T. Kardum: kako je 2020. započelo formiranje neofeudalizma i nove distopije

Tehnološki div Apple objavio je kako je u posljednja tri mjeseca 2020. imao najveće prihode u povijesti. Apple je naime, u posljednjem kvartalu 2020., uprihodio čak 111, 4 milijarde dolara, što je porast od 21 posto, u odnosu na prethodnu godinu. Drugi div, Netflix je pak u posljednjem kvartalu 2020. dobio čak 8, 5 milijuna novih pretplatnika, dok su prihodi te tvrtke porasli za čak 24 posto. Investicijska banka Morgan Stanley je pak prijavila profit od 3, 4 milijarde dolara u posljednjem kvartalu 2020., što je porast od čak 1, 1 milijarde dolara u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Rekordni porast svojih prihoda zabilježili su i drugi tehnološki divovi poput Microsofta, čiji je osnivač Bill Gates jedan od najagilnijih zagovornika, za većinu stanovnika, ekonomski pogubnih dugotrajnih zatvaranja kako bi se istrijebio koronavirus.

Ocrtani trendovi imaju i svoju drugu stranu. Tako neprofitna organizacija Oxfam, koja se bori protiv siromaštva na globalnoj razini, govori o “virusu nejednakosti”. Izvršna direktorica Oxfama Gabriela Bucher nedavno je napisala kako se trenutno svijet suočava s najvećim rastom nejednakosti-

“Svjedočimo najvećem porastu nejednakosti otkad su se počeli bilježiti podaci. Duboka podjela između bogatih i siromašnih pokazuje se smrtonosnom poput virusa”, kazala je Bucher. Uz rast nejednakosti unutar država, rastu i nejednakosti između država.

Stari i novi feudalizam

Joel Kotkin, u gotovo pa proročkoj, recentnoj knjizi Dolazak neofeudalizma: Upozorenje globalnoj srednjoj klasi pojasnio je kako izgleda neofeudalizam, čiji je nužan preduvjet uništenje srednje klase (što se definitivno događa proteklih godinu dana). Kao i u srednjovjekovnom feudalizmu, na vrhu piramide su feudalci (primjerice u srednjovjekovnoj Francuskoj to je bilo oko 1 posto stanovništva), dok su na dnu ne-mobilni kmetovi (velika većina stanovništva), čije je zanimanje određeno rođenjem, ne smiju napustiti vlastelinstvo bez odobrenja svog patrona itd. Kotkin detektira kao posebnu klasu u “neofeudalizmu” moderni kler – osobe koje legitimiraju novi feudalni sustav. Njih je danas definitivno lako prepoznati i od njih je nemoguće “pobjeći” – to su razni “stručnjaci”, većina profesora s najprestižnijih svjetskih sveučilišta, medijski establišment, kreatori popularne kulture i sl. koji nas uvjeravaju kako se mjere donose za “naše dobro”. Riječ je o “feudalizmu s boljim marketingom”.




U vrijeme “starog” feudalizma, plemstvo je imalo obveze prema svojim vazalima – prvenstveno obraniti seljake od mogućih upada i pljački drugog kraljevstva. Kada plemstvo ne bi ispunjavalo svoje obveze (ili bi značajnije povisili namete) izbijale su seljačke bune (tako je Gubecova buna izbila upravo u vrijeme turskih provala). Sada će novi feudalci imati jednu obvezu – novim kmetovima, koji doduše neće trebati puno raditi (ili uopće neće raditi) – omogućiti temeljni dohodak koji će ih održavati na životu I sprječavati pobunu.

Većina ljudi će time očito biti zadovoljna. Ruski politolog Artjom Lukin uvjerljivo tvrdi da su u bogatim suvremenim društvima uspješne pobune protiv vlasti (i građanski ratovi) nemoguće, zbog straha od gubljenja sigurnosti i postojećeg dohotka.

“Vlade mogu biti sigurnije da društva neće ustati da ih svrgnu revolucijom ili drugim nasilnim djelovanjem, pošto bi se većina ljudi plašila nastalog kaosa i posljedica za javni red i ekonomiju. Ukratko, građani možda neće biti spremni platiti cijenu, koja je potrebna, za svrgavanje čak i iznimno nepopularnih režima sredstvima koja nisu mirotvorna”, piše Lukin i zaključuje da je “strah od nasilja i kaosa u zrelim društvima postao dostatan za sprječavanje izbijanja unutarnjih sukoba”.





