S. Šterc: MANJINSKI DIKTAT: Kad Hrvatska već nije slomljena ratnim udarom, slama se specijalnim postupcima

Izvor: dnevno.hr

Hrvatski nacionalni izbori, nedavno završeni, pokazali su svu političku realnost uspostavljenog stranačkog/partijskog i izbornog sustava i pravu ulogu interesnog biračkog članstva. Otklon od nacionalnih interesa prema stranačkim, članskim i posebno pojedinačnim interesima dobio je izbornim rezultatima svoju i formalnu potvrdu, a trgovinska postizborna uslužnost za potrebe uspostave vlasti i nastavka vladanja izbrisala je svaku političku i svjetonazorsku različitost, svaki iole ozbiljniji pristup hrvatskim razvojnim potrebama i svela sve samo na osobne netrpeljivosti, povezanosti, komunikacijske mogućnosti, osobne nasljedne ideologijske osnove i u biti na razumijevanje načina interesnog vladanja.

Problemi se ostale glasačke (one koja nije svojim izlaskom potvrdila ovakav nastavak vladanja) i biračke populacije i ukupnog hrvatskog stanovništva rasutog diljem svijeta koriste samo kao tematika predizbornog uvjeravanja. Istom posluže i pojedinci pozicijski postavljeni mimo svih ozbiljnih kriterija, kako bi prema javnosti prije izbora pokazali brigu za hrvatsku budućnost i uvažavanje nacionalnih vrijednosnih kategorija. Prema van opća briga, a nakon izbora ponovno dolazi do punog izražaja osobno doživljavanje ideja, pojedinaca i nacionalnih potreba.

Relativni pobjednik

Manjinski diktat danas je u suvremenoj europskoj Hrvatskoj poprimio razinu uvjetovanosti prema najvažnijim pitanjima, a uslužnost je pritom izbornog relativnog pobjednika u okvirima glasačke populacije podignuta na dosad nezabilježenu razinu u Europi i svijetu. Dokazujući drugima svoju pravovjernost, u trgovinskoj su klasičnoj maniri nacionalno dostojanstvo i naročito demografska budućnost hrvatske identitetske populacije usputne nebitnosti. Pomak od hrvatskog idealizma dosegnutog nakon ratne pobjede nad agresorom ipak najvjerojatnije nije slučajan, kao uostalom ni popratna novinarska uslužnost pri tumačenju naprednog modernizma u novom slaganju sa starim poznanicima.



Malo se toga čuje od institucionalnih izbornih i pravnih pratitelja pravilnosti provedbe samih izbora o nezakonitostima izbornih jedinica, poremećenoj razmjernosti zastupanja prema biračkom potencijalu, jednakim mogućnostima izlaska na izbore svima, trgovanju manjinskim interesima, nejednakoj programskoj zastupljenosti u predizborno vrijeme i slično. Opći je dojam kako je sve postavljeno kao sustav koji vrlo uslužni samozvani i politički poželjni “analitičari”, uslužni komunikacijski majstori i slobodni novinski i ostali javni djelatnici upotpunjuju u model (ili obrazac) primirivanja nacionalnih očekivanja pa sve do pokoravanja nacionalnog idealizma, na kojem se inače zasniva svaki planski razvoj u bilo kojoj koliko-toliko demokratskoj zemlji u Europi i svijetu.

Najavljeno je formiranje vlasti samo nastavak raznih oblika pritisaka i negacija prema svakom smislenom nacionalnom konceptu, a pogotovo će taj pritisak biti vidljiv na najvažnijoj problematici suvremene Hrvatske – demografskoj. Donedavno je to bilo pitanje svih pitanja prema svim izričajima s političkog vrha (što i je objektivno),  a u manjinskoj je uvjetovanosti i političkoj uslužnosti ono svedeno na remećenje političkog mira u trgovinskom skladu toliko potrebnom za nastavak interesnog vladanja, a pritom i pokoravanja nacionalnog idealizma.

Politički otklon

Nikada se u predizbornim lamentiranjima s puno osmijeha i ozarenosti nije moglo čuti kako će novi vladajući milje činiti manjinski diktat, izbornost s infinitezimalnim glasovima, vječnost zastupnika pretvorenih već u fotelje i ine slučajnosti u prolazu, već isključivo politička i svjetonazorska kompatibilnost. Preokret je nastao već u prvoj noći, kada su sve principijelnosti bačene u vodu i niz vjetar i kada je osobni doživljaj ideologije i pojedinaca postao zakonitost. Važnije je postalo u trenu što se izgovorilo ili što se izgovara prema osobnim doživljajima nego što se izgovara u interesu hrvatske mladosti i budućnosti.

Hrvatska je brzinom svjetlosti postala nebitna u odnosu na osobne izgovore, manjinske potrebe bez limita, osobne pozicijske, materijalne i ine interese, financijske planove, stranačka/partijska pozicijska kontroliranja i slično, a uslužna su djelovanja s već navedenih razina i strana postala hrvatska stabilnost, vjerodostojnost, sigurnost i uopće komunikacijska potpora tog jasno izraženog otklona. Festival se demokracije pretvorio u utakmicu za selektiranu publiku, čija se zadovoljstva mjere interesnim rezultatima, a jedino su i moguća s apologetskim uvažavanjem apsolutno svih političkih odluka i postupaka, bez obzira na to koliko oni bili otklon od ranije dosegnutog poslijeratnog idealizma.

