M. Stefanov: U Rusiji je u tijeku pljačka neviđenih razmjera

Mario Stefanov

Zbog zapadnih sankcija, stotine milijardi dolara vrijedna imovina u vlasništvu zapadnih kompanija našla se na pladnju ruske oligarhije. Preslagivanje vlasništva zapadnih kompanija koje napuštaju Rusiju, njegovo prebacivanje iz ruke u ruku, rezultirat će time da će se bogatstvo dodatno koncentrirati u rukama uskog kruga kleptokratske oligarhije okupljene oko Putinove vlasti

Ruska oligarhija uvezana s centrima političke moći u Kremlju i u regionalnim vlastima pod okriljem rata, iskorištavajući okolnosti nastale zbog blokade ruskoga gospodarstva izloženog sankcijama Zapada, pokrenula je novu veliku pljačku Rusije. Ona će, unatoč propagandnom pozivanju na domoljublje i tradicije, otvoriti dodatni prostor mogućnosti novog pada Rusije, trećeg u stotinu godina.

Pokretanje rata u Ukrajini i njegov nastavak unedogled usporedno su potaknuli i novo preslagivanje bogatstava unutar Rusije i grabež elita za podjelom plijena. Cilj su bogatstva u vidu dionica, ulaganja i imovine koja za manju vrijednost od nominalne prodaju zapadne tvrtke koje zbog sankcija više ne mogu poslovati u Rusiji. Na meti je i imovina zapadnih tvrtki koje je ruska država praktički nacionalizirala, bez obzira na to kako pravni instrumentarij kojim je to učinila nazivala, i koje se, dakako, što se moglo i očekivati – privatiziraju. Time je otvorena utrka između svih koji u Rusiji nešto znače, podobnih koji imaju političku moć, središnju ili regionalnu, ili pak uz to i dobro barataju primjenom nasilja i gangsterskom metodologijom. U pljački, dakako, ne može sudjelovati nitko tko nije politički uvezan u vladajuću strukturu.

Iznenadne smrti

Obračuni između različitih grupacija se pojačavaju, a vijesti o obračunima, iznenadnim smrtima, padovima s balkona i prozora i sličnim zbivanjima polako već prodiru i u javnost. Jedan od ratnih vođa, čečenski čelnik Ramzan Kadirov, ovih dana šalje poruku kako bi možda ipak mogao napustiti dužnost i osnovati vlastitu privatnu vojsku, što je otvorena poruka i prikrivena prijetnja vlasniku privatne vojske Wagner Jevgeniju Prigožinu da mu se makne s puta.

Odugovlačenje neuspješnog rata, sve veća izloženost posljedicama zapadnih sankcija koje su, kao posljedica totalne izolacije Rusije, ipak već počele djelovati te ratom i sankcijama potaknute intervencije korumpirane države u gospodarstvo i sada nova sesija privatizacijske pljačke ne vodi Rusiju nikamo drugamo nego u sve veće i veće probleme, a moguće je i u novi veliki slom – treći pad Rusije u posljednjih stotinu godina.





Putin je agresivnim imperijalnim ratom postigao to da je Rusiju skinuo s pozicije istinskih svjetskih velesila – ostalo joj je još samo nuklearno oružje kao simbol gole sile – i uveo je u društvo država izopćenica iz međunarodne zajednice, onakve međunarodne zajednice kakva je sada pod utjecajem drugih velikih sila strukturirana, i praktički pretvorio Rusiju u propalu državu.

Putin je uvjeren da odugovlačenjem rata vrijeme radi za njega i najvjerojatnije ponovno griješi, kao što je pogriješio na samom početku invazije kada nije, nakon očitog početnog neuspjeha, izvukao snage iz borbenog kontakta i pokrenuo povlačenje iz Ukrajine.

Umjesto povrata na početne pozicije i diplomatskog pokrivanja promašaja, on je iz oholosti, a nikako zbog pogrešnih informacija, neuspješni blitzkrieg, u stilu mnogih autokrata u povijesti i propalih ratnih vođa, transformirao u rat iscrpljivanja i ostvarivanja apsolutne nadmoći nad Ukrajinom.