Mobilnost se sve više smanjuje, pojašnjava ugledni ekonomist Branko Milanović u članku za Foreign Affairs, i zato što pripadnici nove aristokracije (poput srednjovjekovne), ulaze u brakove (gotovo isključivo) s osobama sličnog obrazovanja i prihoda. Ta, izrazito internacionalna aristokracija (povezana od Kamčatke, preko Bruxellesa do Kalifornije) ide na ista prestižna sveučilišta, bori se za “pravdu” (gotovo isključivo signaliziranjem vrline) i prezire “rulju”, odnosno veliku većinu stanovnika, kao što je staro plemstvo preziralo kmetove.

Sumorna budućnost novih kmetova

Naravno da, novoj aristokraciji, odgovaraju zatvaranja, uništavanje malih i srednjih poduzeća (koja bi trebala, po strateškim dokumentima biti razvojna okosnica Europske unije), što se nužno događa zatvaranjima, uništavanje društvene i ekonomske mobilnosti te pojedinca kao ekonomskog aktera. Budućnost, u kojoj su uništeni sitni poduzetnici, a postoji odabir rada samo za državne tvrtke i najveće kompanije, nikako ne može biti svijetla.

Novi feudalizam, svakim danom dobiva sve jasnije obrise – raste profit najvećih svjetskih kompanija, raste nejednakost, eliminira se (svakim novim danom ekonomski besmislenih restrikcija) samostalna ekonomska aktivnost (mikro, malo i srednje poduzetništvo) koja nije povezana s velikim korporacijama ili s također rastućom državom koja se pretvara u Levijatana. Naime, stručnjaci navode da će trećina manjih poduzeća propasti u SAD-u (kod nas je vjerojatno situacija još i gora), među kojima je i 100 tisuća restorana.




Državnim liderima, dakako odgovara takav razvoj situacije, jer teško je očekivati od državnih službenika pobunu protiv vlasti, a s nekolicinom kompanija, odnosno uz strogu hijerarhiziranost, lako je pronaći rješenje.

Iako “zatvaranja” (lockdown) ne odgovaraju velikoj većini stanovnika, oni odgovaraju Big Techu pošto moderni “kmetovi” u neofeudalizmu ne mogu nigdje potrošiti svoje prihode, osim na (virtualnom) imanju svog gospodara.

Usprkos tome, “korisni idioti” pomažu Big Techu, radujući se budućnosti u kojoj će kmetovi imati zajamčen “univerzalni dohodak”, dostatan za kupnju tri limenke pive dnevno, čipsa na akciji u velikom trgovačkom centru i za mjesečnu pretplatu na Netflix.

Djeca kmetova će pak imati tri mogućnosti: nekolicina će biti programeri – General Motors je 1960. zapošljavao dvostruko više ljudi nego Facebook, Google, Netflix i Apple zajedno zapošljavaju danas. Te firme zapošljavaju tek nešto više od 300 tisuća ljudi – dostavljači Amazonovih pošiljki (ako to ne preuzmu roboti), dok će velika većina biti na univerzalnom temeljnom dohotku.

Godina 2020.: prekretnica prema gorem svijetu

Iako većina komentatora, kao i kod drugih najvećih društvenih prekretnica to nije vidjela, 2020. velika je revolucionarna prekretnica u svjetskoj povijesti. Ta godina označava pomak prema lošijem svijetu zbog kolopleta pogrešnih odluka s pogubnim posljedicama.

“Nikad još jedna generacija (…) nije pretrpjela toliki moralni pad s tolike visine duha kao naša”, pisao je čuveni austrijski intelektualac Stefan Zweig u Jučerašnjem svijetu, referirajući se na godinu 1914. i početak Prvog svjetskog rata. Retrospektivno, Zweig je uvidio koliko je život do, te kobne godine, bio superioran, tek nakon što je iskusio što su donijeli Prvi svjetski rat i međuratni uspon najsmrtonosnijih ideologija u povijesti čovječanstva – nacizma (Zweig je kao Židov morao pobjeći iz svoje zemlje), komunizma i fašizma.

