Izvjesna japanska novinska agencija je 2. rujna, analizirajući rusko-japanske odnose, objavila kako je vlada premijera Shinzo Abea počela konzultacije glede razvoja gospodarske suradnje s Rusijom bez prethodnog postavljanja na dnevni red problema „sjevernih teritorija“ tj. južnih otoka Kurilskog arhipelaga. Japanska vlada po prvi put problem želi riješiti obratnim putom – prvotnom uspostavom strateške gospodarske suradnje zahvaljujući kojoj će kasnije biti jednostavnije riješiti i spomenuti teritorijalni spor između dviju zemalja, zbog kojeg one još uvjek nemaju formalno potpisan ugovor o miru nakon završetka Drugog svjetskog rata i što opterećujuće djeluje po njihove odnose.
Japanski poslovni medij „Nihon Keizai“ 2. rujna također piše o istoj temi, govoreći i o susretu ruskog predsjednika Putina i japanskog premijera Abea na Međunarodnom gospodarskom forumu u Vladivostoku tog istog dana.
Japanska televizija NHK je 2. rujna prenjela riječi premijera Abea o tome, da će se dvojica državnika susresti 15. prosinca u gradu Nagato, prefektura Yamaguti.
Što se u stvarnosti događa?
Bilo koji japanski premijer nije u mogućnosti planirati strateške gospodarske odnose s Rusijom bez postavljanja preduvjeta vezano uz pitanje južno-kurilskih otoka jer bi ga japanska javnost brzo politički kaznila. Slično je i s Rusijom, koja, kao velika država, nije u stanju prodavati svoj teritorij ma o kom se predsjedniku radilo i koji je trenutačni stupanj njegove popularnosti. To bi također, prije ili kasnije, dovelo do njegove političke smrti. Neovisno o teškom gospodarskom stanju u zemlji zbog Zapadnih sankcija, današnja Rusija je dovoljno snažna da se ne dozvoli ponavljanje tragikomičnih sekvenci iz svoje povijesti 90-ih godina prošlog stoljeća. Tada je, naime, slabom Jeljcinu, koji je Rusiju doveo na rub propasti i sveopćeg raspada, Japan, u zamjenu za vraćanje južno-kurilskih otoka, ponudio ni manje ni više nego dostavu po jednog video uređaja u svako domaćinstvo unutar Ruske Federacije. Na takvu, krajnje ponižavajuću ponudu, Jeljcinova vlada ipak nije pristala.
Novonastalo političko stanje, položaj u međunarodnim odnosima i globalni geopolitički procesi koji su u tijeku, ne dozvoljavaju igre takvoga tipa. Rusiji u novim okolnostima njezin Daleki istok predstavlja novo strateško gospodarsko ali i vojno uporište za širenje utjecaja u smjeru Istoka, nakon što ju je SAD, barem srednjoročno, odsjekao od Europske unije i njezinog gospodarskog i financijskog krvotoka. Kurilski otoci danas su važan dio ukupnog vojno-strateškog plana zemlje, na čijem teritoriju se već grade ili planiraju graditi nove zrakoplovne i podmorničke baze. Riječ je još uvjek o Kurilskim otocima čija je ruski teritorijalni suverenitet neupitan ali jačanje ruske vojne nazočnosti (uključno i strateških bombardera i nuklearnih podmornica) Japanu „iznad glave“, po Tokio postaje krajnje neugodno.