Držanje pozicije

No potpuno je jasno da, ako ukrajinska obrana propadne i Ukrajina počne gubiti, SAD, europske sile i Zapad u cjelini neće dopustiti bilo kakav ishod koji se može proglasiti ruskom pobjedom i izravno će se vojno umiješati u rat s Rusijom. To je jednako nedvojbeno kao što je nedvojbena i volja Rusije da u slučaju naznaka gubitka rata upotrijebi sve instrumente vojne sile koje ima na raspolaganju, uključujući i nuklearno naoružanje.

To je jednostavna sotonska formula rata u Ukrajini. Ako Ukrajina počne gubiti, uključit će se NATO – ako Rusija počne gubiti, eskalirat će rat i upotrijebiti sve svoje vojne potencijale, uključujući i nuklearni arsenal, nakon čega će se opet u rat morati izravno uključiti NATO.

Ruska politika na čelu s Putinom nastavlja s vojnim angažmanom iako je više nego očito da Zapad neće odustati od vojne potpore Ukrajini –  da će se u slučaju potrebe uključiti u rat izravno, pa čak i mobilizacijom vojnih obveznika jer će morati odgovoriti na rusku mobilizaciju ljudstva – i da je misija koju si je zadao objektivno neostvariva. Ukrajina, očito je, neće pasti, pa ni pod cijenu da se u njezinu obranu mora uključiti izravno NATO i ponovno, kao više puta u povijesti, na istok Europe tjerati u rat svoju djecu. Tko toga na zapadu ili u Rusiji nije svjestan – politički je naivac. Internetski navijači bit će u mogućnosti svoje sklonosti, htjeli ili ne, iskazivati u terenskim uvjetima, u blatnim rovovima istoka Europe, gdje ih nitko neće pitati za komentar niti će imati mogućnosti pisati junačke ratne panegirike za ovu ili onu zaraćenu stranu. Okus zemlje u ustima nikada neće zaboraviti. Ako prežive.

Putin je ušao u tešku hazardnu igru ravnu ratnom kockanju u kakve su se upuštali najveći povijesni ratni hazarderi kao što su primjerice bili Hitler i Bonaparte. Kao i ostali ratni kockari gonjeni pohlepom, ohološću i mističnim uvjerenjem da im je povijest dodijelila veliku ulogu, Putin je kao slijepac ušao u, sada je potpuno jasno, od Zapada unaprijed pripremljene ratne postavke, u svojevrsnu zamku postavljenu ako se odluči za upad u Ukrajinu.

Gonjen pohlepom

I on je to učinio, upravo onako kako se od njega na temelju pravilnih prosudbi i očekivalo.

Nastavak rata koji Putin vodi u Ukrajini za Ukrajinu stvara ogromne materijalne i ljudske gubitke, ali za Rusiju prijeti daleko većim posljedicama – novim ruskim padom, trećim u posljednjih stotinu godina. Te slomove Rusiji su uvijek priređivali nesposobni i oholi autokrati, kao što je bio car Nikola II., umišljene veličine i ambiciozni reformatori onoga što se ne može reformirati kao što je bio Mihail Gorbačov i sada Putin koji je sublimirao osobine i jednog i drugog tipa promašenih ruskih državnika s dodatkom svoje supernarcisoidnosti i nasilništva kakvo doliči pripadniku političke policije.

Znakovi pada Rusije nisu samo u vojnim porazima i neuspjesima nego i u prvim naznakama rušenja ekonomije. A obračun elita i gangova za novu pljačku bogatstava unutar Rusije praktički je uvod u novi slom.

Zbog zapadnih sankcija stotine milijardi dolara vrijedna imovina u Rusiji našla se na pladnju ruske oligarhije. Preslagivanje vlasništva zapadnih kompanija koje napuštaju Rusiju, njegovo prebacivanje iz ruke u ruku, rezultirat će time da će se bogatstvo dodatno koncentrirati u rukama uskog kruga kleptokratske oligarhije okupljene oko vlasti.

