Teroristički napad u Istambulu: ISLAMSKA DRŽAVA KAO „PEDRO ZA SVE“

U jučerašnjem intervjuu jednoj hrvatskoj TV postaji turski veleposlanik u Hrvatskoj Ahmet Tuta, na iznenađujuće izravno i neugodno pitanje novinara o dosadašnjoj suradnji Turske s „Islamskom državom“, dao je nepotpun odgovor, navodeći jedino to, kako najviše boraca te terorističke organizacije dolazi iz Afganistana, Libije, EU, a ne iz Turske. Međutim, izbjegao je reći ono najvažnije – svi oni najprije dolaze na turski teritorij, odakle se potpuno slobodno, preko uhodanih i poznatih logističkih kanala prebacuju na sirijski teritorij. Bezbrojni su dokazi i videomaterjali koji su svjedočili o pograničnoj suradnji ISIL-a i turskih vlasti koje su – najblaže rečeno – „žmirile“ nad švercom ukradene sirijske i iračke nafte s kilometarskim kolonama auto-cisterni pred „nosom“ turskih carinika, lječenju ranjenih ISIL-ovih boraca u turskim pograničnim bolnicama, dostavljanju naoružanja ISIL-ovim borcima od strane turskih tajnih službi (zbog objavljivanja snimki i popratnih vijesti o tome, sudski su proganjani urednik i novinari velikog turskog dnevnog lista), potpuna sloboda djelovanja radikalnih islamističkih grupacija (poput onih zabranjenih s područja Sjevernog Kavkaza, Uzbekistana i td. i koje tamošnje vlasti smatraju terorističkim i traže izručenja njihovih pripadnika) i još podosta toga.

Takvo ponašanje turskog državnog vodstva nikoga ne iznenađuje jer je ono u skladu s usvojenom turskom doktrinom djelovanja po„strateškoj dubini“, koja se odnosi na širenje sveukupnog turskog (političkog, gospodarskog, vojnog, kulturnog) utjecaja na prostore bivšeg Osmanlijskog carstva. Djelovanje „Islamske države“ usmjereno k rušenju državnosti Iraka i Sirije potpuno je u skladu s navedenom doktrinom i omogućilo bi turski prodor na jug – u dubinu arapskog svijeta – postavljajući je, uz Saudijsku Arabiju, na položaj lidera sunitskoga svijeta. Ono što je jednako važno, turskoj bi osiguralo prijeko potrebne energente, naftu i plin, kojima ona u potpunosti oskudjeva i što je čini ranjivom i ovisnom. Osim toga, ISIL-ova zvjerstva omogućavala su Turskoj neiscrpan izvor izbjeglog stanovništva kojima je ova vješto manevrirala otvarajući i zatvarajući svoju granicu s EU već prema potrebi. Nemali broj izbjeglica koji nisu pristizali iz ratom zahvaćenih država Sirije i Iraka, otvoreno je svjedočio kako su bez problema (uz novčanu naknadu) čak i u turskim policijskim postajama dobivali lažne sirijske putovnice radi lakšeg dobivanja azila u Europskoj uniji.

Međutim, proglašavanje slobodnog „odstrela“ „Islamske države“ od strane međunarodne zajednice nakon skoro dvogodišnje „nemoći“ da ju se zaustavi, započetog nakon ruske vojne intervencije u Siriji, dovelo je tursku državnu politiku u neugodnu situaciju jer su se iznenada „pod povećalom“ počeli pratiti njezini potezi glede „IS“. Agresivna turska vanjska politika koja je dovela do gubitka svih dotadašnjih prijatelja uz povećanje broja neprijatelja, propast turizma, pogoršanje odnosa s EU, izglasavanje od strane njemačkog parlamenta rezolucije o turskom genocidu nad Armencima, posljednjih je tjedana primoralo državni vrh na određene, pa i bolne i nepopularne poteze. Ankara je najprije 28. lipnja normalizirala i iznova uspostavila pune diplomatske odnose s Izraelom, a odmah potom stigla je i isprika Rusiji zbog rušenja njihovog zrakoplova u blizini sirijsko-turske granice u studenom prošle godine.
Međutim, ono što Ankara više ne može riješiti uza sve svoje želje i nastojanja je – terorizam. Ta pošast u posljednjih nešto više od pola godine udara u turski „meki“ trbuh – infrastrukturu, energetiku i turizam. Terorizam je u Turskoj izravna posljedica njezine pogrešne vanjske i unutarnje politike (u odnosu na vlastite Kurde).

