjednu otočnu državu Cipar. Naime, 12. siječnja u Ženevi je održana konferencija o riješenju ciparskog problema, pod predsjedanjem glavnog tajnika UN-a Antonia Guterresa, a nazočili su joj i predsjednici Republike Cipar N. Anastasiadis i predsjednik samoproglašene Republike Sjeverni Cipar M. Akinji, kao i šefovi diplomacija tzv. država-jamaca Cipra – Velike Britanije, Grčke i Turske, kao i EU.

Neovisno o usvajanju odluke o nastavku pregovora, kao i utvrđivanju radne grupe koja bi s radom započela 18. siječnja, pregovori zapravo nisu riješili ništa konkretno. Štoviše, ciparski predsjednik Anastasiadis je izjavio kako turska vojska mora napustiti Cipar, a turski predsjednik Erdogan je 13. 1. izjavio kako turska vojska ostaje na sjevernom ciparskom teritoriju. Inače, njezin sastav čini 30 tisuća vojnika.

Egipat:

Raste napetost na sjeveru Sinajskog poluotoka, gdje su islamisti 9. siječnja napali egipatsku policiju na jednom njihovom punktu u blizini grada Al-Arish, kojom prilikom je ubijeno 10 osoba. Posebne zone sigurnosti uvedene su 12. 1. i u zoni širokoj 800 m oko vladinih i važnih javnih zgrada (sudova, bolnica, sjedišta naftnih i drugih važnih tvrtki, …) u glavnom gradu Kairu.

Libija:

Sukobi u toj zemlji se nastavljaju između različitih oružanih organizacija islamističkog predznaka, što otežava uspostavu stvarne vlasti od strane međunarodno priznate vlade premijera Sarraja u Tripoliju. Dominantnu vojnu snagu predstavlja vojska odana maršalu Haftaru iza kojeg stoji također legitimno vijeće predstavničkog doma libijskog parlamenta sa sjedištem u Torbuku, na krajnjem sjevero-istoku Libije. Njegove snage nadziru oko trećinu libijskog teritirija, između ostalog i ključna naftom bogata područja zemlje i izvozne terminale. General (maršal) Haftar 11. 1. posjetio je ruski nosač zrakoplova „Admiral Kuznecov“, odakle je tijekom video-konferencije s ruskim ministrom obrane S. Šojgu razmotrio stanje u Libiji i borbu s terorizmom na Bliskom istoku.

Jordan:

Jordan je 15. siječnja dobio novu vladu na čelu s H. Al-Mulkiem, koji je prisegnuo pred kraljem Abdullahom II.

Afganistan:

Dva bombaša samoubojice su se 10. siječnja probila u zgradu afganistanskog parlamenta u Kabulu, a u napadu je poginula 51, a ranjeno 150 osoba. Istog dana eksplozija je odjeknula i u Kandaharu, gdje je poginulo 11, a ranjeno 18 osoba. U tom napadu poginuo je i guverner te regije i veleposlanik UAE u toj zemlji. Za oba teroristička napada odgovornost je preuzeo radikalni talibanski pokret.

Sve to ukazuje na činjenicu kako afganistanske snage sigurnosti nisu sposobne samostalno osiguravati sigurnost svoje zemlje. Upravo to izjavio je 11. 1. glavni inspektor američke vlade po pitanju unutarnjeg preustroja te države John Sopko.

Borci pokreta Taliban i „Islamske države“ objavili su jedni drugima džihad („sveti rat“). „IS“ značajno jača u regijama Farah, Zabul i Hilmand koji je poznat po proizvodnji maka i opiuma. Džihadisti djeluju i na sjeveru zemlje, u Kunduzu i Parvanu.

Pakistan:

Pakistan je prvi put u svojoj povijesti izvršio podvodno lansiranje krilate rakete „Babur-3“, sposobne nositi atomsku bojevu glavu. Ona predstavlja modifikaciju istoimene rakete tipa-2, sposobne uništavanju neprijateljskog cilja na udaljenosti do 450 kilometara.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like