U Rusiji je u tijeku radikalna redistribucija imovine koja je ostala iza zapadnih tvrtki koje se povlače iz Rusije i koja se uglavnom vodi po pravilima vladajućih. Grabež za oslobođenom i u transfer stavljenom imovinom- uz onu zapadnih kompanija i za onu oligarha koji su pali u nemilost -dodatno šteti gospodarstvu koje je pogođeno zapadnim sankcijama, što se posebno odražava na propulzivne grane kao što su energetika, bankarstvo i velika i razgranata ruska proizvodnja naoružanja i vojne opreme.

Propala partnerstva

Procjenjuje se da su prije ruske invazije na Ukrajinu u veljači prošle godine, unatoč i tada postojećim sankcijama, izravna strana ulaganja u Rusiju dostizala vrijednost od oko 500 milijardi dolara. Većinom su ulagale strane zapadne tvrtke koje su nakon ruske invazije i uvođenja žešćih sankcija prisiljene obustaviti poslovanje u Rusiji.

Riječ je o oko tisuću zapadnih tvrtki koje su objavile da će poslovanje u Rusiji zbog uvedenih sankcija praktički napustiti. Nakon njihova povlačenja u Rusiji ostaje imovina vrijedna stotine milijardi dolara koja se dijelom nacionalizira i stavlja u novi krug privatizacije, a dio imovine zapadne tvrtke prodaju ruskim oligarsima i državnim tvrtkama kao što su Rosneft i Gazprom.

Najveći udio stranog vlasništva bio je u sektoru proizvodnje energenata u kojem nakon uvođenja sankcija više ne može djelovati.

Većina glavnih multinacionalnih igrača poslovanje je provodila kroz partnerstvo s ruskim mega-tvrtkama, pa primjerice BP posjeduje 19,75 posto udjela u Rosneftu, vrijednost kojega je procijenjena na 14 milijardi dolara, no ostaje pitanje na koji način će se BP osloboditi toga vlasništva napuštajući poslovanje u Rusiji i za koju cijenu će uopće uspjeti prodati svoje udjele na upravo otvorenom ruskom tržištu, preciznije rečeno poligonu za distribuciju te imovine između ruskih oligarhijskih klanova. Exxon je također imao veliko zajedničko ulaganje s Rosneftom na Sahalinu, a prema raspoloživim podacima, vlasništvo njegovih udjela, čija vrijednost prelazi 4 milijarde dolara, preneseno je na rusku državu. Nije poznato je li Exxon dosad dobio ikakvu kompenzaciju od Rosnefta. Shell je također imao udio u projektu Sahalin koji se provodio s Gazpromom, a taj njegov udio je zaplijenila ruska država bez naknade. Francuska kompanija Total Energies uložila je u Novatek i ogromno postrojenje za proizvodnju LNG-a na Arktiku. Tvrtka je nakon ruske invazije na Ukrajinu najavila napuštanje ruskog tržišta, ali je i prije odlaska otpisala 3,7 milijardi dolara investicija u Novatek i vjerojatno će biti prisiljena nagoditi se pod uvjetima povoljnim za vlasnike Novateka Genadija Timčenka i Leonida Mikelsona, Putinovih bliskih igrača i suradnika.

Enormni gubici

Prema podacima koje iznosi Jeffrey A. Sonnenfeld sa Sveučilišta Yale, još dvije velike tvrtke iz energetskog biznisa, Halliburton i Baker Hughes, također napuštaju Rusiju. Svoje lokalne podružnice prodale su regionalnim ruskim moćnicima i oligarsima.