„Islamskoj državi“ nije u interesu napadati Tursku

Nakon prekjučerašnjeg krvavog terorističkog napada u istambulskoj zračnoj luci, turske vlasti su izjavile kako bi napadači mogli pripadati t.o. „Islamska država“. O tome je jučer izvjestio premijer Binali Yildirim. Danas je istambulska policija uhitila 13 osoba (info:turska novina Hurriyet) od kojih je jedan Čečen, a turska novina Yeni Safak navodi i još tri strana državljana iz uhićene grupe, navodno iz Dagestana, Kirgistana i Uzbekistana.

Međutim, pokušajmo malo šire sagledati čitavu stvar. Automatsko prebacivanje krivnje na DAISH, kako arapi zovu „Islamsku državu“, (makar se te tvrdnje na kraju i pokazale točnim) omogućuju Ankari pozicioniranje svoje zemlje kao svojevrsnu glavnu žrtvu te t.o., a samim time i u glavnog borca protiv IS“. Odjednom je čitav svijet skočio na noge i solidarizirao se s turskim državnim vodstvom i turskim narodom, za razliku od Sirije i Iraka gotovo donedavno, iako su oni već godinama izloženi neviđenim zvjerstvima „IS“. Zašto to navodim? Jednostavno zbog činjenice da su se raniji teroristički napadi takvom brzinom kao ovaj najnoviji (na kojoj bi Ankari pozavidjele najsnažnije sigurnosne službe svijeta), uglavnom pripisivale lokalnim kurdskim organizacijama – ponajprije u Turskoj zabranjenoj Radničkoj stranci Kurdistana. Sjetimo se samo nevjerojatnih izjava službenih vlasti od jeseni prošle godine, o tome, da su kurdski teroristi podmetnuli eksploziv na protuvladin mirni prosvjed aktivista koji su prosvjedovali protiv započete vladine vojno-policijske operacije protiv Kurda na jugo-istoku Turske, kojom prilikom je poginulo više od stotinu okupljenih ljudi. Naravno, istraga o tom terorističkom napadu službeno još uvjek traje ali je promptno objavljivanje „krivca“ odradilo svoju propagandnu zadaću.
Za prekjučerašnji teroristički napad odgovornost nije još nitko preuzeo, a što nije karakteristika djelovanja „Islamske države“ (sjetimo se pariških napada, rušenja ruskog putničkog zrakoplova nad Sinajem i mnogih drugih). Štoviše, „IS“ olako preuzima odgovornost za bilo kakav teroristički čin pa čak i ako ga nije izvršio. Jer glavna je svrha terorističkih napada odašiljanje poruka širokoj javnosti o političkim ciljevima ove ili one t.o. i sijanja straha o tome, što će se u budućnosti događati ukoliko se njihovi ciljevi i zahtjevi ne budu uvažili. Uprotivnom terorizam ne bi niti imao svrhu.

Ono što je u čitavoj ovoj priči zanimljivo, a hrvatskoj javnosti potpuno nepoznato je to, da „Islamska država“ nije do sada preuzela odgovornost niti za jedan teroristički napad u Turskoj u kojem su stradali interesi turskog državnog vrha, gospodarstva zemlje (uključno i turizam) ili njezinog energetskog sektora.
Čitav problem možemo proanalizirati i kroz pitanje zašto bi „Islamskoj državi“ bili nužni teroristički napadi u Turskoj, poglavito u uvjetima „otvorenog lova“ koji je protiv nje pokrenuo čitavi svijet. Kao što smo naveli na početku teksta, Turska je njezina temeljna logistička baza za prebacivanje dobrovoljaca i materjalno-tehničkih (vojnih) sredstava. U tom smislu vrijedi se i prisjetiti negativnih reakcija turskog državnog i vojnog vrha na prošlomjesečnu američku informaciju o otpočinjanju napada na Rakku – „prijestolnicu“ te terorističke organizacije i grad koji logistički upotpunosti ovisi o pomoći iz Turske. Ankara se danas najviše boji da Rakka ne padne u ruke sirijskih kurda, zbog čega i Amerikanci nastoje da ga oslobode slabašne arapske oporbene postrojbe bez pomoći kurda, a što će biti vrlo teško. Ankara jako dobro zna kako danas u Siriji jedino ISIL djeluje protiv njezinih zakletih neprijatelja-Kurda.
Treba spomenuti i to da je glavni sponzor „Islamske države“ Katar s kojim Turska ima strateške odnose (ta je država prošle godine čak omogućila otvaranje prve inozemne turske vojne baze na svom teritoriju želeći na taj način dodatno pritisnuti iranske interese u Perzijskom zaljevu).

