Nakon senzacionalne vijesti o davanju iranske vojne baze Hamedan (najveće na zapadu Irana) na korištenje ruskim strateškim bombarderima za napade u Siriji, svega tjedan dana kasnije stigla je jednako senzacionalna vijest iz Teherana i Moskve o završetku korištenja te baze za ruske zrakoplove. To je otvorilo prostor za brojna nagađanja o tome, što se sve krije u pozadini rusko-iranskog sporazuma koji je trajao svega tjedan dana.
Rusko Ministarstvo obrane potvrdilo je informaciju iranskih kolega o završetku korištenja baze u Hamedanu, kazavši, kako su ruski zrakoplovi napustili Iran nakon obavljanja planiranih vojnih zadaća, te su se vratili na teritorij Ruske Federacije. Jasno je kako takvo obrazloženje ne odražava stvarnu sliku stvari, na što ukazuju i riječi iranskog ministra obrane Hoseina Dehgana koji je odmah po objavi prekida optužio Rusiju za javnu „objavu“ informacije o korištenju iranske vojne baze. Kazao je kako su Rusi time željeli pokazati da su „oni – velesila i utjecajna država, da oni aktivno sudjeluju u sferi sigurnosti i u ovoj regiji i u svijetu.“ Dodao je i sljedeće: „Razglašenje te informacije pokazuje neuvažavanje (Irana, op.a.) i želju za vlastitim uljepšavanjem.“
Odgonetavanje zavrzlame
Riječ je o do sada najoštrijim riječima nekog iranskog državnog dužnosnika upućenog Moskvi od započinjanja njihove zajedničke koordinacije po pitanju sirijskog ratnog sukoba – preciznije, od ljeta 2015. godine.
Međutim, čudno je da bi Teheran za takav sporazum uistinu tražio „medijsku tišinu“, navodno nužnu zbog aktualne unutarnje borbe za vlast između liberalnih i konzervativnih krugova i negativne percepcije u dijelu iranske javnosti (zbog opterećujućih povijesnih odnosa između dviju država) koju takva objava može prouzročiti.
Nemoguće je, naime, očekivati kako polijetanje ruskih strateških zrakoplova s iranskog teritorija može ostati obavijeno velom tajne, u uvjetima visokosofisticiranih obavještajnih sustava i špijunskih satelita kojima nigdje, a poglavito na bliskoistočnom terenu ništa ne može „umaći“. Ukoliko se uzme u obzir i to, da je informacija o ruskom korištenju iranske baze obišla svijet već prvog dana kada su ruski zrakoplovi i stigli u Iran i da su oni, usprkos tome, gotovo tjedan dana bombardirali islamističke snage u Siriji, još je čudnije zašto se Iran tome usprotivio tek sedam dana kasnije.
Međutim, već sljedećeg dana, nakon objave o završetku korištenja baze, iz Irana su stigle nove izjave kojima se demantiraju bilo kakve zabrane Rusima za korištenje baze u Hamedanu, te da ju Rusi mogu koristiti kada im god treba, i to ne samu nju već i ostale iranske baze.
Pri pokušaju odgonetavanja ove zavrzlame, treba ukazati na više elemenata: jedan je taj, da rusko zrakoplovstvo djeluje po ciljevima koje prethodno koordinira sa sirijskom vojskom, pri čemu upada u oči, kako vrlo rijetko djeluje na onim dijelovima bojišnica u kojima su raspoređene iranske i iračke šijitske postrojbe.
Moskva primarno računa na očuvanje jedinstvene sirijske vojske, a ne daje potporu iranskim nastojanjima za „sektaškim“ preustrojem sirijskih oružanih snaga po uzoru na samostalni Korpus straže islamske revolucije koji u Iranu legalno djeluje izvan okvira oružanih snaga te zemlje i ima snažan politički i vrlo jak gospodarski utjecaj. Taj obrazac preustroja državne vojske, Iran upravo želi dovršiti u Iraku posredstvom tamošnjih moćnih šijitskih milicija koje nadjačavaju snagu službene iračke vojske, ali još uvijek s njom djeluju koordinirano.
Drugi element je, da Rusija, kao država od globalnog utjecaja i isto takve odgovornosti, širi diplomatske kontakte i s Iranu neprijateljskim državama. Primjer je prošlotjedni dolazak (isti dan kada je stigla vijest o iranskom zaustavljanju korištenja svoje baze za ruske zrakoplove!) u saudijsku luku Džedu (Jeddah) posebnog predstavnika ruskog predsjednika za Bliski istok i Afriku, Mihaila Bogdanova.
On se sastao sa saudijskim prijestolonasljednikom i ministrom obrane princom Muhammedom bin Salmanom al-Saudom i ministrom vanjskih poslova Adelom al-Jubeirom. Službena izjava po završetku susreta glasila je, kako su dvije zemlje usmjerene na približavanje i koordinaciju svojih stavova, kako u dvostranom formatu, tako i na različitim međunarodnim poljima za rješenje sukoba na Bliskom istoku, uključno i Siriju.
