SIRIJA: PRIMITIVNA LOGIKA SAUDIJSKE ARABIJE

Vojno stanje vezano uz Aleppo podjednako je teško za vladine snage i njezine saveznike kao i za islamističke postrojbe i njima privržene „umjerenjake“ iz sirijske demokratske oporbe. Međutim, jedna strana u ovoj iscrpljujućoj vojno-psihološkoj bitci polako ali sigurno ipak gubi. Radi se o „Jabhat al-Nusri“ koja je nadavno promijenila ime u „Jabhat Fath ash-Sham“.

Upravo njezina promjena naziva, po kreatorima te ideje, trebala je dovesti do prevage na bojišnicama Aleppa, a time i odlučnog utjecaja na daljnji tijek vojnih operacija u ključnom, sjevero-zapadnom dijelu zemlje ali i pregovaračkog procesa o mirnom razrješenju sirijske krize koji se odvija u Ženevi. Drugim riječima, žurna pretvorba džihadističke organizacije u građansku, s naglaskom na sunitski nacionalizam, morala je pripomoići ili vojnom svrgavanju ili političkoj smjeni Bashara al-Asada i njegove vlade u Damasku. Glavni sponzor te terorističke organizacije – Saudijska Arabija – računala je kako će ta preobrazba dati novi impuls SAD-u za pritisak na Moskvu glede zahtjeva za inkorporiranje „nove“ vojno-političke organizacije u pregovarački proces u Ženevi. Osim toga, novi status ex „Al-Nusre“ trebao je omogućiti i dostavu materjalne pomoći njihovim borcima na sjevero-zapadu Sirije (prije svega u regijama Aleppo i Idlib) od strane Zapadnih država, mislilo se u Rijadu. Sve zajedno utjecalo bi i na povećanje pritiska na Damask i Moskvu usmjerenog na završetak  vojnih akcija u samom Aleppu, a koje sada ne idu u prilog islamističkim snagama, a u političkom smislu posve su protivne saudijskim i Zapadnim interesima. Radilo se o sljedećoj shemi primitivne saudijske logike: Amerikanci ne mogu učiniti korak natrag i ukinuti odluku svog State Departmenta i Ministarstva pravosuđa o stavljanju „Al-Nusre“ na spisak terorističkih organizacija. Znači, stari igrač mora promijeniti ime i sve će biti u redu. Međutim, takva nastojanja izašla su izvan okvira vremenskog realiteta tj. previše su zakašnjela i zapravo svjedoče o ozbiljnim naporima koje ulaže Rijad ne bi li u Siriji spasio što se spasiti može (vezano uz svoje interese). Arapsko neznanje ratovanja i oslanjanje na uvezene borce (od EU, preko Kavkaza i Srednje Azije) „začarane“ islamističkom ideologijom začinjenom petrodolarima zaljevskih monarhija, nije moglo slomiti otpor Asadovih snaga ojačanih nakon ruskog vojnog angažmana u Siriji prije skoro godinu dana. S druge strane, nedostatak brojnosti, proizišao ogromnim gubitcima iz prve četiri godine ratovanja, kao i nepostojanje bitnijih pričuvnih snaga sirijske vojske također ne omogućava brz (ili čak i bilo kakav) doseg one prijelomne točke petogodišnjeg sukoba koja bi odnjela odlučnu prevagu na stranu režima u Damasku.

Zbog toga je presudna bojišnica (čiji bi pobjednik ostvario odlučujuću stratešku prevagu) u Aleppu i dovedena do stanja pozicijskog ratovanja, koje se svodi na iscrpljivanje protivnika. Naime, gromko najavljivana započeta snažna ofanziva islamističkih snaga združenih s postrojbama umjerene sirijske oporbe početkom kolovoza, nakon što SAD nije želio poduprijeti rusku humanitarnu akciju (koja je uključivala otvranje više koridora za izlaz islamističkih boraca i civilnog stanovništva iz opkoljenog Istočnog Aleppa), nakon početnih uspjeha (usljed mobilizacije i prebacivanja velikih snaga iz susjedne zapadne regije Idlib pod Aleppo) doživjela je krah. Islamistički borci trpjeli su goleme gubitke u ljudstvu (mjerili su se u tisućama žrtava u svega prvih nekoliko dana ofanzive) i tehnici, a sirijski vojnici i njima odane postrojbe sastavljene od Palestinaca i šijta iz Iraka i Libanona, kao i iranskih specijalaca, uspjele su održati ključne položaje i danas iznova gotovo u potpunosti u obruču drže istočni dio grada. Ali to su uspjele uglavnom korištenjem  sirijskih i ruskih zračnih snaga i topništva.

