Jučer smo izvjestili o predstojećem susretu ruskog i turskog predsjednika Putina i Erdogana u prvoj dekadi kolovoza, u još nenaznačenom ruskom gradu. Susretu će prethoditi sastanak ruskog, iranskog i azerbajdžanskog predsjednika u Bakuu. Postavili smo i niz pitanja vezano uz odnos Rusije i Irana prema post-pučističkoj Turskoj, prije svega u svezi njezinih budućih vanjsko-političkih planova i poteza u bliskoistočnoj regiji
Još uvijek u velikoj mjeri konfuznim pokušajima analiza tko i što u stvarnosti stoji iza nedavnog pokušaja vojnog prevrata u Turskoj, danas se pridružuju i vijesti iz Irana. Tamošnja novinska agencija Fars donosi senzacionalnu vijest o tome, da je turski predsjednik Erdogan bio upozoren o pokušaju vojnog udara od strane ruske vojske. Naime, ruska vojska je o namjerama puča doznala posredstvom svojih obavještajnih sustava stacioniranih u regiji (prije svega u Siriji), gdje su navodno „uhvatili“ razgovore od strane pučista, uključno i one šifrirane. Fars se pritom poziva na arapske medije koje su informaciju o tome dobile od neimenovanih diplomatskih krugova u Ankari.
Preciznije, navodi se kako su Rusi doznali o planovima slanja nekoliko helikoptera s vojnim postrojbama u tursku destinaciju Marmaris na Sredozemnom moru, gdje se tada odmarao predsjednik Erdogan. Mediji su već pisali o tome da je g. Erdogan napustio hotel neposredno prije napada vojske i da ga je od smrti djelilo svega nekoliko minuta.
Radi se o uistinu dramatičnoj vijesti (naravno, ukoliko je istinita) koja zapravo potvrđuje sve ono što je Geopolitika.news pisala nedugo nakon pokušaja puča, navodeći, kako on ni u kom slučaju nije bio tako „šlampavo“ izveden kako se to u medijima prikazivalo. Napomenuli smo kako je zapravo zakazala jedna i to posljednja karika u operativnom lancu prevratničkog plana (ona, koja je predsjednika Erdogana morala izolirati a nije uspjela), a sada možda znamo i ključni uzrok zašto je zatajila
ANALIZA TURSKOG PREVRATA: Erdogan nije pobjedio – on je imao sreće
Sami ruski analitičari, kao i mnogi svjetski, daju različite opcije oko toga tko stoji iza pokušaja prevrata. Možda najvjerojatnija varijanta leži u spoznaji, da je tursko državno vodstvo 17. srpnja (dva dana poslje datuma izvođenja prevrata) namjeravalo izvršiti dodatne čistke u visokoj kadrovskoj strukturi turskih oružanih snaga, a da je sam puč bio reakcija ugroženih vojnih struktura.
Posebno je zanimljivo što o turskom prevratu misli Iran. Neposredno nakon gušenja puča iranski predsjednik Hasan Rohani telefonski je razgovarao s turskim kolegom Erdoganom koji je Iranu ponudio snažniju suradnju po pitanju osiguranja stabilnosti u bliskoistočnoj regiji. I što je još zanimljvije, turski predsjednik je savjetovao Iranu još aktivniju suradnju s Moskvom. Ukoliko se tri zemlje uspiju usuglasiti oko zajedničkog nastupa protiv terorističke ugroze u regiji (a koja prijeti i njima samima), može se dogoditi da sve radikalne islamističke grupe budu uništene u vrlo skoro vrijeme, izrazio je iranskom čelniku svoje uvjerenje predsjednik Erdogan. Iranski predsjednik je poduprio tu inicijativu i pozvao Ankaru da do kraja ove godine pristupi neposrednim pregovorima s Teheranom i Moskvom.
Što stoji iza takve promjene gledišta predsjednika Erdogana teško je reći. Možda se on na taj način samo osigurava za slučaj pogoršavanja njegovih odnosa s EU i SAD-om, ili je uistinu shvatio opasnost po samu tursku državu u slučaju beskonačnog trajanja sve opasnijeg bliskoistočnog sukoba i koketiranja s tamošnjim terorističkim organizacijama, koje vrlo lako mijenjaju ambleme i zastave, a time i sponzore kojima pružaju svoje usluge.