Iranski pogled
Dozvolu za dolazak ruskih bombardera u bazu Hamedan dao je iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei. Ona je bez presedana u postrevolucionarnom razdoblju Islamske države od 1979. godine. Naime, i ustav zemlje i islamski ideološki klišej ne dopušta razmještaj tuđih vojnih snaga na iranskom teritoriju.
Međutim, sporazum Moskva-Teheran stavljen je u okvire zajedničkog sudjelovanja dviju država u rješavanju sirijske krize, potpori službenoj vladi u Damasku, te borbi protiv međunarodnog terorizma, što je njihovu vojnu suradnju izdiglo na kvalitativno višu razinu. I naravno, nije tu samo riječ o nedavnoj isporuci ruskih PRO i PZO sustava S-300 nakon dugo godina otezanja i kalkuliranja Moskve glede protivljenja Washingtona, i skorom novom „paketu“ tih raketnih sustava namijenjenih Teheranu.
Iranski mediji, a onda i oni Zapadni, počeli su pisati o sve većim raznoglasjima rusko-iranskih pogleda po pitanju rješenja sirijskog sukoba. Iranski mediji navode kako su odluci o davanju na korištenje iranske baze prethodili dvostrani razgovori Moskve i Teherana na kojima su utvrđene sve pojedinosti.
Međutim, iranski profesor politologije na Teheranskom sveučilištu, Sadegh Zibakalam, izjavio je za njemačke medije, kako o tom dogovoru nije znao ni iranski parlament, niti krugovi unutar iranske vlade, niti sigurnosne strukture. Kazao je, kako je jedina osoba koja je to znala i samostalno o svemu donijela odluku – ajatolah Ali Hamenei.
U Teheranu su se prošlog tjedna mogle čuti različite izjave koje se odnose na uvjete i rokove ruske uporabe iranske vojne baze. Pojedine su govorile i o tome da je završilo razdoblje suradnje Moskve i Teherana i da ruskih zrakoplova u bazi Hamedan više nema. Izjavu o tome dao je tajnik Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost i bivši ministar obrane, admiral Ali Shamhani, kazavši, kako je baza slobodna od ruskih zrakoplova od prošlog četvrtka jer su oni završili svoju misiju i vratili se na svoj bazni teritorij.
Iranski mediji prenose i izjave američkih službenih osoba koje sumnjaju kako je Rusija napustila iransku bazu zauvijek. Istodobno predsjednik iranskog parlamenta Ali Larijani je 23. kolovoza izjavio kako se baziranje ruskih zrakoplova u bazi Hamedan nastavlja. A u parlamentu je govorio i spomenuti ministar obrane Dеhgan i objasnio zastupnicima o čemu je riječ i zašto parlament nije bio upoznat s ovom odlukom.
Kazao je kako u ovom slučaju nisu postojali razlozi pitati parlament za dozvolu, nakon čega je predsjednik parlamenta izjavio kako su ovim svi „incidenti“ oko tog pitanja završeni, a suradnja između zakonodavne i izvršne vlasti u potpunosti uspostavljena.
Ipak, treba naglasiti kako iranske vlasti, usprkos zahtjevima mnogih, do sada nisu otvoreno navele uvjete postignutog sporazuma s Moskvom, kao i obveze i prava dviju strana koje iz njega proizlaze.
Savezništva se brzo rađaju, ali i brzo umiru
Ruski veleposlanik u Teheranu, Levan Džagarjan, dao je intervju iranskoj novinskoj agenciji „Tasnim“ (bliskoj Korpusu straže islamske revolucije) i kazao kako se dvije zemlje zajednički bore protiv terorizma i da Rusija nema pretenzije na postojano korištenje iranske vojne baze. Kazao je kako Rusija zna za članak 176 iranskog Ustava koji ne dopušta stranu vojsku na svom teritoriju i da su ruski zrakoplovi u bazi bili zbog obavljanja bojevih zadaća u Siriji, a ne zbog namjere svog dugotrajnog pasivnog stacioniranja. U slučaju potrebe i u uvjetima potpisanog dogovora dviju strana, takva suradnja nastavit će se i dalje, kazao je ruski diplomat u Teheranu.
Iranski mediji pozornost su obratili i na istodobnu informaciju o ruskoj namjeri davanja kredita Iranu u iznosu od 5 milijardi dolara, usprkos gospodarskim teškoćama u samoj Rusiji koje su posljedica uvedenih Zapadnih sankcija. Ova kreditna linija, kako se čini, namijenjena je iranskoj kupovini novih ruskih borbenih helikoptera, a upravo ta činjenica, uz korištenje iranske baze za ruske strateške bombardere, ukazuje na novo razdoblje vojne suradnje dviju zemalja.
A ona izaziva zabrinutost i susjedne Saudijske Arabije koja smatra, da sve to može utjecati na promjenu regionalnog statusa quo i izazvati domino efekt zbog evidentnog izlaska Irana iz političke i gospodarske izolacije.
Iz svega možemo zaključiti jedino to da bliskoistočna „kuhinja“ ide dalje. U njezinoj recepturi skrivaju se mnoge „slatke tajne“ koje iznova šokiraju međusobno suprotstavljene snage, a zapravo jedino svjedoče o krhkim savezništvima čija je konstanta samo to, da se brzo rađaju, ali i brzo umiru.
0 komentara