SMRT „ISLAMSKE DRŽAVE“

„Islamska država“ – kao organizirani paradržavni ustroj – definitivno se bliži svome kraju, a fragmentizirat će se na niz više-manje labavo povezanih organizacija. One će se u budućnosti orijentirati isključivo na organiziranje terorističkih akcija protiv šijtskog stanovništva, državnih institucija Iraka i Sirije i njihovih snaga sigurnosti, uz posebno organiziranu jedinicu za vršenje terorističkih napada u inozemstvu, prije svega na prostorima Europske unije.

Rezultat je to spoznaje čelništva „Islamske države“ o besperspektivnosti daljnjeg otovrenog vojnog djelovanja u zaštiti prethodno osvojenih velikih gradova, u uvjetima otvorene međunarodne „sezone lova“ na tu terorističku organizaciju (t.o.) nakon prvotne „nemoći“ civiliziranog svijeta da joj se ozbiljnije suprostavi. „Islamska država“ će na taj način očuvati sunitske urbane zone od nepotrebnog razaranja i tako osigurati simpatije tamošnjeg stanovništva u čija je srca njihova ideologija duboko prodrla, i u koje će se ISIL-ove snage nakon demobilizacije neometano integrirati (vidi poveznicu: https://geopolitika.news/analize/groznicava-potraga-zapada-za-postenim-sunitima-bliski-suradnici-sadama-huseina-sastali-se-parizu/).

U takvom razvoju stanja otvaraju se neke nove perspektive i za sam Irak, čija vlada sve više uspjeva uspostavljati ravnotežu između interesa Teherana s jedne, i Washingtona s druge strane, kada su u pitanju njezini daljnji potezi. A takav scenarij najmanje ide u prilog Saudijskoj Arabiji čiji utjecaj urušavanjem „Islamske države“ na iračkom teritoriju drastično slabi. To ćemo objasniti analizom najnovije vojne pobjede iračke vojske i oslobađanja grada Faludže, smještene 50 kilometara zapadno od Bagdada.

Taj grad je, osim svoje veličine i blizine glavnom gradu, imao i simboličku važnost – kao rodno mjesto prvotnog vođe „Islamske države“ Abu Omara al-Bagdadija. Pa iako su mnogi američki analitičari upozoravali, kako će se baš zbog te činjenice biti teško izbjeći međukonfesionalni sukob u tome gradu između njegovog, gotovo čisto sunitskog stanovništva i iračkih vojnih postrojbi i njima pridružene šijtske milicije, dogodilo se upravo suprotno tj. ono što je Geopolitika.news i predskazala u analizi iz navedene poveznice. Grad je „šaptom“ pao bez značajnijih razaranja i težih vojnih okršaja kakva su se predviđala diljem svjetskih medija. Evo što se zapravo dogodilo:

Pad Faludže je dogovor, a ne vojna pobjeda

Irački premijer al-Abadi nakon oslobođenja Faludže 17. lipnja, izjavio je kako se radi o prijelomnom trenutku u borbi protiv „IS“ u Iraku i da ona predstavlja „početak napada iračke vojske na jug Moslula i pripremu odlučnog boja za njegovo oslobađanje od radikala“. Odmah je potrebno pojasniti kako klasičnog juriša na Faludžu nije niti bilo, a iračka vojska je praktički bez jačeg boja osvojila grad i njegovu okolicu. I tu se ne radi o „blještavoj“ snazi iračke vojske (koja je još daleko od stanja u kojem bi se vojska jedne ozbiljne države trebala nalaziti) već, u prvom redu, o činjenici, da lokalna sunitska plemena nisu spremna sudjelovati u krvoproliću „do posljednjeg čovjeka“. Tome je pridonjela promjena operativne taktike iračke vlade i vojnog zapovjedništva zemlje, po prvi put primjenjene u nedavnom oslobađanju Ramadija: pregovori s vođama lokalnih sunitskih plemenskih zajednica, razrada nekog oblika kompromisne sheme kojom se gradu jamči lokalna samouprava, a vojsci i državi podizanje iračke državne zastave na zgradama gradske i regionalne administracije pričemu u gradu ostaje manja postrojba iračke vojske, ISIL-ovi borci se razbježe i asimiliraju unutar mirnog lokalnog stanovništva i td. Upravo po toj shemi oslobođena je Faludža, a po svemu sudeći takvo „oslobađanje“ očekuje i Mosul.

