Kada svjetski lideri – „teškaši“ – medijima daju svoje intervjue, onda čitavi svijet to redovito prati s pojačanom pozornošću. Poglavito to vrijedi u današnja – nikada složenija globalna vremena po čitavom spektru elemenata koji definiraju ključne odnose unutar svjetske zajednice država i naroda. A jedan od tih „teškaša“ – i to onih ponajvećih – svakako je i ruski predsjednik Vladimir Putin. Štoviše, upravo je njegova pojava na ruskoj političkoj i državnoj sceni u svojstvu lidera te zemlje 2000. g. bila ona ključna prekretnica koja je i dovela do odmaka od ustaljenih pravila dotadašnjeg svjetskog poretka i ustrojenih međunarodnih odnosa, nastalih kao rezultat završetka Drugog svjetskog rata, a dodatno osnaženih pobjedom Zapada (čitaj SAD-a) u hladnom ratu i slomom komunističkog bloka u Europi, predvođenog SSSR-om.
Nije bez temelja ona koja kaže, „kada Putin kihne zatrese se čitavi svijet“. A on se prvi puta zatresao na čuvenoj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji (MSC) 2007.g. (pogledaj video ispod teksta), kada je Putin po prvi put Zapadu rekao „dosta“ i upozorio ga na posljedice koje će uslijediti ukoliko ovaj nastavi ignorirati ruske nacionalne interese u sklopu ustroja budućega svijeta, čiji su se obrisi već tada itekako počeli iscrtavati.
A kako se to nije dogodilo, dogodile su se i posljedice na koje je Putin upozorio. Rusija je po prvi put nakon raspada SSSR-a uzela stvar u svoje ruke i povukla, po svih, posve neočekivane poteze, koji su, zapravo, govoreći s pozicije tzv. real-politike, označile i pojavu jednog posve novog i drugačijega svijeta, koji se upravo sada ogleda u smanjenju američke globalne dominacije i pokušaju njegovog ustroja prema policentričnom modelu tj. postojanju više središta moći. Taj proces još uvijek traje i pitanje je čime će na kraju rezultirati s obzirom da Washington nastoji svim silama zadržati ulogu globalnog hegemona (iako su, što je i njemu samome jasno, instrumenti kojima u tom smislu raspolaže sve neučinkovitiji i slabiji).
A spomenuti potezi, koje je Putin učinio, bili su redom: ruska vojna intervencija u Gruziji 2008. g. (istina, nakon glupog poteza tadašnjeg predsjednika te zemlje Mikhaila Saakashvilija i napada na ruske mirovne snage u Južnoj Osetiji (kojih je tom prilikom poginulo 10-ak) što je teško moglo proći bez odgovora); rusko pripojenje Krima i aktivno pomaganje proruskim pobunjenicima na istoku Ukrajine (opet, kao posljedica revolucionarne promjene vlasti u Kijevu i njezine otovrene oštre proturuske retorike); vojni ulazak u Siriju 2015. g. na poziv vlade u Damasku koja je već bila na izdisaju; stvaranje rusko-kineskog strateškog partnerstva i okretaj Rusije prema Istoku tj. velikim azijskim zemljama; rusko situacijsko savezništvo s Iranom po pitanju Sirije i borbe protiv terorizma; aktivna potpora ljevičarskoj vladi Nicolasa Madura u Venezueli i td., i td.
Drugim riječima, Putin, kada javno govori, to gotovo nikada ne čini „u prazno“, da zadovolji medijski interes ili sebe učini političkom i medijskom „zvijezdom“, već to radi isključivo iz razloga odašiljanja jasnih ili prikrivenih poruka, o tome, kakav je službeni stav njegove zemlje o ovom ili onom svjetskom problemu ili kriznom žarištu i što suprotna strana glede toga od Rusije može očekivati. To i jest smisao državničke politike, a nikako dvosmisleni stavovi ili puka propaganda kojom se ipak bave neke druge, niže državne instance od one predsjedničke ili premijerske čiji to posao ne bi smjeo biti.