Vrlo je važno naglasiti i sve složeniji japanski regionalni geopolitički položaj, poglavito u odnosu prema Kini. Ta zemlja i dalje ne pokazuje tendencije slabljenja svoje gospodarske i financijske snage iako je njezin rast nešto usporen. Peking i dalje s visoka gleda i na Tokio i na Seul, kao glavne američke dalekoistočne uzdanice. Kineska vojna snaga i njezino rasprostranjenje u ostale regije svijeta putom otvaranja svojih vojnih baza ili učešća u međunarodnim snagama u svjetskim kriznim žarištima jasno daju do znanja da se Kina nikoga ne boji i da ne namjerava ustuknuti i odustati od svojih regionalnih i globalnih gospodarskih projekata i geopolitičkih planova. Prinudno ubrzano i sve snažnije, sveobuhvatno partnerstvo Moskve i Pekinga, kao odgovor na ovovjeki nasrtaj Washingtona za uspostavi globalne američke dominacije, od čega, prema mišljenju sve većeg broja svjetskih analitičara neće biti ništa, primorava Tokio na repozicioniranje svoje strategije oslanjanja isključivo na SAD i guranja u sukob s Kinom što njemu u novoposloženom omjeru snaga nikako nije u interesu. Tokiu, naravno, ne pada na pamet izići izvan američkog „sigurnosnog kišobrana“ ali želi početi voditi samostalniju i konstruktivniju vanjsku politiku, koja je još uvjek u pojedinim segmentima limitirana interesima Washingtona (u visokim diplomatskim krugovima odnosi Washington-Tokio odavno se potiho nazivaju i „najbolje kamufliranim prijateljstvom“ zbog opterećujućih tragičnih epizoda dviju zemalja iz doba Drugog svjetskog rata). Danas Japanu nikako nisu u interesu zategnuti odnosi s Moskvom koja je već na samom početku uvođenja sankcija, Japanu glasno dala do znanja da se ne slaže s njegovim, istina teškom voljom prihvaćenim, uvođenjem sankcija prema Rusiji, zbog čega će i sam imati velike posljedice.
Daleki istok – ruski „as u rukavu“
Kurilske otoke nastanjuje svega 20 tisuća ljudi. Rusija je tamo intenzivno započela graditi nove domove, prometnice, suvremenu zračnu luku. Snažnu potporu države dobilo je i tamošnje tradicionalno zanimanje – ribolov. Na jednom od otoka- Matua – počinje izgradnja velike pomorske baze za Tihooceansku flotu.
Neovisno o nedostatku financijskih sredstava i njihovom ograniučenom pristupu, Putin ne odustaje od strateških planova za Daleki istok, koji krije golema prirodna bogatstva – 30 posto ruskih nalazišta zlata, goleme zalihe nafte i plina i td. U blizini Habarovska u tijeku je izgradnja golemog ruskog kosmodroma, vjerojatno najmodernijeg objekta takve vrste u svijetu. Sve to iziskuje golema financijska sredstva, zbog čega se Moskva za pomoć obratila Pekingu. Kina se tome, iz svojih interesa, radosno odazvala i aktivno uključila u tamošnje procese, ali njezina aktivnost ima i svoje posljedice – povećanje broja Kineza, osobito u ruralnim i slabonaseljenim ruskim pograničnim zonama gdje se bave agrarnim sektorom, što izaziva sve veću zabrinutost tamošnjeg lokalnog ruskog stanovništva koje se boji kineske dominacije i njezine financijske moći.
Upravo je to primjetio Tokio i uvidio šansu za vlastiti novi skok u Rusiju i ostvarivanje svojih gospodarskih, ne samo energetskih interesa. Putin je to, naravno, objeručke prihvatio, dokazujući time svijetu svu neefektivnost pokušaja međunarodne izolacije Rusije od strane SAD-a, te mogućnost diferencijacije suradnje s dva jaka međunarodna središta – Kinom i Japanom, gdje mu dobro dođe i njihova međusobna netrpeljivost radi lakšeg ostvarivanja vlastitih projekata po povoljnijim uvjetima.
Ekskluzivno: osam točaka koje nudi Japan
U prošlotjednom intervjuu Bloombergu, predsjednik Putin je izjavio kako nema govora o prodaji ruskog teritorija Japanu već se radi o „traženju riješenja pri kojem se ni jedna strana neće osjećati pobjednikom ili pobjeđenom“.