Arapska plemena tj. njihove vođe ne mogu si priuštiti „komoditet“ uništenja svog „genetskog fonda“ i demografsku katastrofu do koje može doći u totalnom ratu i zato su u velikoj većini skloni kompromisu. Osim toga, na njih utječu i negativne vijesti sa sirijske bojišnice gdje „Islamska država“ također trpi velike poraze i gubi nadzor nad ključnim komunikacijama (upravo u trenutku pisanja ovog teksta pristigla je vijest o primicanju sirijske vojske zračnoj luci i gradu Tabqah, od kojeg vodi otvorena cesta do 50-ak kilometara udaljene Rakke – tzv. glavnog grada „Islamske države“). Sve to dovodi do smanjenja financijske snage „IS“, što za posljedicu ima preustroj njezine centralizirane strukture i izgradnju nove strategije, o čemu smo govorili na početku teksta.

U sunitskoj eliti sazrila je spoznaja o besperpektivnosti daljnjeg korištenja „Islamske države“ u njegovoj sadašnjoj modifikaciji, kao sredstva za osiguranje njihove autonomije ili državnosti izvan dosega Bagdada. Jednako tako, niti iračka vlada ne može rat dobiti vojnim sredstvima bez dugotrajne, iscrpljujuće, razarajuće i, na kraju – ipak neizvjesne borbe. Iz toga i proizlazi potreba za kompromisnim riješenjem i održivim suživotom različitih vjerskih i etničkih grupacija. A potpuno drukčije stanje bilo je još samo prije godinu dana, kada je položaj sirijske vojske i vlade u Damasku bio katastrofalan i prijetio je njihovim potpunim slomom. Tada ni iračka vojska nije bila u stanju izići izvan „zidina“ Bagdada, a kamo li oslobađati većinski sunitske gradove od ISIL-ovih boraca.

Da se pri oslobađanju Faludže radilo o kompromisu svjedoči i činjenica, da su u središte grada ušle i državnu zastavu podigle iračke policijske, a ne vojne postrojbe. A koliko je, ustvari, sve to bilo složeno dogovoriti, svjedoči i podatak o pozivu iračkog premijera al-Abadija zapovjedniku iranske elitne postrojbe „Al-Quds“ (iz sastava moćnog Korpusa straže islamske revolucije) generala Qasema Soleimanija, da osobno dođe pred „vrata“ Faludže i koordinira aktivnosti snažne šijtske milicije (najjače vojne snage na teritoriji Iraka, o čemu više u donjem dijelu teksta) koja je sudjelovala u opsadi grada, kako ne bi došlo do nepredviđenih reakcija i osvete šijtskih vojnika prema sunitskim civilima. Međutim, dolazak tog, u čitavoj regiji utjecajnog iranskog generala, imao je još jedan cilj. On je k Faludži doveo i nove šijtske postrojbe iz Bagdada, a sve skupa je podsjećalo na šijtski juriš pri oslobađanju Tikrita, kada je bilo puno žrtava sa strane tamošnjeg sunitskog življa. Dakle, Soleimanijev dolazak imao je i snažan psihološko-propagandni karakter te je, kako se sada vidi, sve skupa urodilo plodom iako je Soleimanijevo pozivanje od strane iračke vlade izazvalo oštar prosvjed službenog Rijada na koji je Bagdad odgovorio prilično hladno.

IRANSKI GENERAL SOLEIMANI STIGAO U PREDGRAĐE IRAČKE FALUDŽE – RIJAD BIJESNI!

Šijtsko „strašilo“ iskoristit će se i pri oslobađanju Mosula gdje, gotovo sigurno, nikakvog razaranja niti juriša na grad biti neće. Ali i tamo se neće raditi o klasičnoj vojnoj pobjedi jer će i u Mosulu lokalna vlast ostati u rukama sunitske većine, a kompromis o njezinim ovlastima bit će prethodno usuglašen. Pritom će se ISIL-ovi borci „rasplinuti“ unutar stanovništva, a lokalno vodstvo „IS“ bit će likvidirano kao svojevrsna potvrda pobjede nad tom t.o.