Ovaj poduži uvod bio je svojevrsan preludij vezano uz Putinov intervju kojega je u nedjelju, 14. lipnja, dao za pojedine ruske medije i čiji su, za sada samo fragmenti tek objavljeni. Iz njega izdvajamo slijedeće teme: stanje u SAD-u u svezi nereda nastalih nakon policijskog ubojstva afroamerikanca Georgea Floyda; stanje u Europi; novi ruski ustav; naoružanje; nuklearna sigurnost; pandemija COVIDa-19 i td. Krenimo redom:
O stanju u SAD-u
Odnos između ruskog i američkog predsjednika, Vladimira Putina i Donalda Trumpa, uvijek je po ostale svjetske političare, medije i ukupnu javnost bio i ostao intrigantan, gotovo pa obavijen velom tajne s obzirom na brojne kontroverze koje su pratile: od navodne ruske pomoći Trumpu u pobjedi na američkim izborima i ruskom miješanju u unutarnje stvari SAD-a, navodih ruskih hakerskih napada na američke institucije poput FBI-a, State Departmenta, i što sve ne. A kada je to tako, zanimljivo je poslušati što ruski čelnik misli i o sadašnjim nemilim događajima u SAD-u, koji su po Trumpa sve samo ne ugodni.
Putin je u razgovoru s novinarom kazao kako obično ne komentira događaje u SAD-u, a ako to i čini, to radi oprezno s obzirom kako se radi o stvarima koje moraju rješavati sami Amerikanci, bez uplitanja bilo koga izvana. Rekao je kako se radi o američkoj dubokoj unutarnjoj krizi, što Rusija već odavno primjećuje, još od vremena pobjede Donalda Trumpa na izborima 2016. g., koju je on izvojevao na potpuno demokratski način. Nakon toga, u njima poražena strana izmislila je puno toga kako bi osporila njegov legitimitet, naveo je Putin.
Pritom je izrazio čuđenje stavovima pojedinih američkih guvernera u odnosu prema Trumpu, kazavši slijedeće. „Što je to demokracija? To je vladavina naroda, istina. Ali ako narod izabere viša tijela (vlasti), onda takva tijela, koja su zadobila povjerenje naroda, imaju pravo odrediti rad izvršnih tijela vlasti na takav način, da bi se zajamčili interesi velike većine stanovništva zemlje. A što se tamo (u SAD-u) događa? Predsjednik govori: „Moramo učiniti ovo i ono“, a pojedini lokalni guverneri govore: „Gubi se odavde“. Takvo što u Rusiji je nezamislivo, da se lokalne vlasti protive odlukama vlade ili predsjednika zemlje.
Putin je kazao kako su odnosi između bijelog stanovništva i afroamerikanaca stari problem SAD-a, i da je Rusija, ranije SSSR s velikim simpatijama gledao na borbu potonjih za svoja prava. „Ali kada to dobiva – čak na temelju izvršenih nedjela – element radikalnog nacionalizma i ekstremizma, ništa se dobro od toga ovdje ne može izroditi. Ako borba za stvarna prava, zakonita prava dobiva karakter rušenja i pogroma, ja tu ništa dobroga za države ne vidim i to mi nikada nećemo podržati“, kazao je Putin. Pritom je izrazio nadu da će fundamentalni temelji demokracije Sjedinjenim Državama dati mogućnost izlaska iz kriznoga stanja u kojemu se sada nalaze.