Sadašnja, neki bi rekli pat pozicija u Aleppu, sirijskoj vojsci ipak daje prednost u odnosu na klasične jurišne napade zbog manjka ljudstva. Ona ima golemu prednost u zrakoplovstvu i topništvu u odnosu na islamističke snage i već je sada jasno, kako je do krajnjih granica iscrpila bojeve potencijale svog protivnika. Korištenje zračnih balona s minama i zapaljivim sredstvima od strane islamista, svjedoči o pražnjenju njihovog vojnog arsenala u odnosu na vrijeme s početka kolovoza kada su pod „zidine“ Aleppa prebacili oko 8 tisuća dobro naoružanih boraca. Pritom treba reći kako će nadomjestiti nedostatak izgubljene žive sile islamistima biti teško. Poglavito u odnosu na dvostruku igru Ankare koja započinje raditi na uspostavi radnih kontakata s Damaskom po liniji obavještajnih službi. S druge strane, Rijad trenutačno nastoji ubrzano povećati brojnost svoje grupacije u Siriji zbog čega organizira dodatni prijam regruta. Prema svjedočenju određenih izvora, nedavno u bombardiranjima uništeni jemenski dragovoljci u Adenu, koje su službeno prikupili za zaštitu saudijsko-jemenske granice, u stvarnosti su trebali biti prebačeni u Siriju.

Promjenu naziva „Jabhat al-Nusre“, koju je inicirao saudijski ministar unutarnjih poslova i princ Muhammed Ben Naef uz potporu direktora saudijske Uprave za obavještajne službe H. Abu Humeydana, između ostalog, treba promatrati i kroz  konkurenciju između njega i nasljednog princa i ministra obrane Mohammada ben Salmana. Muhammed ben Naef, koji se smatra bliskim Amerikancima, na taj je način, kako sam misli, učinio važan korak prema legalizaciji uvjetno rečeno svoje džihadističke organizacije. On, kao ministar unutarnjih poslova ima nadzor i nad svim dobrotvornim i sličnim fondovima Saudijske Arabije (što znači da ima „izlaz“ prema  teolozima-konzervativcima koji nadziru „Al-Qaidu“ u Pakistanu i „Al-Nusru“), kao i mrežu za pronalazak novih regruta.

Inače, nije zgoreg primjetiti, kako oba saudijska princa nastoje na svoju stranu privući šefa obavještajnih službi Abu Humeydana s kojim obojica putuju prigodom svojih inozemnih putovanja. Na u nedjelju i ponedjeljak održanom samitu G20, saudijski princ i ministar obrane Muhammed ben Salman u Peking je došao upravo u pratnji prvog obavještajca Kraljevstva. Međutim, ono glavno, što je i bilo cilj susreta saudijske delegacije s kineskim čelnicima, a to je uvjeriti Peking u potrebu distanciranja od direktne vojne potpore Damasku, nije ostvareno.





Valja naglasiti kako promjena naziva i odbacivanje formalnog savezništva s „Al-Qaidom“ nije prošlo bez posljedica ni po samu „Al-Nusru“. U njoj su počela ozbiljna razmimoilaženja između saudijskog krila, sirijskih suradnika i jordanske frakcije te organizacije. Upravo ova zadnja ustraje na iskazivanju vjernosti „Al-Qaidi“, što dovodi do dezorganiziranosti u akcijama pa čak i do otvorene sabotaže od strane Jordanaca. Analitičari smatraju kako na stanje utječe i zabrinjavajući stupanj moralnog i fizičkog zamora od strane jordanskih islamista, koji su dugo dislocirani na prvoj liniji fronta i više ne žele biti „žrtveni janjci“ ili „meso za odstrjel“. Promjena imena terorističke organizacije u tom je slučaju iskorišten samo kao povod za otovreno iskazivanje nezadovoljstva.

Komentari

komentar





0 komentara

You may also like