Kvaliteta uspostavljene autonomije sunitskih gradova regulirat će i buduće sigurnosno stanje. A kako se već sada zna da budućnosti tih gradova i regija nema bez suradnje s Bagdadom i preko njega izlaska u Perzijski zaljev (u prvom redu zbog izvoza nafte preko luke Basra), čini se kako „Islamsku državu“ u „oslobođenim“ iračkim gradovima gotovo sigurno neće zamijeniti njoj slične organizacije poput „Jabhat al-Nusre“. Saudijska Arabija, što zbog prenapregnutosti njezinih vojnih kapaciteta kroz umješanost u regionalne sukobe (od rata u Jemenu, do Sirije i šire), što zbog tradicionalnog nepovjerenja i konkurencije sunitskog stanovništva Iraka i Saudijske Arabije, a što zbog pritiska sa strane Washingtona glede potrebe snižavanja radikalizacije, neće biti u stanju značajnije utjecati na daljnju destabilizaciju Iraka nakon uništenja „Islamske države“. Moguće je da će se Rijad morati odreći utjecaja na Irak u zamjenu za potpuno fokusiranje svojih i američkih aktivnosti usmjerenih k rušenju sirijskog predsjednika Asada posredstvom novih oporbenih oružanih grupacija, koje Saudijci upravo formiraju pod blagoslovom Washingtona (uglavnom na teritoriju Jordana). Washingtonu je ipak primaran cilj rušenje režima u Damasku i istiskivanje Rusa iz te države pod svaku cijenu, uključno i raspad Sirije i šire posljedice koje iz toga mogu proizići.

„IS“ osuđen na smrt

Teritorij pod nadzorom „Islamske države“ svakim se danom sve više smanjuje, proporcionalno smanjenju njezine financijske snage i logističke potpore. Osim toga, njezina taktika i kombinacija vojno-terorističkih metoda danas više ne izaziva nikakvu „zadivljenost“ niti strah kod njoj suprostavljenih snaga. Za razliku od sadašnje moćne iračke šijtske milicije „Hashed al-shaabi“ (hrv. pr. „Snage narodne mobilizacije“) ustrojene pod patronatom iračkog šijtskog duhovnog vođe ajatolaha Alija Sistanija u srpnju i kolovozu 2014. g. nakon pada Mosula, borci „Islamske države“ nemaju niti dalekometno topničko oruđe, a udarna snaga su im još jedino bombaši-samoubojice. Ali i toj ISIL-ovoj taktici šijtska milicija i kurdske peshmerge naučile su se suprostavljati.

Kada već spominjemo šijtsku miliciju „Hashed al-shaabi“ treba napomenuti, kako se radi o organizaciji utemljenoj na dobrovoljačkoj osnovi, koju je i premijer al-Abadi u ožujku ove godine proglasio dijelom službenih oružanih postrojbi koje djeluju pod ingerencijom iračke vlade (čemu se Rijad pokušao snažno suprostaviti). One su danas najsnažnija vojna formacija zemlje (što priznaju i njezini protivnici), koja broji oko 50 tisuća motiviranih i dobro naoružanih vojnika, a mobilizacijski kapacitet joj premašuje brojku od 100 tisuća. Čine je oružane grupacije „Liva al-Badr“ (hrv. pr. „Brigada al-Badr“), „Saraya as-Salam“ („Brigada mira“), „Kataib Hizballa“, „Brigada Abu Fadil Abbas“ i dr.

Vojno uništenje „IS“ do kraja 2016. g. čini se i više nego izvjesno. Puno veći problem se odnosi na „podjelu pljena“ od strane različitih ISIL-u suprostavljenih snaga. Perjanice te pobjede u Iraku bit će postrojbe tamošnjih šijta i kurda, iza čijih pak leđa stoje Iran i SAD. Pojedini utjecajni kurdski političari u Iračkom Kurdistanu prognoziraju transformaciju „IS“ iz „države“ u teroristički pokret kojeg će biti nemoguće zamijeniti sunitskim umjerenjacima. U sjevernim dijelovima Sirije većina džihadista iz „IS“ prebacit će se u „Jabhat al-Nusru“ koja uživa potporu Rijada i Ankare.

Dakle, smrt „Islamske države“, kakvu smo posljednje dvije i pol godine poznavali, je neupitna ali s njezinom smrću neće nestati salafitsko-vahabistički sunitski terorizam. Formalna pobjeda nad tom terorističkom organizacijom, koju će na kraju svog mandata vjerojatno proglasiti i sebi pripisati američki predsjednik Barak Obama, imat će glasan odjek u tamošnjem biračkom tijelu i dati dodatni vjetar u leđa kandidatkinji Demokratske stranke Hillary Clinton. A njena je pobjeda prijeko potrebna današnjim vodećim američkim stratezima za nastavak provedbe njihovih visoko-riskantnih planova o ustoličenju SAD-a kao jedine globalne velesile 21. stoljeća.

Poveznice:

Grozničava potraga Zapada za „poštenim sunitima“: BLISKI SURADNICI SADAMA HUSEINA SASTALI SE U PARIZU

 

IRANSKI GENERAL SOLEIMANI STIGAO U PREDGRAĐE IRAČKE FALUDŽE – RIJAD BIJESNI!

0 komentara

You may also like