Iran je već u noći izvođenja puča u Turskoj, sazvao izvanredno zasjedanje Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost kojem je predsjedao predsjednik Rohani. Tema je bila samo jedna – stanje u Turskoj. Sastanku su, između ostalog, nazočili tajnik Vijeća admiral Ali Shahmani i zapovjednik specijalnih postrojbi „Qads“ u sastavu Korpusa straže islamske revolucije general Qasem Soleimani. Svo vrijeme trajanja puča direktnu vezu ostvarivali su iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Zarif i turski kolega Mevlet Chavushoglu, admiral Shahmani s turskom obavještajnom službom MIT, a general Soleimani izrađivao je različite analize razvoja stanja u Turskoj i mogućih reakcija iranske strane. Već smo ranije izvjestili kako je Iran među prvima osudio pokušaj prevrata, naglasivši kako je vrijeme takvih akcija prošlo.
Iranski analitičari prognoziraju kako će turska obavještajna agencija MIT nakon neuspjelog puča biti osnažena i da će njezin utjecaj u budućnosti onemogućiti bilo kakve nove pokušaje vojnih udara u Turskoj, a neki analitičari navode kako je ovime i završila era „kemalizma“, a započela era „post-kemalizma“.
Zanimljiva je i izjava savjetnika iranskog vrhovnog vođe (ajatolaha Alija Hameneija) za međunarodnu problematiku Ali Akbara Velayatija, koji je kazao: „Tursku i Iran zbližava Erdoganova objava produljenja linije obnove islamskih vrijednosti.“ Ista je izjava na tragu onoga što smo i sami napisali u jučerašnjoj analizi
Također je izjavio kako Iran izražava nadu u „omekšavanje“ turskih stavova vezanih uz Siriju, napomenuvši, kako se Iran kategorički suprostavlja bilo kakvim pokušajima nasilnog svrgavanja demokratski izabranih vlasti bilo gdje u svijetu. Jasne su njegove aluzije na sirijskog predsjednika Asada i na potporu koju je Iran pružio turskom predsjedniku Erdoganu pri pokušaju njegovog nasilnog svrgavanja.
Možemo podsjetiti i na izjavu turskog premijera Binalija Yildirima svega nekoliko sati prije početka puča: „Turska smatra Iran prijateljskom državom i turska vlada strjemi k proširenju veza s Teheranom u svim sferama, a tako i po pitanju riješenja regionalnih problema.“
Naravno, Iran ne odbacuje niti mogućnost radikalizacije turske vanjske politike ukoliko se predsjednik Erdogan osjeti previše moćno i iznova se vrati zamrloj dokrtini političkog neoosmanizma. Geopolitika.news ipak takav scenarij, iako ga ne može isključiti, smatra manje vjerojatnim. Gospodin Erdogan pred sobom ipak ima previše unutarnjih problema, od političkih, sigurnosnih pa do gospodarskih, o kojima srednjoročno primarno mora voditi računa.
Recep Erdogan je, zapravo, gušenjem prevrata pobijedio oca nacije Kemala Ataturka. Spomenici Ataturku i dalje će krasiti ulice turskih gradova ali od njegovog nasljeđa na kraju neće ostati ništa. Ataturkova Turska je kapitulirala i prestala postojati, a upravo svjedočimo rađanju snažno islamizirane turske države. Predsjednik Erdogan dobro shvaća geostratešku i geopolitičku važnost Turske i iznova je zaigrao na tu kartu, uspostavljajući ponovno stabilne odnose sa svim regionalnim i globalnim ključnim igračima (uključno i Rusiju i Kinu). Na taj si način osigurava široki manevarski prostor u slučaju bilo čijih pokušaja vanjskih udara na njegovu vladavinu.
Briljantna je to politika, poglavito ukoliko uspije suzbiti svoje ranije agresivne ambicije prema susjedima. Uvjereni smo kako će na taj način dobiti puno više nego što bi dobio riskantnim uvlačenjem Turske u neposredne vojne sukobe u njezinom okružju.
Veliki komunikator i karizmatični vođa Erdogan, donedavno posve izgubljen političar u očima svijeta i gotovo polovice vlastitog naroda, vrlo lako može postati velika turska povjesna osoba koja svoju zemlju može postaviti uz bok velikih svjetskih nacija u predstojećem novom globalizacijskom ustroju. A to mogu samo hrabri i mudri ljudi, što god o njima netko mislio.
0 komentara