Nastavljajući razgovor o problemu rasizma i nereda, koji nisu zahvatili samo SAD, već i pojedine europske zemlje, Putin je kazao kako su rušenja spomenika od strane prosvjednika i drugi oblici agresije i netrpeljivosti – krajnje razarajuće pojave. „Predočite si to, da afroamerikance moraju liječiti samo afroamerički liječnici“, kazao je Putin i podsjetio kako je Dagestanu, nedavno snažno zahvaćenog epidemijom koronavirusa pomoć pružila čitava Rusija, ne pitajući tko je tko po nacionalnosti ili boji kože. „U tom i jest snaga Rusije“, kazao je ruski čelnik.
O COVIDu-19
Putin je izjavio kako Rusija izlazi iz epidemije koronavirusa, s minimalnim brojem umrlih (do sada nešto manje od 7 tisuća umrlih), između ostalog i zahvaljujući združenom djelovanju svih razina vlasti koje rade „dinamično“. „Naša proširena vlada radi kao jedan tim, i pritom imam u vidu središnju vladu i guvernere regija. Sumnjam da bi netko kod nas… rekao: „neću činiti to što vlada govori, ili što predsjednik govori…“, kazao je Putin.
O ruskom ustavu
U Rusiji se uskoro očekuje državni referendum o predloženim ustavnim promjenama, za koje mnogi na Zapadu govore kako im je cilj ostanak Putina na vlasti „beskonačno“, iako je to prilično uzak pogled s obzirom na to da predložene promjene u sebi nose niz važnih elemenata koji se tiču samoga ustrojstva zemlje i određivanja njezine budućnosti neovisno o tome tko je, ili će tek biti na vlasti.
Putin je kazao kako je značaj tih promjena u tome što će sve ono što je u Glavnom državnom zakonu propisano, tijela vlasti i vlada biti obvezni provoditi. Na upit, zašto je pojedine prijedloge nužno ugraditi u Ustav ako mnogi od njih već ionako funkcioniraju, Putin je odgovorio slijedeće:
„Kako bi oni djelovali i dalje, kako se oni ne bi zaboravili i potom bili izuzeti iz praktičnog života. … Ako je to u Ustavu propisano, to će ih, neizbježno, sva tijela vlasti i vlada morati izvršavati“, kazao je ruski vođa. Odbacio je mišljenja onih koji smatraju kako će te promjene dovesti do jačanja predsjednika i diktature, ili oligarhijskog upravljanja zemljom, te rekao, kako, upravo suprotno, predsjednik predaje dio svojih vrlo osjetljivih ovlasti na parlament. Tako i po pitanju izbora premijera, gdje će ga predsjednik i dalje predlagati ali će ubuduće zadnju riječ oko njegovog imenovanja imati parlament, kao i po pitanju predloženih ministara, a predsjednik u novoj varijanti Ustava neće imati pravo njihovog smjenjivanja, već samo parlament.
O nuklearnoj sigurnosti
Moskva i Washington čuvaju paritet u sferi atomskog naoružanja, kazao je Putin. „Mi (Rusija) smo uistinu puno učinili. I u sferi razvoja nuklearnog obrambenog sustava imamo očuvani okvirni paritet sa Sjedinjenim Državama, i po nositeljima i po količini bojevih glava, ali smo svejedno u našim suvremenim oružanim obrascima postli lideri“, kazao je Putin.
Podsjetio je kako je Rusija preuzela globalno vodstvo u proizvodnji novih vrsta naoružanja i da više ne vrši samo modernizaciju tradicionalnog – već postojećeg vojnog potencijala. Rusija je, trenutačno, jedina zemlja na svijetu koja u svojim vojnim postrojbama već ima raspoređeno nadzvučno strateško raketno naoružanje, koje zbog njegove brzine danas nitko ne može uništiti svojim najsuvremenijim postojećim obrambenim sustavima „i u tome je jedinstvenost našeg (ruskog) današnjeg položaja“. Putin ne sumnja kako će takve vrste naoružanja prije ili kasnije dobiti i druge snažne države, ali je i prilično samouvjereno dodao kako će do toga trenutka Rusija već ovladati oružjem koje će takve nadzvučne sustave moći uništavati.