Japanski premijer s istim ciljem je još u svibnju doputovao u ruski Soči gdje je s ruskim čelnikom razgovarao upravo o tim pitanjima. Ovih dana izvjesni provladin ruski medij objavio je ekskluzivu s prijedlozima premijera Abea na susretu s predsjednikom Putinom u Vladivostoku 3. rujna, vezano uz gospodarsku suradnju dviju zemalja, pričemu podsjećamo na nedavnu uspostavu posebnog japanskog ministarstva za razvoj japansko-ruske gospodarske suradnje. Evo ekskluzivnih 8 točaka koje je japanski premijer iznio ruskom čelniku: suradnja u razvoju medicinskih znanosti; suradnja u izgradnji okoliša sukladno najvišim životnim standardima i zaštiti ekologije (infrastruktura i tehnologije); razvoj rusko-japanskog malog i srednjeg biznisa; energetika – nafta i plin – razvoj proizvodnje i izgradnja rusko-japanskog plinovoda tzv. dalekoistočnog sjevernog toka, od Sahalina duž Japana do grada Kasime; diversifikacija ruske industrije i rast proizvodnje uključno i strukturne reforme; razoj industrije ruskog Dalekog istoka i njezin izvoz u Azijsko-tihooceansku regiju; suradnja u naprednim tehnologijama na temelju „mudrosti dviju država“ poput izvoza ruske atomske tehnologije i osvajanja svemira u čemu Japan još nema dovoljno iskustva; i posljednje – razvoj kulturnih odnosa. Osim opće retorike, premijer Abe je došao ruskom čelniku i s desetak konkretnih novih i do u detalje razrađenih projekata sa zajedničkom shemom upravljanja.
Naravno da sve ovo traži i određeni ustupak Rusije, a gotovo sigurno – to će se morati odnositi na južno-kurilske otoke. Na koji način će dvije strane to dogovoriti još je nepoznato ali, osobno vjerujem, poznavajući ukupne globalne procese, da će se riješenje pronaći i da bi moglo ići u smjeru predaje formalnog suvereniteta nad otocima Japanu, u zamjenu za omogućavanje Rusiji daljnjeg, isključivo gospodarskog interesa na Japanu predanim otocima. Po Putina bi to bilo bezbolno i s gledišta, da je to isto 1956. g. gotovo učinio SSSR kao svjetska vojna velesila. To bi po obje strane moglo biti najbezbolniji način zatvaranja jedne teške stranice povijesti i otvaranja neslućenih perspektiva gospodarskog razvoja, a što nužno dovodi i do stabilizacije ukupnog sigurnosnog stanja.
Propali posljeratni pokušaj riješenja teritorijalnog spora
Našoj javnosti je nedovoljno poznato da su parlamenti SSSR-a i Japana još 1956. godine već ratificirali sporazumi o riješenju teritorijalnog spora. Sporazum koji su još samo trebali potpisati čelnici dviju država, uključivao je sovjetski povrat Japanu dvaju južnokurilskih otoka – Shikotan i Haboman. Međutim, neposredno prije dogovora Washington je Tokiu napomenuo, kako bi Rusi Japanu morali vratiti četiri, a ne dva otoka i sve se vratilo na početak tj. svi razgovori na tu temu su prekinuti. Dodatna dva otoka se nisu spominjala u sporazumu iz jednostavnog razloga – oni su bili japanski kao razultat ruskog poraza u rusko-japanskom ratu 1904.-1905. godine. SAD ima drugu verziju priče, koja kaže kako su sovjetski čelnici odbili potpisati sporazum zbog ugovora o obrani potpisanog između Tokija i Washingtona 1960. g., izjavljujući kako će sporazum potpisati tek nakon što japanski teritorij napusti i posljednji strani vojnik.
Hoće li se moderni Japan osjećati dovoljno snažno da se upravo sada (u najsloženijim geopolitičkim odnosima po Washington) izdigne iznad američkih regionalnih i globalnih interesa i uspostavi po sebe stabilne i perspektivne političke i gospodarske odnose s Rusijom vrlo brzo ćemo vidjeti. Prosinac nije daleko. Međutim, ni Washington, kojemu bilo kakvo rusko zbližavanje s njegovim „saveznicima“ nije u interesu, vjerojatno neće stajati po strani iako mu tajming rusko-japanskih pregovora nikako ne ide u prilog – vrijeme zaokupljenosti predsjedničkim izborima i slaba Obamina administracija kojoj rok istječe s krajem tekuće godine.
0 komentara