Preraspodjela imovine obavlja se zapravo usporedno na dva pravca. Jedan je otkupljivanje imovine oligarha koji su upali u nemilost Kremlja od povlaštenih oligarha kao što su Putinovi prijatelji iz Sankt Peterburga, braća Jurij i Mihail Kovalčuk i braća Arkadij i Boris Rotenberg, po bagatelnim cijenama. Drugi pravac preraspodjele imovine, praćen manje ili više nasilnim otimanjem i ucjenama, odvija se na planu otkupa imovine zapadnih tvrtki koje napuštaju Rusiju. Dok na pustopoljinama Ukrajine i ostacima ukrajinskih gradova ginu ruski mladići u ime ruske domovine, stvarni vladari imperijalne Rusije zaokupljeni su preraspodjelom bogatstava. Dio oligarha je pobjegao u inozemstvo, a njihovo vlasništvo je uz pomoć različitih pravnih instrumenata stavljeno u optjecaj i ponuđeno vlastima vjernim oligarhijskim grupacijama.

Kako god se ova preraspodjela dalje odvijala u Rusiji, potpuno je izvjesno da će još veća bogatstva biti koncentrirana u rukama oligarhije bliske Kremlju. To će posljedično izazvati daljnju disoluciju društva jer neke činjenice se jednostavno ne mogu sakriti, koliko god se autokrati i diktatori služili kontrolom i manipulacijom medijima.

Osim toga, nastali grabež, uz očit početak djelovanja zapadnih sankcija, predstavljat će razarajući udar na rusko gospodarstvo. Na djelu je jednostavno rečeno nova velika pljačka Rusije i uvlačenje Rusije u opasnost novog kataklizmičnog pada.

Sankcije djeluju

Moguće novo urušavanje Rusije bit će tolikih razmjera da će ono, kao i pad Rusije nakon 1. svjetskog rata, temeljito potresti ne samo Rusiju nego i cijelu Europu. Kada se ovoga puta imperijalna zgrada neostvarenog ruskog carstva počne ponovno rušiti, nije se pametno naći u zoni urušavanja.

Nakon 1. svjetskog rata i nakon prvog pada Rusije Europa je i ekonomski zbog taktičkog ruskog bankrota i obustave isplate bilo kakvih dugova prema europskim vjerovnicima koji je proglasila nova sovjetska vlast bila ekonomski teško pogođena. Mnoge europske tvrtke koje su poslovale s Rusijom završile su u bankrotu. Usporedno, iz Rusije se prema Europi prelijevao utjecaj revolucionarnog komunizma koji je logički u Europi, posebice u najizloženijim državama kao što je bila poražena i krhka Njemačka, izazvao jačanje političkih pokreta koji su smatrali da demokracija ne može biti učinkovita brana širenju komunizma iz Rusije i pritom zagovarali, a kasnije i u djelo provodili, autoritarni sustav vlasti. Dakako, te nove političke snage nisu odbacivale samo komunistički utjecaj iz Rusije nego su odbacivale postavke nametnutog nepravednog Versajskog poretka stvorenog pod vodstvom SAD-a i europskih pobjedničkih sila. Vrata na putu u 2. svjetski rat koja su se počela otvarati već završetkom 1. bila su sada širom otvorena.

Drugi ruski slom 1991. za Europu je ponovno postavio nove izazove jer je sovjetski imperij bio naoružan do zuba i bio je nuklearna sila. S druge strane, Europa i cijeli Zapad pri tom ruskom padu imali su razloga osjećati se pobjednicima jer je taj pad označio i kraj njihova sučeljavanja sa SSSR-om tijekom hladnog rata.

Ipak, europsku periferiju su zahvatili krvavi ratovi između novostvorenih entiteta oslobođenih iz okova komunističkog carstva. Prijetilo je njihovo širenje i realna opasnost proliferacije nuklearnog oružja. Ali taj ruski pad iz 1991. godine, za koji su se mnogi europski dužnosnici kleli da je došao nenadano, nije bio neočekivan jer je on bio višegodišnji proces koji je, istina, izazvao geopolitički potres u Europi, ali je vrlo brzo zbog utjecaja Zapada na taj proces bio stavljen pod kontrolu.

