Sirijska vojska oslobodila zadnje uporište „Islamske države“ u toj zemlji

Ono što smo prije dva dana najavili kao nepotvrđenu vijest, sada se i obistinilo. Zapovjednik postrojbi sirijske vojske na jugo-istoku regije Deir ez-Zour izjavio je u srijedu na večer, kako je sirijska vojska pod svoj nadzor stavila i posljednje uporište „Islamske države“ u toj zemlji – strateški važan grad Abu-Kamal, smješten na granici s Irakom, kroz koji prolazi ključna autocesta Damask-Deir ez-Zour-Bagdad.

U oslobađanju grada, osim sirijske vojske, sudjelovale su i postrojbe libanonskog „Hezbollaha“ i „Snage narodne mobilizacije“. Sirijska vojska sada čisti grad od eventualnih preostalih terorista i minskih eksplozivnih sredstava, a borci ISIL-a su se pred brzim prodorom sirijskih snaga i njihovih saveznika na terenu povukli prema selu Al-Sukaria, odakle se prebacuju na istočnu obalu rijeke Eufrat.

Od rujna ove godine sirijska vojska je pokrenula veliku ofanzivu na istok zemlje, vrlo brzo deblokirala istoimeno administrativno središte najistočnije regije Deir ez-Zour, a ubrzo i zrakoplovnu bazu kraj toga grada. Sredinom listopada oslobodila je drugo najvažnije uporište ISIL-a u toj regiji – grad Mayadin, a 3. studenog u potpunosti i spomenuti grad Deir ez-Zour. Nakon toga nastala je prava utrka između sirijske vojske sa zapadne obale i proameričkih snaga predvođenih većinski kurdskim postrojbama SDF s istočne obale Eufrata za oslobođenje strateški najvažnijeg grada Abu-Kamala na samoj granici s Irakom. Iračka vojska i iračke šijtske postrojbe prošli su tjedan oslobodile grad El-Qaim, smješten nasuprot Abu-Kamala. Čini se kako je upravo taj potez konačno primorao amerikance da zaustave daljnji prodor SDF-a prema Abu-Kamalu koji je prijetio mogućim sukobom sirijskih i kurdskih snaga, i imao potencijal do sada najveće opasnost eskalacije američko-ruskih odnosa na sirijskom terenu, o čemu se i u svjetskim medijima vrlo malo govorilo i pisalo, osim u užim analitičkim krugovima. Jednostavno, ulozi oko toga grada bili su ogromni po obje stane, a da su Abu-Kamal eventualno zauzele proameričke snage, uspjesi sirijske vojske ostali bi samo polovični, a u geostrateškom smislu (prekidom cestovne poveznice Damask-Bagdad) značili bi i svojevrsni geopolitički poraz Irana, koji je, osim Damaska, najviše i inzistirao na uspostavi nadzora nad tom prometnicom.

Osim uspjeha iračke vojske s druge strane granice, presudnu ulogu u oslobađanju Abu-Kamala nedvojbeno su odigrale ruske zračne i pomorske snage koje su od prošlog mjeseca intenzivno bombardirale položaje islamista u zoni toga grada svojim strateškim bombarderima kao i krstarećim raketama iz podmornica u istočnom dijelu Sredozemnog mora. Time je Moskva odaslala i više nego jasan signal kako taj grad ne namjerava prepustiti Kurdima, kao što je to bilo učinjeno s Rakkom (koja nije imala bitnu geostratešku vrijednost već puno više simboličnu ili psihološku, kao prijestolnica „Islamske države“ i gdje je „slavu“ oslobađanja grada kurdskim snagama pobrao SAD). Dio ruskih zračnih snaga u međuvremenu je prebačen i u spomenutu zrakoplovnu bazu kraj Deir ez-Zoura, a u samom je gradu otvoren ruski centar za primirje, po uzoru na isti takav u zračnoj bazi Hmeymim pokraj Latakije na zapadu zemlje. U njemu ruski časnici vode pregovore s predstavnicima lokalnih arapskih plemena u regiji Deir ez-Zour glede postizanja konačnog mira nakon uništenja „Islamske države“.

Proteklih dana sirijska vojska postigla je velike uspjehe i na sjeveru regije Homs uništivši i tamošnja posljednja uporišta „Islamske države“.





Ovim pobjedama i konačnim slomom „Islamske države“ otvara se put prema pripremi ozbiljnog dijaloga vlade i oporbe o političkoj budućnosti i ustroju Sirije. Prije toga potrebno je još stabilizirati regiju Idlib, kao jednu od četiri tzv. zone deeskalacije, koju je ulogu, prema sporazumu u Astani između Rusije, Turske i Irana, na sebe preuzela Ankara.

Pa iako je još prerano govoriti o završetku rata, već je sada jasno kako na terenu više ne postoje velike i otvorene bojišnice već samo izolirani džepovi islamističkih snaga, što sirijskoj vojsci omogućuje samostalno vođenje protuterorističkih akcija, bez potrebe značajnijeg rastezanja snaga kako je to bilo do sada, a vojni sukobi sirijske vojske i kurdskih snaga također su posve isključeni. Zbog ovih pobjeda nesumnjivo će doći i do smanjenja broja izvođenja bojevih akcija od strane ruskog zrakoplovstva, kao i smanjenja broja rsukih instruktora i specijalnih postrojbi koji su djelovali na isturenim bojišnicama uz postrojbe sirijske vojske. Sirijska vojska sada je dobro naoružana i motivirana, i ona je, odnosno predsjednik Basha Asad, kako je to još prošli mjesec izjavio izraelski ministar obrane Avigdor Lieberman, nedvojbeni pobjednik sirijskog građanskog rata. Sirija će ipak još dugo vremena trpiti posljedice individualnih terorističkih akcija ali to već odavno nije samo njezina sudbina i rezultat politike njezinog državnog vodstva.  Osim toga, u usporedbi sa šestogodišnjim krvavim građanskim ratom koji je iselio milijune, a pobio stotine tisuća ljudi, za sobom ostavio pustoš i prijetio regionalnom i globalnim kataklizmom, individualni terorizam ipak je puno manji problem.

 





Komentari

komentar

0 komentara

You may also like