Erdogan, nakon Izraela i Rusije, želi i pomirbu s Kurdima?

Izbor „Islamske države“, a ne kurda za krivce prekjučerašnjeg terorističkog napada može značiti i to, da predsjednik Erdogan odašilje tihi signal pomirbe domaćim kurdima, a što bi bilo u skladu s prošlotjednom izjavom vlade o završetku, kako je službeno nazivaju, protu-terorističke akcije na jugo-istoku Turske (iako se na terenu taj završetak još ne vidi). To nije oprečno s nedavnom smjenom (formalno: ostavkama) pobornika mirnog riješenja kurdskog problema ex premijera A. Davutoglua i šefa obavještajne službe „MIT“ H. Fidana jer su se oni po tom pitanju s g. Erdoganom razilazili samo u svezi „tajminga“ kada to treba usljediti.

U već posve izvjesnoj predstojećoj odlučnoj bitci za Aleppo (koja će, prema informacijama koje posjeduje Geopolitika.news, sa strane sirijske vojske i njezinih saveznika otpočeti odmah po završetku mjeseca ramazana), nije nemoguće da se predsjednik Erdogan sprema i za pojačani angažman, ako ne i neposredni vojni ulazak na sjever Sirije pod krinkom zaštite sigurnosti turskih pograničnih zona. Ukoliko to promatramo na ovaj način, čini se i kako njegova nedavna isprika ruskom predsjedniku Putinu može imati za cilj sprječavanje direktnog sučeljavanja turskih i ruskih snaga na tom dijelu bojišnice, a što bi bilo u interesu Washingtona zbog sprječavanja preljevanja sirijskog sukoba na nekontroliranu razinu.

Geopolitika.news, uza svo zgražanje i osudu omogućavanja samog rađanja i egzistencije „Islamske države“, i simpatije koje ima prema kurdskom narodu kada je u pitanju osiguranje nekakvog oblika njegove državnosti (koliko god to bilo u suprotnosti s postojećim međunarodnim pravom), ipak prosuđuje kako je kurdski čimbenik puno veći „kandidat“ za počinitelja posljednjeg terorističkog napada u Istambulu. Ukoliko percipiramo činjenicu, da je nedavno u sirijskom Qamishliju (gradu uz samu granicu s Turskom, pod nadzorom Kurda), uz aktivnu i tihu potporu sirijskih obavještajnih struktura osnovana nova organizacija koja objedinjuje djelovanja kurdskih grupacija tipa „Sokoli Kurdistana“ i maoističkih i ljevičarskih organizacija unutar same Turske, stvari postaju još zamršenije. Damask na taj način vraća Ankari dug za njezinu podrivačku djelatnost u Siriji i destabilizira svog glavnog regionalnog suparnika. Ali ono što je bitno naglasiti jest to, da novoosnovana objedinjujuća organizacija kurda i turskih ljevičara otvoreno navodi kako su joj ciljevi udari na turski turizam i infrastrukturu, pored onih uobičajnih: državnih institucija i vojnih objekata. Osim toga, specifikum i modus operandi turskih ljevičarskih terorističkih organizacija identičan je onim „Islamske države“ tj. korištenje bombaša-samoubojica.
Kada se sve ovo ima na umu, čini se kako prevaga u krivnji za krvavi napad u istambulskoj zračnoj luci ipak ide prema nekim drugim silama, a ne „Islamskoj državi“.

0 komentara

You may also like