Postizborni obrati

Mogli bismo npr. pretpostaviti rezultate izbora s takvim predizbornim najavama formiranja vlasti i s isticanjem važnosti manjinskih predstavnika uvijek zagarantiranog ulaska u Sabor ili sa slučajnim prolaznicima kroz izbore u izbornoj jedinici. Međutim, to s druge strane ne opravdava ostale natjecatelje koji nikako ne mogu shvatiti kako je u Hrvatskoj gotovo nemoguće s igračkom prosječnošću izdržati sudački programiranu utakmicu.

Ključ je, kako terminološki ovih dana opetovano poručuju iz Stožera, privlačenje na izbore natpolovičnog broja birača koji nisu nikom dali svoj glas. Poput nogometne utakmice, navijači dolaze na stadion u većem broju pratiti velike timove i velike igrače, dokazane u ranijim sučeljavanjima i posebno, političkim rječnikom preneseno, dokazane u svojim djelatnostima izvan politike. Pretpostaviti pak kako će se utakmica dobiti sama po sebi, samo s najavama iza kojih stoje u pozadini maskirani u političare osrednji natjecatelji razine općinskih i županijskih liga, unaprijed je izgubljena iluzija. Zato su rezultati u konačnici uglavnom isti, s izmjenom vladanja Hrvatskom nasljednih ideologijskih generacija.

Ponavlja se to u Hrvatskoj opetovano iz izbora u izbore nakon formiranja isključivo političkih vlada, a Hrvatska se na ljestvici ne pomiče s europskog dna ili oko njega. Istovremeno, vjerovanja mladih u sigurniju budućnost u zemlji postaju sve tanja, njihova strpljivost sve kraća, neuređenost hrvatskog društva sve veća, a politički diktat nad svim se djelatnostima samo pojačava. Zatvaranje kruga stranačkim okvirom, unutar kojeg nisu potrebne radom, postupanjem i odgovornošću dokazane vrijednosti izvan politike, ovim je izborima pri kraju, dok je politička uslužnost poprimila razinu zakonitosti. Prihvaćanjem političkog otklona, manjinskog diktata, uslužnosti kao obrasca i negacije nacionalnog idealizma, ponovno se Hrvatskoj vraća puno puta postavljen upit: kad već nije slomljena ratnim vojnim udarom, slama li se specijalnim postupcima Hrvatska danas na najosjetljivijem pitanju? Uslužnost je pritom zamotana poput buketa cvijeća u europski modernizam, a logična pitanja temeljena na postizbornim postupcima i sumnjama mladih koji odlaze remetilački su faktor uspostavljene trgovinske političke idile.

Poruke mladima

Zaboravite idealizam, obrazovanje, sposobnosti i slične nepotrebnosti, stvari postaju sve jednostavnije. Stranačko/partijski okvir dovoljna je supstitucija za sve navedeno, za pružanje novih mogućnosti i za osiguravanje sigurnosti u budućnosti. Potrebno je samo biti dobar, zadivljen vođenjem, ne pokazivati osobnost temeljenu na inteligenciji i spoznaji i samo bespogovorno slijediti velike političke misli s vrha. Ostalo dolazi samo po sebi, očekivano i bez truda, bez naročitih pretpostavki i nepotrebnih pokazivanja i dokazivanja hrvatskoj javnosti.

Dunning-Krugerov efekt učinit će svoje i bez posebnih dokazivanja učinaka za hrvatski razvojni put. Bit je samo u osobnom osjećaju i sigurnosti koju daje politički okvir, ako se u njega želi ući i ako se želi biti dio programirane matrice kao u paralelnoj stvarnosti, unutar koje su razmišljanja rezervirana.

Programiranost uz osjećaj privilegiranosti i s efektom izazvane sposobnosti vođenja, odlučivanja i postupanja razdvaja svako društvo, pa i hrvatsko, čini ga neuređenim i manje sigurnim u budućnosti, očekivano emitivnim i u pravilu podložnim propitkivanjima smisla ostajanja u njemu. Hrvatskoj su mladosti slike s izbornih plakata, postizbornih slavlja i naročito postizbornih trgovinskih uvjetovanih slaganja s uslužnim efektom neprimjerenosti s kojom se sve teže suočavaju. Umjesto izazova i traženja promjena, poput hrvatskog povijesnog usuda koji traje, svoje putove usmjeravaju prema novim uređenim sredinama. Tamo gdje im je jednostavnije prihvatiti izazov zato što ih više razumiju, tamo gdje osjećaji kompetentnosti nisu prevladavajuće politički, tamo gdje je hrvatski iseljenički idealizam stalna vrijednost, tamo gdje se često zapjeva, tamo…

“Tamo gdje su moji korijeni

što ljepota živi u meni,

tamo nosim svaku pobjedu

svojoj zemlji, svome narodu”.

 

Komentari

komentar

You may also like