“Pokušavam li da nađem pogodnu formulu za vrijeme do Prvog svjetskog rata, u kome sam odrastao, meni se čini da sam najpregnantniji kad kažem: bilo je to zlatno doba sigurnosti. U našoj gotovo tisućugodišnjoj austrijskoj monarhiji izgledalo je da je sve zasnovano na trajnim temeljima, a sama država da je najviši garant postojanost”, prisjećao se Zweig.

Hrvatski intelektualac i publicist Josip Horvat, dugogodišnji urednik Jutarnjeg lista u međuratnom razdoblju zapisao je pak, slično poput Zweiga, u svoj dnevnik 5. ožujka 1944.:

Danas vidimo da je ‘zlo Austrije’ bilo relativno. Jugoslavenski nacionalizam, kad je rušio Austriju, bio je prvi uspjeh propagande rata velikog stila, propagande bez obzira na posve ljudske interese. Dakako, krivica je Austrije sva u tom što je pružala povod i sama hranila tu propagandu – svojom glupošću.

Kao i Zweig, današnji čovjek nije bio svjestan koliko je “jučerašnji svijet” bio dobar, dok nije došla 2020. s bezumnim mjerama, ubijanjem ekonomske aktivnosti, predstojeći raširenim siromaštvom, velikim ekonomskim razlikama i sl. Paralela je, s Zweigovim razmišljanjem tim bolja, što nas, kao i u međuratnom razdoblju, očito čeka razdoblje svemoćne države (po uzoru na komunističku Kinu, ali uz puno suptilniju cenzuru koju provode “privatni” akteri), “racionalnog” planiranja i društvenog inženjeringa.

Taj novi društveni inženjering najbolje oslikava novo globalističko evanđelje, knjižica “The Great Reset” Klaus Schwaba i Thierrya Mallereta . Riječ je o suvremenom komunističkom manifestu (suhoparnom, bez Marxovog stila), a knjiga odiše nevjerojatnom uvjerenošću u sposobnosti ljudi da “planiraju” i “kreiraju” bolju budućnost. Ishod toga je predvidiv – udarac u zid realnosti.

Ekonomisti Malleret i Schwab (čelnik Svjetskog ekonomskog foruma-WEF u Davosu, okupljališta globalne elite) vide u pandemiji covida-19 “transformativnu silu” koja pruža priliku za velike promjene, kao i Drugi svjetski rat.

“Drugi svjetski rat bio je kvintesencijski transformativni rat, izazvao je ne samo fundamentalne promjene globalnog poretka i globalne ekonomije, već je potaknuo radikalne promjene i društvenim stavovima i vjerovanjima, koja su naposljetku otvorila put radikalno novim politikama i provizijama društvenog ugovora”, navodi se u The Great Resetu.

Ekonomist Antony P. Mueller ističe, u analizi za libertarijanski think-thank Mises Institute: “Ako uzmemo publikacije Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) kao indikaciju na koji će način ‘Četvrta industrijska revolucija’ promijeniti društvo, svijet se suočava s masovnim napadom na individualne slobode i privatno vlasništvo. Nastat će nova vrsta kolektivizma. Poput komunizma prošlosti, novi projekt obraća se javnosti s uvjerenjem o tehnološkom napretku i socijalnoj inkluziji”.

Mueller citira Schwaba koji je kazao da Četvrta industrijska revolucija može “povući čovječanstvo u novu kolektivnu i moralnu svijest”.

Narativ o promjeni “svijesti” promovirali su i drugi zagovornici i kreatori distopijskog društva s “novim čovjekom”.

Lav Trocki je, primjerice, pisao da će prosječan čovjek u komunizmu doseći visine Aristotela, Goethea i Marxa. Suštinske razlike između te tvrdnje i Schwabove nerealne transformacije nema, obje počivaju na fundamentalno pogrešnoj pretpostavci o mogućnosti radikalnog mijenjanja čovjekove naravi. Praksa u pandemiji covida-19 također je slična komunističkoj praksi u jednom segmentu – puno smo puta čuli varijaciju na frazu “sada trebate izdržati”, odreći se svojih sloboda za bolju budućnost kako bi suzbili pandemiju. Drug Staljin je pak to sveo na sljedeću politiku – konfisciraj seljacima žito kako bi morali pobjeći u gradove i živjeti u neviđenoj bijedi, ali raj na zemlji je blizu, za revoluciju se isplati umrijeti jer će naši potomci biti svi odreda mali etični Aristoteli!!

 

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like