Gubitak Kavkaza

Uostalom, posljednji vođa SSSR-a Mihail Gorbačov bio je u neposrednom kontaktu sa svim državnicima Zapada. SAD i europske sile su vrlo dobro znale što se događa i kontrolirale su zbivanja, dok je velika većina ruskih čelnika nižeg i srednjeg ranga slikovito rečeno u čudu gledala što se zbiva i širila ruke od nemoći.

Mogući vrlo izvjesni novi pad Rusije nedvojbeno će ponovno do temelja uzdrmati Europu. Problem je što ovoga puta, za razliku od drugoga ruskog sloma 1991. godine, sve ponovno miriše na onaj pad iz 1918. godine i na posljedice koje su tada zapljusnule Europu.

U ovom novom padu koji opasno prijeti, za razliku od prethodnih slomova, Rusija više nema teritorijalne rezerve koju može izgubiti. Sada Rusija može izgubiti samo svoje teritorije u procesu izbijanja anarhije i disolucije države. Novi pad može završiti upravo tako-disolucijom same Ruske Federacije jer Rusija više nema što, kao u prethodnim katastrofama, platiti kao cijenu poraza. Ako uistinu za Rusku Federaciju krene loše, realna je mogućnost gubitka dijelova Kavkaza koji se trenutno nalaze u sastavu Ruske Federacije. I to bi bio tek početak nevolja.

Kolaps Rusije mogao bi se proširiti po cijelom svijetu

Istodobno, upitna je mogućnost zapadnog utjecaja na zbivanja u Rusiji u ovome trenutku. Novi ruski pad, ako se dogodi, bit će oslobođen svih vanjskih utjecaja koji bi mogli usmjeravati zbivanja i kao takav će se opako odraziti na europske prilike. I to ne samo na ekonomskom planu, gdje se može predvidjeti prava oluja kriza, nego i na geopolitičkom planu. Mala je šansa da novi vladari Rusije budu išta kooperativniji od sadašnje vlasti. Disolucija Ruske Federacije, izazvala bi, pak, toliki nered u velikoj i teško naoružanoj zemlji s nuklearnim vojnim potencijalom, a eventualni ratni sukobi koji bi ondje izbili izravno bi se odrazili na ekonomski i mirovni poredak Europe.

Kako bilo, na ovaj ili onaj način, činjenica je da je svaki ruski pad uzdrmao Europu ili na njezinu štetu ili u njezinu korist, ovisno o ostvarenom utjecaju europskih sila i cijelog Zapada na prilike u Rusiji i mogućnost kontrole procesa disolucije ruske moći. Ovoga puta  vanjska kontrola i suradnja s ruskim vlastima nije izgledna. Posljedice urušavanja neće se ograničiti samo na Rusiju.

Uostalom, imperiji nikada ne umiru sami. Oni za sobom vode u smrt mnoštvo malih i slabijih.

Putin se umiješao u grabež oko banke Société Générale

Za razinu međusobnih obračuna između ruskih oligarha u borbi za imovinu zapadnih kompanija koje napuštaju poslovanje u Rusiji upečatljiv je slučaj francuskog bankarskog diva Société Générale. Oligarh Vladimir Potanin, blizak Kremlju, prije više godina prodao je svoju banku Rosbank banci Société Générale. Nakon ruske invazije na Ukrajinu i uvođenja zapadnih sankcija Société Générale je tražio način za izvlačenje iz Rusije i spašavanje svojih ulaganja. Tada je ponovno uskočio Potanin koji još nije bio pod sankcijama i od Francuza je ponovno otkupio Rosbank uz ogromni popust, plativši samo 500 milijuna eura, dok je Société Générale otpisao 3,1 milijardu eura. Odmah potom Potanin je u međuvremenu stavljen pod sankcije, ali je od oligarha Olega Tinkova, nakon što je ovaj javno kritizirao rat i potom se posvađao s Putinom, za mali novac otkupio 35 posto Tinkoff banke u vlasništvu Tinkova. Prema onome što govori sam Tinkov, udio koji je bio  prisiljen prodati Potaninu vrijedi 10 puta više nego što je ovaj Putinu blizak oligarh platio.

Komentari

komentar

You may also like